Kako smanjiti uvoz i potaknuti domaću proizvodnju

• Dnevnik plavi patuljak - Uto, 24/08/2010 - 14:03
• Glasujte
  5 Up Down
• Komentari 6 dodaj komentar

Tu imamo nekoliko različitih problema, s različitim uzrocima i načinima rješavanja.

Uvoz ili domaći proizvod, to je izbor svakog trgovca posebno. Svaki za sebe odlučuje da li će ići s domaćim ili stranim proizvodom. Izbor dobavljača je sastavljen od nekoliko važnih faktora: tražena kvaliteta proizvoda (najčešće je ona niska), odnos cijena/kvaliteta, stabilnost dobavljača (sigurnost isporuke, stabilnost kvalitete..), raspored moći u odnosu s dobavljačem, projekcija buduće mogućnosti konkuriranja, osobni odnosi (like/dislike), slika drugih o našem odnosu s dobavljačem (da li je poželjan ili ne kao deklarirani dobavljač)...

Sigurno sam neke stvari ispustio, ali i iz ovoga se vidi kompleksnost izbora dobavljača. Postavlja se pitanje kako domaćeg proizvođača postaviti u bolju poziciju od uvoznog. Koji su to faktori od navedenih koji nose prevagu na stranu uvoza?

Da bi odgovorili na ova pitanja, prvo trebamo definirati onog tko kupuje, odn. tko bira dobavljača. U nekoliko segmenata tržišta su to različiti profili.

Roba široke potrošnje, prehrana
Kod nas je situacija takva da se kao ozbiljni kupci mogu navesti samo nekoliko lanaca trgovina i po koja veleprodaja, ako već nije u sklopu nekog od tih lanaca. Dakle, što to lancu nudi strani proizvođač, a što domaći?

Prednosti stranog
1. Strani dobavljač ne postavlja pitanje preniske kvalitete proizvoda (tu ne pričamo o brandovima). To što je on potpisao neki proizvod u Hrvatskoj, na njegovom matičnom tržištu nema utjecaja. S druge strane, domaći proizvođač mora misliti na svoj rejting. Iz toga je strani dobavljač u prednosti jer može ići s nižom cijenom od domaćeg.

2. Niska cijena rada - svejedno, da li kroz visoku automatizaciju ili kroz nisku cijenu radne snage.

3. Širenje utjecaja van Hrvatske. Važno, recimo Agrokoru.

4. Sigurno se neće pojaviti kao konkurencija na domaćem tržištu. Jednostavno smo nezanimljivi. U tom slučaju trgovački lanac ima i veću slobodu formiranja svoje prodajne cijene (nisu moguće usporedbe).

5. Forsiranje proizvođača iz svoje matične države - osim već uhodanih odnosa, daje i pozitivan odjek lokalne zajednice kojoj taj lanac pripada (Austrija, Njemačka, Italija..).

6. Iznošnje dobiti iz zemlje (kroz vlastitu firmu-posrednika)

Prednosti domaćeg
1. Pozicija moći - budući da smo malo tržište, proizvođač nema velikog izbora; mora pristati na sve uvjete - od kašnjenja plaćanja, kompenzacije po isteku valute plaćanja od na primjer 6 mjeseci. pa sve do toga da će platiti "police" da li novcem ili robom kroz "prvo punjenje", svejedno.

2. Povrat pdv-a po ispostavljenom računu, za razliku od plaćanja pdv-a pri uvozu. Na taj način dobavljač kreditira lanac i za iznos poreza, osim vrijednosti robe.

Ako uspoređujemo dva ozbiljna dobavljača, to je sve. Recimo da ni jedan ni drugi nemaju većih problema s isporukama ili oscilacijama kvalitete.

Tehnička roba
Elektronika "za po kući" se daleko lakše prodaje ako na njoj piše Panasonic nego Selk, i to je tako. Nisku cijenu domaći proizvođači ne mogu postići zbog malih serija... Znači treba pucati na niske serije vrhunske kvalitete i isto takvih cijena.

