pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Priznajem, politiku ne pratim previše jer mi se smuči svaki put kada ih vidim, no, to se polako mijenja, zaintrigiran sam nekim stvarima. Kako znate, Mračni je donio intervju s Davorkom Vidovićem, a u komentarima sam napisao, vezano uz SDP i ostale sljedeće:
Nakon zadnjih 15 godina, čega smo se sve nagledali i što sve nije napravljeno, nije ni čudno da se političarima ne vjeruje. kako i bi, svima treba barem pet mandata da “riješe” stvari, sadašnja vlada reagira samo na podražaje iz EU, kada ovi malo zaprijete odjednom se borimo protiv korupcije i imao broadband strategiju, a do prije dva mjeseca nisu znali što je broadband. Možda bi Račanu i vjerovao kada bi imao strpljenja slušati njegove usporene govore, pa nije ovo maratonska sjednica ck sk, ako hoće privući moju pažnju, neki rezimira što je htio, snimi se i stavi na youtube.

I ova posljednja misao me privukla, dijelom i zbog pročitane knjige Revolution Will Not be Televised Joea Trippija, u kojem opisuje kako su "osvojili" Internet i koliko je zapravo utjecaja imao na kampanju Howarda Deana koju je Trippi vodio. Shvatio sam naime (prisjetio se zapravo), da mainstream medijima ne vjerujem, pa ih ni ne pratim u tolikoj mjeri da bi svakodnevno čitao što je Račan ili netko drugi rekao, a političari su mi svi isti, kao i mainstream medijima, niti jednom ne vjerujem previše.

Kako će SDP doprijeti do mene i ubijediti me da glasam za njih? Ili do bilo koje druge osobe koja je poput mene više na inozemnim 2.0 servisima negoli na domaćim portalima? Teško pitanje, sigurno je da se moraju poslužiti drugačiji metodama od upućivanja kojekakvih poruka preko medija i kritiziranja aktualne vlade, koja je, iako zbog pritisaka iz vana, ipak neke stvari riješila, ma kako to maglovito bilo. Obzirom da se radi isključivo o percepciji, jasno je da prelazimo na američki model, u kojem će pobijediti, ne onaj koji ima bolji plan&program, već onaj koji će imati bolji marketing i PR. Žalosno, ali to je tako.

Evo par ideja, načina na koje bi mogli doprijeti do mene.

SDP Profil na MySpaceu. Ako ga ima Tito, ne vidim zašto ga ne bi imao i SDP. Od glazbe, mogli bi staviti Song of The Plains, dati link na službne stranice, napisati tko je na njih utjecao, urediti sve u pomalo revolucionarnom stilu.

Viral video. Na tom istom MySpaceu mogu naći glazbenika/redatelja koji će im složiti neku pjesmu/spot, a za koji se ne mora nužno znati da je njihov, ali koji bi mogao imati tekst kojim se poziva na promjene. Jedan od najboljih primjera ovako nečega jest fenomenalna "reklama" Smirnoffa Tea Partay, Prep Unita, u kojem pjeva/rapa ekipa s Ivy Leaguea. Dio teksta kaže Haters like to clown our Ivy League educations / But they're just jealous 'cause our families run the nation!

Oformiti vlastitu društvenu mrežu, koja bi bila podijeljena po lokalnim ograncima, odnosno gradovima, a na kojoj bi stanovnici tih gradova mogli raspravljati i ukazivati na probleme koje valja riješiti.

Otvoriti blog, ali ne onaj koji će pisati ghostwriteri već ljudi s imenom i prezimenom, poput Vidovića. Kada je Howard Dean napisao nešto na službenom blogu, Trippi je komentirao, ako se ne varam, da možda nije to trebao reći ili nešto na tu foru. Ja sam ne netu cijeli dan, prije ću neku SDP-ovu poruku dobiti putem njihova bloga, negoli kroz druge medije.

Napraviti site Sve HDZ-ove afere na kojem ćemo vidjeti detaljan timeline što se, kada i kako događalo, i na kojem će se moći komentirati pojedina afera/slučaj. Ljudi, uključujući i mene, imaju slabo pamćenje. Baš se sad sjećam detalja oko Bechetela, a ne da mi se surfati, želim imati sve to na jednom mjestu.

Angažirati blogere. Kad je krenula kampanja Howarda Deana blogeri su sami došli volontirati, kod nas je to malo vjerojatno. Ne znam što bi bila ta točka preokreta da se netko uključi na ovaj način u kampanju. No, vjerujem da je i to moguće, nije isto kad mi Račan nešto kaže, i kad to učini sto blogera.

Kreativne reklame. Recimo, poigrati se na temu opere Cavalleria rusticana, koja je bila u pozadini veronskog sastanka a kojom završava Kum III, pa se pozvati na tu vezu ili iskoristiti sličan suptilan način prenošenja poruke. Bolje sutra, Za nas i vas, Bla Bla i slične parole ne pale više. Složiti reklame, za koje se ne zna da dolaze od njih, ako se sjećate onih odličnih Puminih reklama (fotki), pa zašto i ne napraviti nešto a la LonelyGirl15 samo s političkom porukom.

Sve ovo, samo je manji dio onoga što se može napraviti, ali nekako vjerujem da ćemo i ovaj put imati klasične kampanje. Naravno, možda sam je jedini do koga se mora doprijeti na neki drugačiji način, možda većina stanovništa čita svakodnevno novine, možda sam usamljen u svemu tome, ali da su izbori danas, ne bi se uopće potrudio ni izaći na njih, a kamoli razmišljati za koga ću glasati. Ako je svaki glas važan, onda moraju stvarno zapeti da bi me opće natjerali da nekoga zaokružim.