Tagovi

Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija

[Slika]

U posljednjih 15 i više godina o INI se svašta pisalo i govorilo. Osobito u novije vrijeme, otkad je izgubljena međunarodna arbitraža, a predsjednik vlade Plenković navrat-nanos najavio povratak INE u hrvatske ruke. O INI ste tako mogli čuti i pročitati da su npr. "Mesić i Račan prodali samo 25% INE", ali da je "Sanader prodao upravljačka prava za mito", da je "INU prodala HDZ-ova vlada", da su "INU prodali branitelji", pa čak i da je "INU prodala Tuđmanova privatizacija"

Takve i slične "Drž'te lopova!" plitke propagandne dude varalice namijenjene su prvenstveno publici koja "informacije" traži na Indexu i N1, obožava reality show emisije i glasuje za "progresivne" "lijeve" "liberale" i "borce za ljudska prava", jer se to nosi po gradu. Takvi funkcioniraju u rasponu Twitter poruke; pročitati duži suvisli tekst njima je gotovo nemoguć napor; kamoli, recimo, zakon. Čak i da uspiju, ne bi razumjeli ili ne bi htjeli razumjeti, jer činjenice koje im se ne sviđaju jednostavno ignoriraju. Da se ljubičica bijela osobno digne iz groba i potvrdi da je za 35 godina svoje vladavine pobio preko 500.000 ljudi, rekli bi mu da je ustaša. Da Mesić prizna da je haaški veleizdajnik, rekli bi mu da je to okej, jer je antifašist.

Suprotna "desna" strana, trenutno predvođena po Plenkoviću i predsjednici države Grabar-Kitarović, dobro zna o čemu se radi, ali ipak to jednako izbjegava i zaobilazi. I nedavno uspješno sedirani Karamarko odavno je sve skužio, ali naravno šuti kao riba. Zašto?

Mi činjenice ne krijemo. Jer su svi oni zapravo nusproizvodi detuđmanizacije; više ili manje, Mesićeva djeca. Nisu veleizdajnici i kriptočetnici kao on, to ne, ali svi su neminovno prošli njegovu "školu". Karamarko je notorno bio Mesićeva desna ruka, šef kampanje, predstojnik ureda, šef UNS-a, POA-e, SOA-e... Grabar-Kitarovićka i Plenković u diplomaciju ne bi ni primirisali bez Mesićevog predsjedničkog odobrenja i pristanka. Dobar dio onog što imaju i što su postigli svi oni duguju Mesiću i zato protiv njega neće ništa ozbiljno poduzimati, niti govoriti.

Zato će o svemu... samo ne o zakonu o prodaji INE.

Da, taj zakon postoji. Taj zakon je jedna od kapitalnih beba Mesićeve detuđmanizacije, legislativno nedonošče okoćeno dok su i Karamarko i Plenković i Grabar-Kitarovićka stajali sa strane i šutjeli, zajedno s kompletnim post-tuđmanovskim tzv. "HDZ-om" kao otužni reliquiae reliquarum nekadašnje stranke, bez sposobnosti, snage i hrabrosti. Zakon koji je pozitivan, važeći, nepromijenjen, dan danas na snazi. Zakon od kojeg svi domaći političari, svi "stručnjaci", svi "analitičari" i "novinari" bježe k'o vrag od tamjana - pričaju o svemu, samo ne o njemu, raspravljaju, razglabaju, "analiziraju", muljaju, drobe i lupetaju, al' o zakonu čepe k'o zaliveni, muče k'o mutavi. Zašto?

Nije teško razumjeti. Pročitajte: Zakon o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. Prilično je kratak i relativno jednostavan, svega 14 članaka. Prenosim najvažnije dijelove:

"Postupak privatizacije
Članak 4.
(1) Privatizacija INE d.d. provest će se:
1. prijenosom bez naknade 7% dionica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji,
2. prodajom do najviše 7% dionica zaposlenicima i ranije zaposlenima u društvima koja čine INA grupu (u daljnjem tekstu: zaposlenici), pod posebnim pogodnostima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske,
3. prodajom do najviše 25% plus jedna dionica strateškom ulagatelju,
4. prodajom najmanje 15% dionica u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, i to:
– hrvatskim državljanima, uz pravo prvenstva, pogodnostima i pod uvjetima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske prilikom uvrštenja dionica INE d.d. na službenu kotaciju,
– domaćim pravnim osobama i stranim ulagateljima, bez prava prvenstva i posebnih pogodnosti prodajom putem javne ponude,
5. prodajom ili zamjenom preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske i uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora,
6. iz preostalog dijela dionica izuzet će se potreban broj dionica za naknadu bivšim vlasnicima.
(2) Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 25% plus jedna dionica INE d.d., koja će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.
(3) Postotci dionica navedeni u stavku 1. i 2. ovoga članka utvrđuju se u odnosu na temeljni kapital INE d.d. prije pokretanja privatizacije na način propisan u stavku 1. točki 1. do 4. ovoga članka.
(4) Redoslijed i dinamiku privatizacije iz stavka 1. točke 1. do 4. ovoga članka utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uz suglasnost Hrvatskoga sabora s tim da će se prodaja dionica iz stavka 1. točke 2. ovoga članka obaviti nakon prve prodaje dionica u postupku javne ponude."