Tržište automobila
Hm.

Softver i intelektualne usluge
Isto kao i consulting, traže se reference (strane puno bolje kotiraju od domaćih), znanje ljudi uključenih u izradu i povjerenje. Brandovi naravno vuku veći dio, ali nije nerješivo. U principu, osim specijaliziranih alata, ljudi ne znaju što trebaju i kupuje se "s police". Treba pojačati izvoz (čak i pokloniti instalacije ako treba) i dobiti strane reference, a to će dalje donijeti i domaćeg kupca.

Bankarske usluge
Hm.

Što država može napraviti s 3d proizvodnjom
Prvo treba promijeniti odnos trgovačkog lanca i dobavljača. Sa stranim dobavljačem lanac mora uspostaviti partnerski odnos (na drugo dobavljač neće pristati), dok domaćeg, kako smo vidjeli, drži "na uzdi" i ne dozvoljava mu daljnji razvoj. Kada bi se dobavljač razvio do te mjere da mu izvoz ozbiljno premašuje narudžbe lanca koji je tu u pitanju, dobavljač bi sigurno raskinuo ovakav ropski odnos. To se može riješiti ili normativno (zakonskim utvrđivanjem krajnjeg roka plaćanja) ili kroz udruživanje proizvođača (u praksi najčešće neizvedivo - svak' gleda svoj kratkoročni interes).

Drugo, da bi domaći proizvođač mogao konkurirati cijenom, ili treba ozbilno spustiti cijenu radne snage (što nije realno ostvarivo), ili mu treba dozvoliti rast proizvodnje kroz izvoz, da bi mogao i da bi mu se isplatilo investirati u visoko produktivne tehnologije.

Jedna od najvećih zapreka povećanju izvoza je pdv, koji bi, jednako kako se odmah naplaćuje pri uvozu, bez prevelikih pitanja trebalo ODMAH vratiti kod izvoza.

O čemu se radi: kod nas su skoro nestale izvozne firme koje bi bile specijalizirane za tržišta. Recimo, izvozna firma kojoj je tržište Španjolska. Ta firma ima znanje koje treba za međunarodnu trgovinu, za to konkretno tržište, poznaje prilike na njemu, lokalni mentalitet i zakone. Također ima i uhodane kontakte s distributerima na svom tržištu.
Pdv koji se ne vraća odmah je dodatno opterećenje (od 23% vrijednosti izvoza!) izvozniku (uz, kako smo rekli cijene domaćeg proizvoda, težinu plasmana jer smo ipak Tunguzija..), osim ako to nije sam proizvođač.

To je glavni razlog niskog hrvatskog izvoza - nepostojanje specijaliziranih firmi za izvoz. Sve funkcije koje bi one obavile su sada prebačene proizvođaču, a on se sa svim tim mora nositi kako zna i može. Znam o čemu pričam. Nama je izvoz 60-80% kako koje godine, i odrađuje se stihijski. Proizvođač treba biti proizvođač, a ne u isto vrijeme i trgovac i izvoznik i broker na burzama.

Treće, banke i odobravanje kredita za projekte osim potrošnje. Tu je katastrofalna situacija, i jednostavno nemam snage za analizu. Kog zanima, piše na guglu. Jedan od boljih primjera je Dokingov električni auto.

Tek kad se ovo posloži, na red može doći suradnja proizvodnje i akademske zajednice, jer to je nadogradnja i razvoj, a nama fali uspostava.

Jedan od mogućih izlaza danas-tu je potpuno izvozno orijentirana proizvodnja koja mora izgraditi osim razvoja proizvoda i uspostave proizvodnje, i svu potrebnu izvoznu infrastrukturu. Jako težak i kompliciran put. U tom slučaju je jednostavnije izmjestiti proizvodnju na ciljano tržište.

Isplati se potruditi jedino ako se puca na globalno tržište. Samo, koliko imamo takvih proizvoda i proizvođača?

• Dnevnik plavi patuljak - Uto, 24/08/2010 - 14:03
  
• Komentari 6
• 1673 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar