pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

kopiram (u cijelosti) tekst zorislava antuna petrovića iz Transparency Internationala (kopirano sa bankamagazine

Otkad je u srijedu objavljen indeks percepcije korupcije (IPK) Transparency Internationala doista me mnogo ljudi pitalo kako to da je Hrvatska za ovu godinu dobila bolju ocjenu nego lani. Umjesto lanjskih 3,4 dobili smo ove godine 4,1, što je za neke medije bilo dovoljno da zaključe kako se korupcija u Hrvatskoj smanjuje. Još su veselije bile reakcije nekih političara koji su reagirali u najmanju ruku euforično. Praktički, samo što nismo iskorijenili korupciju... Međutim, nije sve baš tako ružičasto – još je dug, dug put pred nama.

Doista je lijepo znati da se naša zemlja konačno u analizama stručnjaka prestala doživljavati korumpiranom poput Meksika, Gane, Egipta ili Saudijske Arabije, koje su lani imale sličnu ocjenu kao Hrvatska. Međutim, mislim da mnogi među nama neće biti pretjerano sretni niti činjenicom da je ove godina doživljaj korupcije u Hrvatskoj isti kao u Turskoj ili Bugarskoj uz dužno poštovanje prema obje zemlje – konačno, Bugarska je ipak članica Europske Unije, a Turska je već rekorder po vremenu koliko je čekala da uopće počnu pregovori. No, ono najbitnije u cijeloj priči je da su i jedna i druga zemlja u stvari ponavljači: IPK ima ocjene od 1, što je potpuna korupcija, do 10, ocjene koju bi zaslužila Utopija bez korupcije, a prolazna ocjena je 5. Drugim riječima, zemlje čija ocjena je manja od pet imaju ozbiljnih problema s korupcijom i to takvih da se dovodi u pitanje njihov daljnji razvoj i to na svim razinama, od gospodarske do kulturne.

Naravno da mi je drago da je Hrvatska po prvi put nakon 2001. godine, kad je ocjena bila 3,9, zabilježila veću ocjenu u odnosu na prethodnu godinu, no opet, nema mjesta nikakvoj euforiji. I dalje smo ponavljači, jedino što smo pali razred s dvije, a ne tri jedinice. A do prolazne ocjene treba ipak još podosta poraditi. Nisam imao prilike vidjeti istraživanja na temelju kojih je izračunat ovogodišnji IPK, ali znam da su uglavnom bila korištena dva temeljna kriterija: kvaliteta zakonskog okvira koji sprečava korupciju i ažurnost tijela javne vlasti. U prvom slučaju analitičar jednostavno provjerava je li zakonski regulirano pravo na pristup informacijama i sprečavanje sukoba interesa, koliko je rupa u zakon o javnim nabavama i koliko ga je lako izigrati, postoji li zakon o financiranju političkih stranaka, kako je korupcija tretirana u kaznenom zakonu i tako redom... Drugi način, nazovimo ga empirijskim, je testiranje: institucija angažira osobu koja prikuplja sve dokumente potrebne za, recimo, gradnju benzinske crpke u Slavonskom brodu, i tako se na najizravniji mogući način utvrđuje koliko je sivih zona u kojima može doći do korupcije.

Naravno, točno se korupcija nikad neće izmjeriti (doista me zanima što je s onim istraživanjem koje je Vlada najavila još prošle godine – bilo je najavljeno da će se točno utvrditi koliko je korupcije), ali nije teško pretpostaviti da će se prije pojaviti u zemlji s više sivih zona. Otprilike jednako kao što više ljudi obolijeva od malarije u blizini močvara – nisu uvijek svi bolesni, ali zato su izloženi većoj opasnosti.

Dakle, nikako nije IPK egzaktan i nikako se ne može na temelju njega tvrditi da je Hrvatska s ocjenom 4,1 korumpiranija od Kube koja ima ocjenu 4,2 niti da je manje korumpirana od El Salvadora, ocijenjenog čistom četvorkom. Međutim, mogu se jako lijepo vidjeti trendovi i način ponašanja tijela javne vlasti u pojedinim zemljama. U našem slučaju malo me razočarava dojam da je većina toga učinjena pod velikim pritiskom Europske Unije, u čemu nismo nikakav izuzetak. Sličan skok poput Hrvatske zabilježile su još neke tranzicijske zemlje u predpristupnoj fazi, primjerice, Bosna i Hercegovina, Bugarska ili Rumunjska. Rast ocjene od 0,7 doista je velik, bez obzira na neegzaktnost IPK i moguć je uglavnom u državama s iznimno šupljikavim zakonodavstvom, tako da ocjena može skočiti odmah nakon popunjavanja zakonskih rupa. A onda još dolazi na red provođenje zakona, po čemu Hrvatska baš i nije poznata u svijetu...

Kada je premijer slavodobitno objavio index 4,1 manje upućeni i vjerojatno svi manje obrazovani HDZ glasači pomislili su da je to fantastično. Ton i sreća našeg premijera govorili su da je to sjajan rezultat.U Hrvatskoj je 5 najbolja ocjena za većinu slušatelja radija i gledatelja TV.Ali vraga,ljestvica je do 10,šteta što to nitko masama nije odmah objasnio.A pogledala sam 2003 Finska je imala 9,7.E kad mi budemo imali više od 9 onda ćemo se moći hvaliti,ovako nas može biti sram.

Prema izvještaju Transpaarencya u 2003. godini Hrvatska je po indeksu korupcije bila na 59. mjestu.

Sada je na 64.

Gdje je napredak?

Kada bi kojim slućajem HDZ dobio ove izbore, a ništa nije nemoguće, to će onda doista biti slućaj koji zaslužuje pokretanje potpisivanja peticije za podizanje spomenika tom istom HDZ-u koji je opljačkao svoj narod, a ovaj mu zauzvrat dao vlast..... tako da može opljačkati i ono što je ostalo.
PS. HDZ u ovom kontekstu jest političko pokriče i pravna zaštita...a ponegdje i više...vidi kartu