pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tek s odlaskom u mirovinu postao sam "netko". Nije da to već prije nisam pokušavao. Ali bez uspjeha. A u mirovini, išlo je to vrlo brzo. Moja supruga je rekla:"Netko bi trebao otići po kruh i mlijeko". Moj sin je rekao:"Netko bi trebao izvesti psa u šetnju". Drugi sin je pak rekao:"Netko bi me trebao odvesti do grada". Snaha je rekla:"Netko bi mogao otići na poštu".
A svi zajedno su rekli:"Netko bi trebao pokositi travu".

I tako sam ja preko noći postao "netko".

Psovka

Psovka je nažalost postala sveprisutna i dobila je "pravo građanstva". Više nije ništa neobično čuti sasvim malu djecu kako verglaju najodvratnije psovke. Obično se roditelji izgovaraju da su to djeca pokupila u vrtiću, školi itd. Ali i tamo su opet to mogla pokupiti od druga djece koja dakako imaju roditelje od kojih su to pokupili... A tek ugledni glumci, športaši, političari i svi oni koji se stalno slikaju po Globusu i Nacionalu?

Uopće ne pišem ovaj tekst sa stajališta vjernika nego me zapanjuje primitivnost izričaja, siromašnost jezika i nedostatak mašte onih koji su malo, pomalo, uveli psovku u naše društvo. Pa sad u filmu, na tv ili u tramvaju nemože proći ni par minuta a da netko ne poćne koristiti razne glagole, pridjeve i imenice koje se u nas koriste u psovkama. A psovke su nekima postala podštapalice pa bez nnjih nisu u stanju reći ni:Dobro jutro".

Kleveta

Danas sam bio pozvan kao svjedok na Općinski sud u Zagrebu. Režiser filma o Bruni Bušiću iz 1992. god. Nikola Babić tuži se još iz tog razdoblja s "Globusom" zbog nekih objavljenih netočnih podataka o njemu. Ja o Babiću mislim sve najgore. Pitam njegovog odvjetnika da li mu je taj film, to sudjelovanje u kleveti i uništavanju drugih pomoglo u poslu i
karijeri. "Nije", odgovara odvjetnik.
Ajde, barem to. Još je Matoš pisao da je u Hrvatskoj bolje biti klevetnik nego oklevetani.