Tagovi

Kako s krizom - manje poznate prakse (2)

O drugom - zagrijavanje

Vrijeme je.

Puno je posla, misliti o svemu
se mora. Najednom ne treba ništa
samo trijezne glave.

Uvodni taktovi se spremaju zadnji
kad sve bude spremno i svatko
nađe svoje mijesto, u tišini.

Zima će pomoći, puna mraka. Štakorske
snage sele u rupe i među barikade.
Novac bježi. Ključna čvorišta, putevi
i znanje, sve je tu i slobodno.

Diskretno možemo sve do jutra
naši ljudi su okolo i budni, samo
bez bilo kakvih sranja, i patetike.

Vrijeme je.
Ključni trenuci dolaze,
oni nove pjesme donose.

Stari borci se bude u gluho doba
kad mlade snage razvlače snovi,
spavači po sivim zonama hrču

Na raznim točkama akcije već teku,
znanje i uvida nikada dosta, ovaj put
se troše kao nikad prije, neprijatelj

zasipa raznim smećem. No to su
samo dodatni motivi da smo tu
mirniji no ikad. Vrijeme je.

Uvodna zbrka

Kao uvijek do sada, vrhovni štabovi i aparati neće uspjeti, pa će i onako vrlo brzo doći do odlijevanja i prelijevanja desetaka naših zajedničkih mlrd kuna u izgubljenim smjerovima crnim putevima. A još k tome nas mogu odvesti u potpuni čvrsti obruč neprijatelja, tako da će možda trebati nepotrebno jako ginuti za probijanje obruča.

Ovaj put nitko ne može reći da nije upućen o čemu se tu radi, ako nije šta se može, pa je došlo doba samoorganiziranja bez patetike, u kojem treba te novce, brojne milijrade kuna, preusmjeriti na sve točke koje dugo vrište od smisla i korisnosti, na zadnje linije obrane i u napad. To je najbolje raditi po načelu svaki građanin je suveren i radi šta hoće a (internet) zajednica sevisira informacijama, savjetima, incijativama i svime.

Već dugo inercija režima i svega u 90 % toga sustavno ignorira znanje, krši sve zakone i sve praktički radi na crno, dok manjina održava procese. Nešto slično i dalje puzi i kreće. Da se takve zamorne i kontraproduktivne gluposti ne bi ponavljale i množile, jer i da se hoće nitko ne može unedogled glumiti ništa pa ni čiste ovce za šišanje, ovaj put je sa manje napora moguće promjeniti uloge i glumu, npr. preusmjeriti i tako spasiti desetine mlrd kuna i zavrtiti razne procese, samo treba asptraktnija bavljenja zamjeniti malo konkretnijim, rekreacije radi.

Npr. tržište dugo vapi i moguće je premrežiti cijelu Hrvatsku veoma deficitarnim a profitabilnim pametnim servisima, organiziranim raznovrsno, kako tko stigne, uz mala navođenja:

- npr. uvođenje EU propisa uz razne prijelazne mjere već je isti davež i glib, samo ovaj put s onu stranu, da se to neće moći savladati bez neke inicijative. A s druge strane, kao što je uobičajeno, troše se ogromni zajednički novci za takve daveži, koje se lako mogu pretvoriti u suprotno, u jako dobre alate, poslove pa i zarade. Do toga će i onako doći, samo se radi o nijansicama koje čine razliku "nemoćni u blatu" ili "liga za prvaka";

- praktičnim stručnim servisima koji zakonito i profitabilno mogu puno bolje i brže servisirati većinu toga a za puno manje novaca. Stručnjak koji ovdje ili drugdje solo piše zna i može mobilizirati 10 x najboljih iz struke, inače to radi, razne se može malo dopuniti i to je odmah vodeći stručni servis u RH;

- razni uslužni servisi od šireg društvenog, ekonomskog i političkog značaja, slično prethodnom ali pomaknuto od poznatih formi, kao krovne mreže sustavnijih i ključnijih povremenih i sezonskih radnih potreba, u kombinaciji sa mladima i studentima, nezaposlenima, penzionerima, seljacima te svim ostalim postojećim, uz podršku struke, počevši od internet usluga, preko upravljanja općinama i gradovima, do brige o nemoćnima i specifičnih oblika turizma, što je i onako u jakom uzlaznom trendu, tržišno, modno, kroz razne linije sa EU. Već nakon malih pomaka običaj je i moguće je, pomoću naših spremnih agenata tu i u svijetu, dobiti prave zvijezde da malo dođu i podrže tako nešto. O gibanjima u ovim gemišt područjima jako ovisi kuda sve ide, to su i onako sazrele i prezrele odgađane civilizacijske promjene, pa neće čekati;
- itd.

Navedeno nisu nikakve apstrakcije. Svi složeni poslovi i procesi kod nas, oni s 3x manje novaca a puno bolje i sa iskoracima u bolje, su se uspješno vodili i realizirali jedino kombinacijom osobnog kemijanja pojedinaca i grupica te probijanja i povezivanja naoko nemogućeg. Institucije sistema su tu u 90 % teške zapreke i suvišne smetnje, osim u djelu koliko ih se izvoza da one ne pohapaju i unište većinu ili sve što vrijedi, pa ih se i onako od daveži mora pretvarati u orkestar koji nevoljko svira ali nešto svira, bolje i da jako škripi nego da se širi u prašumu daveži. Dakle, to je i onako sve redovno, samo su sada novi trendovi i predragocijena kriza, koja blagotvorno omogućuje puno lakše i brže rezultate nego inače, kada "napredak" praši punom parom i mete sve pred sobom.

Kriza se je otvorila malo jače, milijarde odlaze u blato a toliko toga stoji zapušteno. I uz tešku anemiju svuda ponetko nešto funkcionira, s internetom ili bez, najviše beskorisno, stari borci kao Indijanci su raspoređeni diljem domovine i vape da se uključe u bilo šta. Ako smo prije 30 godina bez mobitela pa i telefona mogli brzo i bez problema povezivati i šira područja, sada je to puno lakše. Novce nije tako teško preusmjeriti, sve ono što se inače radi samo što više vrtiti i razvijati inicijative, informacije, mreže. JOT kontrolu i sve druge kontrole zeznuti i eskivirati, kako se to ležerno i uobičajeno radi, svatko posluje za sebe i svoj račun. Tko izraste u voditelje složenih projekata i procesa ponaša se ležerno ad eventualnih nezgoda, jer radi tako da ga nitko i ništa ne može ni za glavu ni za rep. Sve bez bilo kakvih suvišnih euforija, sentimenata, suvišne organizacije, bilo čega, dobrovoljno. Tko izraste u milijardera dobija priznanje. Tko propadne samo objavi i kreće ispočetka. No hard feelings.

Malo pažnje na pojave kojima stalno ide

IKEA
http://www.eukonomist.com/index.php/IKEA-napokon-dolazi

Ova ekipa drži jednu te istu koncepciju 60 godina za sva vremena i situacije. Optužuju ih za socijalistički populizam, za ekstremni kapitalizam, za demagogiju, za šta sve ne, pa su sve to zajedno, zahvaljujući čemu se sada šire još brže i pouzdanije. Konkurencija nikada ne stigne uspoređivati koncepcije i stalno je svuda zatečena i ne može ni blizu ravnopravno odgovoriti. Tako će gotovo sigurno "pasti" i Hrvatska a potom i junačka Srbija te do jučer neosvojiva alpska tvrđava Slovenija.

Tajna uspjeha nije u zgrtanju novca.
Kapitalizam još uvijek nema alternative - jedino mu je nužno dati humaniju dimenziju
http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,3781018,00.html

Osnivač lanca drogerija dm Götz Werner svoje je poduzeće izgradio na humanističkim temeljima. On na Sveučilištu Karlsruhe predaje predmet "Temelji uspješnog gospodarenja" i tvrdi da se dugoročni uspjeh može postići samo ako se ne zanemare socijalna i ekološka pitanja. Što se tiče vjerovanja da je primarni cilj jedne tvrke ostvarivanje dobiti, on kaže: "Zanimljivo je kako se takve gluposti šire. Još nisam vidio poduzeće koje je uspješno samo zato što si je kao cilj postavilo ostvarenje dobiti." Nasuprot tome, profesor Werner tvrdi da je tajna uspjeha uvijek u samo jednom: oduševljenim klijentima i kupcima, suradnicima i partnerima.

Usporediti s time ova trenutno najživlja znanja, osobnosti i sposobnosti, u kojim blistaju likovi koji nikada ništa nisu bili u stanju sami, još im tatica i mamica brinu o dudici i svemu.
Menadžeri zabili glavu u pijesak
http://www.eukonomist.com/index.php/Produktivnost

Malo daveži o aspektima

1. Jedan aspekt drugog, naročito zanimljiv sada kada je uočena kriza, jest uočavanje višestrukih kontradikcija i kako s njima (npr. neobaziranjem na njih i praksom po normalnim i kreativnim načelima, npr. međusobnim preusmjeravanjem kontradikcija jednih na druge ...).

Zadnja 4 desetljeća dominiraju višestruke kontradikcije, u stupnju više od farse i znatno bezrazložno.

Zadnje doba je navodno doba tranzicije i poduzetništva, a već površnim iskustvom i pogledom vidimo i znamo da toga skoro pa nema, kontinuitet praši kao da smo u sedamdesetima, samo neizbježno liberalnije, najdulje poduzetnike znam bolje nego sami sebe i to su sve likovi koji svaki uspjeh nezaustavljivo ruši, jer se sastoji kako hapati i raspodjela, pa od više od očekivanog dolazi do rasapa, ničeg drugog nema. Npr. američke i svjetske igre financijskih derivata su prejednostavne i kratkog daha u odnosu na to kako složeno, dugo i besmisleno novac kola i šta radi po ex SFRJ i interesnom području na nekoliko kontinenata.

Razbijanje ex SFRJ i svega u njoj je počelo još za Tita, npr. svi misleći ljudi su maknuti u stranu pa i čisti inženjeri i bolje tehnologije, a od pokopa Tita su sustavno rušili oni što su to navodno čuvali a nas optuživali i ganjali da mi rušimo, a onda ti isti to non stop i nehotice grade, Srbija teži na zapad, hrvatske i slovenske elitne snage na istok a Albanci u Evropu.

Socijalizam i tranzicijski neoliberalizam te navodno velike razlike su kontradikcije u svim smjerovima. Najbolje se vidi po henesijevcima i sličnima koji su i tada i poslije kontrolirali cca 80 % kapitala, uključujući Čačića koji po Vesni Pusić logično traži svoja stečena prava jer je već u socijalizmu navodno bio najuspješniji i najbogatiji te navodno nisu nikada bili ljevičari nego liberali, pa su zato sada socijalno najosjetljivija politička opcija i pučki tribuni. Za socijalizma su henesijevci zarađivali lopatama turboliberalno i krajne otvoreno, pola Zagreba je dnevno defiliralo i samo-upravno dogovaralo određujući cijene i gradeći vile, npr. 32 ekstra na Zelengaju za 1 dinar svaki društvo Franje Gregurića, čiji podređeni referent Vilfan je (osobno izjavio u TV emisiju) legalno zaradio 200 milijuna EUR-a. U tzv. neoliberalizmu sve je to nekako zatvorenije i konzervativnije za javnost, većina do nedavno nisu imali ništa, ni 1 dionicu, ili ponetko tek nešto sitno, a netko posve nepoznat je privatizirao ZABA za 0 kuna i s njome protoke državno-fondovskih rijeka novaca, usput povezano i Plivu i kao feniks niknuo je Agrokor. IGH klaster dioničari su se pored partijskih poslova u socijalizmu bavili velikim poslovima i zaradama, znale su im omaknuti i aferice ranga 50 mlijunu DEM i slično, a u doba neoliberalizma donedavno Jure Radić nije imao ni 1 dionicu a ostali tek nešto radnički i kršćanski skromno, a svi zajedno ne mogu uložiti u posao koliko je u rigidnom socijalizmu maznuo na jednom posliću, kakav liberalizam.

