Tagovi

Kamaradi

Podsjetim se neki dan na Pollitiku i žestoke dvoboje i višeboje koje sam vodio s mnogim priznatim i nepriznatim veličinama. Pođem na prvu stranicu mojih komentara. I nisam uspio pročitati više od par stranica. Previše je istine bilo rečeno, da bi se sada ponavljalo i povezivalo s današnjim događajima i okolnostima. Bilo bi vrijedno,ali, koga briga?

Mislio sam da više neću ponavljati rečeno. Nema smisla, jer riječi malo ili nimalo ne znače i njima se stvarno ništa ne može mijenjati. Međutim, naši navodni političari imaju jednu zaista nezgodnu osobinu- vole vući vraga za rep.

Milanović brani Čačića, Čačić brani Vladu i sebe, Josipović unjkavo filozofira, Pusićka ne zna što bi mislila. Brojni „analitičari“ histerično navijaju „za“ i „protiv“. Nisu važni argumenti, nego interesi i osjećaji. I sve bi bilo u prosjeku jedne obične baruštine, da nije nezgodnih činjenica, kojima se nitko ne želi baviti. A baš te činjenice su važnije od bilo koga pojedinačno i nadilaze značaj čak i trenutne situacije. Zapravo, određuju neposrednu budućnost Hrvatske.

Vrlo je neobično da premijer svojim izjavama na prilično primitivan način se izražava o mađarskom sudstvu, razbacuje se ocjenama i nastoji utjecati na sudski postupak u toku, a u isto vrijeme naši političari, kao po komandi, ne žele komentirati sudske postupke čak ni nakon pravomoćnosti. Time bježe od neugodnih činjenica. Neobično je i to da premijer dijeli lekcije novinarima i javnosti, jer navodno neljudski „čereče“ čovjeka, kojemu se, eto, tek dogodila nesreća, kakva može zadesiti svakoga. Možda premijer nekome zvuči logično i ljudski? Pa da vidimo.

U Hrvatskoj nikada ni jedan kandidat za vozača nije osposobljen za sigurno upravljanje sobom, vozilom i prometnom situacijom. Tako je bilo i u bivšoj državi. To nije krivnja vozača, nego sustava osposobljavanja. Dakle, Čačić je jednako prevaren kao i svi ostali vozači i on toga nije mogao biti svjestan. On je bio potencijalni ubojica, sve dok se nije dogodila tragedija u Mađarskoj.
Postojali su znakovi da Čačić nije siguran i odgovoran vozač i prije tragedije, ali je to u nas pravilo- vrč ide na vodu dok se ne razbije. Dok Čačić nije ubio, nadležne institucije su smatrale normalnim da on svako malo slupa auto do temelja. Budući da je to Čačić, tko bi njemu mogao dokazati da je opasan i neodgovoran? Dakle, i Čačić i država su se uzdali u sreću i slučaj. Kako to u životu ne postoji, tragedija je bila vrlo izvjesna i predvidiva. Naprosto, spoj Čačićeve mahnitosti, neodgovornosti i manjkavih vozačkih vještina je morao rezultirati tragedijom. Kad- tad. Kako stvari trenutno stoje, to nije posljednja tragedija koju će Čačić kreirati. On može još i gore.

A što je s mađarskom vozačicom po tom pitanju sigurne vožnje? Je li ona i na koji način doprinijela svojoj tragediji? Uopće nema sumnje. Samo se nitko time ne želi baviti. Nakon nesreće je izjavila: „Vozila sam jako sporo, 100-110 km/h“. A što ako je vozila čak i sporije, što je vrlo vjerojatno? Što to pokazuje? Da gospođa nema blage veze sa sigurnom vožnjom. Za nju je sigurnost mala brzina. To što je vozila autocestom, njoj ništa ne znači. A morala je znati, da zbog uvjeta koji su vladali, smanjena brzina kretanja može biti ubitačna, baš zbog naleta otraga. Međutim, ona tvrdi da nije bilo magle, ni iznenadne magle. Kako onda na vrijeme iza sebe nije uočila opasnost? Tako što nema dobru naviku za vrijeme vožnje autocestom više pažnje posvetiti situaciji iza sebe. Ona uopće nije vidjela Čačića otraga, sve dok je nije udario, a po položaju vozila i udarca, očito je kako je Čačić posljednji trenutak pokušao izbjeći nalet na vozilo ispred sebe, okretanjem upravljača u lijevo. Dakle, Čačić je bar reagirao, premda kasno, dok ona uopće nije shvaćala što joj se događa. Da je i ona bar donekle i ispravno reagirala, npr. pokušajem da pobjegne udesno, sve bi ispalo sasvim drugačije. Po razmjerima deformacija na vozilima dade se zaključiti da je razlika brzina bila prilično velika. Ako je ona vozila oko 100km/h, onda je on vozio preko 150 km/h. Da je ona vozila oko dopuštene brzine, i posljedice bi bile manje. Ali, za vožnju autocestom dopuštenom brzinom u uvjetima koji su bili, treba biti izrazito vješt i siguran vozač, a ona to očito nije. Dio odgovornosti za tragediju je svakako i na njoj, a ne samo na Čačiću.

Pamti li tko prometne tragedije u tunelu Ledenik i Karlovcu, kada su profesionalni vozači Stričak i Olivari navodno ubili 4 i 3 osobe? Sjeća li se itko histeričnih reakcija struke, policije, sudstva medija i javnosti u tim slučajevima? Je li se tada aktualni premijer Sanader oglasio i obratio naciji?
Ne, nije. On se solidarizirao s ruljom koja je zahtjevala maksimalne zatvorske kazne za ubojice. On se solidarizirao i sa sudskim presudama, koje su bile sve samo ne sudske presude. Bio je to javni linč i bezobzirna osveta. Obojici vozača je „dokazana“ namjera da ubiju! Sada se Čačiću ne može dokazati ni nehaj? Kako to? A Sanader je još 2004. godine bio upoznat s djelatnošću prometne mafije i umjesto da se s njom obračuna po službenoj dužnosti, on ju je tolerirao i pomagao. Zbog „donacija“ njegovim luđačkim političkim kampanjama. Preko MUP-a i Odjela za sigurnost cestovnog prometa (i tada i danas načelnik Boris Orlović) Sanader je 2006. godine oprao 18 miliona kuna (Fimi medija). I zamislite, šest godina kasnije, USKOK, povlači optužnicu protiv Kirina, jer je sve to – teško dokazati. Ma koga oni zajebavaju, budale jedne?

Osobno sam Čačiću, kao varaždinskom županu, početkom 2006. godine pisanim podneskom predložio da njegovoj županiji, kao prvoj u svijetu, omogućimo da nema prometnih nesreća. Kratko sam mu naveo u čemu je problem s prometnim nesrećama i kako se problem može riješiti. Mislio sam da je varaždinska županija najrazvijenija u državi, da ulaže u ljudski potencijal i da je vodi uspješan i virulentan političar. Pri tom nisam postavljao nikakve uvjete, a naglasak u prijedlogu je bio na činjenici da za postizanje cilja ne trebaju nikakva dodatna financijska ili neka druga ulaganja. Maestro Čačić se nije udostojao odgovoriti. Međutim, ostaje činjenica- Čačić je bio upozoren i mogao je shvatiti, da je htio. Za razliku od Olivarija i Strička. Koja ironija sudbine? Ne postoji sudbina. Karakter određuje našu sudbinu.

Simpatizeri SDP-a će se sada upitati kakve veze sve nabrojeno ima s Milanovićem. Sve se dogodilo pod vlašću HDZ-a. E, pa, i nije baš tako. Zločinački sistem osposobljavanja kandidata za vozača je ostao netaknut za vrijeme Račanove koalicije. Štoviše, Lučin i Ranko Ostojić su 2002. godine tvrdili da policija nije nadležna za prometnu mafiju!!! Jednako, ali šutnjom, se izjašnjavao i DORH.

Od početka 2012. godine, gotovo svaki dan sam telefonski zvao Ministarstvo pravosuđa, Odjel za pomilovanja, i interesirao se što je s molbom za pomilovanje Miljenka Strička, koju je ministarstvo dobilo početkom studenog 2010. godine. Praktično su me pola godine vukli za nos, izgovarajući se prevelikim poslom, čestim bolovanjima, organizacijskim promjenama u ministarstvu, pa čak i prevelikim brojem obrađenih molbi poslanih na rješavanje Uredu predsjednika države. Početkom lipnja 2012. u Uredu predsjednika države su mi rekli da molba Miljenka Strička nije stigla do njih. A 29. svibnja 2012. je- odbijena! Nakon četiri godine izdržane kazne i 20 mjeseci od slanja molbe za pomilovanje, molba je na preporuku ministra pravosuđa- odbijena!!! Kako je to moguće? Pa, tako što su se kamaradi Čačić, Milanović, Miljenić, Josipović i slični rušitelji ustavnog poretka RH udružili u institucionalnu zločinačku organizaciju. Usput rečeno, fašisti iz Ministarstva pravosuđa su protiv mene podnijeli lažnu kaznenu prijavu za prijetnje, zato jer ne znaju tko im glavu nosi. Ali, zato znaju- lagati. Što je u ovom slučaju kazneno djelo lažnog prijavljivanja bez dokaza. Da bi me zajebavali, snimku inkriminiranog telefonskog poziva, ministarstvo nije predalo policiji, kako bi mogli lagati.

U sudskom postupku protiv Miljenka Strička u Zadru, država je na fašistički način čovjeka temeljito prevarila, oduzela mu ljudska prava i slobode i svoju odgovornost za prometnu nesreću u tunelu Ledenik, prebacila na vozača, kako bi spriječila oštećene obitelji da u tužbi protiv države naplate štetu. U tužbi protiv RH, koju je Stričak predao Europskom sudu za ljudska prava i koju je sud prihvatio i uveo u propisani postupak početkom 2011. godine, Stričak je vjerodostojno dokazao 6 povreda ljudskih prava i temeljnih vrednota Ustava RH.

Dokazano je: da je istražni sudac Pečina, na mjestu nesreće, uništavao dokaze i drugima omogućio da neovlašteno rade isto; da je istražni sudac „zaboravio“ tražiti snimke nadzornih kamera prije tunela Ledenik i iz samog tunela te je time omogućio Hrvatskim autocestama da snimke prebrišu, a ostave samu snimku nesreće, kako bi utjecali na javnost, medije i sud, sugerirajući luđačku brzinu i bezobzirnost vozača; da je istražni sudac dopustio da se tegljač i poluprikolica odvedu s mjesta nesreće, kako bi se uklonili dokazi i onemogućilo sudsko vještačenje; da je sudac istrage „zaboravio“ tražiti snimke nadzornih kamera na serveru u Sloveniji, koje su tamo bile pohranjene mjesecima nakon nesreće; da su nesreću direktno izazvale Hrvatske autoceste, regulacijom prometa u tunelu suprotno odredbi odgovarajućeg članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama;
da tunel Ledenik ni dan danas nema upotrebnu dozvolu; da vozač Stričak u trenutku nesreće nije bio u radnom odnosu s firmom za koju je vozio, odnosno da je vozio na crno i da je bio u ropskom odnosu, a da to nije mogao znati; da su Hrvatske autoceste, odnosno dva njena djelatnika, u sudskom postupku lagali o okolnostima u kojima se nesreća dogodila, a da istovremeno ni jednom jedinom riječju nisu spomenuli, ili za bilo što optužili, Strička; da su Hrvatske autoceste saznale za tragediju tek nakon što su dobili informaciju od stradalih vozača i putnika iz tunela; da se svjedoci koji su u tunel ušli neposredno prije nesreće, ali i poslije nje, ne sjećaju navodno postavljene prometne signalizacije, radnika i specijalnog vozila Hrvatskih autocesta ispred tunela; da su tahograf i limitator brzine na Stričkovu tegljaču bili stručno i nezakonito prepravljeni na 10% veće vrijednosti, zbog čega je sudski utvrđena brzina kretanja tegljača u trenutku nesreće od nekih 90km/h bila u granicama maksimalno dopuštene brzine na autocesti, pa nije bilo nedopuštenog prekoračenja; da prepravljanje tahografa i limitatora nije mogao napraviti sam vozač, jer je za tako nešto potreban specijalni alat, posebno znanje i uvjeti za preinaku; u sudskom postupku je Sud pokušavao insinuirati da je vozač nakon nesreće osobno isčupao i uništio tahograf i listić tahografa, iako je bio teško ozlijeđen, nepokretan i u nesvijesti odnosno stanju šoka; da je tahograf neovlašteno „tražio“ vatrogasac po odobrenju suca istražitelja, a kada ga nije našao, „primjetio“ je dijelove tahografa blizu mjesta gdje je ležao ranjeni vozač; sudac istražitelj je propustio u zapisnik unijeti pronađene dijelove tahografa i oni su nestali; da su dva policijska zapisnika sastavljena o pronalasku tahografa- jedan u Zagrebu, u kamionu , a drugi na otpadu iz nesreće u obližnjem kamenolomu; da je elektronika kamiona ispitana u tvornici u Njemačkoj utvrđena ispravnom, ali iz nje nisu isčitani podaci u trenutku nesreće; da su psiholozi u zadarskoj bolnici brutalno vikali na Strička da je četverostruki ubojica i bili „šokirani“ činjenicom da se ne sjeća nesreće; da je policija prisilila bolnicu u Zadru da otpusti Strička kao zdravog, da bi ga prevezli u zatvorsku bolnicu u Zagrebu, kako bi mu zabranili komunikaciju s medijima i izolirali ga u informativnoj blokadi.

Ima cijeli niz sličnih detalja, ali ovo što slijedi je stvarno zastrašujuće. Zadarski općinski sud je od sudskih vještaka prometne, medicinske i telekomunikacijske struke zatražio vještačenja, ali ne s namjerom da utvrdi činjenice, već da vještačenja zloupotrijebi protiv optuženog. Sud je to radio u nezakonitoj suradnji s njegovim odvjetnicima, koji cijeli sudski postupak nisu branili Strička, nego hrvatsku državu od činjenica. Naime, zadatak suda, Stričkovih odvjetnika, Hrvatskih autocesta, DORH-a, policije, vlasnika kamiona i vještaka je bio spriječiti dokazivanje odgovornosti za nesreću hrvatske države, kako se obitelji stradalih u nesreći ne bi mogle obratiti sudu zahtjevom za naknadu štete. Zato sud nije priznao svjedočenja koja su Stričku išla u prilog, a one dijelove takvih svjedočenja, koje nije mogao odbaciti, „tumačio“ je na neviđeno blesav način. Vrhunac pravosudne prevare je bilo sudsko pregledavanje dviju falsificiranih snimki- same nesreće i ulaska u tunel Ledenik iz pravca Splita. Sud je, vjerojatno uz pomoć sudskih vještaka, falsificirao snimku same prometne nesreće, na način da su sa Stričkove poluprikolice „skinuta“ upaljena stop – svjetla. Na snimci na Youtube, lijepo se vide stop svjetla, upaljena i prije nego su ušla u kadar nadzorne kamere. Stop svjetla se gase u trenutku naleta na osobno vozilo ispred, odnosno onda kada je Stričku pukla desna bedrena kost. Sud je, na zatvorenoj sjednici za javnost, „utvrdio“ da Stričak uopće nije reagirao niti kočio prije nesreće, čime je „dokazana“ namjera da ubije baš četvero ljudi?!?! Pri tom je sud odbio priznati 15 metara tragova kočenja Stričkova kamiona prije naleta na osobno vozilo, koji trag je utvrdio sudac istražitelj. Budući je sud sudio tendenciozno i s namjerom da Stričku izrekne maksimalno propisanu kaznu od 10 godina, nije se želio zamarati činjenicama. Obrazloženje ove prevare, da su tragovi od 15 metara kočenja tragovi bosanskog šlepera, pod koji je zabijeno osobno vozilo, je čista nebuloza. Poluprikolica bosanskog šlepera nije mogla na cesti ostaviti trag kočenja od 15 metara, jer je Stričak kolonu vozila ispred sebe gurao 55 metara, a osobno vozilo ispod poluprikolice je onemogućavalo ostavljanje paralelnog traga kočenja.

Druga pregledavana snimka ulaska u tunel, je snimljena nakon nesreće i ne prikazuje ulazak Strička u tunel neposredno prije nesreće. Ipak je sud tom snimkom teretio Strička, premda snimka niti što dokazuje niti ima veze s nesrećom. Zanimljivo je da je jedino ta glavna rasprava zatvorena za medije i javnost, kako bi se falsifikati lakše plasirali, a tri Stričkova odvjetnika na falsifikat nisu reagirala na etičan način i pravnim lijekovima. Poslije pregleda snimki, jedna Stričkova odvjetnica se prepala, pa mu je otkazala punomoć, ali o svinjariji nije nikoga izvjestila, iako je bila dužna.

Čak i odvjetnik oštećenih obitelji Silvije Degen, je u toku sudskog postupka znao za većinu ovih činjenica, ali je spriječio dokazivanje na sudu, kako bi sva odgovornost pala na Strička. Time je izigrao prava i interese svojih klijenata, koji su u konačnici dobili samo odštetu preko osiguravajućih zavoda. I mediji su imali prave informacije, ali su isključivo objavljivali ili laži ili poluistine. U punih 6 godina nitko se nije usudio objaviti jednu jedinu činjenicu, koja bi kompromitirala državu., a bilo ih je na stotine.

Tragična je činjenica da je u sudskom postupku, u nezakonitom dogovoru DORH-a i Suda, optužni prijedlog promijenjen. Naime, DORH je u početku optužio Strička da je nesreću prouzročio vožnjom puno dužom od dnevno dopuštene (dan prije je upravljao oko 18 sati i poslije toga nije imao propisan odmor). Međutim, s takvom optužnicom Sud nije imao mogućnost dokazivanja neizravne namjere i izricanja kazne veće od pet godina. Zato je DORH u promijenjenom optužnom prijedlogu odbacio umor kao uzrok nesreće i uz pomoć vještaka medicinske struke, nezakonito „dokazao“ kako mlad čovjek poput Strička može fizički izdržati duže upravljanje vozilom od dopuštenog, čak i u dužem vremenskom periodu. Time je Sud širom otvorio vrata neizravnoj namjeri, dvostruko većoj kazni i nezakonitoj i neovlaštenoj relativizaciji izričitih zakonskih odredbi o dnevnoj dužini upravljanja vozilom profesionalnih vozača.

Vještačenjem Strička, psihijatrijski „stručnjaci“ su „utvrdili“ „nedovoljnu emocionalnu razvijenost“ (čija je to krivnja?) i „neosviještenost dionice puta“ ( kakvo sranje!) i slabije razvijen superego! Njihov nalaz je bio u granicama normale i nije utvrđena ni bolest ni kakav psihički poremećaj. Međutim, vještačenje je Sud zloupotrebio na način da ga je „tumačio“ zlonamjerno- razgovarao je mobitelom, nije osvjestio dionicu puta i kao emocionalni bogalj imao je namjeru ubiti. Pri tom je Sud obmanuo vještake, dajući im izlist mobitela Strička s vremenima razgovora, poziva, slanja i primanja poruka, ali nisu vještacima dati podaci kada je Stričak te pozive obavljao zaustavljanjem kamiona. Naime, sudski je utvrđeno da je Stričak to jutro, neposredno prije nesreće „često“ prekidao vožnju. Vještaci su nasjeli na sudsku manipulaciju i neovlašteno protumačili Stričovo telefoniranje kao dokaz njegove neodgovornosti i emocionalne nezrelosti. Ono s osvješćivanjem dionice puta je dokaz da psihijatri pojma nemaju o stvarnosti- vožnja ne smije biti funkcija svjesnog, već podsvjesnog i dobrih vozačkih navika. Svjesno upravljanje dovodi do enormnog psihičkog umaranja, pretjeranih reakcija, pada koncentracije te ukazuje na nedovoljno uvježbane vještine i nedostatak navika. Podsvjesno upravljanje, korištenjem uvježbanosti, je jedini garant apsolutne sigurnosti u prometu, jer pod utjecajem moćne podsvijesti i navika, vozač perfektno funkcionira, ne mora se naprezati, ne umara se i nepogrešivo i na vrijeme prepoznaje prometne situacije bez razmišljanja. Naročito, vješt i siguran vozač podsvjesno uočava i postupa po prometnoj signalizaciji, a čini se kao da je ne primjećuje.

Sve navedeno su obilježja staljinističkih montiranih procesa, u kojima optuženi nema ni minimum prava na obranu i pošteno suđenje. Zbog ovakvih i sličnih sudskih postupaka, Hrvatska nema teoretske šanse dogodine biti primljena u EU.

Županijski sud u Zadru je, bez puno dvoumljenja odbacio žalbu Željka Olujića, napisanu tek reda radi, te je kaznu smanjio za osam mjeseci- na 7 godina i deset mjeseci. Zanimljivo je da je odvjetnik obitelji Stričak gotovo garantirao uspješnu žalbu, a kada je kazna smanjena samo osam mjeseci, onda je roditeljima nesretnog Strička „objašnjavao“ kako Sud nije imao izbora, jer ipak je njihov sin „dokazani ubojica četvero ljudi“. Isto se ponovilo i s ustavnom tužbom. Kada je Stričak shvatio da ga je izabrani odvjetnik nasamario, napisao je dodatak ustavnoj tužbi, koju je Ustavni sud odbacio bez razmatranja. Naime, da ne bi morao po službenoj dužnosti reagirati na dodatak ustavnoj tužbi, Ustavni sud se učinio ludim- proglasio je dodatak podnesenim van roka ( koji nije propisan Ustavnim zakonom). Međutim, sud je bio dužan razmatrati činjenice navedene u dodatku, jer su u njemu istaknute činjenice kojih u samoj ustavnoj tužbi nije bilo. Ustavni sud je bio dužan dodatak ustavnoj tužbi prihvatiti ili kao dodatak ili kao novu ustavnu tužbu, ali iz obzira prema institucionalnoj zločinačkoj organizaciji je odbio tako postupiti. Tako se i Ustavni sud stavio na stranu organiziranih kriminalaca i spriječio dokazivanje postojanja i djelovanja institucionalne zločinačke organizacije. Time se Ustavni sud deklarirao političkim sudom, koji svjesno ruši ustavni poredak RH i štiti interese političke oligarhije.

Željko Olujić je odbačaj ustavne tužbe zadržavao u svom uredu nekoliko mjeseci, kako bi Strička onemogućio da iskoristi pravo na obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u roku od šest mjeseci, poslije odluke Ustavnog suda. To govori da su hrvatski odvjetnici svjesni zločina u kojem sudjeluju i na sve moguće načine nastoje osigurati interese države, naročito financijske, kako bi građane spriječili da tužbama za naknadu štete materijalno oštete mafiju.

Jedne dnevne novine su u rujnu 2007. godine objavile senzacionalistički članak sa lažnim fotografijama „Ubojica iz Ledenika ide na ljetovanje“ ( zamislite da sada neke novine objave istinit članak: „Ubojica iz Mađarske se smije i zabavlja s Milanovićem“). Institucionalno političko podzemlje je naručilo klevetnički članak, kako bi godinu dana poslije nesreće podsjetilo krvožedne medije i javnost na slučaj i dolilo ulje na vatru zbog predstojećeg „suđenja“. Međutim, svi podaci kao i fotografije objavljene u tom članku su bili falsifikati, koje je netko informiran i zainteresiran zlonamjerno plasiralo novinarima. I inače su sva izvještavanja o toj tragediji bila strogo kontrolirana i novinarima su stalno davani tendenciozni podaci, koji nisu odgovarali činjenicama. Osim toga, članak je bio klevetnički i neistinit, a izraz „ubojica“ nedopustiv, jer Stričak u tom trenutku nije bio osuđen ni prvostupanjskom presudom. Sudski „informatori“ su znali da Stričak nije ubojica i da nije najodgovorniji za tragediju, pa su na ovaj način pripremali teren za montirani proces.

Željko Olujić je protiv izdavača tih dnevnih novina u ime Strička podnio tužbu za naknadu štete- 103.000,00 kuna. Tvrdio je stranci da je i to previše, jer je i on svoju stranku držao bezobzirnim ubojicom. Osim tužbe, Olujić nije prstom mrdnuo da dokaže kako je članak neistinit i klevetnički.
Kada mu je Stričak oduzeo punomoći, krajem 2009. godine, tužba je već dvije godine „vegetirala“. Održano je par glavnih rasprava, ali zagrebački sud nije mogao doći do autora članka, novinara HRT koji radi u Zadru. Svjedok je Sudu bio – nedostupan. Stričak sam podnosi Sudu dopunu tužbe za klevetu i traži- milion kuna. Nastaje pakao. Sudstvo i mafija su se silno uznemirili. Do Stričkovih roditelja dolaze samozvani branitelji, koji nude odvjetničke usluge u tom postupku, ali na način da „objašnjavaju“ roditeljima kako je zahtjev na milion kuna sulud, jer ga ni jedan sud u Hrvatskoj neće dosuditi. Strašili su roditelje i Strička ogromnim sudskim troškovima i, pazite sada, „složenim psihijatrijskim i drugim vještačenjima“, koji će, naravno, pasti na njihova leđa. Pritisnuti činjenicama i dokazima do kojih su došli nesretni roditelji, dva odvjetnika su demonstrativno otkazala punomoć. Roditelji su našli tri potpuno neovisna svjedoka, koji su mogli dokazati da Stričak kritičnog dana nije bio na putu prema moru, da se nije provodio s curama, već da je bio s njima. Pazili su na njega, jer je bio pod psihijatrijskim tretmanom u Varaždinu i imao je suicidalne namjere. Kontrolor tehničkog pregleda u Novom Marofu se sjetio da je tog dana Stričak sa svjedocima bio na registraciji bratovog vozila. Dakle, ni teoretski nije mogao biti u Korenici.

Konsterniran činjenicom da su svjedoci uredno predloženi za saslušanje, Sud se našao u čudu. Već pet godina se postupak razvlači, Stričak nema pojma kakvo je stanje spisa, jer ne zna kakve su radnje poduzeli odvjetnici koji su ga u međuvremenu zastupali. Četvrti odvjetnik, navodni kućni prijatelj, je nedavo otišao u zatvor u Lepoglavu, da bi prestrašio Strička i natjerao ga da tužbeni zahtjev svede na -30.000,00 kuna!!! Naime, to je maksimum koji može dobiti „po tablicama“. Kakve tablice, čije su to tablice- ni riječi. Totalno je sludio čovjeka, prijetio mu nepopravljivim posljedicama i nasilno dobio- pristanak. Umjesto da klijentu predoči stanje spisa, odvjetnik je radio u korist njegove štete i interesa tužene izdavačke kuće!!

U čemu je sada štos? Pa nije više samo u financijskom interesu tužene mafije, nego u nečemu puno većem. Ministarstvo pravosuđa je od Europskog suda za ljudska prava primilo zahtjev da se očituje po tužbi Miljenka Strička protiv RH. Zahtjev je stigao nešto malo kasnije od Stričkove molbe za pomilovanje. Bivši ministar je smjesta shvatio bezizlaznost situacije te je ministarstvo odmah pristupilo perfidnoj igri. Odlučeno je da se Strička kompromitira pred domaćim sudstvom, kako bi se Europskom sudu moglo „dokazati“ njegovu nedosljednost i pohlepu. Prvo, molba za pomilovanje nije smjela biti usvojena u Uredu predsjednika države, jer bi to bilo svojevrsno priznanje pravosudne farse, premda postupak pomilovanja nije sudski postupak. Zato je odlučeno da molba 20 mjeseci stoji u ministarstvu. Stajala bi u znatno duže, da ja nisam vršio pritisak te početkom svibnja, pisanom naredbom naredio Miljeniću da je smjesta procesuira. Prisiljeni na rješavanje molbe za pomilovanje, u Uredu predsjednika države su molbu za pomilovanje odbacili bez razmatranja. Naime, razmatranjem molbe, morala se priznati vrlo neugodna istina da je sudstvo stravično korumpirano, a to bi bio smrtni udarac za političku mafiju. Tako se Ured našao između nakovnja i čekića- priznati činjenice ili sudjelovati u zločinu protiv ljudskih prava i sloboda. Naravno, beskarakterna bagra se nije puno dvoumila.

Drugo, perfidnom manipulacijom sudstva i odvjetnika, povlačenje tužbe za naknadu štete, odnosno silno vrludanje, znači povlačenje dokaza koji su sudu predočeni. Sud za 3. listopada 2012., kada je zakazana vjerojatno posljednja rasprava po tužbi, nije pozvao predložene svjedoke, a nije sigurno da je saslušao autora spornog članka. Naime, četvrti Stričkov odvjetnik se potrudio poći u zatvor nagovarati klijenta na postupke koji mu štete, ali je odbio otići na saslušanje novinara u Zadar, kako bi prisustvovao saslušanju i svjedoka ispitao. Njegov cilj nije dobiti spor, pa makar i na 30.000,00 kuna, već kompromitirati postupak pred Europskim sudom za ljudska prava! Iste dokaze, Stričak je u tužbi protiv RH, predočio Europskom sudu. A sada ih povlači pred domaćim sudom! Nema više teoretske šanse dobiti spor pred Europskim sudom. Tim više što mu je traženi iznos štete u financijskom iznosu enormno velik.

Mafija iz Banskih dvora i s Pantovčaka nije imala mogućnosti osporiti istinitost i dokaze koje je Stričak podnio Europskom sudu, pa se poslužila klasičnom prevarom. Da bi čovjeka spriječili u saznanju što mu rade i što mu se događa, odbijaju mu u zatvoru uručiti odbijenicu molbe za pomilovanje. Kriju dokumente od njega i tvrde da mora pisati specijalne molbe da bi došao do njih.
„Prepričali“ su mu odbijenicu, u kojoj navodno stoji da molbu ima pravo ponovno napisati za godinu dana. Pa po njima, njihova „računica“ izgleda ovako: nova molba za godinu dana ( već će biti u zatvoru pet godina), ako stoji u Ministarstvu 20 mjeseci- to je punih šest do sedam godina izdržane kazne. Što će mu onda pomilovanje? Na njegovom mjestu, ja bih takvo pomilovanje odbio, odnosno uopće ga ne bih tražio. Nema smisla. Dokazani i osuđeni ratni zločinci i profiteri imaju sve pogodnosti izdržavanja kazne zatvora, dok Miljenko Stričak nema ni jednu. Još ga u zatvoru zlostavljaju ispitivanjima zašto se ne pomiri sa odgovornošću, da je namjerni ubojica četvero ljudi!!

E, sada, dragi čitaoci, imate neke elemente po kojima možete razaznati zločinačku dvoličnost i licemjernost političke oligarhije u Hrvata. Usporedite odnos jednog gada od čovjeka kakav je Milanović prema Čačiću i prema Stričku. Ili prema Holly i Čačiću. Ali, bilo bi namudrije usporediti odnos Milanovića prema sebi samom i drugima. Čovjek, ako se tako nešto uopće može nazvati čovjekom ( jer u Prirodi ne postoje ni životinje toliko izopačene i bolesne), nema pojma tko je on sam. Ne razumije sebe i ne shvaća svoj jadan položaj, a htio bi suditi drugima, svrstavati se, ocjenjivati i procjenjivati. Po kojim kriterijima, kada nema riješena pitanja osobnog vodstva? Ma jebe se njemu za kriterije! Čemu bi njemu služili kriteriji, kada ih nema ni njegov daljinski upravljač Josipović? Sve su to žrtve beskarakternog ponosa i ega- lažnog i nepostojećeg „Ja“.

Milanović, kao i sva ostala politička bagra sitnog i krupnog zuba, panično bježi od suočavanja sa samim sobom. Čak su izmislili svjetlosnu brzinu bježanja, kako se ne bi susreli sami sa sobom. Na njihovu žalost, što god im je strah od susreta s istinom veći i brzina bježanja strelovitija, od sebe se ne može pobjeći. Trenutak istine se može odgađati, ali ne i izbjeći. Samo se postavlja pitanje tko će platiti to bezumlje i nečovječnost? A, ne, niste u pravu! Njihovu nekrofiliju neće platiti nitko drugi do li oni i njihova djeca. To je zakon Prirode, kojemu još nitko nije pobjegao. Oni i njihova djeca će biti uništeni. Ne mogu oni uništiti jedan narod, a sami ostati nekažnjeni. Nikada se to u ljudskoj povijesti nije dogodilo i neće. Sve se vraća i sve se plaća. Dobro dobrim, zlo zlim. Što je tempo življenja brži, računi se brže uspostavljaju i plaćaju. Nesretni Boris Šprem je prije točno deset godina drugima prijetio likvidacijom, sumanutim grabežom pljačkao sve do čega je došao, ubijao, a danas umire poput psa. I zamislite, umire sam. Nema kamarada koji bi mu mogli pomoći, kao što su mu pomagali pljačkati tuđe vrijednosti.

Milanović ignorira mudrost Prirode. On je odbacuje, prihvaćajući znanje. Ali, u njegovom znanju nedostaje ona iskra duha koja čini razliku između činjenica, istine i mudrosti. Zato Milanović ne shvaća da za svaki, pa i najteži problem, postoji duhovno rješenje. Ali njegov najveći problem je što misli da ima probleme, umjesto da vjeruje rješenjima. Ali, Milanović nije svjestan prioriteta svojih problema, pa izmišlja problem koji nikome nije važan. Nije li to strašno, da Milanović ne shvaća ozbiljnost svoje i Vladine situacije, te svoju energiju usmjerava na spašavanje nečega što se spasiti ne može? On više ne vjeruje u integritet svog uma i zato razvija ono što se može nazvati problemom. A svaki problem je iluzija. Ne postoje problemi, dok god za njih postoje duhovna rješenja. Međutim, Milanović u rješenja ne vjeruje i stoga mu treba netko poput Čačića na koga će moći prebaciti svu težinu vrlo izvjesnog neuspjeha izlaska iz krize smisla. Ostali članovi Vlade su previše bezlični i jadni da bi ih čovjek mogao krivo pogledati, a kamoli optužiti za neuspjeh Uostalom, od njih se ništa ni ne očekuje.

Dnevnik sam napisao na brzinu i bez navijačkih strasti, koje ovih dana tresu medijski prostor temom Čačića. Iznio sam gole činjenice, pomalo ljut što imamo u Vladi toliko duhom siromašnih političara, da se čovjek mora upitati što smo Bogu skrivili? Gotovo je za ne povjerovati da Milanović kaže: „Nemamo novac za avion Grippen! Nažalost, to je tako!“ A tko mu je to rekao? Čačić ili Linić? A za pljačku ima? A što kada bi ja tvrdio da sutra možemo imati pet takvih aviona? Umjesto da štitimo samo svoje nebo, ne bi li mi mogli štititi druge? Naravno da bi, ali Čačić i Milanović u to ne vjeruju, jer nisu sposobni stvarati, nego samo trošiti tuđi novac. A što je s onim problemima za koje će se novci morati naći? Što je s obrazovanjem, zdravstvom, životnim standardom građana? Ako se nema za obranu, policiju, sudstvo, djelatnosti u koje je država uvijek tradicionalno najviše izdvajala iz proračuna, kako će se naći za građane i društveni standard? Kako ljudi koji nemaju sposobnost stvaranja, misle siromašnim razmišljanjem izaći iz krize? Kako financijski nepismeni političari uopće mogu fantazirati o izlasku iz krize, bez zaduživanja i prodaje čak i ljudskog potencijala? Kako Vlada misli iduće godine Hrvatsku uvesti u EU sa katastrofalnim materijalnim, moralnim i etičkim stanjem u svim aspektima društvenog i pojedinačnog života, kada se ne želi suočiti s istinom? Hoćemo li u EU ući na koljenima, poput roblja, hoćemo li uopće biti primljeni ili ćemo ući kao europski i svjetski lideri? Za mene ne postoji dvojba, ali po svemu sudeći, dvojbu nemaju ni Čačić ni Milanović.

Međutim, sve zamjerke koje idu na račun nesposobnih i beskarakternih političara, mogu se bez ikakve dvojbe uputiti i armiji činovnika. Ljudi su do te mjere paralizirani strahom za egzistenciju, da ne znaju i ne žele misliti. Točno znaju što se od njih očekuje i nema teorije da će pogriješiti- u svakoj situaciji će postupiti dijametralno suprotno od onoga u što vjeruju ili što im nalaže zakon. S takvim državnim aparatom iza sebe, i jači muškardini od Milanovića i društva bi bili osuđeni na propast. S takvim parazitima i lešinarima za vratom, vrlo rijetki revolucionarni karakteri, duhovno inteligentni i financijski pismeni lideri bi mogli kreirati preokret koji bi nas spasio.

Komentari

Odavno

A što je s mađarskom vozačicom po tom pitanju sigurne vožnje? Je li ona i na koji način doprinijela svojoj tragediji? Uopće nema sumnje. Samo se nitko time ne želi baviti. Nakon nesreće je izjavila: „Vozila sam jako sporo, 100-110 km/h“. A što ako je vozila čak i sporije, što je vrlo vjerojatno? Što to pokazuje? Da gospođa nema blage veze sa sigurnom vožnjom. Za nju je sigurnost mala brzina. To što je vozila autocestom, njoj ništa ne znači. A morala je znati, da zbog uvjeta koji su vladali, smanjena brzina kretanja može biti ubitačna, baš zbog naleta otraga. Međutim, ona tvrdi da nije bilo magle, ni iznenadne magle. Kako onda na vrijeme iza sebe nije uočila opasnost?

nisan ovako nešto pročitao. Možda Rade optuži vozačicu jer je vozila jako sporo i nije mu se na vrijeme makla s puta, šta koji kurac vozi ispred njega. Strašno.

Tko je glasao

Ne bi tebi, prijatelju

Ne bi tebi, prijatelju nikakvo čitanje pomoglo da shvatiš 2 i 2. Ovako nešto nisi i nećeš nikada pročitati. Jer ne znaš mislit svojom glavom. Kao ni mađarska vozačica. Voziti se autocestom brzinom oko 100 km/h, znati da većina vozača vozi prosječno oko 150 km/h i ne pratiti prometnu situaciju iza sebe, mogu samo idioti. Zato i ginu poput muha.

Tko je glasao

Kojih muha

Onih što se zapucavaju u šlepere odzada, jer očekuju da svi voze 150 u desnoj traci, a u pretjecajnoj valjda 250.

Tko je glasao

čuđenje djeteta

Auto-ceste su jedine prometnice gdje je određena i minimalna brzina kretanja, tako da - tvoje čuđenje uopće nije na mjestu.

A gledano zdravo-razumski, nakon što prođeš dionicu gdje je magla, jedino pametno je opaliti po gasu - upravo zato da ti se ne dogodi ovakav nalet odozada. I što je sad tu čudno?

Tko je glasao

Ovdje nije toliko riječ o

Ovdje nije toliko riječ o brzini kretanja, koliko o navici da se na autocesti pažnja mora puno više obratiti na situaciju iza i pored sebe, jer odatle dolazi najveća opasnost. Ne biti svjestan te opasnosti je nevjerojatna katastrofa. To je protiv elementarnih sigurnosnih pravila u prometu i znači da ljudi olako svoje živote povjeravaju drugima. Samo zbog toga je u tunelu Ledenik poginulo četvero ljudi. Nekoliko vozača prije tragedije, vozeći u lijevu prometnu traku, je izbjeglo vlastitu nesreću. Pogledajte snimku nesreće, pa ćete vidjeti da su tri vozila, istina sasvim slučajno se spasila- jedno vozilo ispred poginulih, a dva iza. Zašto poginula vozačica nije slijedila vozilo ispred sebe ili skrenula u lijevo nakon što su to učinila dva vozila poslije nje? Sudeći po snimci, dva vozila iza stradalih su skrenula u lijevu traku tek kada su naišli na kolonu. Dakle, nikakve prepreke nije bilo da se spasi četiri života, a ubije Strička.

Ja znam da je potpuno uzaludno uvjeravati volove bilo što. Tako je da Vinchi htio dokazati studentima da će dva predmeta od istog materijala , ali različite težine, puštena s iste visine u isto vrijeme, u isto vrijeme pasti na tlo. Kada im je zorno dokazao da zakon gravitacije djeluje univerzalno, bez obzira na ljudske zablude, studenti su nastavili vjerovati u zabludu, a ne u dokaz. To je toliko ljudski da je nenadjebivo!

Tko je glasao

Redikulu

jel ti znaš koja je minimalna brzina, 60 .Rade je vozio 130-140, a žena 100-110, ako ćemo im vjerovat. magla...kakva magla...možda NLO.

Tko je glasao

Nije najmanja dopuštena

Nije najmanja dopuštena brzina kretanja vozila na autocesti 60 km/h. I taj podatak govori koliko ljudi nemaju pojma o prometnim propisima. A kako bi se mogli držati propisa o kojima ništa ne znaju? Kako bi mogli poštivati sigurnosna pravila defanzivne vožnje, kada o njima nikada ništa nisu učili ili čuli?

Bez obzira bila magla ili ne, ostaje činjenica da ni Čačić ni mađarica o sigurnom upravljanju vozilom- nemaju pojma. Oboje su na svoj način opasni vozači i uopće nema sumnje da je njihova krivnja gotovo idealno podijeljena- on preagresivan, ona prestrašena.

Tko je glasao

znam koja je...

... i ovdje ne pričamo o tome kao da je krivnja neka lopta pa će je imati ili žrtve ili Čačić.

Poveznik govori o nečemu sasvim drugom, a to je - što sigurnija vožnja - i uživljavanje u "tuđe glave", što je u prometu izuzetno bitno.

Naravno, ovi stradali u automobilu nisu ništa krivi - no rezultat je da ih nema više među živima. Tako da je sasvim legalno pitanje - "Da su se nekako drukčije ponašali - bi li bili među živima?" To nema veze niti s Čačićem i sličnima, već s njima - i razmišljanjem u smjeru "kako podići broj preživjelih na cestama".

Tko je glasao

Krivnja

Po tvome tko je onda kriv za nesreću i što bi dokazala snimka prije ulaska u tunel? Nisam shvatio poantu osim te da su na njemu, u usporedbi sa Čačićem, trenirali strogoću! Po meni nisi iznio niti jednu indiciju koja bi okrivila državu za nesreću. Našlo bi se elemanata klevete i senzacionalizma, ali to je na odvjetnicima da dokažu!

Tko je glasao

A, jebiga? Što bi trebalo-

A, jebiga? Što bi trebalo- crtati? Ako se ne može shvatiti poanta, ja sam mislio da bi trebalo pročitati pažljivije još koji put, a ne komentirati.

Što je Sudu trebala dokazati falsificirana snimka ulaska u tunel? To je ispravno pitanje. Ali, u pitanju je organizirana prevara HAC-a i Suda: originalna snimka ulaska Strička u tunel je smjesta poslije nesreće prebrisana, kako bi HAC mogle lagati da je ispred tunela sat vremena prije nesreće bio postavljen njihov djelatnik sa specijalnim vozilom, koji je navodno davao znakove za smanjenje brzine. Nitko od saslušanih svjedoka na Sudu tog radnika i vozilo nije primjetio pri ulasku u tunel- ni prije ni poslije nesreće. Dva djelatnika HAC-a su na Sudu lagali, ali ni jednom jedinom riječju nisu spomenuli Strička ili ga za bilo što optužili. Kako to? Pa tako što su znali da lažu i bojali su se kaznenog djela lažnog svjedočenja. Osim toga, na ulazu u tunel nije bio istaknut elektronski znak ograničenja brzine ili znak opasnosti "zaustavljena kolona vozila", iako su ti znakovi trebali biti postavljeni u datim prometnim okolnostima. HAC su se zajebale što su iznad lijeve prometne trake postavili kosu žutu svijetleću strelicu, kojom su sav promet usmjerile na desnu prometnu traku. Ne samo da je to bilo suprotno Zakonu, nego je bilo umobolno- Stričku je to govorilo da pred njim ne postoji nikakva opasnost, dok su HAC sat vremena prije nesreće sumnjale na mogućnost nastanka kolone. Totalno ludilo od postupanja i ono je jedini uzročnik ove tragedije. Da su budale imale samo gram mozga, promet prije ulaska u tunel Ledenik bi bio zabranjen, a tragedija izbjegnuta.

Ja nisam iznosio ni pretpostavke ni indicije, već gole činjenice. A da mi država može osporiti jednu jedinu, vjeruj mi da bi to učinili prije nekoliko godina. Osim toga, Europski sud je Stričkovu tužbu protiv Hrvatske prihvatio bez oklijevanja. Misliš li da bi to Sud napravio da stvari nisu čvrsto obrazložene i dokazane? Uostalom, što govori činjenica da je molba za pomilovanje jednog ubojice 20 mjeseci bila u Ministarstvu pravosuđa? Da se Ured predsjednika države, koji odlučuje o molbi, bojao te molbe i da se kriminalci boje istine. Boje se da hrvatski građani saznaju koliko nam je pravosuđe korumpirano i na koje se sve načine ljude ubija u pojam i doslovno. Samo, za shvatiti koliko je dva i dva, trebalo bi se ipak probuditi.

Tko je glasao

@poveznik pročitaj čl 37. i

@poveznik pročitaj čl 37. i čl.51. st.1. ZAKONA O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/339713.html

Tvojim "Osim toga, Europski sud je Stričkovu tužbu protiv Hrvatske prihvatio bez oklijevanja. Misliš li da bi to Sud napravio da stvari nisu čvrsto obrazložene i dokazane?" pokušavaš obmanuti ljude, jer Europski sud će bez oklijevanja prihvatiti svaku tužbu koja udovoljava pravno određenoj formi i ne znači da je sud ulazio u ispitivanje opravdanosti tužbe.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Kukljica, prije nego nešto

Kukljica, prije nego nešto kažete, bio bi red da prvo promislite. Ovako mlatite gluposti koje vas nisu dostojne.

Vama nije jasno što piše u člancima Zakona koje ste naveli? Vama nije jasno da se tragedija u tunelu Ledenik dogodila na autocesti i u tunelu? Zašto mislite da je na autocesti dopuštena veća brzina kretanja za sva vozila? Baš zato, mladiću, što su prometno- tehnički uvjeti na autocesti puno sigurniji nego na ostalim cestama. Na autocesti nitko normalan ne očekuje zaustavljenu kolonu, pa još u tunelu. Da su Hrvatske autoceste pravilno reagirale na gužvu i promet regulirale u skladu sa zakonskom odredbom o gužvi ili zabranile prometovanje kao u normalnim uvjetima, do tragedije ne bi došlo. Možete vi sada filozofirati do sudnjeg dana, ali ovo je neoboriva činjenica. A da pred tunelom nije bilo nikakvih upozorenja o izvanrednoj situaciji, je također činjenica. Štoviše. žuta kosa svijetleća strelica u desno je govorila baš obrnuto- da je sve u redu!!!

Potpuno obrnuto je bilo u slučaju Čačić. Članci koje navodite su se odnosili na Čačića, a ne Strička.

Kada govorite o Europskom sudu, morali bi se malo više informirati. Preko 90% svih tužbi, Sud odbacuje bez ikakve rasprave i razmatranja. Naime, tehničkim pregledom tužbi se utvrdi jesu li ispunjeni svi uvjeti i da li je tužba u osnovi argumentirana ili nije. Dakle, ne prolazi nikakva "priča" i osjećaj da su vam povrijeđena ljudska prava i slobode, pa ma koliko vi u svojim tvrdnjama bili u pravu. Bez dokaza- nema slučaja. Tu prvu stepenicu, Stričak je uspješno preskočio, baš zato što mu tužbu nije napisao odvjetnik. Već to je veliki uspjeh, poslije kojeg stvar postaje puno lakša. Naime, Stričak je dokazao da su mu ljudska prava i slobode poništeni na stvarno krajnje brutalan i životinjski način. A sam Sud sudi na temelju vlastitog nepisanog načela- ako se dokaže da je država odgovorna za nastale povrede- država je štetu dužna platiti. Prema tome, Stričak je već obavio više od 90% posla uspješno. Na potezu je Sud. Da će Sud, radi naše mafije, pogaziti vlastite principe je vrlo malo vjerojatno, tim više što bi time poništio smisao vlastita postojanja.

S druge strane, vrlo jasni znakovi posvemašnje panike u Vladi, Ministarstvu pravosuđa i Uredu predsjednika države, govore da mafija nema baš puno manevarskog prostora i argumenata kojima bi Stričkovu tužbu mogli vjerodostojno neutralizirati. Već sama činjenica da je molba za pomilovanje odbačena nakon izdržane više od polovice dosuđene kazne, upućuje na strah nadležnih da bi činom milosrđa pokazali slabost i priznali da je pravosuđe korumpirano. Ali, njihov strah nije utemeljen samo na tome, već i na uvidu što se događa u zatvorskom sustavu. Zatvorenicima se jedino nudi droga, umjesto resocijalizacije, obrazovanja i rehabilitacije.

Tko je glasao

Kruške, jabuke, okulista, psihijatar, pisoari i WC školjke!

Umjesto čitanja gornjeg dnevnika preporučam odmah povući vodu!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

A, jado, jadni! Pogledaj

A, jado, jadni! Pogledaj vlastiti komentar na dnevnik Hatzivelkosa, od četvrtka, 5. srpnja ove godine, i pođi se ubiti! Ili si možda zaboravio što si tada pisao?

Ako sam napisao, a jesam, da sam Čačiću, kojega ti smatraš govnom od čovjeka, početkom 2006. godine, kao varaždinskom županu, poslao prijedlog da besplatno eliminira prometne nesreće na svom području, s kojim bi se ti sada argumentom pojavio u Vladi RH? S tvojim povrijeđenim osječajćićima ili onim što si ti trabunjao po internetu? Ako bi ti povukao vodu za mojim dnevnikom, a vjeruj mi da nemam ništa protiv, s čime bi Milanoviću "dokazivao" da je dvolična i beskarakterna pizda? S dnevnikom sam svima, koji su gorljivo komentirali Čačićevu nesreću, dao vjerodostojan argument- Vlada ima jedne kriterije za Čačića, a sasvim druge za sve ostale građane koje su imali prometne nesreće. A za tako nešto, pa još dokazano, nema se s Vladom što raspravljati: mora dati ostavku!

Najtragičnija je činjenica, koju ti i tebi slični ne možete shvatiti, da je Vlada RH u slučaju Čačića priznala da ima nezakoniti utjecaj na sudstvo te da sudstvo nije neovisno i samostalno. Naime, još Sanaderove Vlade su tražile od sudstva drastične kazne za prometne nesreće s više poginulih, a sada tu "politiku" zastupa i Milanovićeva Vlada. Štoviše, naša Vlada je mislila da ima pravo utjecaja čak na mađarski sud. Što bi tek bilo da je Čačiću suđeno u Hrvatskoj? Vjerojatno bi dobio medalju za ubojstvo dvoje ljudi!!!

Tko je glasao

Govori svoju istinu smireno i jasno, ali slušaj i poštuj druge

@poveznik na dnevniku Hatzivelkosa, http://pollitika.com/uostalom-mislim-da-cacic-treba-dati-ostavku u četvrtak, 5. srpnja ove godine napisao sam 7 komentara i to:
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376621 07:45
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376623 08:01
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376624 08.46
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376626 09:03
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376629 09:11
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376630 09:16
http://pollitika.com/comment/reply/11494/376643 10:57

Kako nisam od onih koji govore a da ne znaju o čemu se radi trebao bi precizirati gdje me je strefila ta tvoja definicija "A, jado, jadni! " Tek onda ti mogu preciznije odgovoriti po tom pitanju.

Ako je u pitanju komentar http://pollitika.com/comment/reply/11494/376623 a iz tvojeg daljnjeg taksat proizlazi da je, onda ne vidim gdje bi to ja branio Čačića, Milanovića, ili bilo koju moralnu ruinu, gnjidu, lupeža, ili debila iz Banskih dvora, ili hrvatskog pravosuđa, a to je kao što vidimo glavna meta tvog dnevnika i tvojih upisa.

Za razliku od tebe ja se držim one koja kaže da puno puteva vode u Rim. Svako treba izabrati onaj za koji smatra da je pravi, pa si tako i ti odabrao svoj put. No problem je u tome što kao što si sam priznaješ poprilično usamljen i očigledno neučinkovit, što nije moj problem, da mi govoriš "A, jado, jadni!" niti je to problem ove zajednice koja kao što je evidentno ne dijeli tvoje mišljenje.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Kukljica, u najmanju ruku

Kukljica, u najmanju ruku nije pošteno projicirati na drugog svoje mane i slabosti, pa onda s njima obračunavati. Ja nisam rekao da si na dnevniku Hatzivelkosa branio bandu, nego da to sada radiš na mom dnevniku. Vrlo nedosljedno i beskarakterno. I to jest više nego jadno.

Jedna je istina, pa koliko god puteva do nje vodilo. Meni put nije važan, sve dok slijedim načela i vrijednosti. To što sam ja usamljen je moj izbor i bio bih jako iznenađen kada bi me netko počeo slijediti. Znao bih da sam negdje gadno pogriješio. Onoga časa kada netko povjeruje pljeskanju i odobravanju, mrtav je čovjek. A to što ti, prijatelju, brkaš usamljenost i neučinkovitost, samo govori da si dio bolesne zajednice, koja jedno vjeruje , a suprotno djeluje. Činjenica da svi misle isto je dokaz da nitko ne misli ništa. Cijena koja se za to plaća je strašna, kao što vidimo.

Tko je glasao

@poveznik mea culpa što nisam

@poveznik mea culpa što nisam naveo da se komentar odnosi na miješanje Stričaka u cijelu ovu trakavicu oko Radimira Čačića.

Smatrao sam da je ono kruške i jabuke dovoljan putokaz da se slučaj Čačić i slučaj Stričak ne mogu ni u kom slučaju usporediti, osim što su u obadva slučaja krivnjom vozača nastradali nevini ljudi.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Kukljica, Stričak nije kriv

Kukljica, Stričak nije kriv za smrt četvero ljudi. Bolje rečeno, najmanje je kriv. Čačić je nesumnjivo kriv. Stoga se Čačić i Stričak moraju usporediti, jer se samo s takvom usporedbom može otkriti beskarakternost i dvoličnost hrvatske politike. Naravno, onima koji tu dvoličnost žele i mogu vidjeti. Onima koji ne žele, bolje je ne dokazivati.

Tko je glasao

@poveznik uzalud je tebi

@poveznik uzalud je tebi ponavljati da su tvoja viđenja slučaj za okulistu, psihijatra, pisoare i WC školjke!

Izvini me iz daljnje diskusije, jer trenutačno već imam dva pacijenta pa bi mi treći bio previše!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Kukljica, bijeg nije

Kukljica, bijeg nije rješenje. Pogotovo bijeg od sama sebe. Meni je jasno da su vama etikete uništile život, ali koliko ima smisla lijepiti etikete drugima, a ne prokljuviti vlastite? Ako ćemo o pacijentima, onda nema većeg pacijenta od vas. Niste u stanju razumjeti tko ste sami, pa bi htjeli znati tko su drugi?

Samo vi živite u uvjerenju da ste uvijek u pravu. Time pokazujete da vam nije stalo ni do koga drugoga ili tuđeg mišljenja. Ali, čemu onda komentirate sve ono što ne razumijete? Da bi dokazivali kako ste u pravu? I to nije bolesno?

Samo, niste bolesni vi, nego vaš lažni "ja" ili "ego". Čovjek nije svoje etikete. Čovjek nije ono što radi, ima, a najmanje je ono što o njemu misle drugi. Čovjek nisu ni njegove misli, ni njegovo ime. Sve to dolazi i odlazi, a čovjekovo "ja" je vječno i nepromjenjivo. Poznajete li svoje "ja", mladiću?

Tko je glasao

je li sve baš tako ????

@poveznik
Nemam nikakvog razloga sumnjati da je sve tako kako ti kažeš.
No postoji jedan razlog koji me distancira id tvog promišljanja.
Godinama sam s Miroslavom Matešićem odrastao na Vrbiku u Trnju. Godinama smo zajedno i ovdje u Pisarovini. On u Topolovcu ja u Jamničkoj. Gledam ga gotovo svakodnevno. Od dana kada mu je u tunelu Ledenik, poginula kćer i unuk gospodin Matešić i gospođa mu, vegetiraju na hrpama tableta.
I sad te ja pitam bi li pisao tako u "obranu" Strička da se ( nedaj Bože ) nešto slićno dogodilo tebi. Da barem svaki drugi mjesec na TV vidiš kako se kamion zabija u osobni automobil tebi najmilijih, i jednostavno ih drobi. Koliko je kamiona, šlepera prošlo taj dan kroz Ledenik i eto Stričku se " ni krivom ni dužnom" baš to dogodilo. Bez obzira bio pijan ili trijezan, ima li tunel dozvolu ili ne, počinješ sa bjelosvjetskom zavjerom protiv Strička. Kriv je Pantovčak, Banski dvori, Fiškali, samo ne Stričak.
Budi objektivan i pokušaj se staviti u poziciju obitelji Matešić.
Po tvome poginuli su krivi jer su se našli Stričku na putu.

Tko je glasao

Apsolutno je sve kako sam

Apsolutno je sve kako sam napisao. Vaši razlozi i sumnje nemaju veze sa mnom.

Dnevnik nije obrana Strička, ili patnje stradalih u prometnim nesrećama. Dnevnik je napisan samo s ciljem da se javnosti predoče činjenice i dokazi. To što se netko ne želi pomiriti s istinom, nije moj problem.

Kada ste već potegli pitanje obitelji Matešić, biti ću okrutno brutalan. Znam brojne obitelji koje oplakuju svoje najdraže, stradale u prometnim nesrećama, a koje ne zaslužuju da ih se žali. Dok se njima nije dogodila tragedija, bili su bezbrižni i nisu marili za tuđu nesreću. Vjerovali su da se njima tako nešto neće dogoditi. Po meni, to je bezosjećajan i neodgovoran stav, koji se mnogima osvetio. Kada se njima dogodi tako nešto, onda padaju u afane. Je li se moglo misliti i djelovati preventivno? Ne znam, ali ljudi previše vjeruju u sudbinu i svoju nemoć, jer je tako lakše.

Stradala vozačica Matešić nije bila osposobljena za sigurnog vozača. Pogotovo za vožnju autocestom. To se lijepo vidi na snimci nesreće. Naravno, ona nije mogla toga biti svjesna, jer je prevarena kao i svi drugi vozači. Međutim, očekivati od drugih da ti čuvaju život, a sam ne biti odgovoran prema sebi, je u najmanju ruku opasno. Da ne kažem ubitačno. Ukratko, vozačica je direktno skrivila smrt četvero ljudi. Inače, da je postupila po Zakonu i sigurnosnom pravilu, poginuo bi Stričak, a ne ona.

Sada je suvišno o tome govoriti. Obitelj Matešić ima pravo na žalost, ali nema pravo šutjeti i dopustiti da se iste ili slične tragedije ponavljaju drugima i to svaki dan. A oni, isto kao i sve slične obitelji- šute. Redovito okrivljuju vozače koji su im ubili najdraže, ali nikada ne optužuju državu. Zašto? Zato što su žrtve masovne prevare. Dopuste svojim odvjetnicima da svu krivnju prabace na vozače, kako bi se država abolirala. Naravno, njihovi odvjetnici u sudskim postupcima brane državu od njih i njihovih mogućih odštetnih zahtjeva. I sve bi to čovjek još mogao razumjeti da nije jedne jednostavne dileme: kako ti ljudi dopuste da ih obični kriminalci uvjere kako su žrtve poludjelih pojedinaca? Pouzdano znam koliko obitelji stradalih mrze i proklinju vozače, a da se nikada ne zapitaju ima li još krivaca za njihovu patnju?

Vidite, punih deset godina ja nadležnima tvrdim da ne smiju dopuštati pa čak i poticati ovakve tragedije. Ne žele slušati. Stoga je blesavo mene optuživati za prometne nesreće. Tog kobnog dana, u tunelu Ledenik je stvorena zaustavljena kolona vozila samo jedanput- u 12,26.. Što je van pameti: Zakonom je izričito zabranjeno zaustavljanje vozila i na autocesti i u tunelu? Je li to Stričkova krivnja? Ne, Stričkova je nesreća da je baš on naletio na tu kolonu. Ali, tko god da je bio na njegovom mjestu, doživio bi potpuno isto! Poklopilo se previše detalja i tragedija je bila neizbježna. Zakrivljenost krivine u tunelu je izgleda veća od dopuštene, što smanjuje preglednost. Vozilo s ceradom , koje se kretalo ispred Strička, je svojim gabaritima zaklanjalo Stričku pogled na zaustavljenu kolonu, sve dok nije skrenulo u lijevu traku. Vozači koji su se zaustavili u koloni, to po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nisu smjeli učiniti, već su morali voziti u lijevu prometnu traku, koja je bila slobodna. Vozačica Matešić je morala pratiti situaciju iza sebe, prilikom zaustavljanja u koloni, što nije učinila. Da jest, makar i u panici bi pobjegla lijevo. Ona nije uopće vidjela kamion iza sebe, a zaustavlja na autocesti i u tunelu!!! Katastrofa od gluposti! A sudski je utvrđeno da se Stričak gotovo kretao dopuštenom brzinom!!!

Da se ovako nešto dogodilo mome sinu, garantiram da bi se pomirio s činjenicom da mi je sin ubio sama sebe!! Za mene ne postoje dvostruki kriteriji i veća od činjenica je samo istina- činjenica s iskrom duha. Ali, ovako nešto se može dogoditi samo nekome tko ne misli i ne djeluje preventivno.

Sve što sam iznio u dnevniku je nevjerojatno teška optužba na račun neodgovorne državne politike, koja zna za situaciju, pa ipak i dalje podržava prometnu mafiju, korumpirano pravosuđe i ludu policiju. Ja uopće ne optužujem bilo koga, već samo dokumentirano tvrdim da je ludilo držati na čelu Odjela za sigurnost cestovnog prometa MUP-a Borisa Orlovića, koji je 2006. godine 18 miliona kuna opljačkao preko Fimi medije, a o sigurnosti ili povećanju sigurnosti cestovnog prometa nema pojma. Ludilo je udrugu građana, kakav je HAK, godinama puštati da kreira kaos na cestama, samo zato što njima se hoće krvav novac. Kome to treba? Uostalom, jesam li ja kriv što Sud nije zakonito i pošteno utvrdio činjenice, nego se odao falsifikatima i prevari? Zašto sada Josipović tu prevaru štiti? Je li i za to odgovoran Stričak?

I na kraju, nešto što nitko ne zna. Stričak je Europskom sudu dao garancije, da će od dobivene odštete, dvije trećine smjesta dati oštećenim obiteljima. Uz novac, dati će im i savjet kako dobiveni novac više puta investirati, a ne jednokratno potrošiti. Naravno, novac je njihov i ne moraju ga poslušati. Na taj način će bar ljudskom gestom napraviti ono što je bila dužna država. Preostalu trećinu će uložiti u realizaciju sustava apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu, kako se ovakve i slične tragedije više nikada i nikome ne bi dogodile. A i to bi bila dužnost države, zar ne?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja… od Zoran Oštrić komentara 12
  2. Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad od Feniks komentara 1
  3. preživljavanje u civilizacijskom sistemu od aluzija komentara 0
  4. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  5. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 1
  6. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  7. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  8. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  9. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  10. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  11. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  12. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  13. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  14. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 84
  15. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  16. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  17. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  18. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  20. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  21. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  22. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  23. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  24. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  25. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 34

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived