pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Slovenija - zemlja mog sna
Slovenija - zemlja obećana

Ja sanjam često jedno mjesto.
mjesto kakvog nema ni u snu.
Visoke gore sa pogledom na more.
a dole u dolini - gradići fini.
Fini gradići u njima fini kafići.
u njima fini mladići plešu po cijeli dan.

Ljudi su tamo pametni i zdravi,
voze bicikle i skakuću po travi.
Parkovi su prepuni cvijeća i ozona,
pravila bontona su poznata svima.
Vikendom se žene penju na planine,
vikendom se muževi penju na žene.

Ljudi su tamo rumeni i plavi,
ko marljivi mravi rade dan i noć,
a njihove lijepe žene čekaju mene.
I sanjaju da ću im uskoro doć'.

Srce me vuče ka mjestu tom,
mjestu što ga nosim u srcu svom.

Slovenija - zemlja mog sna
Slovenija - zemlja obećana

Opet nesporazum. Znam ja bolje od tebe da moć ne funkcionira tako. U doba tzv. jednoumlja je već bilo sikretno pravilo da i kad kao "stranac" dođeš radi jačih poslova na tern lokalnih moćnika u odlučnim trenucima se ne ugibati nego iznenaditi kontranapadom, inače od javnog posla ništa. Naravno, nitko ne može izbjeći niti bolje instrukcije, npr. kako kao jadnici po 7 dana čuče u širem krugu čekajući povratak faraona Tita s puta.

Ali, ono što ne znaš ni ti ni i jedan političar jest obrnut problem. "Dvor" nema uvid niti kontrolu stanja na terenu, pa kad nešto ne stiže iz štaba "kurira" i "agenta" (npr. Vukelića), onda npr. neki urbanist u Karlovcu, koji glumi da čita Krležu, koji jest šuša ali i nije jer ponekad za nešto nedgje ode u EU, po 2 godine ne da ni da ni ne npr. nešto bitno za državu. I sada je naravno ispod nivoa zvato "dvor" za intervenciju. Mnogi iskusni profesionalci i škole su deformirane na poznat način. Naučili da su na zovu političare ni kada gori, iz strategijkih navika da im ne kvare raspoloženje, kao Milka Planic i Milutin Baltić nekad. Ako je pak to neki kolega, kako ćeš slabijeg učenika iz razreda, kojem si bio predsjednika razreda i pomago oko ocijena, zvati u pomoć. Pa razapeli bi te drugi odmah. I tako se to razvlači i čeka, dok dotičnom ne objasnimo da u Karlovcu bolje priliči glumiti knjigama Stanka Lasića o Krleži a ne samo Krležom + kakav huligan sam pomogne tako da srdačno pozdravi i nešto rekne + zagrmimo na običnog referenta da je kraj i onda ga usmjerimo na dotičnog, i onda on misli da smo mi sami "dvor", sve je slično samo još uvjerljivije. Onda to malo proslavimo, nakon 2 godine je palo "da", humora radi a ne smisla, inače slično za to vrijeme obavimo sve, brže od EU.