A. TEKUĆE
Hoćeš nećeš, glavnina napredovanja nezaustavljivo srlja u grč cijelih divizija i nepodnošljive maoističke scene, što štabovi sve više garniraju to više (baš zato to vječno rade), nakon čega minimalizam to nešto malo ublaži, uz teške i bespoštedne bitke, nakon toga zatišje pred novu bitku i opet još gore.
Podešavanje etapa u istim smjerovima više ne igra igru i da carevi uskrsnu (a i oni su to podesili znajući da neće, poslije mene prvenstveno moje štovanje, pa to više blokira nego omogućava).
I šta je logičnije nego da takvim upornim napredovanjem stiže obrnuti problem - na minimalizam se igra sve više i jače i već je normalno da se jako traže, naručuju i plaćaju alkemijske minimalističke usluge, npr. otišlo se je tako daleko da su zbrka i nezgode prešli sve granice, s onu stranu, pa treba to disciplinirati i očuvati rezultate, cijena nije u pitanju, koliko god se rekne, panika je, vrijeme za dogovor manje od minute.
Takav minimalistički trijumf je uvod u razne smjerove, s neizbježnom jakom dozom totalitarizma, ne disciplina mašte nego diktat i presija.
Stoga je ne rano nego već pomalo kasno, krajnje vrijeme, za ublažavanje smjerova, tako to brzo ide (dok maoistički štabovi i dalje pjevaju neke sasvim druge pjesme).
Npr. nužna je doza nadrealizma.
Evo primjera.
U igri oko nekretnina se dešavaju ... Šećimo malo po zagrebačkom realizmu, dodirnimo malo maoizam, uočimo nadirući minimalizam i onda pokušajmo radionički u sve to i stim u vezi malo primjerene nadrealistične igre, malo više od ništa i strogo ne više, ciljajući na ublažavanje minimalističko trijumfa. Sve je raslo i raste a studentima se smanjuju kreveti i stim u vezi rastu ideje napretka, koje će minimalizam brutalno sasjeći vrlo brzo. S druge strane malo dalje od Horvatinčića, blizu trga u Cesarčevoj, ide IGH d.d. gradnja tzv. krupnog kapitala, stanova za tzv. krupni kapital, koji kapital izravno izrasta iz tog istog visokoobrazovnog biznisa sa sve nedostajućim stanovimaa i klupama za studente, a koji je karaktera ulaganja da se uvije u profitabilni biznis uloži najviše 1/10 onoga što se pretoči, pa su i kuopci, krupni kapital, oni koji to najviše plate 1/10 od onoga što se od nekuda jednostavno pretoči. takav je to krupni kapital kod nas, najviše visoko obrazovanje i sve s tim u vezi. Iako je u blizini u zaborav tonulo reprezentativno naselje vila u zelenilu, najbliže tako nešto glavnom trgu, Nikica Valentić Jurkovićeva, tik do Vlaške, Vončinine i Petrove, obilježeno u to doba useljavanjem Canjuge i Rojsa i velikim iznevjerenim očekivanjima od rasta cijene i ugleda od toga sa naj naj na visinu ni nebo nije granica; iako je Horvatinčić usporen sa dragocijenim blago nadrealističkim projektom ustakljenih stanova (fantastično za promatranje sa Gornjeg Grada odmah iznad) i jako užarena stvar ohlađena, ova gradnja IGH 8u ozračju puno širih naprdovanja) i sve veći deficit keveta, pružaju sve veće mogućnosti za nadrealističko ublažavanje nezaustavljivog minimalizma. Npr. samo blago imaginarno pratiti i usmjeravati simulaciju vjerojatnog realizma rasta te gradnje, koja se pak fino promatra za zidina Kaptola i katedrale odamh iznad, te pretvaranja iz veoma staklenih naj naj stanova krupnog kapitala za najkrupniji kapital u privremene studentske stanove i potom u prostore javne umjetničjko-zabavne namjene. I tako dalje, po impresivnim projektima (naročito sanirani Jakuševec, koji već sui generis, igra ulogu nezdrživog trijumfa minimalizma a čak i njegovog nadrealističkog ublažavanja; stadion i sto čuda).
Npr. ad Zagreba primjer realizma sa skoro neizbježnom dozom nadrealizma - sve kako dugo jest i čemu nitko ne proturječi, samo nadrealistička nijansa da krene, s rjeći na djela, i jako puno toga se izvrće na glavu - ukupni projekt Sava
Projekt Sava Zagreb
http://hrcak.srce.hr/file/14364
Nadrealizam kao mogući ublaživač nadirućeg minimalizma i ogromnih zarada na tome je dan samo kao jedan od mogućih, kao primjer. Vjerojatno ili skoro pa sigurno se stvar razvija da jako puno toga nadire, kao Rimsko carstvo na sve krajeve i narode i potom barbarske i unutarnje invazije na Rimsko carstvo, i jako puno toga ne samo može nego će i biti prisiljeno ublažavati taj sraz.
Npr. štakornjaci u središtu Zagreba već igraju takvu igru. Nakon dugih napredovanja i užarenih bavljenja nečim jako je prodrlo da nešto minimalistički mora. Da štakornajci nisu već vječnost tu i takvi, taj nezaustavljivi minimalizam bi pokosio i onako ishlapjele divizije umnih glava, koje sa stotinama profesura, doktorata, institucija i plaćenih milijardi na to jedva mucaju suvisle rječi, pokazuju bilo kakve znakove da su živi, nakon što su beskrajno dugo i široko pjevali razne maositičke pjesme. Ovako svjedočimo kakvom takvom preživljavanju stupova napretka na Balkanu i predragocijenih ortaka svih domaćih i vanjskih štabova napretka, na koje su sijamski vezano cijele divizije ratobornih učenika, koliko toliko spremnih na konačne minimalističke udarce.
B. TOČKICE O PORJEKLU MULTIDISCIPLINARNE POJAVE
Modernizam je začet i osvježavan minimalistički (prije 140 godina Baudelaire, grčeći se od pojava sličnim danas, onda navodno kada je četveročlana banda ...). Ponekad se i pretjera (gužve, probavne smetnje).
A da će do minimalizma opet doći, do jučer se nije nadao nitko (većina ni danas ne stigne, zauzeta maoističkom alkemijom pretvaranja materije u postmodernistički trash).
Svakim danom u svim pojavama minimalizam diže sidro.
Hoćeš nećeš prednjačimo. Jer nigdje kao kod nas nije toliko toga i tako drljano npr. oko stanova i vikendica, da bi dan danas kao bila fora da država i gradovi baca jake karte na gradnju stanova i apartmana, kada od toga sve praši. Kao da bacaš sve karte na crnce u Africi ili Kineze u Kini, odbacujući najelementarnije oko toga, i ono što se nikako izbjeći ne može, pa i trunke slobode i konkurencije te logike i pregleda igre naročito.
Isto tako novac kao sporedna pojava, rad a naročito kao proces, bilo šta i sve po prostoru.
A sve drugo je impresivno i jako važno s tim u vezi i bez veze.
I šta je onda logičnije nego da kakav minimalizam tu čuči i zrije, makar se grči, te da proigra baš kada se čaše i smetlišta prepune svega, u eri postmodernističkog trasha (pratiti prof. Milivoja Solara), proizvodnje izvanrednog stanja na i onako vječno kreirano izvaredno stanje, iz etape u etapu?
Iako pažnju odvlače nijanse razne, u svim pojavama jača šutnja. I najjači vizionari stišavaju parole a novog teksta praktički i nema, osim rijetkih zakašnjelih nastupa:
- Habermas iz EU cijeni da se odluka mora dati puku na općem referendumu
- guru menadžmenta Tom Peters prilično razočarao poslovnu elitu regije
http://www.vecernji.hr/home/manager/3098979/index.do
- ponovno okupljanje Gang Of Four, nakon 25 godina
What We All Want live
http://www.youtube.com/watch?v=OicBHKQxLAg&feature=related
A iza zida diskretni znaci zanimanja za bilo šta u bilo kakvoj vezi s metereologijom i bilo čime sličnim, jer sve je bilo napregnuto u jednom smjeru a ono vuče u drugom i još k tome se svakim danom budi i javlja davno odbačena materija. Velike znalce i jake snage ne kopkaju samo nijanse kako nastaviti sa rastom dobiti i svega svake godine 20 % više, nego i veoma iznimni njuh za aromatične nijanse u novom svjetlu i svijetu, te kako ući u te čarobne tajne od kojih se jedino očekuju čuda pretvorbe trasha u dijamante.
I šta ćeš drugo, nego trijumf minimalizma i ne baš tako skrivene moguće probavne i ljubavne smetnje od takve mjere, do daske.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
http://video.google.com/video
http://video.google.com/videoplay?docid=9066183392869452845&q=na+putu+pr...
znači, Mr Ap,
znači, Mr Ap, minimalistička blogerska udruga (HBO) ima šanse ?
(danas je osnivačka skupština.. ?)
Tu je lako moguće ovo čim
Tu je lako moguće ovo čim se post bavi, da taj mali minimalizam dosta zdrma i "režim" i sve nas.
Jer je to kao da se kreneš igrati pada po zapaljivom bojištu nekretnina u RH, turizma i s time povezanih financija i "politike" - nije u pitanju uspjeva li to ili ne nego šta to sve može izazvati.
Ali s druge strane umiruje jaka jing-jang igra, renomirane snage svih vrsta već su unaprijed ukomponirale izvjesnu raznovrsnost, koja će vjerojatno ublažiti vjerojatni nezadrživi trijumf tog HBO minimalizma.
Treba poraditi na pripremi
Treba poraditi na pripremi javnosti radi prihvaćanja projekta "Višenamjensko rješenje uređenja i iskorištavanja Save na području Zagreba".
Imajući na umu da do sada ovo nije bilo medijski popraćeno možda ne bi bilo loše zarlolati pricu jacim intezitetom prema ciljanim tockama.
To je desetljećima na
To je desetljećima na dnevnom redu. Preciznije, nešto približno nakon iznimno velikih radova na izradi današnjeg korita i toka Save prije 100 godina, i tako stalno.
Nasipi su bili samo hitna intervencija nakon poplave 1963.g. Bila je već ozbiljno pripremana izvedba, ali je došlo do toga da Zagreb pod Holjevcom postaje najnezgodniji primjer za sve od triglava do Vladivostoka i sve je hitro počišćeno. Obzirom da od tada novoregrutirane "mlade snage" pod vostvom iskusnog moskovoskog jezgra dominiraju do danas, svaki put je nezgodno kada se to otvori i ne otvori,pa se zato malo otvori i odmah zatvori, i tako stalno.
Drugi jako veliki razloga za takvu igru da a zapravo pod svaku cijenu ne jest što to zbilja ruši sve najprofitabilinije trash spamanje. Npr. besmisleni su mostovi Jarun i Bundek jer su to locirane brane, koje su ujdno za hidrocentrale, most umjesto mosta te regulacijske. A pogotovu su besmisleni svi "strategijski" prometni projekti, jer je očiglednoo jasno da se zagreb pretežno proteže po duljini uz Savu te da sva ogromna koridora na pozicijama nasipa mogu progutati više od svega zajedno a ujdno se ukapaju sa svim fazama razvitka grada. Nadalje se otvaraju krupne mogućnosti oko regulacije svih voda, pa i pitke, te pitanje njezina uništavanja. Najčišće ogromne koristi su velike jeftine mogućnosti od zemljišta razne namjene, a koje pak dovode u pitanje razne tekuće "vrijednosti".
Zato će to uskoro grunuti a sada nije važno prompvirati nego istaći malu nadrealističku nijansu - ono što je 100 godina nesporno od realizma može uskoro postati realnost, a nijansa toga pretvaranja realizma u realnost je nadrealistička, baš zbog dugog izbjegavanja.
Po tom sličnom malom pravilu je za očekivati još toga, naročito da se nakon 3x utrošenih novaca sanira smeće, nakon utrošenih 300 mlijuna EUR-a nešto napravi od Bolnice Blato, nakon utrošenih brdo novaca dođe do pobjede ili potpiše kapitualacija oko stadiona, muzeja ... višedesetljetne izgradnje stanova za tržište od strane države i udruženih snaga ...
A najviše u vezi svega oko zbilja brojnih maoističkih divizija, koje su na dozama trošenja zavidnih milijardi i što više troše to gube bilo kakvu orjentaciju u prostoru i vremenu te napredovanju - šta s tim trashom kada ih minimalizam definitivno nakautira, kako ublažiti taj trijumf i istovremeno havariju?
Ap, Kaj nije poplava bila
Ap,
Kaj nije poplava bila 1964 u desetom mjesecu.
Moguće, sve u okviru
Moguće, sve u okviru dopuštenih odstupanja.
dok ja prođem labirint
dok ja prođem labirint rečenog i natuknica i što se htjelo reći, dobijem sedam glava!!!!
Halooooo!!!! pojednostavite malo! neki smo iz prošlih vremena donijeli loše navike pa se švercamo na poslu!!!!
kratko i jasno!!!!
Duga složena napredovanja
Duga složena napredovanja nezaustavljivo, kao gusske u maglu, srljaju u jednako tako nezgodna pojednostavnjenja.
Pa je vrijeme početi se baviti tom pravom tranzicijom, zbrda zdola naglom promjenom sve zbrke u igru bez igre, ono kada u nogometu nitko ništa ne igra osim što gube živce i živčani sudac ih jednog po jednog baca vani.
ne bavim se nogometom od
ne bavim se nogometom od kako nam je Canjuga ukrao prvenstvo!
kratko jasno i u sridu!