Kakve veze ima taj naš socijalizam sa socijalističkom Danskom gdje sve zajedno najviša i visoka srednja klasa nema koliko uži krug henesijevaca u socijalizmu a casha manje od benignog Jakova Blaževića ? Kakve pak veze ima taj naš neoliberalizam sa američkim neoliberalizmom kada su to ti isti iz socijalizma i koji sve to i za socijalizma i sada rade partijski, i nakon svega ne mogu svi zajedno u normalnu konkurenciju sa nekim našim pojedincom. Dok svjetski neoliberalizam i na koljenima melje svu konkurenciju, naši nisu uspjeli ni kuće i stanove isfinancirati vlastitim prihodima a u državne proračune unijeti niti 10 % koliko su uzeli, dok svjetski neoliberalizam većinu prihoda ostvaruje izvan proračuna države kojeg puni ne uzimajući ništa ...?

Dominiraju mistike i uvjerenja o neizbježnoj nadmoći toga neoliberalizma (ex socijalizma) i EU koja tu u ovoj fazi (hapanja) širi humanizam i renesansu, vjerodostojne kao stvarnosti i mistike o srpskoj snazi i oružju, nadmoći IGH u znanju u sposobnostima, balkanskoj divljini i iznimno naprednim i demokratskim snagama. Sve je to zbilja strašno nadmoćno dok su svi u to uvjereni i hrane ta uvjerenja, dok se netko i nešto malo ne pripremi i sučeli te poigra s time, nakon čega tako iznimne nadmoći postaju jad i bijeda, mišje rupe koje kričanjem odvraćaju od deratizacije.

2. Drugi aspekt, naročito zanimljiv u kontekstu normalizacije, jest široki spektar uspješnog vođenja projekata, stvarnog poduzetništva, mogućnosti brzih prodora te duga i složena hrvanja sa prethodno naznačenim barijerama i gužvom. Taj aspekt je jako izvan mode ali se vraća, jer se ne može izbjeći u cca 95 % toga.

U najraznovrsnijim i najbrojnijim vođenjima složenih projekata još nitko nije uočio pojavu koja bi znanjem i sposobnostima stvarno mogla parirati pojedincu, domaće megakorporacije ni brojne filijale stranih megatvrtki. Iz toga proizilaze da dominantne snage kontinuiteta nisu iskoristile svoje duge šanse, zadnjih 40 godina sa više novca i mogućnosti nego itko ikada u svijetu. Oslonile su se na jednostavnu inerciju, koja nije za potcjeniti ali koja ne može izdržti ni male baš neoliberalne i socijalno-socijalističke pomake u građanskom i seljačkom shvaćanju, jer se je predugo s time zezala.

Na toj podlozi iznimne dvostruko neravnopravne konkurentnosti, inercija je hapala sve a ne može konkurirati ni pojedincu, neizbježno slijedi dugo razdoblje "tržišnih" promjena zasnovanih na pojedincima i grupicama pojedinaca. Sve ovo do sada vjerojatno nije bilo niti zagrijavanje, nego malo dulja zabava pred dulja i raznovrsnija natjecanja. Uostalom, ovo je nešto što je trajalo najdulje, kod nas ništa nije trajalo na dulje rokove i nemoguće su priče o vječnosti kao u nekim drugim područjima svijeta, sve je baš obrnuto. Zato možda već sada treba misliti ne da li će ovo sadašnje izdržati jer je sve to pitanje mjeseci i koje godine, nego da se novi uspjeli poslovi i sve razvija tako da nema potrebe za brzim novim sustavnim urušavanjima

3. Treći aspekt je simbolički rečeno zemljopisni, drugi poslovi i predjeli, nepoznata i pusta zemlja, mogućnosti manevra izvan koncentracije gužve te zbivanja u tim drugim područjima.

Iako izgleda da je po svim područjima sve osvojeno i zagušeno, svi procesi su išli obrnuto i po svim područjima je skoro pa potpuno zapuštena i pusta zemlja. Čak i najveći gradovi su najveći svjetski nered i zapuštenost infrastruktura i struktura, planovi i podaci i rješenja su zadnji put razmatrani prije skoro 40 godina, zadnji sustavni geodetski snimci u rađeni za Austro-Ugarske osim iznimno po nekim djelovima, da nešto od najvećeg društvenog troška gradnji ne košta 3x više nego treba i odlazi u blato smo se bavili samo iznimno rijetko i na silu. Internet, nove tehnologije, promet, nove obrade i sve što treba za sve i omogućava pa i poslovanje je tek rubno obrađeno.

Masovne parade egoizma, forsanja bez pokrića

Završena je duga era (pop) kulturne revolucije, postmodernizma i forsanja. Iako se još vuče, to niti je u modi niti koga uzbuđuje. A za neke nikada nije ni bilo.

Beskrajne masovne seanse i sijela odzvanjaju kao tehnički kvarovi koji vrte jedno te isto. Iako izgleda da se ta beskrajna industrija lako prešaltava i ždere ama baš sve k'o od šale, vidimo da je već obrnuto, vapi da je netko probavi, moli za to. Šteta što Bokase nema, taj bi shruštio pola toga.

Napuhani baloni na osnovi nekretnina nisu samo financije i nekretnine. U prvom redu se o dugo najneupitnijem radi, o forsanju razne instant tehnologije razvoja i napretka na nadreligioznim dogmama moderne i postomoderne, koje su odavno našle sintezu u Ždanovu i raznim štancanjima milijardi materije koja nije imovina te još više milijardi automatiziranih razrada i ponavljanja bez i minimalno normalne logike, pa i elementarne začudnosti nad svime time, bez i traga upitnosti i veze sa svim i svačim, larpurlatizam bez kraja i konca, s onu stranu svega. Sada je to naprosto prepušteno vlastitom klizanju tko zna kuda i kako, kod nas Juri Radiću i Bandiću zajedno sa akademicima, koji možda uzlijeću na nebo, a svijet se vraća u normalu modernosti i povezanosti čovjeka i svijeta. (Sanader, Čačić a čak i Mesić to definitivno više ne mogu pratiti, dok Luka Bebić i Marina MD prate bez problema)

I mali pomaci u Kini, sa "jedini i neponovljivi Mao" na nešto malo drugo, pokreću jako puno toga, čitav svijet grčevito radi oko malih pomaka i promjena. Zato kod nas obrat ide kao potpuna klizavica, pokušaj rješavanja kao osamdesetih, samo što će se ovaj put brzo pokazati da repriza daveži nije moguća, već ide potpuni obrat, kao tridesetih i šezdesetih, samo na puno dulje vrijeme, ide povjesni epski obrat.

Visoko obrazovanje i tzv. Bolonja. Da li je važna Bologna ili stvarno učenje? Šta je Bologna ako se ponavlja kao opća nadmistika, davež i preseravanje, sa beskrajnim trošenjima milijardi na zgrade i kardeljističkim forsanjima, ako se ne uči stvarno znanje i razumjevanje, ako studenti nemaju kreveta i pored pola praznih beskrajnih stanova i nekretnina, sa očiglednim sve većim pokazivanjima volje vodećih "elita" da ih uopće ne zanimaju učenje i razumijevanje a još manje veza toga sa svjetskim znanjem i zbiljom, kao da automatizirano ponavljaju "nismo u stanju ništa", imamo i novi alat s kojim to možemo ostvariti do daske, kao "počistiti sve", imamo i vojsku i sve i sve nam ide na ruku, forsamo se i eto. Pa onda je Šuvar sam i usput za sve to bio nešto nedostižno. Stvarno znanje, razumijevanje i učenje su toliko deficitarni da najednom sve to ide naopačke, obrat toga će biti jači nego u bilo čemu.

Instant mistika poslovanja, rada, financija, kulture i svega, kao obrazovanje. Gdje je ta do jučer tako moćna mistika, neodoljivi dopinzi i razni opoj za raznu stoku ? Kako to da je tako lako ustuknula ili možda polomila zube ? Zašto bar ne lupaju gluposti kao političari, ili nee pjevaju kakve lagane revijalne pjesmice, bilo šta ?

Najava podteme "Show must go on"

Za uvod u show (must go on) uzmimo daljnje poslovanje sa stanovima (a slično su razni drugi prostori, poslovni i drugi). Niti 20 dana nakon najave da bi nas kriza mogla tek okrznuti, dok se navodno moćna USA grči oko puno jednostavnijih problema u istom, imamo svjetski povjesno iznimnu zavrzlamu - istovremno na "tržištu" i pretežno na zajednički račun imamo istu robu stanove i složena poslovanja:

(1) za ništa i dobiješ nešto casha i komunalija za nagradu, da možeš u kakvom zadnjem parku u Zagrebu izgraditi kakve instant dvore

(2) za ništa,

(3) za nešto dobiješ ništa,

(4) stanove za znanstvene novake u Ulici grada Chicaga u Borovju u Zagrebu, vodećoj zgradi u svijetu za 21. stoljeće by akademik Kincl i Jure Radić, gdje široki hodnici sa skupljalištem smrada imaju prioritet a novaci su kao znanstveni zamorci raspoređeni po rubovima bez zraka u kupaonicma i kuhinjama i sve povoljno za ulogu zamoraca samo nešto malo plate,

(5) cca 2-3 puta skuplje od tržišne cijene kao socijalno podstaknuti oblik (za prozvodnju maloumnosti; POS, Zg Holding za Grad Zagreb itd.),

(6) za cca 5x skuplje od tržišnih troškova da bi uz pomoć zajedničkog računa i novaca i toga ZABA dosegla svjetski rekord zarade od 50 % više nego prije dok drugi propadaju,

(7) za eksluzivno jako puno a pomoću zajedničkog računa itd.,

te još niz međuvarijacija na temu socijalno osjetljivog društva (bivši vlasnik dobio sve natrag i još zaradio a najmoprimac popušio, bivši vlasnik sve popušio a profitirali razni; isto tako veoma različito izbjegli i vraćeni Srbi, optanti, razno ...), kojemu je na prvom mijestu čovjek u smislu likvidirati ga ili ne te odmah ili malo kasnije.

Da su raznovrsne skupine luđaka smišljali godinama ne bi uspjeli složiti slične scenarije i produkcije, nešto kao pretvroba u turizmu, samo malo luđe. Sve iz svih vremena je stavljeno na kup, glave skup, i onda razvučeno. Zatim je, čim malo stane, ništa, pa i osamdesetih, iako se kao od šale moglo raditi i svi zarađivati, i banke. Sada možda isto, a može se u nekoj mjeri raditi i zarađivati, za trećinu stvarne cijene i troška famoznih socijalno podsticanih gradnji i sličnoga. Na kolosjeku kontinuiteta očigledno je blizu ribica. Na ostalim kolosjecima kuhaju se čuda.

(nastavlja se do točke konkretnijih razrada preusmjerenja cca 60 mlrd kuna godišnje - od toga 30 režim pod našim pritiskom u pametnijem smjeru a 30 mi sami u razvojne brzorastuće poslove, pola pola, pošteno)

Komentari

Eto i nama našeg katekizma.