Ponavljam da ne bude zabune:

"(2) Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 25% plus jedna dionica INE d.d., koja će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije."

Dakle, zakonom je propisano da hrvatska država zadržava vlasništvo na samo četvrtini dionica INE, na svega 25% (+1), ali da će se i ta preostala četvrtina prodati, i to nakon hrvatskog ulaska u Europsku uniju. Jel' piše? Piše. Crno na bijelo. Da su Mesić i Račan odlučili i odredili INU prodati u cijelosti, kompletnu, lijepo se vidi i iz slijedećih odredaba:

"Zaštita interesa i sigurnosti Republike Hrvatske
Članak 10.
(1) Za vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik 50% i više dionica INE d.d., INA d.d. odnosno njezina tijela mogu samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske donositi odluke, odnosno sklopiti pravne poslove ili poduzeti pravne radnje koje se odnose na prodaju, odnosno zajedničko ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 3% imovine INE d.d.
(2) Za vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik 25% i više dionica INE d.d., Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku da INA d.d. odnosno njezina tijela mogu samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske donositi odluke, odnosno sklopiti prav­ne poslove ili poduzeti pravne radnje koje se odnose na prodaju, odnosno zajedničko ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 25% imovine INE d.d.
(3) Vlada Republike Hrvatske može sa strateškim ulagateljem sklopiti ugovor o načinu korištenja prava glasa iz dionica INE d.d. kojih je vlasnik Republika Hrvatska i načinu korištenja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Tim ugovorom se na treće osobe ne mogu prenijeti ovlaštenja Vlade Republike Hrvatske iz stavka 1. i 2. ovoga članka i pravo glasa iz dionica INE d.d. kojih je vlasnik Republika Hrvatska.
(4) Za vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik 10% i više dionica INE d.d., niti jedan drugi dioničar ili s njim povezana osoba ne može, osim u slučaju prodaje iz članka 6. ovoga Zakona, bez posebnog odobrenja Vlade Republike Hrvatske postupno ili odjednom steći dionice INE d.d. čiji ukupan nominalni iznos čini više od 10% temeljnog kapitala, odnosno nekog drugog prethodnim odobrenjem Vlade Republike Hrvatske odobrenog postotka dionica, a koje daju pravo glasa u glavnoj skupštini INE d.d.
(5) Za čitavo vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik jedne ili više dionice INE d.d. s pravom glasa u glavnoj skupštini, INA d.d., odnosno njezina tijela mogu samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske donositi odluke, odnosno sklapati ili poduzimati pravne radnje u odnosu na:
– prestanak društva,
– odricanje od dozvole ili ovlaštenja za obavljanje djelatnosti, ili koncesije od interesa za Republiku Hrvatsku,
– promjenu tvrtke,
– premještanje sjedišta INE d.d. u inozemstvo.
(6) U slučaju pokretanja postupka likvidacije nad INA d.d ili njezinim pravnim sljednikom, a za čitavo vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik jedne ili više dionica INE d.d. s pravom glasa, Republika Hrvatska ima pravo prvokupa cjelokupne, odnosno dijela imovine INE d.d. po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti.
Članak 11.
(1) Za vrijeme dok je Republika Hrvatska vlasnik 25% i više dionica INE d.d., Vlada Republike Hrvatske će periodično, a najmanje tromjesečno, izvještavati Hrvatski sabor o tijeku privatizacije INE d.d
(2) Izvješće iz prethodnog stavka je državna tajna.
(3) Za nadzor ostvarivanja prava radnika u procesu restrukturiranja i privatizacije osnovat će se zajedničko povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske, uprave i sindikata.
(4) Povjerenstvo iz prethodnog stavka izradit će tekst socijalne klauzule kojim će se urediti pravni položaj radnika u ugovorima o prodaji dionica iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona."

"Izvješće iz prethodnog stavka je državna tajna." Krasno. Zakon je objavljen u Narodnim novinama br. 32/02 od 28. ožujka 2002, a stupio je na snagu 05. travnja iste godine. Kako već rekoh, nije mijenjan i na snazi je i danas. Svaka hrvatska vlada i sva ostala hrvatska državna tijela i institucije njime su apsolutno vezani, kao i svim drugim pozitivnim zakonima.

Što kažete? Možete li doći k sebi od mučnog dodira detuđmanizacije? Dobro, idemo na pojašnjenja.

Prvo, vidite da je netočno da su "Mesić & Račan prodali samo 25% INE". Zapravo su je prodali cijelu, jer je to doslovni, izričiti, nedvojbeni, nedvosmisleni cilj i svrha toga zakona. Na taj način, Mesić i Račan zakonski su prisilili i obvezali hrvatsku državu i sve slijedeće hrvatske vlade da se potpuno odreknu najveće i najjače tvrtke ne samo u Hrvatskoj, nego u bivšoj Jugoslaviji, a možda i šire. Mesić i Račan presjekli su žilu kucavicu hrvatske ekonomije. Mesić i Račan slomili su kralježnicu hrvatskog gospodarstva, i prodali je strancima.

