Kako ostati čovjek u crnosivom svijetu???

• Dnevnik Mirtaflora - Sub, 20/08/2011 - 04:29
• Glasujte
  26 Up Down
• Komentari 10 dodaj komentar

Ovo je dio iz mog neobjavljenog romana "Predvečerja nad vodama",
koji oslikava vjerno kako se osjećam.

http://www.youtube.com/watch?v=A0kypyGSKsE

KAKO OSTATI ČOVJEK U CRNOSIVOM
SVIJETU???

Živjela sam usred horror filma; u što se pretvorila naša svakodnevica.
Shvatila sam da su me sve to zgražanje, ogorčenje i bijes počeli razarati pomalo. Komadić po komadić strpljenja, snage i hrabrosti otkidao se od mene; nestajući.
Ne mogu ništa promijeniti; a kreativnost trošim na destruktivne osjećaje i tako samo sebi štetim.
A kako ne mogu promijeniti okolnosti u kojima sam prisiljena živjeti; mogu mijenjati sebe.
Umjesto da se trošim i rasipam, zgražajući se nad destrukcijom i gadošću "hommo balcanicusa"; trebala bih pronaći smisao i svrhovitost svoga života.
Možda ću se sada ponavljati, ali ovo je "brain washing" priča; način da autosugestijom izbacim sve te frustracije iz sebe.
Bila sam slobodna. Temeljni preduvjet slobode pojedinca je sloboda izbora. A ja sam uvijek imala slobodu izbora kako živjeti; hoću li hodati kroz svijetlo ili tamu. To što je u Hrvatskoj bila beskrajna noć; ne bi me trebalo spriječiti da tražim i palim svoja svijetla; da si uz put popalim tisuće svjećica; koje će me zagrijati i osvijetliti u beskrajnoj mrakulji.
I dalje sam bila onaj stari, nepopravljivi skeptik. Ta sumnja u sve, a ponekad i u svoju snagu; bila je dobra motivacija. To je bila moja svijeća i zvijezda vodilja.
Bar se neću opustiti; upasti u kolotečinu; utopiti u masi, koja te proguta; nosi, guši, poništava individualnost.
Ako nisam bila zadovoljna okolnostima i životom; uvijek sa imala sebe; etičke vrijednosti kojima sam poučavana i u koje sam vjerovala.

Neću dopustiti da freakovi oko mene mijenjaju moju osobnost; neću dopustiti da me ovaj horror film; ovo strašno otuđenje; sveopća ravnodušnost i ignorancija proguta i uništi. Pa, iako sam prije rasipala dobrotu na budale, kao na milu sister Tončicu; to me ne bi trebalo spriječiti da i dalje vjerujem u dobrotu i plemenitost, toleranciju; slobodu.
Ako sam skeptik i agnostik; "svi bogovi, koliko ih ima" su samo metafora. Sudbina; samo dobar izgovor za odabir lakšeg i manje strmog puta; ne bih li u izboru i djelovanju trebala odabrati suprotno i u tome potražiti smisao i svrhovitost svojega života.

Pa sam se prisjetila A. B. Šimićevih stihova o tome kako "hodimo maleni ispod zvijezda".
A istovremeno veliki u nastojanju da ostanemo humani, plemeniti i hrabri (svatko na svoj način); da ostanemo ljudi.
A ne grabežljivi predatori u ljudskom obliku.
Kako želimo samo ostati ljudi, dostojanstveni i topli u ova hladna vremena.
Shvatila sam da moram zadržati svoju osobnu dozu hrabrosti; ne stati pred zidovima bilo koje vrste; već pronaći način da ih srušim. Riješiti problem na bilo koji način; istražiti svoje mogućnosti, ne priznati granice htijenja.
Neka sam ponekad blesavi Don Kihot ili zločesta vještica u očima drugih; što me briga. Pa to je moj izbor.

Ako vjerujem u slobodu izbora; tada mogu nadrasti svoja osobna ograničenja. Mogu zadržati svoju individualnost; mogu stvarati.
Mi nismo rođeni da budemo apsolutno sretni; ta umrli bismo od dosade i besmislenosti da postoji apsolutna sreća i blagostanje.
Svrhovitost i smisao je u rješavanju problema; makar to bila i borba za svakodnevno preživljavanje.
Ili spoznaja; obogaćivanje samog sebe znanjem; ili stvaralačka sposobnost; gradnja, a ne destrukcija; prevladavanje slabosti i teškoća, ispunjeni radosni život.
Ta moja skeptičnost; radoznali, istraživački i nemirni duh; pisanje poezije; ironija i sarkazam; borba s vjetrenjačama na moj način; to što volim izazove i ne želim odustati od ciljeva; želim hodati po svijetlu i još puno toga; to bi mogli biti svrha i smisao moga života.
Svaki novi dan čista je i neispisana strana u knjizi života.
Da je ispunim spoznajom da nisam iznevjerila sebe; da nisam došla do cilja gazeći druge; da moja zora nikada nije bila nečiji sumrak.
Živim i puštam druge da žive kako žele; isto tražim za sebe. Neka drugi vjeruju; a sama ne mogu povjerovati, dok se ne uvjerim.

Shvatila sam da moram zadržati svoj osobni etički kodeks; a ne gubiti se u prividu i iluzijama; ne dopustiti da me destrukcija i zlo, koje ne mogu promijeniti, razara.
Moram pronaći svoje ciljeve, ma kako udaljeni i nedostižni bili.
Ne trebam šutjeti; pišem pjesme.
Neću se utopiti u ravnodušnosti; čini se da dobro plivam kroz virove.
Ne trebam se bojati ničega. Imam snage, volje i želje činiti dobro; radi dobra samoga.
Nije bitno hoće li biti uzvraćeno. Smisao je u djelu; učiniti svoj mali doprinos dobroti u svijetu poludjelom od zla, ratova gladi i sveopćeg otuđenja.
Ako dvjesto tisuća ljudi pomakne kamenčić na stranu svijetla; premjestili su planinu.
Pa bih i ja mogla početi pomicati svoje kamenčiće na svijetlo.

Najljepši prizor mi je nebo ujutro kad Sunce izlazi; bojeći oblake zlatom i rumenilom. Ili predvečerje. dok tone iza Učke; a pastelno plavo sivi oblaci plamte rumenim plamenom pomiješanih boja.
Mogla bih početo skupljati takva mala, sitna zadovoljstva, sličice; sitnice koje čine doživljaj potpunim; poput kamenčića mozaika što tvore sliku.

A trebala sam možda i usporiti; poslušati malo Mozarta ili Vivaldija; posaditi koju ružu; pogledati kako se žute jaglaci u vrtu. Ili otići na Trsatsku gradinu, do vidikovca; okrenuti svoje lice Suncu; pogledati grad i Rječinu; raznobojne krovove i kupole starih palača; udahnuti miris zemlje i cvijeća u proljeće. Prisjetiti se neke daleke glazbe iz mladosti.
Učiniti svaki svoj dan mozaikom. Da svaki novi dan bude drugačija slika. Da danas; kad postane jučer; bude kao duga.

• Dnevnik Mirtaflora - Sub, 20/08/2011 - 04:29
  
• Komentari 10
• 1773 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar