Kako ubiti suca

http://www.aha.hr

Dana 19. rujna 2008. navršava se devet godina od ubojstva suca Ljiljane Hvalec, stranke Gordane Oreškić, njezine punomoćnice - odvjetnice Hajre Prohić, i teškog ranjavanja zapisničarke Stanke Cvetković. Najcrnji dan u povijesti hrvatskog pravosuđa dogodio
se na Općinskom sudu u Zagrebu. Dan nasilja nad vladavinom prava.

Pripremajuću me za odvjetnički poziv, otac i sam odvjetnik, poučavao me je o ljepotama i strahotama tog poziva. «Ako dođe do životne opasnosti, bježi u sudnicu», govorio je očigledno i sam pod dojmom tada aktuelnog ubojstva jednog odvjetnika. Roditelji uvijek pretjeruju u strahu za djecu, pomislio sam, ali i zapamtio njegove riječi.

Uobičajen dan na sudskom hodniku. Razgovaram s kolegom Črnjom, čekajući da sudac pozove na pristup ročištu. 5 metara od sudnice Ljiljane Hvalec.
«Paf !, Paf !, Paf !,» začuh tri hica gotovo rafalnom brzinom odmah prepoznavši pištolj. Slučajno, ili po Božjoj volji u naletu straha, uletio sam u sudnicu sutkinje Tripalo, gdje mi je tada pogled dopirao. Umjesto u sudnicu gdje se upravo događalo ubojstvo! Dok sam otvarao vrata začuh još dva hica ispaljena istom brzinom. «Odmaknite se od vrata! Zaključajte vrata!», zaurlao sam usred rasprave, dok su me nazočni blijedi kao krpe poslušali. Tada je odjeknuo i šesti hitac.

Snimka mjesta ubojstva, snimljena nekoliko minuta potom. Vide se otvorena vrata sudnice (mjesto ubojstva) i<br />
građani koji čekaju poziva da pristupe glavnoj raspravi. Snimljeno digitalnom kamerom 0,8Mpx.<br />
Ovo je prva objava fotografije u javnosti.

Nakon par minuta otključao sam vrata i kamerom snimio mjesto događaja. Snimka je loša, jer tada sam imao prvu digitalnu kameru na tržištu (0,8Mpxl). Fotografija nije oštra, jer mi se ruka tresla od uzbuđenja. Na fotografiji građani izgledaju kao da im u svijest još nije doprlo, što se upravo dogodilo. Tada stiže nalog sucima: «Zaključajte se»!
Ostali smo tako 3-4 sata zaključani, slušajući UKV komunikaciju između specijalaca koji su češljali Općinski sud sistematski po katovima. Ubojica je odmah po ubojstvu otišao u WC, slobodno izašao iz Suda, a nakon bezuspješne potrage, uhvaćen je ubrzo na graničnom prijelazu s Slovenijom.
Ovaj događaj neću nikada zaboraviti i pišući ovaj članak, nastojim prikazati činjenice bez emocija – uz velike napore.
Poštovani «blogeri». Hajde učinite jednu veliku stvar u počast usmrčenim . Na dan 19. rujna 2008. pokušajte razumjeti da je raditi u pravosuđu ( sudac, odvjetnik, pravosudni policajac, zapisničar, portir, telefonist ....) rad goleme odgovornosti i da svi imaju svoje najbliže – bračnog druga, djecu, prijatelje.
Nemojte ih vrijeđati taj dan.
Oni nisu krivi za ovakvo stanje u pravosuđu. Krivi su političari koji u sigurnosti svojih domova, ograđeni sigurnosnim zidovima i alarmnim uređajima, sa psima u dvorištu, povlaštenom mirovinom i osobnom zaštitom, neće niti znati što se dogodilo na dan 19. rujna 2008.
Osim ako ih Protokol na to upozori.
Zidovi su uvijek bili simbol odvajanja od naroda.

Komentari

e ne bi bilo 19. nego 22.

e ne bi bilo 19. nego 22. malo više truda

Točno. Uzdajem se u Vašu

Točno.
Uzdajem se u Vašu recenziju i ubuduće.
Ispričavam se čitateljima.
Nažalost moja pogreška neće ih oživjeti, niti ta tri dana.

Za moj pojam suci i

Za moj pojam suci i zapisničari bi trebali sjediti iza neprobojnog stakla. Stranke bi isto tako trebale biti međusobno odvojene neprobojnim staklom. Komunikacija putem videozida ili nešto slično. Kad se radi o posebno teškim slučajevima: droga, reket, korupcija i slično, suci bi trebali suditi šifrirani i zamračeni i to u timovima, tako ako se netko od mafije dokopa imena jednog, neće moći pohvatati svu trojicu u đir. Jednokratne šifre sucima bi dodjeljivao kompjuter i šifre bi bile sačuvane u kompjutorskoj datoteci kojoj bi imao pristup samo vrhovni sud i to nakon okončanja prethodnog postupka. Jedino na taj način mogli bi se izbjeći slični slučajevi.

Osnovna zaštita suda i suca

Osnovna zaštita suda i suca je potrebna, ali se naježim kada čujem izraze
"neprobojno staklo", "zamračenje", "šifre", "zabrana okupljanja".
Kao da čitam Solženjicina. :)

Izlaz je upravo u suprotnom pravcu. U otvaranju pravosuđa građanima.
Potpunoj preglednosti i otvorenosti pravosuđa.
Javnosti otvorena imenovanja sudaca.
Revalorizaciji pojma morala, časti, znanja, marljivosti.

Zamislite kakva su to vremena i kakvo je to društvo da se sudac mora bojati
gangstera.

Reci to sutkinji Hvalec.

Reci to sutkinji Hvalec. Njena sudnica je bila potpuno pregledna i otvorena. Ime joj je bilo javno imenovano. Revalorizirala je moral, čast, znanje i marljivost. I što je dobila s tim? Gangster je gangster i njega moral, čast, znanje i marljivost ni najmanje ne zanimaju, njega zanima ono što je on u svojoj suludoj glavi zamislio. Na Složenjicina se nisi pozivao kad si uletio u tuđi ured, prekinuo raspravu i tražio da se zaključa da spasiš svoju rit.

Svako društvo ima svoje gangstere. Ima ih npr. Italija, u kojoj su neki časni suci otišli prijevremno u nebo.
Činjenicama treba gledati u oči.....kroz neprobojno staklo!

njena sudnica je bila

njena sudnica je bila špelunka!!! i to je dio problema!

Autoritet se ne stvara

Autoritet se ne stvara vanjskim obilježjima radnog mjesta.
Više poštujem suca u "špelunki", nego neko smeće od političara u kristalnoj dvorani.

Točno tako smogismogi, a

Točno tako smogismogi, a kao primjer služe komodacija saborskih zastupnika.

Da, u pravu ste. Ako je

Da, u pravu ste.
Ako je netko odlučio počiniti zločin, onda će ga i ostvariti.
Valja barem smanjiti vjerojatnost.
Elimiranjem generatora društvenih konflikata smanjuje se i vjerojatnost.
Italija Vam je dobar primjer.

Da, ali je brže i

Da, ali je brže i efikasnije kupiti staklo....dok se čeka smanjenje odnosno eliminiranje generatora društvenih konflikata što je, hoćeš, nećeš, dugotrajan proces.

Kažu da se neće još dugo

Kažu da se neće još dugo čekati.

Zidovi su uvijek bili simbol

Zidovi su uvijek bili simbol odvajanja od naroda.
Suci i sudstvo su nezaštićeni i u "sustavu" u kojem ne mogu raditi minimalno primjereno.

Policija se osigurava jakim zidovima u policijskim postajama i vezama sa politikom i svime.

Da li tko uopće razmišlja kako i pod kojim uvjetima veliki broj također stručnih, obrazovanih i odgovornih ljudi non stop obavlja razne opasnostima javno izložene poslove i da li će uskoro itko to moći raditi to minimalno primjereno, nakon puno desetljeća prakse u kojoj se samo traži nešto a boli koga k kako se i šta se stvarno radi?

Čime se sva ta silna javna pamet uopće bavi kada se očigledno ne namjerava baviti elementarnim djelovima raznih zajedničkih poslova i umjesto toga intenzivno forsira razne izabrane djelove?

Tito i Kardelj su pred smrt zeznuli do daske, gore nego Mao, pretvorili su cca 90 % društva u avangardu koja će nastaviti njihov lik i djelo i to ne jenjava. Činjenica da se je dio snaga malo transformirao u poslovne, nacionalne i druge borce to samo potvrđuje, jer se je i tada jahalo na tome i uklapa se u stvar.

P.S. Ne odnosi se na post i postove smosmogi-ja, to rjeđi primjer bavljenja elementarnim djelovima nečega (pravosuđa).

Javna pamet je zaražena

Javna pamet je zaražena prvo istočnim grijehom, pa drugim tuđim grijesima samo da ne bi doživla raj na zemlji .
Evo sada kada bi počeo pričati o kontroli uma vjerovatno bi bio neshvačen(jer pojmovno osjetilna politika su ustaše&partizani) , pošto sam mlad neki bi rekli da sam popio čašicu više......

Žao mi je što se to

Žao mi je što se to desilo, i razumljiva je tvoja reakcija, jer nije svejedno biti svjedokom tako brutalne egzekucije, no odgovor je vrlo jednostavan. Postoji tko je kriv, a to je pravosudna policija koja nije obavljala svoj posao, te kontrolirala posjetioce, posebito ako se očekuje problematičan predmet. Odgovorni su i oni koji su to dužni kontrolirati, predsjednik suda i njegov resorni ministar. No, ne vjerujem da bi dali ostavku da poubijaju čitav kat sudnice.
Druga stvar je nedostatak autoriteta suda, kojega je jako teško vratiti nakon Žužića i sl. predmeta koji od sudnice prave cirkus. Tada se nebi dešavalo da dvojici maloljetnika nakon ubojstva čovjeka radi 1000 kn sudac dosudi minimalnu kaznu, a jedan od njih pri izlasku mu uzgred jebe majku, uz fotografije u novinama i snimke na tv-u.
Nije bilo lako donijeti presude Oreškoviću, Norcu, Petraču, Knežijskoj ekipi, no ako se bojiš vuka ili lisice, nikada u šumu, i onoga trenutka kada si se prihvatio toga posla prihvatio si dobre i loše strane koje ima svako zanimanje.
Naoružani luđak može ući u Socijalno, Mirovinsko, Prekršajni sud, Hitnu pomoć i poubijati ljude radi nečega ili nekoga, nije problem u ustanovi, već u nečem drugom....

Na tragu ste! Vrlo

Na tragu ste! Vrlo dobro!
Osnovno osiguranje na Općinskom sudu u Zagrebu u vidu Pravosudne policije, videonadzora i slično uvedeno je tek nakon navedenog događaja.
Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu u vrijeme događaja bio je Đuro Sessa.
Složiti ćete se da golemo nezadovoljstvo naroda stanjem u pravosuđu ne može se manifestirati niti opravdati zločinom.
Oduševljava me Vaš komentar, pa to i ne želim prikrivati.
Autoritet se stvara jedinstvom autoriteta funkcije i autoriteta osobe koja obavlja tu funkciju - suca primjerice.
Stalno u svojim člancima i u komentarima nastojim dokazati čitateljima, da najveću nepravdu trpe časni suci koji su većina. Tu stigmu o stanju o pravosuđu trpe najviše baš oni.
Što se njima događa, tek malim dijelom opisao sam u svojim dnevnicima.
U budućim ću opisati kako su mi prijetile "uzdanice" prebijanjem palicama i kako se namještava prometna nesreća.
Uostalom, pa jednoj zamjenici DO su pred nekoliko mjeseci podmetnuli eksploziv pod auto.

dobro, nećemo baš

dobro, nećemo baš pretjerivati.
zadnji put je neki DO stradao ako se ne varam 80-ih, dakle još u Jugi, a koliko ih je od tada prošlo zamjenika DO i DO kroz jugoslaviju i kroz hrvatsku...
ali da se strašne stvari događaju, to je očito.
da i u ovom sustavu sigurnosti ima nelogičnosti, to je isto tako jasno.
jedino što možemo ustvrditi je da se sudstvo većinom bavi slabim točkama ljudi; odlučuje se doslovno o sudbinama i uvijek se radi o nekakvom sukobu. već iz toga je jasno da se radi o opasnom poslu.

Stupanj rizičnosti valja

Stupanj rizičnosti valja ocjenivati po tome da li se radi o građanskom postupku ili kaznenom postupku.
U građanskom postupku najrizičniji su postupci u kojima je predmet raspravljanja ono za što su građani najviše emocionalno i egzistencijalno vezani. To su:
1) Sporovi iz obiteljskih odnosa
2) Sporovi iz radnih odnosa
U kaznenim postupcima za suca je najveći sigurnosni rizik kada pred sobom ima gangstera koji u sredini uživa "autoritet" koji je baziran na izopačenim kriterijama ljudskih vrijednosti (vidi članak "kockaste glave").

Ne pretjerujem. Zaista je nedavno jednoj zamjenici DO postavljen eksploziv pod auto. Nije bila u autu. To se desilo u jednom gradu na sjeveru RH (pisalo u novinama).

Ne pretjerujem. Zaista je

Ne pretjerujem. Zaista je nedavno jednoj zamjenici DO postavljen eksploziv pod auto. Nije bila u autu. To se desilo u jednom gradu na sjeveru RH (pisalo u novinama).

To se desilo u Međimurju, mislim da u Čakovcu. Sjećam se da sam o tome čitao u novinama, sad sam malo pokušao potražiti linkove, ali neuspješno.

U Zagrebu digli auto prije

U Zagrebu digli auto prije oko 6 mj istražnom sucu Mittermeyeru

A Jambroviću pred par dana

A Jambroviću pred par dana bicikl. Ispred Suda. Snimljeno nadzornom kamerom.

Suci, čuvajte romobile i

Suci, čuvajte romobile i role, i ne izuvajte cipele pred sudom...

Ne, nisam sigurno zamijenio,

Ne, nisam sigurno zamijenio, a ni smogismogi, bio je jedan takav sličan slučaj i u Čakovcu, i to čini mi se ove godine negdje prije 5-6 mjeseci...

Žaljenje i poštovanje

Žaljenje i poštovanje prema svim nevinim žrtvama u pravosuđu, hrvatskoj i svijetu uvijek ću dati.
Koliko su sami suci svojim postupcima i presudama krivi za izazivanje tragedija? Kako izdržati višegodišnja materijalna i psihička mrcvarenja po sudovima. Nebulozne presude i postupke? Od takvih postupaka dobije se PTSP. Oboljele osobe, nažalost, reagiraju bolesno.
Nemojte ih vrijeđati taj dan.
Oni nisu krivi za ovakvo stanje u pravosuđu. Krivi su političari koji u sigurnosti svojih domova...

Trebate navesti tko vređa suce? Koliko je meni poznato konstruktivna kritika rada nekih sudaca nije vrijeđanje.
Prije su uvrede neke sudačke presude ili sudački postupci.
Nepoštivanje zakonskih rokova, što je masovna pojava sudaca, je vrijeđanje građana i omalovažavanje države u ćije ime sude.
Ako su plitičari krivi za stanje u pravosuđu, onda pravosuđe nije neovisno. Ako nije neovisno, zašto se suci ne pobune, ne traže neovisnost koja im po Ustavu pripada?
Mislim da je sucima i više nego dobro. Oni, ako udovoljavaju močnicima, ne odgovaraju za svoje krive presude, neispunjene norme, smješna obrazloženja. Sjetimo se splitske lore ili gospičkog prst u guzicu.
Ne sječam se da su kolege i struka osudili te suce. Ti suci, svojim nebulozama, nanjeli su ogromne štete žrtvama svojih presuda kao i društvu u cjelini. Za to su nagrađeni.
Za poštovanje društva nije potrebna molba, potrebna su djela.

Vjerujte mi. Ima toliko

Vjerujte mi. Ima toliko časnih i sjajnih ljudi u pravosuđu koji bi rado potpisali Vaš komentar.
I njima je teško kao i građanima. Ne treba generalizirati. Dajte im prostora i malo vremena.
S drušvenim promjenama i oni će doći na vidjelo.

Dan 19. rujna 1999. i

Dan 19. rujna 1999. i njegova obljetnica jest dan kada treba biti solidaran s svakim radnikom
u pravosuđu, bez obzira koji posao obavljao i kako ga obavljao. Zato sam i napisao članak, da cijenjene "blogere" podsjetim na taj težak dan. Svakako taj najnesretniji dan u povijesti hrvatskog pravosuđa ne
smije biti povod o raspri o stanju o pravosuđu. Možemo samo raspravljati o vrijednosti ljudskog života.

POBOGU!!!! 22.RUJAN

POBOGU!!!! 22.RUJAN 1999. !!!!!!!!

Tog dana ćete mirno

Tog dana ćete mirno spavati?

ne ljuti se. smogi je rekao

ne ljuti se. smogi je rekao 19. pa je tako ostalo. pamtimo taj događaj kao da je bio jučer, bez obzira na datum. a tolike godine su prošle. velika tragedija i tuga. svaki put mi je grč u želucu kad se toga sjetim.

Za pohvaliti je to sto

Za pohvaliti je to sto mislite na integritet i dignitet vas i vasih kolega, medjutim jos bilo bi jos pohvalnije da ste se osvrnuli i na mnostvo vasih zrtava koje su kaznjavane na mig iz Komiteta. Samo od konca 71-ve pa do 74-te u bivsoj SRH je za verbalni delikt kaznjeno, sto krivicno sto prekrsajno, preko dvije i pol tisuce ljudi. Dakle, kako vec rekoste, "mozemo raspravljati o vrijednosti ljudskog zivota" - mogli ste se prisjetiti i toga kako su vase kolege unistile djelomicno ili u cijelosti bezbroj ljudskih zivota.

Pavle, medjutim jos bilo bi

Pavle,

medjutim jos bilo bi jos pohvalnije da ste se osvrnuli i na mnostvo vasih zrtava koje su kaznjavane na mig iz Komiteta.

Ima dosta problema koji se trebaju rješiti danas jel nas gušiju u razvoju, no kad bi Smogismogi i počel o tome, onda bi dežurni odma skočili i rekli da to nije istina.

Po Zagrebu su i sredinom 60-ih več zastrašivali mlade i bez ikakvih razloga zatvarali po par dana u Đorđićevu.

Tada sam bio student pa

Tada sam bio student pa vježbenik.
Sudac je bio Vladimir Primorac.
Sudac najvećeg poštovanja u hrvatskoj javnosti i nikada dosegnut autoritet.
Sudio je tzv. nacionalistima. Sve ih je oslobađao.
Ostali su bili kolege po struci, ali ne i po političkom uvjerenju.
Bio sam u studentskom pokretu 1968/1971.
Eto, ja sam se prisjetio!

Kada je vec tako, u tom

Kada je vec tako, u tom slucaju uz ispriku primite i cestitku!

Hvala. Lijepo od Vas. Samo

Hvala. Lijepo od Vas. Samo posebni i časni ljudi imaju snage se ispričati.
Inače usput:
Kad su studenti bili zabarikadirani u zgradi Pravnog fakulteta, na treći dan opsade
policiji je stražnja vrata faksa otvorio - Smiljko Sokol.

U jednom komentaru na

U jednom komentaru na ledevet-ov dnevnik sam ukratko iznio zasto sam i kako sam optuzen i optuzen po cl. 118 KZ (mislim da ce bit) stav 1. Sada cu za mrvicu upotpuniti taj komentar.
Naime, poznato Vam je, clan 118 je propisao kaznu strogog zatvora u trajanju od jedne pa do dvanaest godina. Sudac Okruznog suda Osijek g. Drago Marjanac je u Osijek dosao iz okolice Zupanje. Medju gradjanima je bio omiljen, a mozda nebi ni otisao u Osijek da na njegovo mjesto na osnovu politicke podobnosti nije odredjen drugi prekrsajni sudac za kojega cemo tek devedesete saznati da nikada nije zavrsio studij. No, tada je bilo kasno poraditi nesto na tomu jer je vec bio umirovljen.
Uglavnom, meni je sudjeno radi toga sto mi je ondasnja milicija pri pretresu kuce pronasla nekakvu knjigu. Ni danas ne znam kako se ona stvorila medju ostalim knjigama. Jedna je mogucnost da ju je donio onaj tko me je i prijavio da je posjedujem, a druga da ju je milicija podmetnula. A buduci sto tu spornu knjigu nisam nikomu ni pokazivao ni posudjivao, prema tomu nisam s njom ni izvrsio nikakvu
neprijateljsku propagandu.
Ali bez obzira na to, moralo me se kazniti. Marjanac (neka mu je pokoj vjecni) je samo nekoliko mjeseci prije mog sudjenja je za dlaku izmigoljio optuzbi za "nacionalisticko djelovanje". Kad sam saznao da ce mi on biti sudac, kosa mi napoprijeko pocela opadati. Ipak, unatoc tomu sto je i sam bio pod paskom, kaznio me samo sa cetiri mjeseca. Vrhovni sud je kaznu povisio na godinu dana.
Znaci, pok. Drago Marjanac se nije osvrtao na slovo koje je KZ propisao (od godine do dvanaest godina) vec sukladno svojoj savijesti usuglasio sa mojim odvjetnikom Drazenom Matijevicem prihvativsi njegov zahtjev za uzimanje u obzir olaksavajucih okolnosti.
Usputno, odvjetniku Matijevicu je moja obrana bila jedna medju prvima u njegovoj odvjetnickoj karijeri. Za obranu ga je instruktirao njegov pok. otac Zlatko koji je i sam bio politicki kaznjavan. Odrobijao je dvanaest ili cak sesnaest godina.
Dakle, bilo je i u necasno vrijeme casnih odvjetnika i sudaca. Zar nije tako?!

Dakle, bilo je i u necasno

Dakle, bilo je i u necasno vrijeme casnih odvjetnika i sudaca. Zar nije tako?!
Kao što i danas u časno vrijeme ima nečasnih odvjetnika i sudaca.

Čast jest standard. Ili netko ima čast ili je nema.
Čast ne ovisi o društveno političkom uređenju.

Jednom mi je došla stranka u kancelariju i objašnjava mi kako su ga komunisti proganjali
pa je bio i u zatvoru.
"Za koje djelo" - pitah ga?
"Za pljačku" - odgovori mi okrivljenik.

Znam, i HDPZ ima takvih

Znam, i HDPZ ima takvih clanova.
Jedan moj surobijas, otac Ivice Todorica, je sudjen za privredni kriminal, a smatrao se politickim osudjenikom.

Kako smo vrlo brzo

Kako smo vrlo brzo priblizili na prvi pogled razlicite pozicije !!! :),:)

Svi mozemo pogrijesiti, ali

Svi mozemo pogrijesiti, ali mozemo pogreske i popraviti. Jasno, ako nam ne manjka volje za time.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content