Drugo, jasno je da je zapravo posve nebitno je li "Sanader prodao upravljačka prava za mito" ili nije. MOL je svojih 49,08% dionica INE stekao legalno, javno, kupovinom na tržištu, a relativni većinski udio dionica Mađarima automatski daje i najveća upravljačka prava, jer nitko od drugih dioničara nema preko pola, niti više (Hrvatska ima 44,84%). Što god učinio, počinio kakvo kazneno djelo ili ne, Sanader je samo poslušno provodio Mesićev i Račanov zakon, jednako kao i Kosorica i braniteljski fond 2008. godine. Tko s vragom tikve sadi...

Treće, svaki put kada čujete nekog političara da priča o INI, obvezno ga pitajte što misli učiniti s tim Mesićevim i Račanovim zakonom, jer se bez njegovog poništenja INA ne može vratiti natrag Hrvatskoj. Podsjećam, Račan je bio na vlasti četiri godine, od 2000. do kraja 2003; Sanader i Kosorica slijedećih osam. Mesić je bio predsjednik države 10 godina, od 2000. do 2010, a Josipović slijedećih pet. Milanovićev SDP je vladao četiri godine, od 2011. do kraja 2015; za potrebe zadnjih predizbornih kampanja, kao nikada prije, glumatali su domoljube vičući: "Hrvatska!", mašući hrvatskim zastavama i optužujući Karamarka da je preko supruge mađarski pijun... ali zakon o prodaji INE iz davne 2002. nisu ni pipnuli prstom.

S druge strane, čini se da su Plenković, Grabar-Kitarovićka i predsjednik sabora Petrov danas suglasni da INU valja vratiti u hrvatsko vlasništvo, ali opet, o zakonu koji propisuje nešto posve suprotno, niti da pisnu. Prave se kao da ga nema.

Još jednom: zašto?

Sad moram proširiti temu i prijeći na još ozbiljniju dimenziju problema. Evo: zato što je detuđmanizacija samo eufemizam za veleizdaju. Svi to znaju. Neki malo hrabriji i kažu, ali od onih koji bi mogli, nitko ništa ne govori, niti poduzima.

Počeli smo s prodajom INE. Uzmimo minimum elementarne logike prosječnog dobrog gospodara. Tko bi, u bilo kojoj državi, iz svojih ruku ispustio mega-tvrtku poput INE, jedan takav motor zamašnjak cijelog državnog gospodarstva, i prodao je strancima? Nitko pri zdravoj svijesti i pameti. Nitko imalo normalan, samo detuđmanizatori. Oni koji nisu došli graditi i poboljšati, nego rušiti i razoriti. Veleizdajnici.

A nije se radilo samo o INI.

Da, pamćenje vam funkcionira. Radilo se se o cijelom nizu paralelnih, simultanih poteza povučenih većinom ubrzo nakon prevrata 2000. godine, čiji je zajednički cilj bio poništenje neovisne Hrvatske i obnova "Jugoslavije", bilo kakve. Zapadnog Balkana, Jugosfere, "regiona", svejedno, samo neka bude, bilo što, bilo kako.

Godine 2000. u Hrvatskoj nije samo promijenjena vlast, nego je naglavačke izokrenuta cijela - Tuđmanova - hrvatska država i državna politika; stoga i termin "detuđmanizacija". Apsolutno sve što je Tuđman postigao i ostvario u tih 9 godina Mesić i detuđmanizatori pokušali su dovesti u pitanje, obezvrijediti i uništiti. Samu hrvatsku državu, njezin prvi demokratski Božićni Ustav, hrvatske oružane snage, hrvatsku vojnu pobjedu u Oluji i Domovinskom ratu, hrvatsku političku, gospodarsku i medijsku samostalnost i suverenost. Detuđmanizatori su sve to izravno napali i pokušali degradirati, demontirati i destruirati.

Negdje su uspjeli više, negdje manje. Pokušat ću pobrojiti neke od najvažnijih stvari.

Odmah na početku 2000. prihvaćena je bezuvjetna poslušnost ne Haaškom sudu, nego haaškom tužiteljstvu, običnoj stranci u sudskim postupku na jednom međunarodnom tribunalu. Stranci napučenoj tipovima poput britanskog obavještajca Grahama Blewitta, osobnog prijatelja "ministra informisanja Republike Srpske Krajine" Save Štrbca, šefa srpske propagandne družine "Veritas" i dugogodišnjeg suradnika ikone tzv. HHO Žareta Puhovskog.

Odmah 2000. promijenjen je Ustav. Nesavršen, ali nedvojbeno učinkovit polupredsjednički državni sustav zamijenjen je današnjom "poluparlamentarnom" nakaradom, izravnim generatorom državne korupcije, koja je Mesiću ostavila taman dovoljno vlasti da Hrvatsku pretvori u mafijašku guberniju haaškog tužiteljstva, čitaj stranih obavještajnih službi i tuđinskih gospodarskih i političkih interesa.

Već pred kraj 2000. godine Mesić je javno prekršio ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom i Tuđmanov predsjednički arhiv prodao haaškoj bandi prosrpskih i pročetničkih redikula. Rezultate nije trebalo dugo čekati - Milošević je famozni Brijunski transkript iskoristio u svojoj obrani, a u haašku optužnicu protiv hrvatskih generala i praktično kompletnog hrvatskog državnog i vojnog vrha, kao i svih nas "znanih i neznanih" koji smo se usudili oružjem braniti svoje domove, ugrađen je "Tuđmanov zajednički zločinački poduhvat protjerivanja Srba".

Tuđmanova Hrvatska gotovo je nestala.

Više od cijelog slijedećeg desetljeća, sve do neočekivanog kriptočetničkog debakla i oslobođenja generala 2012, kompletna hrvatska državna politika vođena je i ovisila o odobrenju i stajalištima haaškog tužiteljstva. Sve hrvatske političke i državne odluke, neovisno tko je bio na vlasti, donošene su uz haaški nadzor i u skladu s njihovim odobrenjima i mišljenjima, od kojih je Lijepa Naša drhtala poput lista na vjetru. Haaški tužitelji postali su neformalni, ali stvarni upravitelji Hrvatske. Mesić i Račan hrvatsku državu izručili su u ruke tuđina; učinili je posve ovisnom o stranoj volji i utjecaju.

Nad samo postojanje tek nedavno rođene neovisne Hrvatske nadvila se mračna prijetnja osuđujuće haaške presude za "zajednički zločinački poduhvat". Nasuprot Mesićeve žvake za bedake o "individualizaciji krivnje", takva presuda međunarodnog suda značila bi da Hrvati zapravo nisu stvarali svoju državu i niti branili svoj teritorij, nego da su zločinački narod koji je jednako 1941. i 1991. samo protjerivao i ubijao "nenaoružanu nejačad" Srbe; da je Milošević bio u pravu, jer ih je "branio"; da je Tuđman novi Pavelić, Oluja novi Jasenovac, a moderna neovisna Hrvatska nova fašistička NDH.

Na dan toliko željene drugostupanjske presude, veleizdajnici su unaprijed javno likovali, najavljujući "konačnu presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj".

Eto vam same srži detuđmanizacije.

Istovremeno, kriminalizirana je i hrvatska pomoć i obrana Bosne i Hercegovine, bez koje te države danas uopće ne bi ni bilo. Zbog silnih haaških političkih smicalica, postupak generalu Praljku i drugima još je u tijeku, s posve neizvjesnim završetkom. Neke od posljedica su odavno vidljive, poput ponašanja tužiteljstva BiH (zapravo Srbije), koje na temelju sramotne prvostupanjske haaške presude progoni pripadnike HVO, branitelje Bosne, radi "zločina" nad bosanskim četnicima.

Mesić i Račan u ruke tuđina izručili su i gotovo kompletno hrvatsko gospodarstvo. Strancima su prodali skoro sve najveće i najjače tvrtke, sve banke i gotovo sve masovne medije. Nakon 9 godina vladanja, od toga 5 godina rata i bez prihoda od turizma, Tuđman im je ostavio oko 9,5 milijardi dolara hrvatskog državnog duga, od kojih je gotovo pola naslijedio od bankrotirane SFRJ. U slijedeće svega 4 godine detuđmanizacije, mira i "napredka", Mesić i Račan taj su dug više nego udvostručili. Na što, znaju samo oni.

Mahnito, sumanuto detuđmanizatorsko zaduživanje Hrvatske nastavili su i Sanaderov i Kosoričin "HDZ", kao i Milanovićev SDP, te ono danas iznosi... koliko? Pedeset milijardi eura? Više? I tek ga je kratkotrajna Oreškovićeva vlada 2016. godine pokušala obuzdati, s posve neizvjesnim učinkom.

Odmah 2000. godine Mesić je potezom pera, preko noći, pod apsurdnom optužbom za "državni udar", praktično obezglavio Hrvatsku vojsku. U slijedećim godinama ukinuta su ili rasformirana najbolja hrvatska postrojenja za vojnu obuku poput SG SOD Šepurine, a časnici i dočasnici koji su na svojim plećima iznijeli Domovinski rat, najčešće u naponu životne snage, masovno su otjerani u prijevremenu mirovinu ili jednostavno degradirani i prepušteni sudbini. Obično iznimno opasnim poslovima razminiravanja ili plaćeničkom odlasku na ratišta u strane zemlje; ostali su oni koji su mogli šutjeti, a napredovali su samo oni kojima nije smetalo biti marionetama detuđmanizacije.

Slične staljinističke čistke Mesić i Račan proveli su gotovo svugdje. U gospodarstvu, bankama, policiji, sudovima, u institucijama i osobito u medijima, s posla ili na niža i lošija radna mjesta otjerali su gotovo 35.000 ljudi. Mnoge bez ikakve stvarne sveze s HDZ-om, samo zbog toga što su na položaje došli tijekom Tuđmanovog doba, zamjenjujući ih posve nesposobnim, ali "podobnim" "jugoslavenskim" kadrovima, često ljudima treće dobi, olupinama izvučenim iz naftalina Saveza komunista Hrvatske.

Krajem 2002. Mesić i Račan donijeli su Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, još jednu endemsku legislativnu nakaradu kojom je etnička srpska manjina, kao nigdje drugdje u svijetu, nasuprot uzusima međunarodnog prava o reciprocitetu, bukvalno i doslovno uzdignuta na razinu nedodirljivih svetih krava u Indiji. Valjda iz zahvalnosti za 5 krvavih godina kvislinške "krajinske" okupacije trećine države...

Po dolasku na vlast, Sanaderov i Kosoričin "HDZ" nije promijenio ništa, nego je takve "politike" jednostavno nastavio. Optužba za "Tuđmanov zajednički zločinački poduhvat" visjela im je nad glavama poput Damoklovog mača, a haaško tužiteljstvo bdjelo je nad svakom "njihovom" odlukom i potezom. Od Pupovca su načinili vječnog srpskog etnobiznismena; obitelji Zec su naknadili štetu, iako taj slučaj zapravo nema nikakve izravne sveze s ratom, i to bez sudskog pravorijeka; Kosorica je čak toliko pretjerala s izmišljotinom o "topničkim dnevnicima", da ju je sam Haaški sud morao opomenuti da prestane progoniti ljude.

Upravo progon hrvatskih branitelja bio je i ostao jedan od glavnih motiva detuđmanizacije. Srbija ga je opredmetila tzv. Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine iz 2003, koji je stupio na snagu 2010, ali hrvatska reakcija uslijedila je tek 2011, kad je pristigla JNA optužnica protiv tadašnjeg podpredsjednika Sabora Šeksa.

Oporbeni SDP, HNS & co. zubima i noktima su se borili protiv Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije, odnosno protiv sprječavanja srpskog progona hrvatskih branitelja. Tadašnji predsjednik države Josipović čak je u tome pravcu uložio i bijednu, sramotnu ustavnu tužbu, da bi je kasnije povukao. Radi se o čovjeku koji je u povijest ušao kao "Ivo Hrestomatija", tipu koji se privatno tajno sastajao sa srpskim dužnosnicima, dostavljajući im povjerljive podatke i informacije. Naravno, za to nikada nije odgovarao.

S podlim nastojanjima detuđmanizatora i novim srpskim pokušajima progona Hrvata podudarila se prvo ilegalna objava popisa hrvatskih branitelja 2010, a potom i Milanovićeva objava službenog Registra branitelja. Na neizmjernu žalost Mesića, Josipovića, SDP-a, HNS-a & družine, haaški sudci Meron, Guney i Robinson već su u prah srušili vlažne srpske snove o "Tuđmanovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu", pa je objava registra ostala bez namjeravanog učinka.

Prilično se tog dokaznog materijala nakupilo. Mislite da je gotovo? Pogađajte opet.

Za pred kraj vas čeka prava poslastica. U osvit detuđmanizacije 29. lipnja 2001. u Beču potpisan je ugovor o sukcesiji bivše SFRJ. Njegov sastavni dio je tzv. "Dodatak G", čiji članak 2. stavak 1. (a) i (b) glasi:

"(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav."

Kladim se da za ovo niste znali, zar ne? Sadržaj ovog članka doslovno znači pokušaj poništenja suverenosti hrvatske države. Da, vjerujte svojim očima.

Da je tome tako, pokazuje i potvrđuje cijeli niz sudskih postupaka koje su pred hrvatskim sudovima izravno na temelju "Dodatka G" pokretala brojna tijela, tvrtke i fizičke osobe iz Srbije, pokušavajući osporiti razne odluke hrvatske države, odredbe hrvatskih zakona, hrvatskih institucija i pravnih i fizičkih osoba, donesene nakon 31. prosinca 1990. godine, i sebi pribaviti materijalnu korist. Radilo se i radi se o golemim brojkama. Najčešće se tražila imovina u Hrvatskoj; iako je u SFRJ do 1990. vlasništvo notorno bilo "društveno", nakon Mesićevog i Račanovog "Dodatka G" naglo je postalo privatno... i srpsko.

Na sreću, hrvatski sudovi, osobito Vrhovni i Ustavni sud, prepoznali su veleizdajnički karakter "Dodatka G" i, barem dosad, nisu prihvaćali srpske tužbene i ine zahtjeve. Podsjećam, prema procjeni iz 1996, samo u Hrvatskoj isključivo materijalna ratna šteta za koju je odgovorna Srbija iznosila je preko 35.000.000.000,00 (slovima: trideset pet milijardi) dolara. Samo u četiri posljednja mjeseca 1991. Srbi su pobili oko 20.000 hrvatskih ljudi, većinom civila; ranili su još oko 100.000 i iz svojih domova prognali oko 500.000 osoba.

Nizašto od toga nikad nitko nije odgovarao, niti je bilo kakva šteta ikome naknađena.

Mesića i detuđmanizatore za to nije bilo briga. Njih je zanimalo samo poništiti Tuđmana, pomoći Srbiji i vratiti "Jugoslaviju". Jedan od krajnjih ciljeva je bio putem Haaga natjerati napadnutu i razrušenu Hrvatsku da plaća ratnu odštetu "krajinskim" i bosanskim četnicima, a fašističku načertanijsku Srbiju, ratnog agresora na četiri bivše jugoslavenske republike i pokrajine, osloboditi svake krivnje i odgovornosti - i još joj međunarodnim ugovorom, pomoću "Dodatka G", "vratiti" "srpsku imovinu" u Hrvatskoj, bre.

Detuđmanizacija. Znam, nije lako suočiti se s tim.

Pogledajte stvari koje sam naveo. Kao i u slučaju zakona o prodaji INE, zapitajte se: tko bi imalo normalan, imalo racionalan, barem mrvicu dobronamjeran, s trunkom zdravog razuma i pameti, svojoj zemlji učinio tako nešto?

Nitko. Osim veleizdajnika.

Kakva je suštinska razlika između tih stvari i Miloševićeve politike? Nikakva. Koja je suštinska razlika između tih stvari i Šešeljevog četništva? Nema je. Zapravo, u osnovi, radilo se i radi se o posve istim načertanijskim, velikosrpskim, četničkim i orjunaškim ciljevima i tezama koje hrvatski narod sluša, gleda i trpi bukvalno oduvijek. Jednako u obje Jugoslavije i u neovisnoj Hrvatskoj, a osobito iznova nakon Tuđmanove smrti. Od Garašanina do Mesića, bila 1844, 1918, 1928, 1941, 1945, 1965, 1971, 1981, 1990, 2000, 2011. ili 2016. godina, u istome smislu, nije se ništa promijenilo.

Zato se mi moramo promijeniti. Nažalost, nakon Tuđmana, izgleda da još uvijek nema tko.

Da stvarno žele otvoriti usta o INI, Plenković, Grabar-Kitarovićka i Karamarko bi morali i o zakonu o njezinoj prodaji, a potom, posljedično, i o svemu ovdje navedenom, pa i nekim drugim pitanjima, jer je sve to organski povezano - to su dijelovi zajedničkog zločinačkog poduhvata detuđmanizacije. Ali onda ne bi mogli više samo govoriti i ponašati se na nekoj političkoj i simboličnoj razini, nego bi bili prisiljeni djelovati.

Veleizdajničku petu kolonu morali bi javno prepoznati, onemogućiti i ukloniti. Primjerice, Mesića ne bi samo bacili van iz ureda, nego bi ga morali uhititi, izvesti pred sud i zatvoriti zauvijek.

Slično intoniran tekst napisao sam pred Karamarkov pad, pozivajući ga da konačno smogne snage i hrabrosti i prekine začarani krug: "Karamarko mora Mesiću zariti kolac u srce i odsjeći mu glavu". Nažalost nije, nego je otišao bez riječi.

Predsjednica Grabar-Kitarović nastupila je i započela vrlo dobro, ali se zaustavila na uklanjanju Titove biste iz predsjedničkog ureda i nekoliko drugih simboličnih poteza i izjava. Razbjesnila je kriptočetnike, ali to je sve. Za dvije godine mandata rekao bih da je premalo, i čini mi se da sam blag i dobronamjeran. S riječi na djela, molim lijepo.

Plenković je savršenu priliku da postane državnik imao prije par dana, na Pupovčevom etnobiznismenskom "božićnom" derneku, kad je onaj bezobrazni četničić iz Srbije javno, usred Zagreba, zaprijetio Hrvatskoj. Plenković je tada trebao ustati, s cijelom delegacijom vlade otići, i potom dati jednostavnu izjavu za medije. Recimo, četničić iz Srbije ima 2 sata da napusti Hrvatsku; ako to ne učini sam, mi ćemo mu pokazati gdje je granica. Nažalost i Plenković je odšutio, puštajući Stiera da u kasnijem priopćenju kuka i zapomaže kako četničić "govori isto što i Milošević".

Ma, Davore, nemoj mi reći. Stvarno..? :-)

Stvari su kakve jesu. Dok god su "HDZ" i "hrvatske elite" ovakvi, Hrvatska će politički tapkati u mjestu i stagnirati, a detuđmanizatorima se ništa ozbiljno neće dogoditi. Ne zato što to naši "desni" možda ne bi htjeli, nego jer se boje da bi time u pitanje, više ili manje, doveli i sami sebe. Dok je detuđmanizacija grmjela, vedrila i oblačila, gledali su na drugu stranu i petoj koloni prešutno držali ljestve. Nesretnici, ionako su oduvijek trenirani, ukroćeni, pripitomljeni, naučeni šutjeti, trpjeti i tuđe cijeniti više nego svoje.

Biti sluga je lako. Biti slobodan čovjek daleko je teže.

[Lux Veritatis]

Komentari

Slika političkog odnosa Plenkovića prema INA-i je Dalićka

Ovu istini o INA-i treba ponavljati svaki puta kada se manipulatori pojave sa svojim lažima.
Pokazuje se da je HRT i veći problem od INA-e, jer država u kojoj glavni javni medij koriste za širenje laži i zataškavanje istine tone u laži kao u živo blato.

ISTINA o INA-i je istina o pravim vladarima RH.

Istina o INA-i je Dalićka, bez izbornog legitimiteta, otpadnica od HDZ-a i donatorica stranke Pametno, sasvim drugačijeg ideološkog i svjetonazorskog profila od HDZ-ovog državotvornog dijela,na strani Vlade u pregovorima s INA-om, a njezin suprug na drugoj strani-u Upravnom odboru INA-e.
Slika političkog odnosa Plenkovića prema INA-i je Dalićka.

A SDP-ovo povjerenstvo za sukob interesa, preko Dalićke, ruga se svim građanima RH i pred cijelom javnošću, očigledno i 100%-tno istinito i zdravorazumsko pretvara u upitno, koristi dvostruke kriterije i postaje organ protuhrvatskih snaga za eliminaciju hrvatskih političara po principima: "možemo kako hoćemo", "kako nam se sviđa", kako nam odgovara,...
A argumenti za Dalićku su njene osobne izjave u eter, kako ona "kao potpredsjednica Vlade , odgovorno,...la,la , la . obavlja svoje dužnosti" i ... o njima ne priča s mužem u krevetu, .. niti o njihovim dionicama u INA-i, odnosno o MOL-ovim dionicama koje bračni-INA- mračni par posjeduje, a koje bi prodali Državi po najskupljoj mogućoj cijeni, kao i ona "dva brata" iz RH koji su u Arbitraži glasovali za MOL, protiv Hrvatske koju su predstavljali u Arbitražnom sudu.

Uostalom Plenković je također u sukobu interesa, jer je u vrh HDZ-a došao preko INA-e. Petrov i SDP-mediji stvorili su lažnu i napuhanu INA- aferu "konzultantica", da bi ostvarili sve to što im ostvaruje Plenković.
Zato je Plenković bio u sukobu interesa dok je Dalićku namještao u Vladu, jer INA-ši su ga doveli na vlast, a on je potom zaposlio suprugu INA-ša u Vladu, kao ministricu za kupovinu devalvirajućih dionica INA-e i prodaju HEP-a.

Na hrvatsku demokraciju obrušilo se to kvazilegalno tijelo: SDP-ovo Povjerenstvo za sukob interesa, potpuno bez izbornog i svakog drugog legitimiteta, koje se postavlja iznad sudova i iznad Sabora, a pokušava se uglaviti i kao nadređeno tijelo instituciji Predsjednika RH, da bi se prometnulo u vrhovnu vlast u RH, svemoćnu inkviziciju. To tijelo pokazalo je svu svoju malignost i opasnost po demokraciju na primejru "sudovanja" po pitanju afera s INA-om.
Plenković zadržava to tijelo, jer je stvorio "tripartitnu vlast" koja opasno ugrožava hrvatsku demokraciju.

Uz to Plenković pokušava urušiti ustavni institut narodnih referenduma i pravo naroda da svojim referendumima kontrolira svoje izabrane predstavnike, jer drugih mehanizama obrane od tih predstavnika, jednostavno nema.

Urušiti tu ravnotežu u Ustavu i realnosti znači napraviti diktaturu

Sam Plenković, otvoreno u Saboru, kada je odgovorio Marasu, rekao je izravno kako nastavlja SDP-ovu politiku privatizacije HEP-a i javno je izrekao kako smo predstavnička demokracija t eda nisu potrebni referendumi.
A zašto ima referenduma u stvarno demokratskim državama?

Zašto su Britanci dobili pravo na referendum o izlasku iz EU?

Zato što njihovi političari nisu protivnici referenduma i demokracije, kao Plenković, te odrađuju posao za narod i shvaćaju da je vlasnik države narod te države.

INA pokazuje svu bijedu i štetočinstvo hrvatskih političara

Tko je glasao

Kndidat ima 100 poena. Da bi

Kndidat ima 100 poena.

Da bi čovjek kaj rekel, sve u sridu.

Tko je glasao

Je, Skviki, sve u sridu, al' samo za idiote poput tebe.

Dakle, priča o INI je samo tužna priča o jednom, od Tuđmanovih "uspjeha" na planu uništavanja Hrvatske.
Ustašuljak ovdje lupeta o INI u vrijeme donošenja odluke o prodaji 25 % + 1 dionice, kao da se radi o onoj INI, gigantu hrvatske industrije i jednom od nositelja gospodarskog razvoja Hrvatske, koju je Tuđman naslijedio preuzevši vlast uz Račanovu pomoć i uz brojne izborne prijevare.
A ta INA, prije nego li nas je Tuđman krenuo "preporođivati", je diljem svijeta radila na istraživanju nafte i plina sa 13 bušećih garnitura i tri platforme, svojom vlastitom, "Panon" i dvije unajmljene od Amerikanaca. Ta INA u svojem je sastavu immala i DINU i OKI i DOKI i Petrokemiju, snažnu razvojno-istraživačku službu, a iznad svega jugoslavensko tržište za svoje proizvode.
Pokrećući rat Tuđman prvo lišava INU jugoslavenskog tržišta, a potom je poslovno potpuno onesposobljava čak i za prostu reprodukciju, pretvarajući je, uz brojna druga uspješna poduzeća, poput primjerice "Astre", u parabudžetsku instituciju iz koje je nemilosrdno isisavan novac, tako da INA kraj rata dočekuje u okolnostim da ne radi ni na jednom od svojih inozemnih radilišta, sve bušaće garniture stoje, jer INA ne može plaćati koncesije, a u pitanje je dovedena i isplata plaća svojim zaposlenicima. Slijede reorganizcije iz sastva INE iztuzimju se prerađivčki kapaciteti osim rafinerija, tako da je INA okljaštrena i onespobljena Tuđmnovom voljom uz ocjenu da se vlastitim snagam neće moći oporaviti ...
Takva INA je krenula putem privatizcije.

INU, ali i sve drugo u Hrvatskoj ste uništili vi. koji ste predvođeni vizionarom prošlosti, Franjom Tuđmnom "uzeli puške i krenuli" na svoj rušilački pohod.
Sve drugo i svi drugi iz redova post-tuđmnovske vlasti su samo posljedica Tuđmanovog idiotizma.

I na kraju, INU danas vraćati u državne ruke, drugim putem osim nacionalizcijom nema nikakvog smisla.

Tko je glasao

Feniks, Ma da, kad jedna žena

Feniks,

Ma da, kad jedna žena zatrudni, onda ne krivi bivše jebače, nego onoga ko je bil zadnji prije začeća. Samo oni koji se još potepaju po šumama, imaju nakaradne teorije.

Tko je glasao

@Skviki

Nešto od navedenog si demantirao, za nešto dokazao da nije istinito?

Jebala te tvoja sljubljivanja s tom ustašuljačkom kokošarskom i jajarskom fukarom.

Tko je glasao

Kad nemaš što reći, bolje je šutjeti

A što si ti demantirao ili dokazao? Ništa. Osim što pokušavaš opravdati prodaju INE i Mesićevu veleizdaju, ali to je od tebe očekivano. Svaka ptica svome jatu.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Nije on ptica, on je štakor

Iz porodice Muridae.

"Slični su mišu ali veći i dožive oko 5 godina, a po prehrani su svejedi. Nikad ne povraćaju."

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Lešinar..? :-)

Lešinar..? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Možda?

Ali opet iz porodice štakora. E.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Što je, ustašuljačka fukaro, ...

... istina vas "razbijeljuje"?

Tko je glasao

Što je, ustašuljačka fukaro,

Što je, ustašuljačka fukaro, ...

"Dokazi" i "argumenti" su ti oduvijek bili jača strana :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Koji su rvoji dokazi, ...

... koji su tvoji argumenti, ustšuljački šljamu od šljama?
Ti si toliki kreten da te se čak ni ustašom ne može prozvati.

Tko je glasao

Štakori (Rattus) su rod mišolikih glodavaca.

Štakori često žive na staništima blizu ljudskih naselja, ili u naseljima i domovima ljudi, usred obilja hrane. Uvijek čine štetu. Podatak da je izazivač (crne) kuge bakterija Yersinia pestis, koja živi u buhama parazitima crnog štakora, i da štakori mogu biti prenositelji još nekoliko ljudskih parazita, čini štakore i higijenskim problemom stanovništva, posebno u velikim gradovima, gdje često žive u kanalizacijama i na portalima.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Ustašuljačka fukara ...

... pripada ljudskom rodu, ali samo kao njegova sramota.

Tko je glasao

Što je, ustašuljačka fukaro, ...

... istina vas "razbijeljuje"?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Vrh HDZ-a provodi sotonističko- rušilačko uništenje HDZ-a, preko pomno planiranih lokalnih afera, tempiranih za lokalne izbore od ppetra komentara 0
  2. Agro Korov uništava hrvatske njive od aluzija komentara 0
  3. Vrijeme je za istinu od Feniks komentara 7
  4. Izvanredni parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji 8. lipnja od Zoran Oštrić komentara 2
  5. porezna sjekira od aluzija komentara 0
  6. ŠEF tko je... od aluzija komentara 0
  7. Zeleno-lijeva koalicija u Zagrebu od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Peticija protiv porezne reforme-protiv Poreza na nekretnine hrvatskih građana od ppetra komentara 17
  9. Plenković, čovjek od slame od Mucke komentara 14
  10. Ćirilica u Vukovaru od acinum komentara 7
  11. djevojka... puteno je prvi put... od aluzija komentara 0
  12. Komentar križnog puta i Rimu od petarbosni4 komentara 0
  13. novčani promet kupaca od aluzija komentara 0
  14. DORH i pravosuđe su osnovni i najteži problem Hrvatske, koji zajednički produbljuju MOST i najdetuđmanizatorskiji vrh HDZ-a od ppetra komentara 8
  15. Agrokor je potvrdio... ŠEFovanje ŠEFova je potrošeno od aluzija komentara 0
  16. USA i Rusija u ŠEFovskom sukobu od aluzija komentara 0
  17. imati svoj... zaključak od aluzija komentara 0
  18. afere, skandali, zločini - crna kronika od aluzija komentara 0
  19. Cudan smo mi narod od DeVeT komentara 0
  20. Cudan smo mi narod od DeVeT komentara 3
  21. Igra (valjda) počinje, ishod neizvjestan od Feniks komentara 25
  22. ŠEFovi hoće tehnoMudrolije bez radnika od aluzija komentara 0
  23. Vrijeme "svirke" je isteklo, valja "sviralu za pas zadjenuti" od Feniks komentara 16
  24. konstante ŠEFizma... NE zaboraviti od aluzija komentara 0
  25. Za Agrokor- napad na RH odabrali su trenutak-u kojem RH ima za "premijera" jedača srpske čokoladice iz ruke četnika Vučića od ppetra komentara 30

Tko je online

  • Zlatno doba kap...

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 41

Novi korisnici

  • talk500
  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall