pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Danas se održavaju parlamentarni izbori u Španjolskoj. Dvije velike stranke – socijalisti i konzervativci – vode mrtvu trku (socijalisti su u maloj prednosti) u kojoj dominiraju tri glavne teme: pitanje prekomjerne imigracije, separatistički terorizam te obračun tradicionalnih i modernih vrijednosti u španjolskom društvu. Ovaj dnevnik posvećen je ovoj posljednoj temi.

Kardinal Antonio Maria Rouco Vareal madridski je nadbiskup i jedan od moćnika u katoličkoj Španjolskoj. On je taj koji obavlja crkvene ceremonije za kraljevsku familiju, on je dočekivao pokojnog Papu Ivana Pavla II koji ga je primio u kardinalski red, on je dobar prijatelj sa sadašnjim Papom Benediktom XVI čiji je izbor podržao.

Taj i takav Rouco ovih dana direktno je umješan u predizbornu kampanju i stoji na vrhu crkveno-konzervativnog otpora španjolskoj socijalističkoj vladi, gotovo više nego vodja konzervativne opozicije Mariano Rajoy. Nadbiskup je neumoran u upozorenjima o sekularističkom ugrožavanju tradicionalnog katoličkog temelja Španjolske i u borbi protiv društvenih reformi koje je socijalistički premijer Zapatero pokrenuo. Tu se proje svega radi o legalizaciji homoseksualnih brakova (ali i reforma zakona o rastavi braka i društvenih predmeta u školama) koja je dovela javnu debatu do usijanja.

Zapaterove reforme zapravo i nisu tako radikalne, tako da vjeronauk i nakon njih ostaje obaveznim dijelom obrazovnog programa u španjolskim školama. Isto tako, osjetljive teme kao aktivna pomoć umirućima i pomicanje zakonskih granica pobačaja, vraćene su na čekanje za neka druga vremena, a čak je došlo i do povećanja poreznih prihoda države koji se dodjeljuju crkvi. Sve to nije bilo dovoljno i odnos crkve i vlade je nepomirljiv. Crkva otvoreno govori da katolici (a takvih je deklariranih preko 90% u Španjolskoj, ali samo 30% redovito ide u crkvu) trebaju glasati za za one stranke «koje štite ljudski život od začeća do smrti». To je zapravo direktan poziv gradjanima da glasaju za konzervativnu stranku Partido Popular.

Ovu situaciju treba gledati u perspektivi opće situacije u Europi gdje interes za kršćansku vjeru opada. Vatikan je svjestan te situacije i trenutno je u ofenzivi. Papa Benedikt XVI u toj borbi ima u Španjolcu nadbiskupu Rouco-u vjernog suborca. Od šesnaestog stoljeća, pa sve do Frankovog pada 1978 (s malim prekidom za vrijeme Republike u 30-im godinama) katolicizam je bio španjolska državna religija , što je prekinuto novim demokratskim Ustavom koji je definirao Španjolsku kao crkveno neutralnu državu. Posljednjih godina, posebno nakon što su socijalisti osvojili vlast, stranka Partido Popular skrenula je dalje u desno i predstavlja okupljalište mobiliziranih katolika – tzv. «los teocons» (po uzoru na američke «neocons»), i kao takva je alijansa usmjerena preuzimanju vlasti iz ruku omraženih socijalista.

Ta borba se u velikoj mjeri odvija putem medija, u čemu prednjači ultrakonzervativni Cope-Radio.

Kakav će danas biti rezultat svega toga? Hoće li Španjolska okrenuti ledja Zapateru i krenuti konzervativnim kursom pod palicom dirigenta Rouco-a? Socijalisti se nadaju da bi crkveno učešće u kampanji moglo imati upravo suprotno djelovanje i potaknuti tradicionalno «lijene» lijevo orijetirane glasače da izadju na izbore, kao što se je i dogodilo 2004.

Ali, najnoviji dogadjaj - terorističko ubojstvo jednog socijalističkog političara u Baskiji – ponovno je u igru uveo ETA-u, kao jednu veliku dodatnu nepoznanicu u kompliciranoj jednadžbi španjolske politike. Iako sve značajnije političke snage (uključujući i one baskijske) imaju sličan nedvosmisleno odbijajući stav prema ETA-i i terorizmu, što su i iskazale zajedničkom izjavom, Partido Popular je našla načina da istakne svoj beskompromisan stav po tom pitanju i na taj način pokuša spasti u zadnji trenutak što se spasiti može. Biti će interesantno pratiti razvoj situacije.

Izvor i inspiracija: Hans Hoyng i Hellen Zuber, Der Spiegel

DODATAK:
Brzim pregledom Hrvatskih medija na Internetu (koji su mi jedino dostupni) pokazuje gotovo potpun nedostatak interesa za španjolske izbore. Iznimke su Slobodna Dalmacija s kraćim člankom Joška Čelana i riječki Novi List. Dva najveća hrvatska dnevnika Večernji List i Jutarnji List ne pišu o tom važnom dogadjaju niti slovca. Ponovno, pokazuje se duboki provincijalizam koji vlada medijima i publici se (svjesno ili nesvjesno?) uskraćuje osnovna informacija a da se ne govori o dubljoj analizi važnih dogadjaja koji bi im pomogli da bolje razumiju Svijet oko sebe. Jer, koliko god se to činilo irelevantno za prosječnog hrvatskog gradjanina u jedno obično nedjeljno jutro, Španjolski izbori i najvažnije teme oko kojih se lome koplja i te kako reflektiraju dijelove hrvatske stvarnosti i stvarnosti neposrednog zemljopisnog okruženja.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Preliminarni rezultati izbora (ponedjeljak, 10. ožujka, 4:48, prebrojenih 99.99% glasova):

PSOE (Socijalisti): 169 mandata
PP (Narodnjaci) : 153 mandata
Ostali: 28 mandata

Dakle, pobjedu (relativnu) nose Socijalisti. U odnosu na izbore 2004 osvojili su 5 mandata više. Isti napredak u odnosu na 2004. postigli su i Narodnjaci. Ta relativna pobjeda znači komplicirane pregovore s autonomaškim strankama u Baskiji i Kataloniji koje, iako oslabljene (vidi dolje) svojim mandatima Zapateru mogu osigurati potrebnu većinu za vladanje (176 mandata).

Napredak dvaju velikih stranaka dešava se naravno na račun malih stranaka. U slučaju Socijalista napredak je prije svega na račun autonomaških stranaka u Kataloniji i Baskiji. Katalonska autonomaška Esquerra spala je sa 8 na svega 3 mandata (od ukupno 47), i od tih 5 manadata, Socijalisti su ugrabili 4 mandata i time dobili apsolutnu većinu katalonskih mandata. U Baskiji, regionalne stranke pale su sa 8 mandata (od 19) u 2004 na 6 mandata (od ukupno 18) u 2008. Socijalisti su tamo 2 mandata u plusu u odnosu na 2004., tako da sada imaju 9.

Rezultati izbora pokazuju daljnje slabljenje autonomaških pokreta i konsolidaciju dvije dominantne političke snage: Socijalisti - koji u Španjolskoj predstavljaju modernitet i Narodnjaci, koji se oslanaju na tradiocionalne vrijednosti. Izgleda da je Španjolska podijeljena na dva približno jednaka dijela, što će svakako dati pečat španjolskoj politici u slijedeće četiri godine.