Eto i nama našeg katekizma. Što reći nakon evanđelja po Ap-u nego citirati druga i umirovljenog vojskovođu El Bahatteea.

2decicrnog

Tko je glasao

Preko medija je tek prije

Preko medija je tek prije par dana objavljena kriza. Par dana prije je preko tih istih medija je javljano da je kriza u cijelom svijetu a kod nas nije
I tako unazad mediji kreiraju "stvarno" stanje nacije tj. ISTINU.
Drugo, istina je samo što kaže za jedne Sanader z druge Milanović a za treće Mesić.
Sve te izjave su ekskluziva...vijesti se javljaju nabrijano bolesno stvarajući kratko pamćenje kod ljudi na način nije važno što se dogodilo jučer ili prije pet minuta bitno je ovo sada.
Kako stati na loptu, kao Prosinečki, i dovesti se u stanje malo razmisliti pa dodati pravu loptu u situaciji kada su svi okolo na igralištu nabrijani i idu u kost?
Možda neki vremenski odmak u mozgu ne bi bio loš pa ne srljati na prvu i forsano krivo odlučiti.
S te vremenske distance.....sve što se u prošlosti događalo ima elemente krize društva...
Kriza je ustvari iza-ostala je bez goriva tj.love.

Tko je glasao

Preko medija je tek prije

Preko medija je tek prije par dana objavljena kriza. Par dana prije je preko tih istih medija je javljano da je kriza u cijelom svijetu a kod nas nije
I tako unazad mediji kreiraju "stvarno" stanje nacije tj. ISTINU.

Prvi udari ovog vala krize u Hrvatskoj krenuli su cca 1967.g., kada su pod izlikom izjašnjavanja oko jezika i uklanjanja Holjevca (sukob sa SFRJ vrhom oko pokušaja gušenja procesa po Zagrebu) krenula smjenjivanja ljudi i tehnologija koji su gradili Zagreb i razvijali industriju i kulturu za doba dok je Holjevac bio na čelu ili politička zaštita (proces prije 1971.g.). Npr. uklonjena je i solidna tehnologija montažne gradnje, u okviru čega je btw jedan moj daljnji rođak bio glavni komesarčić za uklanjanje a drugi je uklonjen.

Onda su pravi udari krize krenuli od početka 1972.g. a dobivanjem većih količina novaca sa zapada potom kriza je eksplodirala i prerasla u masovnu kulturnu revoluciju, nešto kao zadnjih 7-8 godina samo puno jače, jer je jače mobiliziralo mase, čistilo sve pred sobom i naglo izvozilo revoluciju na nekooliko kontinenata - naše snage su u hipu pregazile i Rusiju i kročile duboko po stepama i Sibiru, osvojile pola Afrike i većinu Bliskog istoka, vršile snažni presing na učmalu zapadnu Evropu a harale po okupiranoj srednjoj Evropi. To su bili pohodi jači od onih Aleksandra Makedonskog, Svetog Pavla (Savla) apostola, Džingis kana, Napoleona i drugih, jer su npr. žene u Moskvi zatvarale svoje muževe i partnere u podrume i logore da bi dolično mogle dočekati kakvog našeg neodoljivog borca, npr. nekvaliciranog građevinskog radnika.

Od tada do sada kriza dere non stop. Ovakve financijske igre kao po svijetu zadnjih godina je igrao i naš zadnji ešalon prije više desetljeća a drugi ešaloni su imali rezidencije u Londonu, Rimu itd, prije bilo kakvih Arapa, Rusa i bilo koga i igrali velike svjetske igre. Kao što se danas glavne svjetske zvijezde i komadi trude ne bi li se primakli Flaviju Briatoreu i slično, još više su prije 40 godina oko našeg trećeg i četvrtog ešalona, dok su Brijuni i faraon bili daleko najjača svjetska rezidencija, samo najveće zvijezde su uspjevale sa faraonom biti u društvu i da ih malo pogladi po guzi.

Šta je logičnije nego da do sada nitko nije najavljivao krizu, u Abu Dabiju nije do danas a vjerojatno i neće. Kriza je za niže stališe i diletantske zemlje dok za prave igrače teče žetva i ubiranje plodova.

Gore Gnews odlično referira na ta doba i vodeći izričaj sedamdesetih Buldožer http://pollitika.com/kriza-manje-poznate-prakse-s-time-2#comment-105992

Evo još jedan Buldožeru bliski izričaj sedamdesetih
http://www.zarez.hr/210/kazaliste6.html

U tim izričajima se kulturno-umjetnički osjeća vodeća svjetska razina naše krize, već sedamdesetih dosegnuti svjetski veleimperijalni vrh koji ujedno vuče vodeću svjetsku "ljevicu" bez pokrića (djelovi razgovora sa Zlatkom Burićem, koji riskira trajnu ekskomunikaciju kao reakcionar a i sa svih strana, iako je sama stvar uvažena od svih opcija). Sve "avangarde" osim ovdje citiranih su i dalje vodeće a sada vjerojatno dolazi doba koje pogoduje ovakvim pojavama.

Tko je glasao

Je li ovo pozivnica na

Je li ovo pozivnica na akciju i dnevni red skorog radnog sastanka Pollitičara u Zagrebu?

Tko je glasao

Jeste neke vrste poziv, ali

Jeste neke vrste poziv, ali ne za taj sastanak nego općenito. Meni se čini da dulji procesi, ova kriza i izazovi već sada prisiljavaju na prijelaze na koncepciju čuda, kako se rade iznimnija djela, pa i kazališta, filmovi itd. a kako se je i kod nas u nekim razdobljima radilo šire (npr. tridesete, šezdesete) i u manjoj mjeri stalno. Čak i kako je anonimni privremeni trener Tomislav Ivić NK Hajduk sedamdesetih brzo od kluba za ispadanje doveo do kluba kojem nekoliko godina ostali nisu mogli parirati.

Malo na temu sastanci - za nekoga jako dobro za nekoga ne.

Kao predsjednik razreda u osnovnoj i srednjoj školi nakon 1971.g. sam morao biti na brojnim neopisivo gadnim sastancima i radnim sjednicama pranja mozga i presije.

Zatim smo kao studenti brzo razvili neke složene aktivnosti, specifično kazalište koje je brzo prerastalo u nešto još nezabilježeno složeno. To + studij i oko studija i poslova za zaraditi novce je uvjetovalo da su sastanci i slično nešto krajnje nepodnošljivo, kao da se penješ na vrh Himalaja i onda te na rubu snaga prisile na sastanke.

Početak profesionalnog posla odmah presloženo i veoma nezahvalno u najsloženijoj i najopasnijoj industriji te pod presingom nereda i nepripremljenosti te beskrajne količine međusobno neusklađene gospode, koji su bekrajnim sastancima pokušavali izbjeći da se suoče sa stvari i ne zaprljaju cipele i košulje, sve to je sastanke činilo više nego nepodnošljivim torturama, nešto kao iznurenog položaj logorskog robijaša i naddvora.

Vrlo brzo sam ili sam odmah bio gurnut u vođenja nemogućih i najtežih poslovnih misija, sa usklađivanjem puno sudionika i procesa. Uz pomoć tih prekomjernih iskustava i predragodcijenih savjeta nekih rijetkih finih i pažljivih majstora, profesora i kolega, čak šokovitih (npr. najmirniji i najfiniji kaže - sve strpljivo i mirno podnosiš, ali kada osjetiš da ugrožavaju sve i tebe moraš ih uspjeti iznenadnim kontranapadom trenutno natjerati da bježe glavom bez obzira i neko vrijeme drhte od straha, inače sve je uzalud, propada, sve bilo precizno tako), morao sam se opredjeliti da ja ne sazivam ni jedan sastanak a one gdje moram ići svedem na najmanju moguću mjeru, isto tako i još više birtije jer se objektivno radi o tome da se je togaa moralo prepreviše.

Desetljećima radim tako i potpuno sam se deformirao. Obzirom da je i tako bilo previše prisilnih sastanaka a birtija još više sve i svuda, cca 5x više nego što sastanče oni kojima je to prvenstveni dio posla (a meni je tio rubni dio) i oni koji ne izlaze iz birtija, giodinama i desetljećima sam ključne djeloev posla obavljao ne spavajući dovoljno i sve drugo nedovoljno i tako istrošio svoje potencijale za sastanke pa i birtije.

To su neke ne tako rijetke profesionalne i ostale razlike i deformacije. Znam puno onih, i to najreferentnijih, koji s time svime stoje još puno gore, koji u meni vide čudo i traže bilo kakve savjete, koji se ne uspjevaju javiti mobitelom ili telefonom po 2-3 godine a sastančiti ni 5 minuta, i ne mogu to izmjeniti.

Ovo sam iznio da bih pokazao kako mnogi, u pravilu oni koji su napravili i rade najvrijednije, rade već jako dugo, desetljećima, dok se mnoštvo zabavlja. Nije stvar u tome što bi trebalo učiniti nešto da najbolji ljudi ne tonu u živo blato, nego u tome da je bez takvih sve živo blato.

Informirati o tome putem pollitika.com je i ključni razlog moga preprekomjernog pisanja. Da nije bilo ključno korisnih starijih ljudi koji su pomogli, prije 30 godina i dalje bih potonuo i ja i ništa ne bih napravio korisnog po društvo, iako sam bio vrh stvarnih potencijala i izdržljivosti, sve bi to bilo uzalud. Od tada do danas ide proces trošenja najvrijednijih, čak na najgori način - što ti ljudi rade i naprave više i bolje to se 10.000 x više svi drugi zezaju, jer se oslanjaju na to. Mlađi ne mogu bez starijih i sada ih sve puno bržee lomi.

U ovim trenucima psihofizički pucaju najbolji ljudi u graditeljstvu, zdravstvu, obrazovanju ... To i svjetska kriza koja je konačno došla kao velika pomoć su velike velike šanse za veoma kvalitetni obrat. Ta situacija ne ostavlja mogućnosti izbora i izigravanja, ali to opet ne bi bilo ni blizu dovoljno da oni koji su zadnja cca 4 desetljeća napravili daleko najviše korisnog, puno više nego slični po Evropi, ne barataju slijedećim znanjima i iskustvima:
- većina toga što je većina skupljala i sticala je puno slabije nego što misle i teško će se nositi sa novim izazovima. Neizbježno se otvaraju veliki problemi kao rezultat gadnih gluposti kroz niz desetljeća, naročito infrastrukture, stanovi, državni aparat, čak većina toga u turizmu;
- nikako se ne mogu izjeći puno sustavnije i ključnije promjene od bilo kakvih poznatih projekcija i njih mogu viditi jedino ti najreferentniji "invalidi" uz pomoć najboljih mlađih neiskusnijih snaga;
- ne može se izbjeći ni imperativ postizanja čuda;
- sve to većina uopće ne razumije, ne zato što ne bi mogla nego zato što se je kroz dugi niz desetljeća odvikla i baciti pogled na zbilju i većinu toga redovnog i neizbježnog. U tom razdoblju su se svjetski rekordno deformirale najelementarnije stvari. Npr. ama baš svi su znali da je sređenost nekretnine nešto važno i skoro 100 % to radili uredno, pa i kada nisu imali šta jesti. Sada nemaju pojma o tome i ništa im ne znači činjenica da cijeli gradovi nisu desetljećima napravili ništa uredno i da tek sada počinju jako duge muke i troškovi;
- ...

Ti problemi i kriza nisu nikakva mistika niti neka viša sila. Uz uvažavanje da je nakon duljih nezgoda i bijede društvo dalo malo oduška, obzirom da smo mi civilizirana i vrijedna sredina, koja je cijenila znaje i rad i sve najbolje iz svijeta, 90 % problema je plod čistih širih i masovnijih preseravanja, u čemu dugo prednjače obrazovanije snage, naročito partijski akademici i vodeći profesori, a zatima i ostali stručnjaci masovno.

To je ključno razumjeti za daljnji razvitak događaja, u čemu više nema mogućnosti izbora i vrdanja osima promjena koje značajno nadilaze previđanja i samu politiku i vlast, pa i finanacije.

A sama tehnika zbivanja je ista, u RH ne može proći planski New Deal i ići će na sve moguće načine, svakako, bez točnog scenarija, ali sa puno neizbježnih mjera i slobodnog poslovanja, s naročitim pomakom težišta na stvarna znanja i rješenja, ono što je do sada bilo zadnja rupa na svirali osiam kada stisne i kada se to žica i kaže hvala, dok milijarde idu na pogrešna rješenja, glumu umjesto znanja ...

Tko je glasao

Ap, citiram tvoje

Ap,
citiram tvoje slijedeće:
Informirati o tome putem pollitika.com je i ključni razlog moga preprekomjernog pisanja. Da nije bilo ključno korisnih starijih ljudi koji su pomogli, prije 30 godina i dalje bih potonuo i ja i ništa ne bih napravio korisnog po društvo, iako sam bio vrh stvarnih potencijala i izdržljivosti, sve bi to bilo uzalud. Od tada do danas ide proces trošenja najvrjednijih, čak na najgori način - što ti ljudi rade i naprave više i bolje to se 10.000 x više svi drugi zezaju, jer se oslanjaju na to. Mlađi ne mogu bez starijih i sada ih sve puno brže lomi.

Bivši komunistički d.p. sustav je društvo definirao na poznati način, i u to doba svi smo radili odnosno morali raditi za to nekakvo "komunističko društvo". I dobro je poznato da su se brojni stvarno trošili za to, a u smislu da razvijamo društvo, a veliki broj je jednostavno "gledao" jer je "plaća bila sigurna".
No, skrećem pozornost na to da ne živimo u ranijem sustavu, već živimo u kapitalističkom (buržoaskom) sustavu, koje je u proteklih dvadesetak godina ovdje u Zagrebu (kao i u Hrvatskoj) stvorio kapitalističko društvo! Prema tome, nije bitno što se napravi, pa makar i najkvalitetnije, već je "bitno" koliko to donosi "love". Konačno, Bandić osobno promovira "donošenje love". Stoga od 1990. godine do danas "ne ide proces trošenja najvrednijih", kako ti kažeš, već ide proces izvlačenja iz najvrednijih što veće količine "love". Za svoju lojalnost gazdi, i za svoje znanje plaćeni su onoliko koliko to gazda odluči - i gotovo. Oni ostali, odnosno kako ti kažeš: "to se 10.000 x više svi drugi zezaju" - danas više ne postoji! Naime, nitko se više "ne zeza". Itekako "čkomi", jer to m o r a - postajući prinudno alijeniran (osobito u gradu) ali i ekspropriran od vlastitog "ognjišta" (posla).
Dakako, jedan dio nas počeo je s objavljivanjem na Pollitika.com (ja osobno - najsvježije), a "neki" čak i vrlo ozbiljno.

Naravno da je točno da postoji geneza društvenog razvitka, a o čemu i govoriš. Konačno, svi kreatori postojećega partijskog makijavelizma jesu oni isti koji su postojali do 1990. godine, s tom razlikom da su sada oni "stupovi razvitka demokracije". Prema tome, u nas ne postoji ništa što ne postoji i u Poljskoj, Rusiji, i u drugim IE državama, na ovaj ili na onaj način.
Ono uporište za promjene koje uočavam je u postojanju generacijskog odmaka.
Naime, od 1990. godine do danas je proteklo gotovo 20 godina. U pravilu to je period "odrastanja" nove generacije, generacije četrdesetogodišnjaka (plus-minus). Zajedno s onima koji su stariji, a u tvojoj terminologiji to su danas "korisni stariji ljudi", riječ je o "kernu" koji danas u Zagrebu itekako postoji. Dakako, samo ga valja "s nečim" objediniti.
No, to sada već nije tema ovog tvojeg članka, i ovih komentara.

Tko je glasao

Po mojim uvidima je problem

Po mojim uvidima je problem korištenja ljudi i svim procesima je širi i veći nego u IE zemljama, pa će vjerojatno tu sada najviše pucati i vjerojatno se preko toga rješavati.

Obzirom na specifičnije "prednosti", sve snage su prokockale šanse oko toga, čak i većina malih i srednjih biznisa koje su razvili sposobniji a i dobar dio na naše prilike adaptiranih stranih filijala. Ne samo u državnim službama nego i kod patološki škrtih poduzetnika nije došlo do minimalno primjerenog profiliranja organizacije rada, cijede ih ali bez veze i poslove ključno tegli manjina, koja ima jednake i time manje plaće (dodatni troškovi).

Kada je došla kriza 1982.g. i dalje, i sa viškom svih vrsta ljudi i tvrtki je vladala iznimna zbunjenost i nemogućnost, pa i oko do jučer rutinskih poslovanja, a od zahtjevnijih situacija su svi bježali.

Sada se ulazi u puno zahtjevnije doba sa puno ruiniranijom stranom ljudskih potencijala, još većom krizom povjerenja i još većim zbijanjem oko državnog kotla. Strukture koje vode državu/gradove, gospodarstvo i sve te njihovi uži stručni štabovi su nedvojbeno nesposobni i ne znaju ni redovno poslovanje, tu prevladava kočijašenje i petljanje i u stručnom djelu. I bez krize, sa viškom novaca, procesi su išli sve gore i gore i pucali.

Po uzoru na osamdesete i dio devedestih a sada još više je po svim zakonitostima trebalo teći već panično anagažiranje manjine boljih profesionalaca. Međutim, voda je preplavila sve i diše se na škrge, očekujući Mojsija (koji btw neće doći).

Obzirom da su sve preostale snage koje nešto znaju i misle puno iskusnije i trezvenije nego do sada, slijede veoma zanimljivi i dugi procesi na toj liniji stvarnog angažmana znanja. Npr. u brojnim komenatarima oko 15 savjetodavnih ekonomista i poduzetnika (poduzetnike glume Mudrinić i valjda Luković), nitko ne spominje logiku raznovrsnijeg savjetodavnog teama,pa ispada da je po svijetu raznovrsnija kriza a kod nas samo oko užih pitanja baratanja financijama, kojih inače ima više nego kod njih. To znači da je odlična šansa, oni su u široj krizi i nemaju novaca a mai imamo novaca i nemamo krizu, pa bi mogli ....

Obzirom da tako nekako diše i glavnina poduzetništva i društva, to snažno ubrzava proces koji će već do Nove godine našu krizu dovesti u krizu znanja. To je ujedno logični put, obzirom da je glavna odlika našeg specifičnog ex SFRJ puta eliminacija stvarnog znanja kao ravnopravnog čimbenika, išlo je tako dobro da je to više smetalo i bilo nužno zlo, koje komplicira i ometa puno sposobnije i brže poteze i veće zarade.

Zagreb je u krizi znanja srž Hravatske, i to ne usko doba Bandića nego točno od cca 1997.g. kada je počelo uklanjanje ljudi i tehnologija rada i doba Holjevca, koji je tada isključen iz partije, te instaliranja čistih i zdravih stručnjaka, npr. Dakić za urbanizam, nije radio ništa i ne zna niti čitati karte, ali je odlična i nezamjenjiva harmonika za sve svirke. I tako redom.

Tko je glasao

Mislim da si preveliki

Mislim da si preveliki optimista!
Ono što ja činim, držim, da si itekako uočio. Naime, problem koji sagledavam u tomu je što postoji "neoliberalizam", naravno, ne svjesno proizveden već namjerno divljački proizveden. S time da oni koji time upravljaju, itekako čine "složnu zajednicu", a u čemu si u pravu. Prema tome, ne postoji uporište za povezivanje po osnovu "znanja", prevedeno - po osnovu kreiranja budućnosti zajednice kroz koju onda svatko pojedinačno, s razlogom, ima pravo na dobitak.
Naime, mi smo "alijenirani" u gradu, jer on ne pripada "nama". Temeljno uporište kampanje je, kao što si uočio, poziv na zagrebački identitet vis a vis partijskom identitetu, odnosno pripadništvu "kardeljevim" salonima. Dakić, dakako (i to ne jedini) nije slučajno tu gdje jeste.

Tko je glasao

Koraci grada Drugovi! (i

Koraci grada

Drugovi! (i domacice)
U postepenom porastu (pravo zadovoljstvo)
U kriticnim godinama (moze donijeti promjene)
Opet cemo dokazati (neotpornom organizmu)
Ako bude trebalo
Tri puta dnevno jednu zlicicu uz malo vode!

Novo, novo, novo vrijeme
Novo, novo, novo vrijeme
Novo, novo, novo vrijeme

Vrijeme danas:
Duboko podrucje niskog zracnog pritiska
Koje se krece od zapada prema uralu
Zahvatit ce nocas nase krajeve!

Novo vrijeme - staro stanje
Novo vrijeme - staro stanje
Novo vrijeme - staro stanje
Novo vrijeme - isto sranje.

Novo vrijeme, drugovi
Donosi sa sobom i nove zadatke!
(podvukao je na kraju svog izlaganja)

Buldozer

Zagreb 1960-ih

Dobro dosli u Zagreb

Univerzijada, zadnji trzaji urbanizma

Sad kad smo umorni, mrtvi umorni
Sjetimo se dana kad smo jos zivjeli.

Obecaj mi, obecaj mi
Da cemo vjecno zivjeti
Obecaj mi, obecaj mi
Da neces nikad umrijeti.

Sad kad smo pijani, mrtvi pijani
Sjetimo se davno umrle ljubavi.

Sad kad smo umorni, mrtvi umorni
Sjetimo se dana kad smo jos zivjeli.
U nekom drugom svijetu
U nekom drugom svijeu
Na nekom drugom planetu.

Ponekad mi se ucini da jos ima nade
Ponekad mi se ucini da vise nemamo snage.

Obecaj mi, obecaj mi
Da cemo vjecno zivjeti
Obecaj mi, obecaj mi
Da neces nikad umrijeti.

Buldozer

Tko je glasao

Zar je sve to što kažete

Zar je sve to što kažete važno? Nije li ovo trenutak da se sve izgubljene bitke naplate i pobijedi u nametnutom ratu? Zar mislite da treba čekati da svi potonuli u živo blato shvate, da bi se išlo na promjene?

Po meni je ključno nekoliko svijesnih ljudi, a ne svijest masa. Zato držim da ovo nije vrijeme razočaranja i klonuća, nego odgovornog promišljanja i djelovanja. Ako Vi znate da je predstojeći sastanak Pollitičara replika partijskih sastanaka nekada i sada, onda nam to recite unaprijed, da se ne trudimo trošiti vrijeme i živce putujući tri dana jahanja do Zagreba.

Nikada nisam posjećivao sastanke ni birtije ( barake), ali mi se čini da je vrijeme da netko kaže: Za mnom! Je li važno tko će to biti?

Tko je glasao

Nije stvar u tome što bi

Nije stvar u tome što bi trebalo učiniti nešto da najbolji ljudi ne tonu u živo blato, nego u tome da je bez takvih sve živo blato.

Ne znam zašto ne mogu ocjenjivati, ali za ovu misao dala bih milijun milijuna bilijuna...

Djeca vape za doručkom, svratim poslije...

Tko je glasao

Kriza se je otvorila malo

Kriza se je otvorila malo jače, milijarde odlaze u blato a toliko toga stoji zapušteno.
Hrvatskom vlada krupni kapital uz pomoć stranih banaka. Ako samo na primjeru Hypo banke vidimo koliko je preuzela nekretnina zbog ne mogućnosti otplate kredita domaćih poduzetnika i još uvijek naplaćuje visoke kamate, kriza je ne zaobilazna. Najprije je osvanuo hypo leasing, a potom i hypo nekretnine. Sjeća li se itko koja je banka imala tako respektabilnu podružnicu igdje u svijetu??
Ako ovo povežemo sa domaćim aždajama, npr. IGH i Agrokor stvari su potpuno jasne. Kriza će najprije pogoditi mala i srednja poduzeća koja će se prodati već nekom za sitne pare, jer država umjesto da se okrene proizvođačima i dalje pogoduje trgovcima i prodavačima magle. Kronični nedostatak hrane u svijetu odrazit će se i kod nas velikim porastom cijena. Dok ostatak svijeta ima tendenciju konzumacije hrane iz domaće proizvodnje, kod nas je još uvijek slab naglasak na domaćoj proizvodnji.
Ono što je neoprostivi grijeh je daljnje pojačano zapošljavanje u javnoj upravi gdje prednjače ministarstva zbrinjavajući svoju glasačku mašineriju tako da je na jedno radno mjesto raspoređeno dvije, tri, a ponegdje i više osoba. Jeli to put izlaska iz krize? Zg holding se toliko pojačao ljudstvom da bi mogli servisirati cijelu državu a ne samo Grad. Mjere štednje..znaju li oni što je to?? Nekako mi se čini da se svi bave samo prelijevanjem šupljeg u prazno, kupuju vrijeme, ali pijesak samo što nije istekao… bankrotirali smo, samo se čeka dan objave, ali obzirom da je naša Vlada socijalno „osjetljiva“ pogodovala je svim blagdanskim šopingašima da si daju posljednji odušak prije plimnog vala.
Naravno da izlazak iz krize postoji, ali svakako ne ovakvim potezima i mjerama koje su rastrošne, ne razumne, ucjenjivačke, ne moralne, ne savjesne i apsolutno socijalno ne osjetljive. Zato dragi Ap kada gore spominješ IKEA-u mogu samo izraziti žaljenje što je do sada nema i kod nas, bar bi se narod jeftino i dobro nahranio, kako to trenutno rade mađari, jer su im svi šoping centri prazni, a IKEA puna.

Tko je glasao

esperanza, kriza UVIJEK

esperanza,
kriza UVIJEK pogađa najslabije. Međutim, kriza je istodobno i katarza.
Kao što ti je poznato srce liberalizma (a liberalizam je paradigma zapadne civilizacije) nalazi se u SAD, i njegovi izvorni nositelji su i republikanci i demokrati, sa snažnijom ili sa slabijom korekcijom u demokratima u odnosu prema republikancima. Nikada republikanac ne bi prihvatio izlazak iz ekonomske krize na način njezinog "podruštvljavanja", tj. preuzimanja plaćanja cijene izlaska iz krize od svih članova društva (država). To bi, po njihovom, značilo likvidaciju liberalizma koji se temelji na neotuđivom naravnom ("božanskom") pravu čovjeka da osobno, i istodobno kao punopravan član zajednice, čini sa svojom slobodom ono što on drži da je za njega najbolje (govorim pojednostavljeno). A dio toga čini i plaćanje pogrešaka iz "vlastite lisnice".
Prema tome, ako se ukine "plaćanje pogrešaka iz vlastite lisnice" tada se "ukida" osobnost, i uvodi se komunizam. Stoga, onda kada si izlaz iz krize "platio iz vlastite lisnice", itekako ćeš "paziti" da se to ne ponovno nedogodi. Zbog toga nakon krize nastupa katarza.
U najdramatičnijem obliku, i na najvišoj razini očitovanja "pozitivnih učinaka" katarze, dakle na društvenoj razini, možemo se suočiti u primjeru Njemačke. Nakon II. svjetskog rata, a znamo sve što se do tada događalo, na svijetu ne postoji narod i nacija koja je "pacifističkija" od njemačkog naroda i njemačke nacije.
No, što je s katarzom koja se očekuje da nastupi nakon ekonomske krize? Držim da to ovisi samo o tomu koliko je ekonomska kriza skupo plaćena, i da to ovisi samo o tomu je li riječ samo o ekonomskoj krizi. Naime, zbog uočljivosti ekonomske krize "ne uočava" brojni nisu u stanju uočiti da je faktički riječ o društvenoj krizi koja proistječe iz POGREŠNOG POLITIČKOG MODELA, a ponekad iz čitavog pogrešnog društveno pol. sustava (npr. komunizam). U SAD danas, nije dvojbeno, riječ je samo o financijskoj krizi, jednoj od onih u kojima se "čiste portfelji od prljavštine". A što je takvih "portfelja" više, to je financijska kriza i dublja.
U Hrvatskoj nije o tomu riječi.
Valja sve podsjetiti na to da gospodarsku krizu znamo iz hrvatske gospodarske povijesti, i da ona namjerno može biti proizvedena kako bi se ovladalo materijalnim resursima hrvatskog naroda. S time da ćemo nakon izlaska iz gospodarske krize, u čemu će nam "netko pomoći", nastaviti raditi na tim istim materijalnim resursima ali za tuđina. Mi ćemo dobiti plaću tisuću, dvije, ili čak i pet, pa i deset tisuća eura mjesečno (pojedini), ali milijarde eura superprofita i profita odlaze iz Zagreba, primjerice, u periodu od 4 godine! Molim te, po čemu to Luković, Šonje, Primorac itd. itd. itd. ne bi mogli raditi u hrvatskoj banci, u hrvatskoj consulting firmi, s istim golemim plaćama i prihodima, već rade u stranim tvrtkama formalno registriranim u Hrvatskoj? Nekada su profiti i superprofiti odlazili u Beograd, danas to odlazi u "Peštu", "Beč" itd., i to po svemu sudeći čak i dijelu "poduzetnika" koji su najobičniji gangsteri.
Stoga nije točno kada kažeš da je kod nas "slab naglasak" na domaćoj proizvodnji, dapače, domaća je proizvodnja spriječena i izravno onemogućena od nositelja poliltičke vlasti u Hrvatskoj, i to od 1990. godine zaključno do danas! Zar se nije tijekom privatizacije u svim hrvatskim tvrtkama, a zasebno u zagrebačkima, rušila njihova vrijednost, i obarala se vrijednost supstance? Vjerujem da ti je to dobro poznato.
Slažem se s tobom da izlazak iz krize postoji, ali samo pod pretpostavkom da se zna koje je njezino izvorište.
Samo tebi zbog informacije, u Hrvatskoj je vlastita proizvodnja poljoprivrednih proizvoda koja ima tržišni opstanak izravno onemogućena i od HDZ, i od SDP Hrvatske. Naglašavam - izravno je spriječena!!! Zasebno, HSS je grobar hrvatske poljoprivrede, HSS je grobar Slavonije, HSS je grobar "hrvatske Neretve" ... i zato ga je HDZ prihvatio u svoju koaliciju grobara Hrvatske.

Tko je glasao

Jeste li Vi od akcije i

Jeste li Vi od akcije i spontanog preuzimanja odgovornosti, kako to ap predlaže ili je za Vas to previše revolucionarno? Odluku treba hitno donijeti, a oklijevanje ne pomaže.

Tko je glasao

bankrotirali smo, samo se

bankrotirali smo, samo se čeka dan objave, ali obzirom da je naša Vlada socijalno „osjetljiva“ pogodovala je svim blagdanskim šopingašima da si daju posljednji odušak prije plimnog vala.

U vezi toga probajmo razmotriti prednosti bankrota, pa ako možeš malo dokreirati iz svojih "očiju".

1. Iz nekim mojih globalnih iskustava, koliko god ne valja toliko i konačno da je to došlo. U drugoj polovici sedamdesetih, dok smo bili nešto mlađi i malo deformirani na preširoka "ispitivanja tržišta", tekla je presnažna invazija "uspjeha". Jako puno ljudi sa svih strana svijeta, ne samo studenti nego i docenti i profesori iz Kine, mnogi koji su defilirali i puotovali ovuda i mi svuda, svi su davali signale da smo nešto previše visoko i iznimno, što nismo uspjevali dovoljno ili uopće razumjeti, čak ni mi najbliži tome. Možda samo nešto malo bolje rijetki od nas koji su češće odlazili u Poljsku, dok su "hladni" Šveđani i Danci izazivali kontraefekte, dobro nismo zaglavili kao brojni na ruskom frontu. Nedvojbeno smo i najvičniji toj opojnosti "uspjeha" prenedovoljno gledali pojavu u oči a a još manje u dušu i ostatak tijela te veze sa ostalim svijetom. Obzirom da sam zbilja mogao puno bolje, ne mogu izbjeći da sam kriv što nisam malo primjerenije s tim;

2. Sada kad smo tako dugo kratki možda nije dobar smjer sužavati se i navrat nanos tražiti rješenja po nekim točkama, nego obrnuto, širiti inicijativu u svim smjerovima, pa se fleskibilno usklađivati, čak do stupnja da se rade veoma različite "politike" i prakse, biti širi nego "skučene" Njemačka, Francuska itd.

3. Da li po tvome njuhu ima ikakve šanse širiti polumjetničke poslove i veze sa svijetom ? Pitam jer si ti sada po napisima očito više u međunarodnim kontaktima, ja sam bio davnije a sada izbjegavam što više otići poslom i u gradsku vjećnicu, da ne potrošim ljudima graničene dramatske baterije, neki od šokovitog straha od promjena a neki šokovite izljeve nade i spasenja, pa mi se čini da su naše snage sve nespremnije za svjetska druženja i da ja zadnji trenutak da ih Mojsije počne izvoditi negdje. Ili da se počnemo intenzivnije moliti bogu i učiti od Poljaka, kako su se oni snalazili dok nije bilo ničega?

Tko je glasao

U vezi toga probajmo

U vezi toga probajmo razmotriti prednosti bankrota, pa ako možeš malo dokreirati iz svojih "očiju".
Iz moje ptičje perspektive vidi se ono što svi jako dobro znamo, što južnije to tužnije. Ako se svrstamo u zapadni Balkan gdje nas EU još uvijek vidi onda smo amerika za naše susjede u regiji, ali ako iz zapadne perspektive bacimo pogled na Hrvatsku onda smo u banani i čeka nas velika katarza. Nalazimo se na raskrižju, biti ili ne biti, zatvaramo se kao školjka u svoju ljušturu i čekamo da nas europa prigrli čime će nestati svi naši grijesi iz ne tako davne prošlosti, ovdje mislim na ne zakonitu privatizaciju, utvrđivanje porijekla imovine, suđenja bez presuda, itd…
MI smo svakako svima poželjni partneri, svi nas žele, iz nekih svojih sebičnih razloga a mi si umišljamo kako smo najpametniji, najljepši, i sve ostalo u superlativu. Takvu nadmenost i bahatost platit ćemo i plaćamo skupo jer gluposti i propuste koje radi ova vlast je nesagledivih razmjera. Najviše profitiraju strane banke za koje svi radimo a da smo toga ne svjesni. Ono što se trenutno događa u Mađarskoj je pomalo stravično, više sirotinje nisam nigdje vidjela…ali išli su kraćim putem, kao i mi, prodali su se jeftino i sada imaju grandiozne šoping centre ala Plaza, grad u gradu koji zjapi prazan jer je hrana skupa, a o ostalom i ne razmišljaju, osim kako će preživjeti plimni val koji guši sve gospodarske aktivnosti. Preko 30% inflacije u Srbiji ne obećava veću robnu razmjenu, jer za njih i zrak postaje preskup, ali MMF misli na njih. Poljoprivredna proizvodnja je u daljnjem porastu što im osigurava još uvijek donekle kakvu-takvu kvalitetu života. U BiH je sve kao u filmu sakupljači perja. Zabetonirana konvertibilna marka godinama ih održava na granici ponora gdje su profesori sa svojih prosječnih 600KM gospoda, jer ostatak raje radi pretežno ne prijavljeno u nemilosti tamošnjih tajkuna koji im isplaćuju tek toliko da prežive. Sarajlije plaču za izgubljenim identitetom, a to im je rak rana. Makedonija jednako Skopje, jer se sve koncetriralo u grad koji je podijeljen, preko 15% albanaca čini im očito veliki problem a što sam mogla zaključiti po infrastrukturi i čistoći, mada je u tom dijelu najveća tržnica poljoprivrednih proizvoda u cijeloj regiji. Sa svojih preko 800.000 stanovnika Skopje je veseli grad, ljudi su smireni, nemaju navike posjećivanja šoping centara, ali je zato najgledanija hrvatska dalekovidnica i NOVAtv. Obožavaju nas i dive nam se, tako da smo uz slovence najtraženiji u proizvodima koje rado kupuju. Slična je situacija i u Crnoj Gori. Krizu najviše osjećaju graditelji jer su cijene stanova sa famoznih 3000eura/m2 pale na 800. I jedni i drugi grade velika i lijepa zdanja novih fakulteta i to je ono što me najviše fasciniralo. Mislim da idu dobrim drumom :) Rusi su okupirali Budvu i grade svoj Monte Carlo, ali zato najveću industriju aluminija u Podgorici upropaštavaju metodom sličnom kao Sisačka željezara. Ako usporedimo sebe sa ostatkom regije doista možemo reći da imamo najviše plaće, najbolji standard, izgrađenu infrastrukturu, za razliku od Rumunja i Bugara koji su ipak u eu takvi kakvi jesu. Koji je onda naš problem? Problem smo mi sami sebi, jer smo isfrustrirani i jadni, kako kaže B2, ne znamo raditi i ići naprijed, a uzrok tome je rastrošna i ne razumna vlast koja ne zna gospodariti našim porezima i doprinosima, koja nas pljačka, laže, rasprodaje našu imovinu i našu zemlju hrvatsku tajkunima i bankama u naše ime za svoj račun. I što će bilo koji jadnik u šoping centru u kojem markirana majica košta koliko je njegova mjesečna nadnica. U Makedoniji šoping centri ne egzistiraju jer sve što živi van Skopja kupuje samo brašno, tijesto, ulje i kavu, ostalo sve sami pripravljaju. Ne treba im certifikat organske proizvodnje hrane :))
Iz Pariške perspektive svijet ipak izgleda drugačije, bogatije, sve je glamou-rozno a opet isto. Iz te perspektive hrvati rado gledaju i zato su im miliji red carpet i fashion TV od bilo čega drugog. Ali francuzi znaju kako treba štedjeti, pa javni prijevoz stavljaju u prioritet svog kućnog budžeta, za primjer. Kada sletimo na domaći aerodrom znat ćemo gdje smo i gdje nam je mjesto, ali neki to ne žele shvatiti, izbjegavaju pogledati istini u oči, a vrijeme je…isteklo. Zahvaljujem se svjetskoj recesiji koja će ubrzati tijekove oporavka ne samo našeg gospodarstva, i promjena u sagledavanju društvene odgovornosti do koje silom inercije mora doći, samo ako Kinezi ne preuzmu kormilo :)
Kako stvari za sada stoje Arapi su najsretniji jer njihove banke su stabilne,nema kamata jer je to halal. Haram će još neko vrijeme kod nas, a onda slijedi procvat. Zato je vrijeme da se kulturno uzdižemo, više posjećujemo kazališta i predstave, okupljamo se na FB i ostalim internetskim caffe-ima i shvatimo da je i Robespierre potekao iz krčme:))
Da li po tvome njuhu ima ikakve šanse širiti polumjetničke poslove i veze sa svijetom ?
Vrijeme je pogodno za sve veze, treba se otvarati a ne zatvarati, jer postoji mogućnost da tako zatvoreni više nikad ne vidimo ono što nam se sada na dlanu pruža. I nije važno što brazilac misli da smo neka ruska pokrajina, kad meksikanac zna da smo mi iz jugoslavije :)))) Dok mađarski novinar misli da je VRUĆ VETAR hrvatski najpoznatiji film, Ljubiša Samardžić je hrvatska zvezda !! :)))) Zato živjeli kraš i vegeta, jer tu nema zabune. Kronična je oskudica idejnih rješenja, so go for it! :)

Tko je glasao

esperanza, dobar post;

esperanza, dobar post; živopisan i duhovit; a dobro je i da si nas podsjetila da je i Robespierre krenuo iz krčme; znači, ima nade za nas pollitičare :))

nego, kažeš ti: "...Problem smo mi sami sebi, jer smo isfrustrirani i jadni, kako kaže B2, ne znamo raditi i ići naprijed, a uzrok tome je rastrošna i ne razumna vlast koja ne zna gospodariti našim porezima i doprinosima, koja nas pljačka, laže, rasprodaje našu imovinu i našu zemlju hrvatsku tajkunima i bankama u naše ime za svoj račun.

Sve napisano štima, samo ovaj dio mi nije baš jasan: " ne znamo raditi i ići naprijed..." kako sad to? pa hrpu nas fakat dobro radi u datim uvjetima, Hrvati su vani uvijek bili - i još uvijek jesu - veoma cijenjeni radnici, brojni su svjetski priznati znanstvenici, pravnici, liječnici, fizičari, itd.

možda si samo htjela reći, otprilike, da smo, ako nismo u HDZ ili SDP ili ako nam tata nije Luković, Mudrica ili neki sličan lik.. više-manje limitirani u svojim nastojanjima, uspjehu, itd.?

CC

Tko je glasao

Djelomično se slažem sa

Djelomično se slažem sa tvojom izjavom:
da smo, ako nismo u HDZ ili SDP ili ako nam tata nije Luković, Mudrica ili neki sličan lik.. više-manje limitirani u svojim nastojanjima, uspjehu, itd.
ali kada kažem ne znamo raditi i ići naprijed...onda mislim na mnoge čimbenike koji posredno ili ne posredno utječu na posljedicu ne rada. Ne mislim samo na obrazovanje, nego općenito na inertnost nacije da sudbinu pojedinačno i kolektivno uzmu u svoje ruke. Npr. javna uprava se još uvijek ponaša kao da smo u socijalizmu, zaštićeni su i subvencionirani sa svih strana, s druge strane imamo novokomponirane poduzetnike koji pojma nemaju o vođenju i upravljanju osim dizanja managerskih kredita koje onda zdušno troše na igračke za odrasle dok oni koji rade za njih šute i rade ono što im se naredi. Tu završava svaka mogućnost za kreativnost i napredak onih koji znaju a nemaju kapitala ili se boje bilo što samostalno pokrenuti, tako da je to više nalik feudalizmu nego kapitalizmu. Manjina koju spominješ, uspješnih doktora, naučnika, profesora, kao i mlađih i novih domaćih poduzetnika koji su uspjeli svojim radom i dokazali da se može i drukčije je premali broj da bi mogli reći, da smo kao nacija uspješni, kreativni i poduzetni, ali onako...ZDRAVO VRIJEDNI. Ovdje moram izuzeti najveći broj onih koji rade na normu, u drvnoj, građevinskoj i tekstilnoj industriji, kao i trgovce i sve na "traki". Tako npr. znam da vani mnogi trgovci rade od 9 do 21 sat kako bi na taj način mogli više zaraditi; kod nas čini mi se takvu praksu provodi samo DM čije trgovkinje imaju nad poresječnu plaću. No, skrenula sam sada s teme.:)
Whatever bi ti mogao npr. ispričati kako najbolji projekti, kada država njime upravlja, propadaju, jer imamo vlast potpuno ne zainteresiranu za promociju znanja i novih proizvoda.

Tko je glasao

Hrvati su vani uvijek bili -

Hrvati su vani uvijek bili - i još uvijek jesu - veoma cijenjeni radnici, brojni su svjetski priznati znanstvenici, pravnici, liječnici, fizičari, itd.

Jesu, ali ne zato što su Hrvati, nego zato što su dobri profesionalci u svojim profesijama. Osim toga, nas ima malo, i kad stotinu nas ode van i od tih stotinu njih 50 bude dobro, za to se više zna nego kad deset tisuća Rusa ode van pa njih pet tisuća bude dobro, ili kad deset tisuća Kineza ode van pa njih pet tisuća bude dobro. Jer pet tisuća Kineza je u Kini pola ulice, a kod nas je pet tisuća omanji grad. A ono što je kod nas velegrad, to je u Kini omanji grad :) A i Kinezi su dobri, jer kad se ode van, npr , u posjet nekom sveučilištu, institutu, bilo gdje u Europi ili u SAD-u, nailazi se na puno Kineza, ponegdje oni čine i relativnu većinu, sve ljudi s doktoratima, cijenjeni u svojim disciplinama.

Hoću reći, imamo mi Hrvati svoj mentalitet i svoj karakter, određen našim podnebljem, našom kulturom, tradicijom, poviješću... ali baš zato što nas ima malo izgleda kao da smo mi "bolji" od nekih drugih, a otuda i te izjave "Hrvati su jako dobri znanstvenici, Hrvati su jako dobri liječnici, Hrvati su jako dobri pravnici..." Pa, ako smo tako dobri znanstvenici, zašto ZG sveučilište nije ni među 500 najboljih na svijetu? AKo smo tako dobri liječnici, zašto nam je zdravstveni sustav jedan od najgorih u Europi? Ako smo tako dobri pravnici, zašto nam je pravosuđe u takvoj "banani"?

Dakle, ta izjava, "Hrvati su super" je samo stvar percepcije. Jer kako to da je deset Hrvata koji rade vani super u svojim profesijama, a ako su tu u Hrvatskoj, onda sustav i nije tako dobar? Stvar percepcije. Mislim da nije stvar u tome da smo mi u nečemu posebno dobri (no sve u nekim granicama mentaliteta i karaktera) nego je stvar u tome da, ako je netko dobar profesionalac, onda je dobar profesionalac svugdje. A ako mu se negdje onemogućuje kvalitetan rad, onda će naći način kako da dođe u okruženje koje mu pruža bolje uvjete, bilo to okruženje u drugoj zemlji, ili u istoj zemlji, ali na drugom ili drukčijem radnom mjestu.
A potpuno je pogrešno i nelogično iz uspjeha pojedinaca donositi zaključke o kvaliteti nečije zemlje. Npr, kao, postoje Hrvati koji su izuzetno priznati znanstvenici, i iz toga izvući zaključak da su hrvatske škole dobre, i da su hrvatska sveučilišta ultrakvalitetna, i da je hrvatska znanost jako jako dobra. Primjer se može poopćiti za koji god sustav hoćete, pravosuđe, zdravstvo, javna uprava....itd.

Tko je glasao

Zatomiti cu radoznalost i

Zatomiti cu radoznalost i necu postavljati pitanja, jer je ocito da vozis autobus sa gastarbeiterima na liniji Paris-Zagreb-Sarajevo-Podgorica-Skopje-Sofija-Beograd-Budimpesta i samo reci da si zadala ozbiljan udarac nenadahnutom pisanju Jergovica, Popovica,Ferica i ostalih kucnih visenamjenskih pisac/novinar/kurir/dostavljac pizze na platnoj listi EPH.

Tko je glasao

Ti samo u jednom postu i s

Ti samo u jednom postu i s pol snage dade do razine recepta i konkretnije nego gale za dvije godine i s kompletnim JOT snagama. ;)

B-52

Tko je glasao

Ap, dozvoli frišku

Ap, dozvoli frišku off-topic vijest - na mreži (vidi desno, ako nije pobjegao) je naš legendarni HDZ-EKONOMIJA !!!

uf, kad će počet pisat opet...

(baš došao na proslavu Dana Republike !)

Tko je glasao

ap, inače, tebi zbog

ap,
inače, tebi zbog informacije, Mencinger i Rohatinski su "ista škola". Zbog toga mogu slobodno tvrditi da je Rohatinski vodio takvu politiku HNB zato što je znao da u slučaju da dopusti "plivajući tečaj" s posljedicom inflacije, dobit od inflacije će spremiti u osobne lisnice oni koji su već spremili gotovo sve što se moglo "pospremiti".
Razvidno aprecirana kuna, sa svoje strane - a zbog konvertibilnog priliva od turizma što je sada ostajalo u našoj Hrvatskoj, i nije više odlazilo u Beogradsku "HNB" - omogućivala je, sa svoje strane, jeftinu nabavku sirovina i repromaterijala za prerađivačku hrvatsku (i zagrebačku) industriju. A što je, inače, do 1990. godine bilo temeljno hrvatsko gospodarsko pitanje u Jugoslaviji. No, hrvatska prerađivačka industrija je likvidirana ("nije valjala"), a ono što je "bilo dobro" bilo je "privatizirano", počam od Gucića, Kutlea i ostalih "hrvatskih poduzetnika", i drugih dobitnika "Globusa" Hrvatske gospodarske komore! Naravno, ono što je prvoklasno je prodano i na tomu je "zarađeno" (hrvatske poslovne banke, telekomunikacije, na redu je INA itd.).
Naravno, nakon 1990. godine Tuđman je očistio sve kvalitetnije hrvatske ekonomiste, jedni su "zašutjeli" - jer su morali, a drugi su otišli raditi u strane banke u Hrvatskoj. Tako ZABA, HYPO, i da ne nabrajam redom, imaju u svojim upravama i na managerskim mjestima NAJKVALITETNIJE HRVATSKE EKONOMISTE, koji za njih rade na poslu izvlačenja profita i superprofita iz Hrvatske. I za to su izvrsno plaćeni! U biti su otišli "trbuhom za kruhom" u inozemstvo s mjestom života i rada u Hrvatskoj.
To je NAMJERNO učinjeno.
Što misliš da se radi u Končaru s ovim "Zagrebačkim tramvajem", zar možebitno suprotno onomu što o tomu zna Bandića?
Da, da Milan Bandić "nema pojma" o ničemu !

Tko je glasao

ap, kako ne bi bilo

ap,
kako ne bi bilo nesporazuma, a iz ishodištao onih koji čitaju tvoje tekstove, a "usputno" i ovaj moj "komentar", dopuštam sebi kazati da MI govorimo o istom !

Tko je glasao

@ap Čuj, ovu tvoju

@ap

Čuj, ovu tvoju literarnu fresku trebalo bi prenijeti na filmsko platno. Ali ne u režiji Monthy Python, nego Stanley Kubricka (šteta što je umro). Ne mogu objasniti zašto, ali me tvoj tekst neodoljivo asocirao na njegov film "Dr. Strangelove". Samo bi podnaslov filma trebao glasiti "kako sam naučio da se prestanem nervirati i zavolio dominantne snage kontinuiteta".

nemesis

nemesis

Tko je glasao

…ali me tvoj tekst

…ali me tvoj tekst neodoljivo asocirao na njegov film "Dr. Strangelove"

dobro zapažanje, fenomenalan film...a imamo i Strangelove blogera...

Tko je glasao

Puno je istine u tome,

Puno je istine u tome, pogotovo kad si od mladosti jako dugo po najudarnijim i najopterećenijim točkama, sa najviše gužve.

To nikako ne ide bez neke "miroljubive i aktivne koegzistencije" s dominantnim snagama (za razliku od drugih, sa drukčijim odnosima).

Jedan dio je možda od toga da li si orjentiran i navikao na neke pozitivne učinke ili na nešto drugo. Već iz same puke činjenice orjentacije na nešto zbilja napraviti proizilaze velike razlike sa ostalim, uz ostalo tada i dominantne i druge snage uopće nisu dominatne.

Onda teorija i praksa začudnosti, izdržljivosti i raznih uobičajenih ali važnih djelova. Neki su non stop pod najvećim opterećenjima i složenostima a mnogi su podvrgnuti drukčijem a nezgodnom ritmu varijacija.

Moja pretežena iskustva sa baš dominantnim snagama su baš obrnuta - to je ona rulja koja većinu toga ne može i neće, psi koji laju ali nemaju hrabrosti ni znanja, turbo frajeri i frajerice koji zakazuju baš kada se ni od koga ne traži ništa osim malo druženja pa kakav si da si ... ali ih nekako ostale snage i pojave održavaju i hrane kao dominatne, preveliki je uticaj uskoestetskih i modnih pojava i nesporazuma oko toga.

P.S. Pokojni Kubrick je terorist perfekcionizmom. Za vrijeme i resurse s kojima je on pravio 1 kadar mi smo radili nekoliko spektakla. A za budžet nekog njegovog filma bi preokrenuli Zagreb i pola Hrvatske.

Tko je glasao

Ja sam nakon ovoga: ili za

Ja sam nakon ovoga: ili za mene ili nikome ništa (Imoćani)
ili Čačić (sve meni a ako ne može nikako drukčije onda pošteno)
dobio par ideja za "zgodne" ulične performanse :)
Podržavam da AP bude scenarist filma "Smušeni Maček i čelična Milka Planinc". Vinko Brešan će sigurno biti voljan za ostalo...

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

ap, dopusti nekoliko vrlo

ap,
dopusti nekoliko vrlo kratkih napomena ali samo u svezi gospodarstva, jer si s ova dva članka stvarno otvorio vrlo, vrlo veliki broj pitanja. A što ne mogu sada komentirati.
Samo načelno skrećem pozornost na to da konkretna rješenja nikada nisu put izlaska iz gospodarske, a pogotovo društvene krize. Put izlaska iz hrvatske gospodarske ali sada i društvene krize je u promjeni "načina razmišljanja". Izborna pobjeda koja u Zagrebu doslovno "na tacni" leži pred svima nama, ponavljam - "na tacni", može biti propuštena samo zbog toga. I ničega više ! A s izbornom pobjedom itekako mijenjamo i naše sudbine, upravo u onomu o čemu ti govoriš. Ali to je neostvarivo ako se ostane u "vlastitoj kućici", u koju zato "voda" mora prodrijeti. Naime, ne postoji "brana" da se ona zaustavi, a poznato je i u građevinarstvu da se brane mogu sagraditi samo zajedničkim radom, na jednom projektu !

A sada u svezi hrvatskog gospodarstva.
Hrvatsko gospodarstvo ne postoji, već postoji "hrpa" poslovnih subjekata koji posluju na hrvatskom tržištu (!) koje je monopolno, i to u najgorem obliku monopola. Riječ je političko kapitalnom monopolu, kojega bih nazvao partijsko-buržoaskim monopolom. On se zbog rata u nas razvijao postupno zato što ga je usporavao HDZ, koji je htio sve zadržati za sebe, ali nije mogao. To nas je nakon gotovo dva desetljeća dovelo do ovoga što imamo na završetku 2008. godine, s vrtoglavim ubrzanjem u 2009. i narednim godinama.

Pogledao sam članak za koji si dao link, i naravno da mi je jasno o čemu je riječ, jer takvih stručnih članaka sam pročitao "podosta". U tom smislu dopusti kratko moje "zapažanje". Naime, makar članak nosi naslov: Menadžeri zabili glavu u pijesak, to u stvarnosti nije točno! Menadžeri u Hrvatskoj savršeno dobro znaju što rade, i nikada nisu radili "na pamet", a kako to neupućenima može izgledati.
Naime, za porast produktivnosti potrebne su investicije. To tada nisu greenfield investicije, već su to tada izravne investicije koje stranim investitorima (primarno) nisu potrebne. Hrvatskim poduzetnicima koji su i vlasnici investicija, kojima su one potrebne, na bankarski kapital plaćaju 10% kamatu, dok je ona u Austriji 4%, primjerice, pa i niža, a u Japanu čak i nula posto!
Slučajna je koincidencija da nakon što sam jučer objavio svoj četvrti po redu članak, danas jutarnji hr. Mencinger, objavljuje razgovor s najuglednijim slovenskim ekonomistom prof. J. Mencingerom, koji je svojedobno bio jedan od nekoliko tadašnjih slovenskih mlađih ekonomista, koji su zajedno s tzv. zagrebačkom ekonomskom školom (Korošić, Vojnić, Horvat itd.) tražili promjenu tadašnjeg jugoslavenskog uvoznog gospodarskog sustava - u izvozni gospodarski sustav. U užem smislu to je značilo, uz ostalo, stavljanje "naglaska" na porast produktivnosti u mikro ALI i u makro sustavu!
(Skrećem pozornost na to da se u ovom članku, na koji glasi tvoj link, razmatra produktivnosti na razini pojedinog gospodarskog subjekta tj. mikro produktivnost.)
Tada, a otprilike govorim o osamdesetim godinama, Vojnić je prvi u Jugoslaviji izašao sa smjelom tvrdnjom da "jugoslavenska" (a prije svega slovenska i hrvatska) poduzeća imaju, per se, visoku produktivnost ali im njihovu visoku produktivnost ruši niska "makro" produktivnost. Prevedeno - komunistički d.p. sustav, s centraliziranim donošenjem temeljnih gospodarskih odluka u "komitetima".
Upravo to isto imamo danas u gradu Zagrebu, a na razini Hrvatske da i ne ističem! Ali u mnogo, mnogo pogubnijim uvjetima, od onih koji su postojali prije 1990. godine, barem u Hrvatskoj.
Mencinger u ovom članku konstatira, slijedeće: "…ekonomsku politiku Hrvatske ja nikad nisam dobro razumio. no vjerujem da ono što treba napraviti najbolje znaju domaći ekonomisti." Dakako, riječ je o kurtoaznom odgovoru, jer Mencinger savršeno dobro zna da hrvatski ekonomisti nemaju sveze s postojećom ekonomskom politikom Hrvatske!

Naime, ekonomska politika predstavlja materijalizaciju političke doktrine političke stranke koja je na vlasti. Drugim riječima, ekonomska politika se ne može zamijeniti s drugom "boljom" ekonomskom politikom ako se ne promijeni i politička doktrina iz koje ona proistječe. Mislim da sam ovime bio "prilično" jasan. Ne postoji izlaz iz krize bez promjene uzroka krize. A oni ne leže u "pogrešnim" odlukama Polančeca, primjerice, ili u "ddobrim" rješenjima Jurčlića.
I prvo, i drugo ne valja, jer to ne otklanja uzrok postojeće hrvatske društvene i gospodarske krize. Ovo što je sada došlo iz svijeta, samo je sve ovo ubrzalo, odnosno, i bolje rečeno - razgolitilo !

Tko je glasao

Hrvatskim poduzetnicima

Hrvatskim poduzetnicima koji su i vlasnici investicija, kojima su one potrebne, na bankarski kapital plaćaju 10% kamatu, dok je ona u Austriji 4%, primjerice, pa i niža, a u Japanu čak i nula posto!

Istina je da su ovdje vece kamate.Ali taj novac maticne banke koje drze svoje ispostave kod nas uzimaju na osnovu svog ratinga ( boniteta).Zatim one proslijedju u Hrvatsku taj novac na vlastiti rizik pa se odmah osiguravaju nesto vecim %.Trenutno su svi ratinzi neadekvatni da ne kazem upitni.Tako da su se banke okrenule skladistenju novca umjesto izdavanju kredita.( prodaji vlastite robe).Jasno je da je takvo stanje neodrzivo, ali je sigurno da ce se morati donijeti neki globalni koncenzus oko medjubankarskih transakcija i regulacije tih poslova.
Malo je van teme, ali smo dio iste Kugle pa...
Buduci je jos Bush predsjednik, a Obama iako vec radi na tom pitanju jos nema ovlasti, sva se zbivanja odvijaju na nivou EU, Azije, ali bez Kine, Brazila i Rusije i tek se ceka neki opci stav.Nema nitko pojma kakav ce on biti ali kredita ce svakako biti, no nikad tako olako odobrenih kao do sada.
Neki tvrde da ce Kina otezati sa pokretanjem globalne lokomotive dok joj se ne prida vise zasluzene paznje.Koliko ce to trajati nitko ne zna, ali usporavanje i tamo vec budi nezadovoljstvo.Morat ce malo smanjiti zahtjeve da ne ispili do kraja granu na kojoj sjedi.

Tko je glasao

G-news Nije riječ o "istini

G-news
Nije riječ o "istini da su ovdje veće kamate", već je riječ o tomu da visina kamata RUŠI moju tj. našu konkurentnu sposobnost na lokalnom hrvatskom tržištu. A na tom lokalnom hrvatskom tržištu i tebi, i meni, dolazi roba iz svjetskog tržišta po svjetskim cijenama. Svjetske cijene definiraju oni koji su poslovno najkvalitetniji. Značajan dio njihove poslovne kvalitete (konkurentnosti) proistječe od visine kamate.
Na razini mikro produktivnosti, dakle sada isključujem makro produktivnost (koja je u Hrvatskoj pogubna), a ovisno o vrsti proizvodnje (jedno je brodogradnja, drugo je poljoprivredna proizvodnja, treće je proizvodnja cipela itd.), potreban ti je kredit za dvije temeljne namjene.
Prva temeljna namjena je kreditiranje trajnih obrtnih sredstava. To znači da onda kada Todoriću prodaš "nešto", moraš izdržati "živ" barem šest mjeseci. Zasebno, kada isporučiš robu "Bandiću" ili "Sanaderu" moraš imati novaca da potkupiš onoga tko će ti platiti na vrijeme fakturu (povjerljiva osoba iz ZNA SE, ili državni "službenik").
Druga temeljna namjena je modernizacija proizvodnje (porast produktivnosti), pri čemu 10% kamata opterećuje cijenu otplate tvojeg stroja, ponekad i s preko 30% od njegove vrijednosti nakon otplate. Treća, i ona najbitnija namjena iz ishodišta o kojemu govorimo (nacionalno gospodarstvo), je investicija u novu proizvodnju.
Kapitalne i najvažnije investicije, a to su one s periodom otplate do 10 godina, jednostavno su u Hrvatskoj nemoguće zato što kamata "jede" nabavnu vrijednost investicije. Nasuprot nama, kamata na kapitalnu investiciju u Japanu, Austriji itd. ne jede nabavnu vrijednost investicije, zato što to njihove Vlade ne dopuštaju !
Inozemne poslovne banke u Hrvatskoj određuju bonitet na način kako to one hoće, jer znaju da su hrvatska poduzeća prepuštena njihovoj "milosti" ili "nemilosti".
Zato razmjeri korupcije u gospodarstvu u Hrvatskoj i jesu toliko STRAVIČNI. Doslovno uništavaju ono što pejorativno nazivamo hrvatskim gospodarstvom. Mislim da sam jasno predočio koja su izvorišta (i) korupcije.

Tko je glasao

kamata na kapitalnu

kamata na kapitalnu investiciju u Japanu, Austriji itd. ne jede nabavnu vrijednost investicije, zato što to njihove Vlade ne dopuštaju !

Naravno da ne dopustaju, jer ni zakon ne dopusta poslovanje tvrtkama sa tudjim novcem.Tj. obrt i investiranje, a da se istodobno ne podmiruju dobavljaci.

Tko je glasao

Mencinger u ovom članku

Mencinger u ovom članku konstatira, slijedeće: "…ekonomsku politiku Hrvatske ja nikad nisam dobro razumio. no vjerujem da ono što treba napraviti najbolje znaju domaći ekonomisti." Dakako, riječ je o kurtoaznom odgovoru, jer Mencinger savršeno dobro zna da hrvatski ekonomisti nemaju sveze s postojećom ekonomskom politikom Hrvatske!

Vodeći ex SFRJ boljševici Kidrič i Kardelj su, po uzoru na Lenjinova iskustva (NEP), vrlo brzo počeli igrati dvostruku igru, jedno za SFRJ a posve drugo za Sloveniju (kopiranje Švicarske, pogoni i radionice praktički u svakom selu, razni trikovi, pazi se na svaki dinar, naročito korištenje svega šsto može postići ekskluzivne cijene ....), uključujući rehabilitaciju glavnog četnika Bajta (povjerenik štaba Draže Mihailovića za Sloveniju.

Hrvatska ni danas ne može skrenuti sa "pravilnog" puta, sada umjesto Kardelja kontroliraju združeni domaći i strani kardeljisti. Ali uskoro kada proradimo ćemo ih brzo prešišati, ne moramo ponavljati njihove greške i neke komparativne mane ćemo samom promjenom promjeniti u prednosti (npr. sada su Jadran i Panonija čisti minus a vidimo da i Dalamtinska zagora može uspješno poslovati, kako ne bi mogli ovo dvoje; zatim imamo Srbe i Bošnjake a oni ne, što može prijeći u prednost, BiH, Srbija itd.).

Tko je glasao

Svima, pa i meni, je jako

Svima, pa i meni, je jako dobro poznato da je većina toga, ne amo gospodarstvo, ključno određeno partijskim samo upravljanjem na zajednički račun i da je ključ promjena to promjeniti. Tako to nije dvojbeno, vjerojatno nikome. Posve su drugo pitanje interesi i ponašanja, pa i smoobmane i obmane.

Btw. bilo je prije Vojnića i inih dosta jasno čak i Milki Planinc, Šuvaru podosta, a nekim mojim profesorima je bilo poptuno jasno - kada su u drugoj polovici sedmadesetih skoro pa svi bili uvjereni da se uspjesi mogu samo nastaviti, oni su točno znali da se proizvodi velika i dugoročna kriza. Nije bilo teško, snimali smo razne djelove i manje više sve je prolupavalo i već bilo po 200-500 % izvan normale. Tako da su i te rane zakašnjele reakcije. Treba dodati još neistraženu i nepoznatu ali očiglednu partijsku opciju potpunog privajanja i pljačke - vrh partije je s tim počeo pomalo i ranije a izgleda već šezdesetih je to bila ozbiljnija odluka, a i devedestih i kasnije su iscurile iste rasprave iz većine baš sada glavnih partija, ogranaka iste partije (HDZ Đukan te unutarnji sukobi kada su se dešavli valovi, SDP Bandić, HNS u Zagrebu i kupovine iz državnog proračuna ...).

No, i kada bi sve dali na ključne promjene, moramo uzeti u obzir da je svijet heraklitovski i nešto složenije živo ponašanje, pa se htio to netko ili ne stalno odvijaju složeniji procesi, koje nitko ne može i ne treba potpuno kontrolirati. Moje iskustvo jest i globalno i da se razno neglobalno stalno može i treba. Od studentskog doba sudjelujem u raznom ne obazirući se na osnovne političke i društvene zakonitosti a moja tetka sada sa 90 godina i dalje drži okolinu pod izvjesnim presingom dobrog raspoloženja i inicijative formulom "ili se pusti ili nastoj koliko možeš". Tako i da hoću ne mogu mijenjati taktiku "mi radimo svoje a oni nek se prilagođavaju", što ne isključuje da se pomalo upetljam u "susjedne poslove", jer se i oni petljaju u "naše".

Tko je glasao

Ap, hehe...opet poslah

Ap, hehe...opet poslah anonimni post...:)

Tko je glasao

Vrijeme je. Ključni trenuci

Vrijeme je.
Ključni trenuci dolaze,
oni nove pjesme donose.

ma znao sam da te je Slamnig opčinio...

(glede teme...hehe, ček malo dok te Dalekaobala ne dohvati...:)

Tko je glasao

povratak otpisanih

povratak otpisanih

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ЕКСКЛУЗИВНЕ ВЕСТИ: МИЛАНОВИЋ ДОБИО АЗИЛ У СРБИЈИ od MKn komentara 31
  2. Hvala "U ime obitelji" što je na političku čistinu pred narod izvela političke partije RH od ppetra komentara 3
  3. Nas i Rusa dvjesta miliona... od Zoran Oštrić komentara 7
  4. ECOCONCEPT – nova tehnologija za obradu komunalnog otpada (energizing your waste) od DEMOS komentara 7
  5. Kako se lažima kreira mržnja od Zoran Oštrić komentara 14
  6. sluga neka prepozna svoj život od aluzija komentara 1
  7. 13 apostola antidemokratske balvan-revolucije u RH od ppetra komentara 31
  8. Sezona kiselih krastavaca …I od Feniks komentara 0
  9. Sezona kiselih krastavaca … od Feniks komentara 13
  10. Auto cesta-- Milanović VELEIZDAJNIK ko Sanader od JPeratovic komentara 85
  11. Rezultati istrage o avionskoj nesreći u Ukrajini se skrivaju ! od Busola komentara 1
  12. DESET NAOPAKIH LOGIKA o Izraelu i Gazi koje se uporno ponavljaju od Ljubo Ruben Weiss komentara 25
  13. Genocid nad Palestincima i šutnja Svijeta od Falkuša komentara 13
  14. Turisti kao ovce za šišanje od drvosjek komentara 21
  15. VIP, Lalovac, Linić i trajekti od gledamokosebe komentara 11
  16. Imate li 15 km kabela? od robot komentara 19
  17. Kaj jedna riječ znači ? od boltek komentara 24
  18. Vrijeme je za krizni stožer! od Feniks komentara 8
  19. Nova mjerna jedinica shvaćanja u Hrvata - jedan Penava od StarPil komentara 2
  20. Domobranski bezobrazluk post-mortem Beara od sjenka komentara 109
  21. Skandalozna političko-protudemokratska odluka Ustavnoga suda od ppetra komentara 168
  22. UZROCI ANTISEMITIZMA (antižidovstva, antijudaizma) od Ljubo Ruben Weiss komentara 207
  23. Od Judeje do Palestine od Kvarner komentara 29
  24. papirNovčanice kada ne vrijede? od aluzija komentara 1
  25. radnici danas izgubili pravo na prigovaranje od aluzija komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • vjetarsjuga
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha
  • norrismichal
  • general war