Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Hrvatska javnost nema priliku uživati niti u kvalitetnim političarima niti kvalitetnim novinarima pa se rijetko koja emisija ili novina konzumira s guštom - rasprave su dosadne, odgovori su sve samo ne direktni, a lica su vječno ista. Gerontofilična hrvatska politička scena ne voli mlada lica u politici. S druge strane Drine pak stasa nova generacija političara predvođena Čedom Jovanovićem. Među tim mladim, obrazovanim, elokventnim, multilingvalnim i inteligentnim ljudima koji su dobri retoričari i impresivni sugovornici nalazi se i Vuk Jeremić, ministar vanjskih poslova Srbije. Ovaj 32-godišnji ministar s diplomom Cambridgea u teoretskoj fizici i magisterijem Harvarda u javnoj administraciji gostovao je nedavno na ultimativnoj roštiljadi britanskog javnog broadcastera - HARDtalku BBC-a. Makar Newsnight nije ništa blaži (posebno kad je u rukama Jeremyja Paxmana), HARDtalk je poznatiji po kontroverznom načinu ispitivanja i doista tvrdom pristupu koji i nakon Tim Sebastiana nastavlja Stephen Sackur. Pred Sackurom Jeremić je branio poziciju Srbije u vezi Kosova.
Kako ovaj nastup ne bi ostao bez adekvatne susjedske paralele, treba spomenuti da je svoj nastup na HARDtalku imao i Miomir Žužul na početku HDZ-ovog prošlog mandata, a njime je potvrdio da je hrvatska visoka diplomacija tada doista bila sramotna i substandardna (kasnije se tome pokušalo doskočiti Kolindom Grabar-Kitarović). Žužul je na HARDtalku više mucao nego govorio o suradnji Hrvatske s ICTY, članstvu u EU i NATO-u i reformi HDZ-a. Kvaliteta videa je zbog BBC-evog ograničenja slaba, ali dostatna.
Miomir Žužul, HARDtalk with Tim Sebastian (23 minute)
Par godina kasnije, u jeku globalne rasprave o budućnosti Kosova, u HARDtalku gostuje srpski pandan Žužulu sa zadatkom da obrani poziciju Srbije po pitanju nezavisnosti Kosova. Evo kako je Stephen Sackur najavio Jeremićev nastup:
Nestabilnost na Balkanu još jednom izaziva vibracije strepnje u europskim glavnim gradovima. Kosovski Albanci su na rubu unilateralnog proglašenja neovisnosti od Srbije. Beograd, s podrškom Moskve, tvrdi da će takav potez imati grozne posljedice i izvan Kosova. Moj gost večeras je srpski ministar vanjskih poslova. Je li prekasno za sprečavanje još jedne runde balkanskog sukoba?
Vuk Jeremić, HARDtalk with Stephen Sackur (23 minute)
(3 dijela u playlisti)
Ovakav politički talk-show u Hrvatskoj je nezamisliv, ne zbog manjka mašte nego manjka kadrova - kako za goste, tako i za domaćine. Novinari demokratske političke emisije još uvijek doživljavaju na razini "izjava v. replika" i tek ponekad pokazuju natruhe politički agresivnog novinarstva koje služi pravom analiziranju i eksponiranju politike pred očima javnosti. Gosti s druge strane uz blagoslov domaćina medij koriste kao prostor za propagandu i ponavljaju naučene rečenice koje iz istih usta na ekranima izlaze već nekoliko desetljeća.
Proces demokratizacije Hrvatske mora uključivati pomlađivanje političke scene kvalitetno (po mogućnosti u inozemstvu) obrazovanim kadrovima i opsežno educiranje novinara u profesionalnom i odgovornom novinarstvu.
Mislite li i zašto da su novi političari, poput Čede Jovanovića ili Vuka Jeremića, potrebni Hrvatskoj kako bi ostvarila napredak u političkom diskursu? Je li hrvatska politička scena gerontofilična? Jesu li Zoran Milanović i Gordan Jandroković najbolje mlade snage koje Hrvatska može ponuditi? Jesu li mediji dovoljno razvili svijest za odgovornost pred javnošću i poduzeli nužne korake da osiguraju najbolje moguće novinarstvo? Koje TV političke emisije smatrate kvalitetnim i zašto? Koje hrvatske političare biste poslali na HARDtalk uopće, a koje kao ministra/icu vanjskih poslova?
Čedomir Jovanović ima potporu 5% srbijanskog pučanstva, premda je doista i faktički nasljednik riječi i djela pokojnog Zorana Djindjića. Njegova retorika u Srbiji "pali" samo kod dijela oporbe i manjeg dijela nacionalnih manjina, među kojima je i manji broj hrvatskih glasača. Ako mu se slučajno posreći, pa na budućim predsjedničkim izborima dobije više od 9% glasova, garant će ga udba ubiti.
Vuk Jeremić je cirkuzant, unatoč brilijantnoj akademskoj karijeri. Seljak iz Donjih Vražogrnaca se smije njegovim nastupima u međunaradnoj zajednici, pogotovu kada govori o Kosovu. Naime, Vuk nastupa s pozicije svjetske sile, a predstavlja zemlju sa manjim BND-om od Albanije i korumpiranošću poput Kameruna. Dakle, nije Srbija izrodila novu političku elitu, ali to ne bi trebalo da oduševi hrvatsku javnost. Hrvatska je propustila veliku šansu distancirati se od balkanskog političkog primitivizma, ali je upala u isto kolo i nikako da iz njega izađe. Jedina joj je prednost što je zemljopisno bliže zapadu i što ima more.
"Ukratko, prvorođenac nove Srbije rađa se, malone isusovski (dobro, dobro, ne bogohulimo, to je više metaforički), u smradu štale, ali to, da ne bude zabune, nije vonj karakterističan samo za ovu zemlju. Cijelim tranzicijskim sektorom EX-YU pirka južina istog ili tek nešto manje gnjilog mirisa, ali zato burevjesnika tipa Čede Jovanovića nigdje drugdje nema. I, ovo je valjda prvi primjer kada bi bivše bratske republike morale sa zavišću gledati prema Srbiji."
i
"On, koji je uhapsio Miloševića, ili je malone tako bilo, očito voli drugovati i s malo kosmatijim i zubatijim demonima od demona vlasti, i sada ga zabavlja privlačiti munje time što će postavljati pitanja na koja većinska Srbija još nije spremna (priznanje srpskih zločina bez vađenja na zločine drugih, bezodvlačno hapšenje Mladića, osamostaljenje Kosova...)."
Moglo bi se i kod nas privlačiti munje i radikalnije progovarati o "rak ranama" hrvatskog društva, ali nema tko...........mi smo "kulturan" narod.
Ne mislim nikoga uvrijediti spominjanjem kulture, ali nedostaje nam naprednih, jasnih, liberalnih i oštrih stavova.
Sve je to kod nas nešto "na finjaka", strašno smo "poslušni".........
Prema pisanju Jutarnjeg, novi ministar vanjskih poslova odnosno hrvatski pandan Vuku Jeremiću biti će baby-face Gordan Jandroković koji nije uspio ostaviti dojam uvjerljivosti ni kod običnog Stankovića, a predstavljat će nas u svijetu iduće 4 godine. Za razliku od srpskog, hrvatski ministar ima obrazovanje s dva neprestižna hrvatska fakulteta i tri brzopotezna tečaja, od kojih su dva bila u inozemstvu. Osam je godina stariji od srpskog, a od njega je lošiji i neuvjerljiviji retoričar i nekoliko puta slabije obrazovan.
Hrvatska diplomacija nastavlja mediokritetski i substandardni niz, a Mladineo iz New Yorka zapomaže da joj fali još diplomata. Njihov novi šef će biti ova osoba:
Release the lions - šaljite Jandrokovića Sackuru!!
Za razliku od srpskog, hrvatski ministar ima obrazovanje s dva neprestižna hrvatska fakulteta...
Ne zbog obrane neobranjivoga, već čisto iz radoznalosti pitam:
Koji su "prestižni" hrvatski fakulteti?
U moje vrijeme, zagrebačka "gradjevina" je to itekako bila. Ili, misliš da je neprestižno to što je g. ministar dogurao do inženjera bez dipl-prefiksa?
Govorim u kontekstu svjetske obrazovne scene, ne domaće i u kontekstu obrazovanja nužnog za kvalitetno obavljanje funkcije prvog čovjeka MVP-a (jedno od temeljnih tzv. državnih ministarstava) . Ne želim umanjivati ničiju diplomu i unutar hrvatske građevinarski fakultet je možda prestižan, no sumnjam da je na svjetskoj ljestvici na nekom zavidnom mjestu, a siguran sam da je njegova diploma bezvrijedna za obavljanje funkcije ministra vanjskih poslova.
Point je da Jeremić ima diplomu Cambridgea i magisterij Harvarda u javnoj administraciji, a naš ministar ima diplomu iz Lepušićeve i seminar u pregovaranju. Taj čovjek će predvoditi ulazak Hrvatske u EU.
Simptomatično je da Srbi, i uz svoje tri banane (kao što je netko napisao), ipak iskopaju takvog čovjeka i gurnu ga na pravo mjesto, dok je u Hrvatskoj diplomaciji još uvijek vrijedi osnovni kriterij partijske poslušnosti. Ako ijedan od ministara u vladi treba biti vrhunski intelektualac širokog internacionalnog profila, onda je to onaj vanjskih poslova.
iako je Vuk Jeremić mlad i obrazovan političar, činjenica je da je žrtvovan. i to je ono najgore u srbijanskoj politici. iskustveno znam da Srbija zaostaje za RH između 5 i 15 godina. ovisno o pdručjima ljudskog djelovanja. a možda sam čak i malo rekao. s druge strane, neki ljudi su svjesni da se samo bez kompromisa i, počesto, poštivanja procedure ta zemlja može pokrenuti naprijed. na žalost, takvi su ljudi u manjini. jedna od njih je Čedomir Jovanović. ali ono što on govori i radi, u ovom trenutku, podržava oko 8 posto građana Srbije. s druge strane, postoji Srbija Tomislava Nikolića koji uzima oko 37 % glasova birača. i nemojte da vas zavara nacionalistička retorika. riječ je o klasičnom populizmu u kojem se obećava poštena vlast koja će procesirati sve od reda, koja će sniziti cijenu kruha na 2 kune za kilogram i koja će pokazati kako je Srbija snažna, velika i ponosna. uz pomoć sestre Rusije.
i u sredini imamo ono najgore. dva totalno suluda lika. Vojislav Koštunica je premijer Srbije. iako je ostvario tek treći rezultat na posljednjim parlamentarnim izborima. a ričječ je o čovjeku kojega je najlakše opisati kao križanca Tuđmana i Budiše. s duge strane imate Borisa Tadića, "demokratskog" predsjendika koji u svemu popušta Koštunici. i pokušava se pokazati većim Srbinom od svih drugih političara. s druge strane, kako bi formirao Vladu s Koštunicom, morao je odustati od nekih kadrovskih riješenja. tako je umjesti Ivana Vajvode, ubacio u igru Vuka Jeremića. koji je totalno super tip. ali me zanima što će raditi kada se ova Vlada raspadne. da priča uopće nije idilična, sjetite se, oni koji to mogu, Gorana Svilanovića. izvrstan mladi političar koji je, jednostavno, nestao.
Ne treba se zavaravati Borisom Tadićem. On je sin Ljubomira Tadića, jednog od tvoraca slavnog Memoranduma. On je odgojen u tom ozračju, ikoliko god da glumi, on je duboko u sebi ipak nacionalista.
Ne samo da je sin LJubomira Tadića, oni su članovi iste stranke. Ljubomir Tadić je prije nekoliko godina (lagat ću, ali mislim da je 2005.) tražio da u ustav Srbije uđe izjava kako se nikad neće odreći onih dijelova hrvatske koje smo konačno oslobodili (jasno on ih nije tako nazvao, nego ih je nazvao srpskim zemljama). Dakle, kad su u istoj stranci ,isto misle. A gledao sam i njegove obje "isprike" i oba ta intervjua. Strašno. On jest iznimno inteligentan čovjek, ali je i isto toliko pokvaren i svakako je ono što bih ja nazvao četnikom i to bez ograda i bez navodnika.
Ljuba tadić i Boris Tadić nisu članovi iste stranke. LJT je u nekoj minornoj političkoj opciji koja se protivi svemu, od globalizacije do zaštite okoliša. a BT je predsjednik Demokratske stranke. druge političke opcije po snazi u Srbiji.
Iz Nedjeljom u dva u kojoj je gostovao Boris Tadić se učinilo kao da jesu u istoj stranci, ali hvala na ispravku:). No, Boris Tadić je žestoko branio svog oca u toj emisiji i pri tom prozirno lagao.
Nikad mi neće biti jasno kako je itko iznuđeni odgovor na pitanje kako bi formulirao ispriku kad bi se ispričao mogao shvatiti i prihvatiti kao ispriku.
Više me je uvrijedila ta isprika nego dotadašnje neispričavanje, jer isprika ionako ništa ne znači. Važno je da se vidi kako je netko vidio da je nešto krivo rađeno u njegovo ime i da sovjim ponašanjem pokazuje da se s tim ne slaže i da želi to ispraviti. To se kod njega ni u jednom trenutku nije vidjelo.
ima neke kvalitete koje ja nisam vidio kod naših političara, nisam ga imao prilike vidjeti na domaćem terenu ali tamo je odradio posao svjetski unatoč pitanjima koja uopće nisu bila ugodna
moram priznati da bih bez dileme glasala za stranku u kojoj netko tadićevog kalibra.
e sad. ok, ima nas oko 4,5 milijuna, nije to baš tako mnogo ali zaboga zar nema pametnih, sposobnih, uvjerljivih ljudi dovoljno da makar popune ministarske pozicije?!
Boris Tadić je, u svakom slučaju visokointeligentan čovjek, koji može ostaviti jaki dojam na ljude, i svakako je sposoban političar, međutim, kad ga se pažljivo sluša i gleda i kad se prati sve što je rekao, vidi se kako iznimno inteligentno izbjegava dati odgovore na izravna pitanja (što je za političara važna sposobnost, do duše). A po tome koga štiti u svojim odgovorima vidi se kakva su mu razmišljanja, a razmišljanja su mu jednaka Koštuničinim, očevim, ali i Šešeljevim, samo je "umiveniji", profinjeniji i inteligentniji.
Istina, mi tako sposobnog političara NEMAMO.
Koliko su srbijanski diplomati sposobni vidjeti cemo nakon raspleta kosovske krize. Tadic svakako spada u demokrate i njemu retorika oko Kosova sluzi za to da ga ne bi proglasili izdajnikom srpstva sto je u srbijanskom politickom zargonu najveca kletva, jer mozes biti i lopov i obijac trafika, mozes drzati Drazinu bistu pred vratima ureda, mozes izjednacavati i antifasiste i fasiste, mozes svasta i sve ce ti biti oprosteno zarad odbrane srpske stvari. No ako samo spomenes realnost i fakticko stanje stvari onda si odmah izdajnik srpske stvari. Prema odnosu velikog dijela medija vidimo da su Ceda Jovanovic te Vesna Pesic i taj dio scene proglaseni maltene gubavcima to jest narkomanima, zlocincima, otimacima ljudi i bjelosvjetskim fukarama.
O Kostunici koji je malo uredniji Vojislav Seselj necu ovom prilikom. Ono u cemu su uspjesni to je i dalje relativiziranje onoga sto se dogadjalo na nasim prostorima te uspjesno produzenje milosevicevskog nacina razmisljanja tako da se tamo nije promijenilo nista. Gledajuci nedavno Skupstinu Srbije kad su donosili rezoluciju o Kosovu primjetio sam nastup Ivice Dacica u kojem je on pokazao da izmedju onoga sto je govorio Slobodan Milosevic pocetkom devedesetih i onoga sto se govori danas nema razlike. i u najvecem dijelu rasprava razlike nije bilo osim kod onih koji su prokazani kao izdajnici srpstva.
Diplomacija u Srbiji zadnjih 20 godina sluzila je da bi amortizirala stetu koju su politicari cinili i to je djelomicno uspjesno radila no u svakom slucaju na konacnom globalnom planu nije bila uspjesna jer niti jedan od postavljenih ciljeva srbijanska politika nije ostvarila skupa sa svojom elokventnom diplomacijom.
Jedini uspjeh mozemo vidjeti u tome da uporno ne izrucuju cetvorku optuzenih za ratne zlocine od kojih su dvojica teski kalibar a EU im u tome popusta.
Ono sto stvarno Srbija ima a mi nemamo to su zgodne zastupnice u parlamentu jer pogledajmo Natasu Micic, Lidiju Vukocevic i onu bivsu rukometasicu pa pokusajmo u saboru naci ekvivalent.
Pored Čede Jovanovića i Vesne Pešić ne treba zaboraviti ni gospođu Kandić kojoj sam zaboravio ime, a tijekom rata su imali i Ivana Đurića koji je morao emigrirati kako bi sačuvao živu glavu.
Jasno, ovi poput Tadića i njegovih partnera koji se samo izvana razlikuju jedni od drugih, jako dobro znaju da brane neobranjivo i da je Kosovo već otišlo, ali od toga pokušavaju izvući što više mogu, prije svega pokazati onima koje su do sad zaluđivali da oni neće dati ni pedlja onoga što smatraju srpskom zemljom, a prokockali su svojim postupcima (Kosovo), a zatim i izvući neke beneficije od međnarodne zajednice koristeći to kao sredstvo za trgovinu.
Pa da gospodja se zove Natasa Kandic i pored nje je jos Sonja Biserko te jos nekoliko a posebno bih istaknuo Jasminu Tesanovic te Zene u crnom te Biljanu Srbljenovic pa Branislava Kovacevica te jos dosta njih koje je vrijedno spomenuti no to izlazi iz domene rasprave o srbijanskoj diplomaciji i elokventnosti mladjih diplomata. Te opcenito o podmladjivanju politicke scene u Hrvatskoj. Kako je moj prvi natpis ovdje bio upravo na tu temu http://pollitika.com/novi-ljudi-za-novo-doba pa se ne bih previse ponavljao.
ne razumijem fascinaciju dijela građana RH Srbijom?! vjerujte mi, iskustveno, jer sam već neko vrijeme poslom fokusiran na bliski nam Istok, ako je RH u banani, Srbija je u tri banane. jedan od razloga za to je Boris Tadić. koji je nakon ubojstva Zorana Tadića od svih loših poteza koje je mogao povući povukao sve i još našao neke koji drugi nisu primjećivali. i nastavlja i dalje. ali je činjenica da je visko, prilično lijepe vanjštine i da jako dobro govori. kad govori. a to u Srbiji ne radi često.
a što se tiče fascinacije Srbijom i njenom uspješnom diplomacijom, to je europska zemlja koja je 10tak godina bila potpuno izolirana od međunarodne politike, kojom vlada Delta holding, koja je izgubila sve ratove u koje je ušla, koja je duplo veća, po broju stanovnika, od RH, ali ima duplo manji državni proračun, koja ima 60tak % lošiji vozni park, u kojoj 81 četnik sjedi u Narodnoj skupštini Srbije, u kojoj se, još uvije, u centru Beograda ljudi griju na drva i ugljen, koja će do sredine ove godine izgubiti 15 % teritorija kojeg smatra koljevkom svoje nacije, u kojoj je inflacija, na godišnjoj razini, više od 10 %, čiji građani čine oko 80 % optuženika u Haagu, koju peru povijesni i svi drugi mitrovi, koja je "izgorila" na Eurobasketu 2007., koja se nije kvalificirala na Euro 2008 iako su prvi puta igrali kvalifikacije kao samostalna država...
mogao bih nabrajati u nedogled, ali je dovoljno, ako to uopće možete zamisliti, da za putovanje u Graz ili Pecs morate potrošiti najmanje 5 dana da bi ste pribavili vizu.
Ne bih to nazvao fascinacijom Srbijom, nipošto. Prije razočaranjem našom diplomacijom, koja sranja naših političara (kojih je neizmjerno manje od onih koje je napravila Srbija) svojim lošim, neuvjerljivim i šlampavim nastupima naprave takvima da izgledaju puno gora nego što jesu.
Srpska diplomacija ima puno teži zadatak, braniti neobranjivo. 90% četnički usmjerenu vlast i zlodjela jednakih takvih vlasti od prije zbog kojih su se od KOsova, preko Slovenije, Hrvatske, BiH, pa opet na kraju Kosova prolijevali potoci krvi.
Jasno je da su u težem pooližaju, brane neobranjivo. Ali se vidi da se pripremaju, govore gluposti, ali ne daju se nadlajati, a kako vidim, onog Žužula je novinar puno oštrije maltretirao nego onaj drugi Vuka Jeremića, pa iako je njihov engleski jednako tečan (Žužul više griješi i ima jaki slavenski izgovor), jednako im je i smiješan (Jeremić kao da govori s vrućim krumpirom u ustima i trudeći se izgovarati na američki način, onaj američki i (koji naginje na e) je pretvorio u čisti e, a ima još nekih drugih smiješnih kombinacija.
Ono što fascinira kod srbijanske diplomacije, je daje uspjela natjerati Europu da SSP ona forsira, a ne Srbija. I iz našeg kuta izgleda, da Srbija čvrsto drži svoje rigidne stavove, a Europa ih moli da potpiše SSP. Dok je naša situacija obrnuta, mi molimo Europu da nas primi, i ekspresno odustajemo od sve što Europa zatraži.
Cijenu i jednog i drugog zanemarujemo, tako da zapravo vidimo samo onaj dio stvarnosti koji nam paše. Sve pobrojano loše u Srbije je posljedica tog čvrstog držanja do svojih stavova i nepopuštanja Europi. Zato se slažem da nemam mjesta fascinaciji, mada na prvu izgleda da kad bi mi se tako ponašali, bi bili kažnjeni.
tako je, vipera, mi bismo bili kažnjeni, a to se vidi i na slučaju pritiska za hvatanje Gotovine s jedne strane, a Mladića i Karadžića s druge strane za koje su i Arbourica i Del Ponte rekle da se na Hrvatsku pritiskalo svim sredstvima, dok se na Srbiju nije.
dakle, i iz toga se vidi kako stoje stvari, a to je rezultat loše borbe naših, a više truda njihovih diplomata.
Zaista na prvu izgleda je tako. Međutim, ako se pogleda njihov standard i uvjeti življenja, a naročito putovanja, mi smo daleko od njih. Tako da, nisu imali pritisaka, ali ni poticaja za razvoj. Tamo postoji generacija ljudi oko 20 godina koja nije nikad putovala u inozemstvo. To je njima najveći problem.
Mi jesmo predali Gotovinu, i ostale optuženike, i uvjetno rečeno podlegli pritiscima. Oni ne popuštaju pritiscima, ali je zato cijela zemlja podređena toj dvojici, de facto je njihov talac. Srbija ne da ne ide naprijed, nego se ubrzano vrća u 19. stoljeće, što će i novi izbori pokazati. Tako da ipak mislim da mi postupamo pametnije od njih. Da možemo i bolje, možemo.
Hrvatska politika je u potpunosti bez vizije, bezglava i bezperspektivna. Prestrašna je činjenica da, barem u posljednjih 10 godina, nema sustavnog pomlađivanja hrvatske političke scene i uključivanja upravo takvih, kvalitetnih mladih kadrova. Moram iskreno priznati, kada sam slušala i gledala Čedu Jovanovića kod Stankovića, ostala sam "paf"( nemam bolje riječi) narednih nekoliko dana. Takvog retoričara na našoj političkoj sceni, nažalost, nema. Određeno vrijeme nakon toga gostovanja, gostovao je i Milanović. Prvo što me nažalostilo je bilo predstavljanje Milanovića kao nove snage hrvatske politike, dob od cca 35 godina. Uz dužno poštovanje Milanoviću, naravno da ne mislim da je star ili da nije duuugo očekivano osvježenje izlizane i izlužene hrvatske pollitičke scene u pozitivnom smislu u svakom pogledu, ali...............ako ga usporedim s Čedom Jovanovićem.............žao mi je, ali zaostajemo jako.
Jandroković????? Ne.
Hrvatski političari više nisu ni za domaću optrebu, a pogotovo za vanjsku.
Kolinda Grabar-Kitarović se nije trebala puno truditi da zasjeni Žužula.................novinarski prilozi o njoj, koji su većinu naglaska stavljali na njezin fizički izgled, tužna su slika srozanih i primitivnih standarda hrvatskog novinarstva. Koliko su puta samo znali reći da je "očarala" europske diplomate.
Na HARDtalk bi poslala Vesnu Pusić. Bilo bi to kao da šaljemo Prosinečkog da opet igra za reprezentaciju, ali vrijedi pokušati...........
Naravno da nam trebaju novi ljudi i nova lica. Ova su već odavno potrošena, vuku se od '71, većinom. Uz dužno poštovanje, vrijeme ja za povlačenje. milanović samo jedan. Treba još u drugim strankama. Jandroković nema pojma, on je poslušnik a ne vođa, po tipu ličnosti, rekla bih.
Što se tiče pomenutog dvojca iz Srbije, Jovanović je zaista nešto novo, čovjek koji je imao snage nastaviti politiku pokojnog Đinđića. Dok je Jeremić iskoristio pruženu priliku, i sad svijetu pojašnjava zašto je Koštunica u pravu. A da li je?
Prvi i nije nešto popularan, ali je omiljeni cilj različitih spinova d tga da je narkoman, pa do toga da je američki špijun. Njega se Koštunica i ekipa najviše bole. Ima nešto od Đinđića u sebi.
Milanoviću treba dati još šansu, Jandroković nit smrdi nit miriše a ima piskutav iritantni glasić, mladih ima ali mnogo izvan političkih stranaka, vidim tu dosta kvalitetnih ljudi ima. Bago je svojevremeno dobro izrešetao Sanadera, poslije toga ga baš i nismo vidjeli više u kotakt emisijama, teško da ćemo ga i vidjeti kroz ovaj mandat. Dam se kladiti da neće ići ni kod Bage ni kod Stankovića, ići će kod Milića i kod Šprajca u Dnevnik, ali u neku fajt situaciju taj ga neće više majci. Toliko o našoj hrabroj sceni.
Svaka čast mlsdim srpskim lavovima, ali sveukupno gledajući njihova je politička scena čini mi se još zagađenija od naše, i mislim da smo u globalu ipak demokratičnije i transparentnije društvo.
Mislite li i zašto da su novi političari, poput Čede Jovanovića ili Vuka Jeremića, potrebni Hrvatskoj kako bi ostvarila napredak u političkom diskursu? Je li hrvatska politička scena gerontofilična? Jesu li Zoran Milanović i Gordan Jandroković najbolje mlade snage koje Hrvatska može ponuditi? Jesu li mediji dovoljno razvili svijest za odgovornost pred javnošću i poduzeli nužne korake da osiguraju najbolje moguće novinarstvo? Koje TV političke emisije smatrate kvalitetnim i zašto? Koje hrvatske političare biste poslali na HARDtalk uopće, a koje kao ministra/icu vanjskih poslova?
Odgovori su i više no očiti,..... i daju doista pravu sliku HR političke scene. Nije ovdje problem u tome što se kvalitetni ljudi pojavljuju u našem (HR) okružju, već je problem što se nikako ne možemo pomaknuti iz ove kaljuže zvane (upiši što dod želiš)... u koljoj su intelektualci prečesto kurve, a kurve stupovi društva u kojem smo svi zajedno ....... (eto to što jesmo).
Još uvijek se u Hrvatskoj javlja paničan strah političkih poglavica (gotovo svih) kad god se pojavi neki od (mnoštva) kvalitnih pojedinaca. Jasno je dakle da kvalitet bez okružja koji ga prepozanje nema šansi...... osim "popušiti" naravno....
Hrvatski političari nisu demokrate i legalisti ne poštuju zakone i demokratske principe. Primjeri nejednakosti koji se provode kod zapošljavanja, kod nepredovanja, imenovanja nadzornih odbora.
Izbori koji se provode protivno izbornom zakonu (velićina izbornih jedinica) ili glasanje mrtvih.
Nove osobe na političkoj sceni samo se prilagođavaju postojećim običajima. Milanović i Jandroković nićim nisu pokazali da znaju što je demokracija i pravna država. Oni se ne zalažu za jednakost i ne protive se diskriminaciji. Oni su produkt društva u kojem djeluju. To društvo, postojeće političke stranke, ne dozvole da se razvije i ojaćaju nove snage.
Ne bih želio ići u daleku prošlost nego ostati u razdoblju nakon 1995. Činjenica je da se u Srbiji razvija mlada, obrazovana,sposobna i samostalna generacija političara. I da suzim komentar na vanjsku politiku. Tu je Srbija uvijek imala bolju diplomaciju od Hrvatske. Ne odnosi se to sad na direktnu usporedbu ministara vanjskih poslova nego na diplomaciju uopće. U slabost hrvatske diplomacije treba tražiti uzrok uspjesima Slovenije i Srbije na međunarodnom planu.
U slabost hrvatske diplomacije treba tražiti uzrok uspjesima Slovenije i Srbije na međunarodnom planu.
Koji bi bio neki srpski vanjskopolitički uspjeh zadnjih 20-tak godina?
Širenje granica? Gospodarske sankcije? NATO Bombardiranje? Okupacija Kosova? Izručenje Miloševića i ekipe? Gubitak Kosova?
Kome pripisuju krivnju za propast srpskih interesa u Hrvatskoj i na Kosovu?
Nisu sigurno pali radi vojne slabosti nego zbog katastrofalnih procjena kad trebaju stati.
Nije Milošević bio baš takav psihopat, valjda mu je diplomacija morala reći da Clinton i Blair
misle ozbiljno, da se Amerikanci neće dati zafrkavati kao Europljani.
Pa i danas, to govori i ovaj novinar, ne šljive ih ni USA, ni Britanija, Francuska, Njemačka.
S druge strane svi će ismijati Tuđmana i „komunikacijske vještine“ prema vani,
ali kada je trebao, imao je konkretne prijatelje: Njemačku 1991., USA 1995.
Upravo je o tome i riječ. Srbi su radili takva sranja da ih je samo diplomacija bolja od naše, koja se trudila da nešto učini, spasila o još gore katastrofe. Naši nikad ne reagiraju kad bi trebali, nego tek kad je lopta duboko na našem terenu.
Da je Tuki bio na Miloševićevom mjestu, Srbija bi prošla puno gore. Ovako su se tu preklopile situacije koje su nam išle na ruku.
Prva stvar je bila ta da je kod nas počela tranzicija (politička) i to je Zapad vidio. Druga je stvar bila da je svijet, konačno, nakon kolebanja, vidio da je Hrvatska (nakon Slovenije) napadnuta.
Treća stvar, je bila ta da smo pruđžili žestoki otpor, jer da nismo, Zapadu bi bilo u interesu da se tu sve što prije riješi (čitaj: da nas Milošević zgazi) kako bi rat što prije prestao, jer im ratu u srcu Europe i nije baš bio tako po volji kako to neki misle.
Naš je problem bio jedino, da upotrijebim ljigavi eufemizam, "prekoračenje nužne obrane" u BiH, kao i zlodjela pojedinih skupina u Hrvatskoj, a da toga nije bilo, ni ovakva loša diplomacija ne bi postigla loše rezultate. Ovako, kako mi ne znamo iskoristiti argumente u borbi protiv donedavnih neprijatelja, oni koriste te argumente protiv nas, iako ih puno manje ima (što ne znači da su manje zlo).
vjerojatno se to odnosilo na uspješnije nošenje na području međunarodne politike kad se govori o međusobnim neriješenim problemima. A istina je da su naši očajni, pa je i naše zaostajanje u svemu i neprestana borba s "loptom na našem terenu" krivnja naše loše diplomacije.
Tu je Srbija uvijek imala bolju diplomaciju od Hrvatske.
Nije teško dokučiti zašto - Beograd je bio centar jugoslavenske diplomacije. U Beogradu mladi diplomati i danas imaju od koga učiti jer postoji generacijski kontinuitet koji je u Hrvatskoj razbijen čistkama u 90-tim pa se sve gradi ab ovo, od pravosuđa do diplomacije. Ono što je nerazumljivo jest da taj problem nije prepoznat i adresiran intenzivnim stipendiranjem i školovanjem u inozemstvu kadrova svih generacija u hrvatskoj administraciji.
Uspjeh Slovenije i Srbije u međunarodnoj politici naravno nije u slabosti hrvatske diplomacije. Nije jedna država "jača" zato što je druga "slabija" nego zato što više ulaže u "jačinu".
U Beogradu mladi diplomati i danas imaju od koga učiti jer postoji generacijski kontinuitet koji je u Hrvatskoj razbijen čistkama u 90-tim pa se sve gradi ab ovo, od pravosuđa do diplomacije.
Čistka je bila 'pretemeljita'. Hrvat u diplomatskoj službi bio je nepodoban zbog toga što je bio u diplomatskoj službi SFRJ. A u kojoj je to drugoj diplomatskoj službi mogao biti?
E pa eto vam ga, uzivajte i napredujte uza nj. I usputno, provjereni kadar je predlozio Vijecu sigurnosti UN uvodjenje embarga za naoruzanje, a Stipo nas prije nekoliko tjedana upoznaje da je to bilo u korist Hrvatskoj. No, u to isto vrijeme kada je prijedlog iznesen, saljivdzija je po Australiji i Kanadi skupljao novac za naoruzanje. Stoga uistinu ne znam kada se saljivdzija salio, niti kada je ozbiljno pricao. Odnosno, sto je za Hrvatsku bilo korisno, a sto stetno. Zbilja ne razumijem tko koga tu jebede.
Ja bih to gledao na malo drugaciji nacin.
U proteklih dvadesetak godina najveci supjesi srbijanske diplomacije bili su u ublazavanju posljedica njihova koljackog pohoda. Istina je u tome su imali donekle uspjeha jer su docekali nespremne zapadne demokrate koji izgleda nisu bili navikli na bizantsku diplomaciju. Dobro se sjecam jednog razgovora Vensa i Ovena sa Milosevicem kad su prilikom izlaska dali izjavu i krenuli van no kad se Milosevic pojavio zastali su da cuju sto ce reci a on im je odgovorio samo slusajte necu reci nista sto se nismo dogovorili.
Jeremica su gurnuli u vatru jer znaju da je stvar s Kosovom gotova te da ce morati naci zrtveno janje za preuzimanje odgovornosti. Koliko ce Jeremic imati uspjeha vidjeti cemo no dvojim da ce ista postici. Nadalje srbijanska diplomacija sve je stavila na kartu podrske Rusije i samim time ne predstavlja nikakvi faktor u pregovorima a Rusima predstavlja monetu za potkosurivanje.
E sad sto se tice mladih politicara na nasoj sceni problem je u tome sto su ovi zajasili i ne daju se tako lako sa sedla. Jer uza svu slavu, cast bavljenje politikom ima i vrlo opipljive razloge. U svakom slucaju jedino sto moze dovesti do podmladjivanja politicke scene to je neumitni zivotni proces koji oslobadja mjesto za moladje kadrove no kako vidimo i ovdje ima naznaka dinastickog poretka tako da pocinjemo sretati sve vise poznatih prezimena.
Čini mi se da ste rekli isto što ija samo drugim riječima. U ovih 17 godina bio sam samo jednom u hrvatskom konzularnom predstavništvu. Smrklo mi se kad sam vidio tko tamo radi i čup tko je tamo radio.
Jesam li ja totalni amater u informatici ili je klip s Vukom Jeremićem u biti zbirka foršpana za neke cheesy teenage filmove? :D Opinijo, ko bi se tome od tebe nadao? :D
Najbolja politička emisija je 2 u 9.Barem bila.Nedostajalo je mrvicu oštrine ali volio sam ju gledati.Milanović bi bio odličan u Hard-talku dok je Jandroković izgubljen i "tragično-smiješan".Osim što je hrvatska politička scena gerontofilična,ona je također korumpirana,seksistička,nekompetentna i izrazito sklona zakonu netalasanja i apatije.O novinarstvu si već spomenuo Jadranku Jureško i njen "copy-paste", tako da osim par kolumnista (npr.Bešker,Kasapović) situaciju mogu ocijeniti prilično bezizlaznom.Jer veliki je "fajt" između "marketinga" i kvalitetnih tekstova kao uostalom između država i korporacija.
Milanović bi bio odličan u Hard-talku...
Ma, daaaj...
Ja volim vidit reakciju, brzinu, a toga kod Milanovića nema. Je li žalosno
da veću živost pokazuje Mesić koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu?
Teško je bit najbolji u nečemu u razredu od 30 učenika, a Milanović bi trebao biti
jedan od par najboljih u razredu od četiri milijuna.
Ja od jednoga takvoga bih očekivao da briljira u svakoj prigodi. A daleko je od toga.
Od novinara, Stanković mi nije drag.
Da sam vlasnik HTV-a, Goran Milić bi radio u sve tri smjene.
Dakle, i na strani politike i novinara, za gerontokraciju, zasad.
Kad se sjetim koliko je mlađijh i sposobnijih novinara koji su znali odabrati kvalitetne teme izvisilo, a Milić koji je s JNA "oslobađao" Vukovar je doveden na HTV, užasnem se. ali Tukiju su trebali takvi koji imaju putra na glavi kako bi ih čvrsto držao u svojim šakama, pa je tako i Milić, skupa s Luksicom došao na HTV.
Osim toga on, sa svojim nastupom, spada u šezdesete godine prošlog stoljeća, a to je glavni razlog zašto mi ni minute ne bi radio na televiziji.
a Milić koji je s JNA "oslobađao" Vukovar je doveden na HTV, užasnem se.
Ovo je navodno urbani mit odnosno laž. Milić tvrdi da takva snimka ne postoji:
Buduci da ste sigurni da sam ja to izrekao, a u ratno vrijeme na tisuce ljudi je snimalo sve TV postaje pa i Yutel, ja Vam predlazem: Donesite mi tu kazetu na kojoj sam ja rekao tu izmisljotinu ili je slobodno objavite na Internetu i ja cu odmah prestati raditi TV Dnevnik i Brisani prostor. Istoga trenutka. Lijep pozdrav, Goran Milic. link
To se višekratno moglo pročitati u novinama, Milić to nije demantirao. Istina, svašta se može pročitati u novinama, slažem se, a ja sam, dok je on radio na Yutelu bio u našoj vojsci i nisam imao vremena gledati televiziju, to je istina. Datum njegovog povratka u Hrvatsku isto tako mu nje bio neki plus. No, zato je on trebao novinarima koji to povremeno objave reći to što je sad rekao, pa bi netko na kraju ili dokazao to nekom snimkom ili bi to morao demantirati. Dakle, neka djeluje u tom smjeru da vidimo pravu istinu.
A što se tiče njegovog vođenja emisija, i dalje ostajem pri tome da je on voditelj iz šezdesetih godina. Kad ga vidim i čujem sjetim se emiisija Nedjeljom popodne iz Beogradskog studija i nastupa Mome Kapora koji je svako malo obrađivao neku temu. Bilo je to čisto mrtvilo i monotonija, usprkos, ponekad, zanimljivim temama. Slažem se da i Milić izabire zanimljive teme (doduše i "filtrira ih"), ali to bi znali raditi i drugi (neki su se već i dokazali), mlađi, koji bi to radili zanimljivije, raznolikije, maštovitije i dinamičnije.
Njega se sjećam kao dopisnika iz New Yorka za TVB koji je uvijek imao zanimljive i dinamične reportaže. Kako su svi ostali, a osobito na TVSA bili statični i sivi, on je bio pravo osvježenje. Međutim, kako tad, tako i sad, radi jednake reportaže, samo što su svi oko njega se pomakli, pa sad ni njegove reportaže nisu neki domet. Ali taj dio mi i nije sporan. Najviše me smeta to "filtriranje".
Komentari
Čedomir Jovanović ima
Čedomir Jovanović ima potporu 5% srbijanskog pučanstva, premda je doista i faktički nasljednik riječi i djela pokojnog Zorana Djindjića. Njegova retorika u Srbiji "pali" samo kod dijela oporbe i manjeg dijela nacionalnih manjina, među kojima je i manji broj hrvatskih glasača. Ako mu se slučajno posreći, pa na budućim predsjedničkim izborima dobije više od 9% glasova, garant će ga udba ubiti.
Vuk Jeremić je cirkuzant, unatoč brilijantnoj akademskoj karijeri. Seljak iz Donjih Vražogrnaca se smije njegovim nastupima u međunaradnoj zajednici, pogotovu kada govori o Kosovu. Naime, Vuk nastupa s pozicije svjetske sile, a predstavlja zemlju sa manjim BND-om od Albanije i korumpiranošću poput Kameruna. Dakle, nije Srbija izrodila novu političku elitu, ali to ne bi trebalo da oduševi hrvatsku javnost. Hrvatska je propustila veliku šansu distancirati se od balkanskog političkog primitivizma, ali je upala u isto kolo i nikako da iz njega izađe. Jedina joj je prednost što je zemljopisno bliže zapadu i što ima more.
O fascinaciji srpskom
O fascinaciji srpskom politikom:
Feralov članak o Jovanoviću objavljen na
http://www.cedajovanovic.com/code/navigate.php?Id=837.
Meni posebno zanimljiv dio:
"Ukratko, prvorođenac nove Srbije rađa se, malone isusovski (dobro, dobro, ne bogohulimo, to je više metaforički), u smradu štale, ali to, da ne bude zabune, nije vonj karakterističan samo za ovu zemlju. Cijelim tranzicijskim sektorom EX-YU pirka južina istog ili tek nešto manje gnjilog mirisa, ali zato burevjesnika tipa Čede Jovanovića nigdje drugdje nema. I, ovo je valjda prvi primjer kada bi bivše bratske republike morale sa zavišću gledati prema Srbiji."
i
"On, koji je uhapsio Miloševića, ili je malone tako bilo, očito voli drugovati i s malo kosmatijim i zubatijim demonima od demona vlasti, i sada ga zabavlja privlačiti munje time što će postavljati pitanja na koja većinska Srbija još nije spremna (priznanje srpskih zločina bez vađenja na zločine drugih, bezodvlačno hapšenje Mladića, osamostaljenje Kosova...)."
Moglo bi se i kod nas privlačiti munje i radikalnije progovarati o "rak ranama" hrvatskog društva, ali nema tko...........mi smo "kulturan" narod.
Ne mislim nikoga uvrijediti spominjanjem kulture, ali nedostaje nam naprednih, jasnih, liberalnih i oštrih stavova.
Sve je to kod nas nešto "na finjaka", strašno smo "poslušni".........
Prema pisanju Jutarnjeg,
Prema pisanju Jutarnjeg, novi ministar vanjskih poslova odnosno hrvatski pandan Vuku Jeremiću biti će baby-face Gordan Jandroković koji nije uspio ostaviti dojam uvjerljivosti ni kod običnog Stankovića, a predstavljat će nas u svijetu iduće 4 godine. Za razliku od srpskog, hrvatski ministar ima obrazovanje s dva neprestižna hrvatska fakulteta i tri brzopotezna tečaja, od kojih su dva bila u inozemstvu. Osam je godina stariji od srpskog, a od njega je lošiji i neuvjerljiviji retoričar i nekoliko puta slabije obrazovan.
Hrvatska diplomacija nastavlja mediokritetski i substandardni niz, a Mladineo iz New Yorka zapomaže da joj fali još diplomata. Njihov novi šef će biti ova osoba:
Release the lions - šaljite Jandrokovića Sackuru!!
Opinioiuris
Za razliku od srpskog,
Za razliku od srpskog, hrvatski ministar ima obrazovanje s dva neprestižna hrvatska fakulteta...
Ne zbog obrane neobranjivoga, već čisto iz radoznalosti pitam:
Koji su "prestižni" hrvatski fakulteti?
U moje vrijeme, zagrebačka "gradjevina" je to itekako bila. Ili, misliš da je neprestižno to što je g. ministar dogurao do inženjera bez dipl-prefiksa?
Govorim u kontekstu svjetske
Govorim u kontekstu svjetske obrazovne scene, ne domaće i u kontekstu obrazovanja nužnog za kvalitetno obavljanje funkcije prvog čovjeka MVP-a (jedno od temeljnih tzv. državnih ministarstava) . Ne želim umanjivati ničiju diplomu i unutar hrvatske građevinarski fakultet je možda prestižan, no sumnjam da je na svjetskoj ljestvici na nekom zavidnom mjestu, a siguran sam da je njegova diploma bezvrijedna za obavljanje funkcije ministra vanjskih poslova.
Point je da Jeremić ima diplomu Cambridgea i magisterij Harvarda u javnoj administraciji, a naš ministar ima diplomu iz Lepušićeve i seminar u pregovaranju. Taj čovjek će predvoditi ulazak Hrvatske u EU.
Go go go Gordan!!!
OK. Prihvaća
OK. Prihvaća se!:))
Simptomatično je da Srbi, i uz svoje tri banane (kao što je netko napisao), ipak iskopaju takvog čovjeka i gurnu ga na pravo mjesto, dok je u Hrvatskoj diplomaciji još uvijek vrijedi osnovni kriterij partijske poslušnosti. Ako ijedan od ministara u vladi treba biti vrhunski intelektualac širokog internacionalnog profila, onda je to onaj vanjskih poslova.
iako je Vuk Jeremić mlad i
iako je Vuk Jeremić mlad i obrazovan političar, činjenica je da je žrtvovan. i to je ono najgore u srbijanskoj politici. iskustveno znam da Srbija zaostaje za RH između 5 i 15 godina. ovisno o pdručjima ljudskog djelovanja. a možda sam čak i malo rekao. s druge strane, neki ljudi su svjesni da se samo bez kompromisa i, počesto, poštivanja procedure ta zemlja može pokrenuti naprijed. na žalost, takvi su ljudi u manjini. jedna od njih je Čedomir Jovanović. ali ono što on govori i radi, u ovom trenutku, podržava oko 8 posto građana Srbije. s druge strane, postoji Srbija Tomislava Nikolića koji uzima oko 37 % glasova birača. i nemojte da vas zavara nacionalistička retorika. riječ je o klasičnom populizmu u kojem se obećava poštena vlast koja će procesirati sve od reda, koja će sniziti cijenu kruha na 2 kune za kilogram i koja će pokazati kako je Srbija snažna, velika i ponosna. uz pomoć sestre Rusije.
i u sredini imamo ono najgore. dva totalno suluda lika. Vojislav Koštunica je premijer Srbije. iako je ostvario tek treći rezultat na posljednjim parlamentarnim izborima. a ričječ je o čovjeku kojega je najlakše opisati kao križanca Tuđmana i Budiše. s duge strane imate Borisa Tadića, "demokratskog" predsjendika koji u svemu popušta Koštunici. i pokušava se pokazati većim Srbinom od svih drugih političara. s druge strane, kako bi formirao Vladu s Koštunicom, morao je odustati od nekih kadrovskih riješenja. tako je umjesti Ivana Vajvode, ubacio u igru Vuka Jeremića. koji je totalno super tip. ali me zanima što će raditi kada se ova Vlada raspadne. da priča uopće nije idilična, sjetite se, oni koji to mogu, Gorana Svilanovića. izvrstan mladi političar koji je, jednostavno, nestao.
Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com
Ne treba se zavaravati
Ne treba se zavaravati Borisom Tadićem. On je sin Ljubomira Tadića, jednog od tvoraca slavnog Memoranduma. On je odgojen u tom ozračju, ikoliko god da glumi, on je duboko u sebi ipak nacionalista.
Ne samo da je sin LJubomira
Ne samo da je sin LJubomira Tadića, oni su članovi iste stranke. Ljubomir Tadić je prije nekoliko godina (lagat ću, ali mislim da je 2005.) tražio da u ustav Srbije uđe izjava kako se nikad neće odreći onih dijelova hrvatske koje smo konačno oslobodili (jasno on ih nije tako nazvao, nego ih je nazvao srpskim zemljama). Dakle, kad su u istoj stranci ,isto misle. A gledao sam i njegove obje "isprike" i oba ta intervjua. Strašno. On jest iznimno inteligentan čovjek, ali je i isto toliko pokvaren i svakako je ono što bih ja nazvao četnikom i to bez ograda i bez navodnika.
Ljuba tadić i Boris Tadić
Ljuba tadić i Boris Tadić nisu članovi iste stranke. LJT je u nekoj minornoj političkoj opciji koja se protivi svemu, od globalizacije do zaštite okoliša. a BT je predsjednik Demokratske stranke. druge političke opcije po snazi u Srbiji.
Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com
Iz Nedjeljom u dva u kojoj
Iz Nedjeljom u dva u kojoj je gostovao Boris Tadić se učinilo kao da jesu u istoj stranci, ali hvala na ispravku:). No, Boris Tadić je žestoko branio svog oca u toj emisiji i pri tom prozirno lagao.
Nikad mi neće biti jasno kako je itko iznuđeni odgovor na pitanje kako bi formulirao ispriku kad bi se ispričao mogao shvatiti i prihvatiti kao ispriku.
Više me je uvrijedila ta isprika nego dotadašnje neispričavanje, jer isprika ionako ništa ne znači. Važno je da se vidi kako je netko vidio da je nešto krivo rađeno u njegovo ime i da sovjim ponašanjem pokazuje da se s tim ne slaže i da želi to ispraviti. To se kod njega ni u jednom trenutku nije vidjelo.
u srpnju sam slušao govor
u srpnju sam slušao govor borisa tadića u vijeću europe i lik me totalno impresionirao
http://mrak.org/2007/07/02/mora-li-kosovo-ostati-dio-srbije/
ima neke kvalitete koje ja nisam vidio kod naših političara, nisam ga imao prilike vidjeti na domaćem terenu ali tamo je odradio posao svjetski unatoč pitanjima koja uopće nisu bila ugodna
moram priznati da bih bez
moram priznati da bih bez dileme glasala za stranku u kojoj netko tadićevog kalibra.
e sad. ok, ima nas oko 4,5 milijuna, nije to baš tako mnogo ali zaboga zar nema pametnih, sposobnih, uvjerljivih ljudi dovoljno da makar popune ministarske pozicije?!
Boris Tadić je, u svakom
Boris Tadić je, u svakom slučaju visokointeligentan čovjek, koji može ostaviti jaki dojam na ljude, i svakako je sposoban političar, međutim, kad ga se pažljivo sluša i gleda i kad se prati sve što je rekao, vidi se kako iznimno inteligentno izbjegava dati odgovore na izravna pitanja (što je za političara važna sposobnost, do duše). A po tome koga štiti u svojim odgovorima vidi se kakva su mu razmišljanja, a razmišljanja su mu jednaka Koštuničinim, očevim, ali i Šešeljevim, samo je "umiveniji", profinjeniji i inteligentniji.
Istina, mi tako sposobnog političara NEMAMO.
Koliko su srbijanski
Koliko su srbijanski diplomati sposobni vidjeti cemo nakon raspleta kosovske krize. Tadic svakako spada u demokrate i njemu retorika oko Kosova sluzi za to da ga ne bi proglasili izdajnikom srpstva sto je u srbijanskom politickom zargonu najveca kletva, jer mozes biti i lopov i obijac trafika, mozes drzati Drazinu bistu pred vratima ureda, mozes izjednacavati i antifasiste i fasiste, mozes svasta i sve ce ti biti oprosteno zarad odbrane srpske stvari. No ako samo spomenes realnost i fakticko stanje stvari onda si odmah izdajnik srpske stvari. Prema odnosu velikog dijela medija vidimo da su Ceda Jovanovic te Vesna Pesic i taj dio scene proglaseni maltene gubavcima to jest narkomanima, zlocincima, otimacima ljudi i bjelosvjetskim fukarama.
O Kostunici koji je malo uredniji Vojislav Seselj necu ovom prilikom. Ono u cemu su uspjesni to je i dalje relativiziranje onoga sto se dogadjalo na nasim prostorima te uspjesno produzenje milosevicevskog nacina razmisljanja tako da se tamo nije promijenilo nista. Gledajuci nedavno Skupstinu Srbije kad su donosili rezoluciju o Kosovu primjetio sam nastup Ivice Dacica u kojem je on pokazao da izmedju onoga sto je govorio Slobodan Milosevic pocetkom devedesetih i onoga sto se govori danas nema razlike. i u najvecem dijelu rasprava razlike nije bilo osim kod onih koji su prokazani kao izdajnici srpstva.
Diplomacija u Srbiji zadnjih 20 godina sluzila je da bi amortizirala stetu koju su politicari cinili i to je djelomicno uspjesno radila no u svakom slucaju na konacnom globalnom planu nije bila uspjesna jer niti jedan od postavljenih ciljeva srbijanska politika nije ostvarila skupa sa svojom elokventnom diplomacijom.
Jedini uspjeh mozemo vidjeti u tome da uporno ne izrucuju cetvorku optuzenih za ratne zlocine od kojih su dvojica teski kalibar a EU im u tome popusta.
Ono sto stvarno Srbija ima a mi nemamo to su zgodne zastupnice u parlamentu jer pogledajmo Natasu Micic, Lidiju Vukocevic i onu bivsu rukometasicu pa pokusajmo u saboru naci ekvivalent.
Pored Čede Jovanovića i
Pored Čede Jovanovića i Vesne Pešić ne treba zaboraviti ni gospođu Kandić kojoj sam zaboravio ime, a tijekom rata su imali i Ivana Đurića koji je morao emigrirati kako bi sačuvao živu glavu.
Jasno, ovi poput Tadića i njegovih partnera koji se samo izvana razlikuju jedni od drugih, jako dobro znaju da brane neobranjivo i da je Kosovo već otišlo, ali od toga pokušavaju izvući što više mogu, prije svega pokazati onima koje su do sad zaluđivali da oni neće dati ni pedlja onoga što smatraju srpskom zemljom, a prokockali su svojim postupcima (Kosovo), a zatim i izvući neke beneficije od međnarodne zajednice koristeći to kao sredstvo za trgovinu.
Pa da gospodja se zove
Pa da gospodja se zove Natasa Kandic i pored nje je jos Sonja Biserko te jos nekoliko a posebno bih istaknuo Jasminu Tesanovic te Zene u crnom te Biljanu Srbljenovic pa Branislava Kovacevica te jos dosta njih koje je vrijedno spomenuti no to izlazi iz domene rasprave o srbijanskoj diplomaciji i elokventnosti mladjih diplomata. Te opcenito o podmladjivanju politicke scene u Hrvatskoj. Kako je moj prvi natpis ovdje bio upravo na tu temu http://pollitika.com/novi-ljudi-za-novo-doba pa se ne bih previse ponavljao.
ne razumijem fascinaciju
ne razumijem fascinaciju dijela građana RH Srbijom?! vjerujte mi, iskustveno, jer sam već neko vrijeme poslom fokusiran na bliski nam Istok, ako je RH u banani, Srbija je u tri banane. jedan od razloga za to je Boris Tadić. koji je nakon ubojstva Zorana Tadića od svih loših poteza koje je mogao povući povukao sve i još našao neke koji drugi nisu primjećivali. i nastavlja i dalje. ali je činjenica da je visko, prilično lijepe vanjštine i da jako dobro govori. kad govori. a to u Srbiji ne radi često.
a što se tiče fascinacije Srbijom i njenom uspješnom diplomacijom, to je europska zemlja koja je 10tak godina bila potpuno izolirana od međunarodne politike, kojom vlada Delta holding, koja je izgubila sve ratove u koje je ušla, koja je duplo veća, po broju stanovnika, od RH, ali ima duplo manji državni proračun, koja ima 60tak % lošiji vozni park, u kojoj 81 četnik sjedi u Narodnoj skupštini Srbije, u kojoj se, još uvije, u centru Beograda ljudi griju na drva i ugljen, koja će do sredine ove godine izgubiti 15 % teritorija kojeg smatra koljevkom svoje nacije, u kojoj je inflacija, na godišnjoj razini, više od 10 %, čiji građani čine oko 80 % optuženika u Haagu, koju peru povijesni i svi drugi mitrovi, koja je "izgorila" na Eurobasketu 2007., koja se nije kvalificirala na Euro 2008 iako su prvi puta igrali kvalifikacije kao samostalna država...
mogao bih nabrajati u nedogled, ali je dovoljno, ako to uopće možete zamisliti, da za putovanje u Graz ili Pecs morate potrošiti najmanje 5 dana da bi ste pribavili vizu.
Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com
Ne bih to nazvao
Ne bih to nazvao fascinacijom Srbijom, nipošto. Prije razočaranjem našom diplomacijom, koja sranja naših političara (kojih je neizmjerno manje od onih koje je napravila Srbija) svojim lošim, neuvjerljivim i šlampavim nastupima naprave takvima da izgledaju puno gora nego što jesu.
Srpska diplomacija ima puno teži zadatak, braniti neobranjivo. 90% četnički usmjerenu vlast i zlodjela jednakih takvih vlasti od prije zbog kojih su se od KOsova, preko Slovenije, Hrvatske, BiH, pa opet na kraju Kosova prolijevali potoci krvi.
Jasno je da su u težem pooližaju, brane neobranjivo. Ali se vidi da se pripremaju, govore gluposti, ali ne daju se nadlajati, a kako vidim, onog Žužula je novinar puno oštrije maltretirao nego onaj drugi Vuka Jeremića, pa iako je njihov engleski jednako tečan (Žužul više griješi i ima jaki slavenski izgovor), jednako im je i smiješan (Jeremić kao da govori s vrućim krumpirom u ustima i trudeći se izgovarati na američki način, onaj američki i (koji naginje na e) je pretvorio u čisti e, a ima još nekih drugih smiješnih kombinacija.
Ono što fascinira kod
Ono što fascinira kod srbijanske diplomacije, je daje uspjela natjerati Europu da SSP ona forsira, a ne Srbija. I iz našeg kuta izgleda, da Srbija čvrsto drži svoje rigidne stavove, a Europa ih moli da potpiše SSP. Dok je naša situacija obrnuta, mi molimo Europu da nas primi, i ekspresno odustajemo od sve što Europa zatraži.
Cijenu i jednog i drugog zanemarujemo, tako da zapravo vidimo samo onaj dio stvarnosti koji nam paše. Sve pobrojano loše u Srbije je posljedica tog čvrstog držanja do svojih stavova i nepopuštanja Europi. Zato se slažem da nemam mjesta fascinaciji, mada na prvu izgleda da kad bi mi se tako ponašali, bi bili kažnjeni.
tako je, vipera, mi bismo
tako je, vipera, mi bismo bili kažnjeni, a to se vidi i na slučaju pritiska za hvatanje Gotovine s jedne strane, a Mladića i Karadžića s druge strane za koje su i Arbourica i Del Ponte rekle da se na Hrvatsku pritiskalo svim sredstvima, dok se na Srbiju nije.
dakle, i iz toga se vidi kako stoje stvari, a to je rezultat loše borbe naših, a više truda njihovih diplomata.
Zaista na prvu izgleda je
Zaista na prvu izgleda je tako. Međutim, ako se pogleda njihov standard i uvjeti življenja, a naročito putovanja, mi smo daleko od njih. Tako da, nisu imali pritisaka, ali ni poticaja za razvoj. Tamo postoji generacija ljudi oko 20 godina koja nije nikad putovala u inozemstvo. To je njima najveći problem.
Mi jesmo predali Gotovinu, i ostale optuženike, i uvjetno rečeno podlegli pritiscima. Oni ne popuštaju pritiscima, ali je zato cijela zemlja podređena toj dvojici, de facto je njihov talac. Srbija ne da ne ide naprijed, nego se ubrzano vrća u 19. stoljeće, što će i novi izbori pokazati. Tako da ipak mislim da mi postupamo pametnije od njih. Da možemo i bolje, možemo.
No zato je rupel reagirao na
No zato je rupel reagirao na Kostunicinu izjavu rijecima: Ne moli europska unija da se pridruzi Srbiji nego Srbija moli da se pridruzi EU.
Hrvatska politika je u
Hrvatska politika je u potpunosti bez vizije, bezglava i bezperspektivna. Prestrašna je činjenica da, barem u posljednjih 10 godina, nema sustavnog pomlađivanja hrvatske političke scene i uključivanja upravo takvih, kvalitetnih mladih kadrova. Moram iskreno priznati, kada sam slušala i gledala Čedu Jovanovića kod Stankovića, ostala sam "paf"( nemam bolje riječi) narednih nekoliko dana. Takvog retoričara na našoj političkoj sceni, nažalost, nema. Određeno vrijeme nakon toga gostovanja, gostovao je i Milanović. Prvo što me nažalostilo je bilo predstavljanje Milanovića kao nove snage hrvatske politike, dob od cca 35 godina. Uz dužno poštovanje Milanoviću, naravno da ne mislim da je star ili da nije duuugo očekivano osvježenje izlizane i izlužene hrvatske pollitičke scene u pozitivnom smislu u svakom pogledu, ali...............ako ga usporedim s Čedom Jovanovićem.............žao mi je, ali zaostajemo jako.
Jandroković????? Ne.
Hrvatski političari više nisu ni za domaću optrebu, a pogotovo za vanjsku.
Kolinda Grabar-Kitarović se nije trebala puno truditi da zasjeni Žužula.................novinarski prilozi o njoj, koji su većinu naglaska stavljali na njezin fizički izgled, tužna su slika srozanih i primitivnih standarda hrvatskog novinarstva. Koliko su puta samo znali reći da je "očarala" europske diplomate.
Na HARDtalk bi poslala Vesnu Pusić. Bilo bi to kao da šaljemo Prosinečkog da opet igra za reprezentaciju, ali vrijedi pokušati...........
Naravno da nam trebaju novi
Naravno da nam trebaju novi ljudi i nova lica. Ova su već odavno potrošena, vuku se od '71, većinom. Uz dužno poštovanje, vrijeme ja za povlačenje. milanović samo jedan. Treba još u drugim strankama. Jandroković nema pojma, on je poslušnik a ne vođa, po tipu ličnosti, rekla bih.
Što se tiče pomenutog dvojca iz Srbije, Jovanović je zaista nešto novo, čovjek koji je imao snage nastaviti politiku pokojnog Đinđića. Dok je Jeremić iskoristio pruženu priliku, i sad svijetu pojašnjava zašto je Koštunica u pravu. A da li je?
Prvi i nije nešto popularan, ali je omiljeni cilj različitih spinova d tga da je narkoman, pa do toga da je američki špijun. Njega se Koštunica i ekipa najviše bole. Ima nešto od Đinđića u sebi.
Milanoviću treba dati još
Milanoviću treba dati još šansu, Jandroković nit smrdi nit miriše a ima piskutav iritantni glasić, mladih ima ali mnogo izvan političkih stranaka, vidim tu dosta kvalitetnih ljudi ima. Bago je svojevremeno dobro izrešetao Sanadera, poslije toga ga baš i nismo vidjeli više u kotakt emisijama, teško da ćemo ga i vidjeti kroz ovaj mandat. Dam se kladiti da neće ići ni kod Bage ni kod Stankovića, ići će kod Milića i kod Šprajca u Dnevnik, ali u neku fajt situaciju taj ga neće više majci. Toliko o našoj hrabroj sceni.
Svaka čast mlsdim srpskim lavovima, ali sveukupno gledajući njihova je politička scena čini mi se još zagađenija od naše, i mislim da smo u globalu ipak demokratičnije i transparentnije društvo.
Mislite li i zašto da su
Mislite li i zašto da su novi političari, poput Čede Jovanovića ili Vuka Jeremića, potrebni Hrvatskoj kako bi ostvarila napredak u političkom diskursu? Je li hrvatska politička scena gerontofilična? Jesu li Zoran Milanović i Gordan Jandroković najbolje mlade snage koje Hrvatska može ponuditi? Jesu li mediji dovoljno razvili svijest za odgovornost pred javnošću i poduzeli nužne korake da osiguraju najbolje moguće novinarstvo? Koje TV političke emisije smatrate kvalitetnim i zašto? Koje hrvatske političare biste poslali na HARDtalk uopće, a koje kao ministra/icu vanjskih poslova?
Odgovori su i više no očiti,..... i daju doista pravu sliku HR političke scene. Nije ovdje problem u tome što se kvalitetni ljudi pojavljuju u našem (HR) okružju, već je problem što se nikako ne možemo pomaknuti iz ove kaljuže zvane (upiši što dod želiš)... u koljoj su intelektualci prečesto kurve, a kurve stupovi društva u kojem smo svi zajedno ....... (eto to što jesmo).
Još uvijek se u Hrvatskoj javlja paničan strah političkih poglavica (gotovo svih) kad god se pojavi neki od (mnoštva) kvalitnih pojedinaca. Jasno je dakle da kvalitet bez okružja koji ga prepozanje nema šansi...... osim "popušiti" naravno....
Hrvatski političari nisu
Hrvatski političari nisu demokrate i legalisti ne poštuju zakone i demokratske principe. Primjeri nejednakosti koji se provode kod zapošljavanja, kod nepredovanja, imenovanja nadzornih odbora.
Izbori koji se provode protivno izbornom zakonu (velićina izbornih jedinica) ili glasanje mrtvih.
Nove osobe na političkoj sceni samo se prilagođavaju postojećim običajima. Milanović i Jandroković nićim nisu pokazali da znaju što je demokracija i pravna država. Oni se ne zalažu za jednakost i ne protive se diskriminaciji. Oni su produkt društva u kojem djeluju. To društvo, postojeće političke stranke, ne dozvole da se razvije i ojaćaju nove snage.
Ne bih želio ići u daleku
Ne bih želio ići u daleku prošlost nego ostati u razdoblju nakon 1995. Činjenica je da se u Srbiji razvija mlada, obrazovana,sposobna i samostalna generacija političara. I da suzim komentar na vanjsku politiku. Tu je Srbija uvijek imala bolju diplomaciju od Hrvatske. Ne odnosi se to sad na direktnu usporedbu ministara vanjskih poslova nego na diplomaciju uopće. U slabost hrvatske diplomacije treba tražiti uzrok uspjesima Slovenije i Srbije na međunarodnom planu.
U slabost hrvatske
U slabost hrvatske diplomacije treba tražiti uzrok uspjesima Slovenije i Srbije na međunarodnom planu.
Koji bi bio neki srpski vanjskopolitički uspjeh zadnjih 20-tak godina?
Širenje granica? Gospodarske sankcije? NATO Bombardiranje? Okupacija Kosova? Izručenje Miloševića i ekipe? Gubitak Kosova?
Kome pripisuju krivnju za propast srpskih interesa u Hrvatskoj i na Kosovu?
Nisu sigurno pali radi vojne slabosti nego zbog katastrofalnih procjena kad trebaju stati.
Nije Milošević bio baš takav psihopat, valjda mu je diplomacija morala reći da Clinton i Blair
misle ozbiljno, da se Amerikanci neće dati zafrkavati kao Europljani.
Pa i danas, to govori i ovaj novinar, ne šljive ih ni USA, ni Britanija, Francuska, Njemačka.
S druge strane svi će ismijati Tuđmana i „komunikacijske vještine“ prema vani,
ali kada je trebao, imao je konkretne prijatelje: Njemačku 1991., USA 1995.
Upravo je o tome i riječ.
Upravo je o tome i riječ. Srbi su radili takva sranja da ih je samo diplomacija bolja od naše, koja se trudila da nešto učini, spasila o još gore katastrofe. Naši nikad ne reagiraju kad bi trebali, nego tek kad je lopta duboko na našem terenu.
Da je Tuki bio na Miloševićevom mjestu, Srbija bi prošla puno gore. Ovako su se tu preklopile situacije koje su nam išle na ruku.
Prva stvar je bila ta da je kod nas počela tranzicija (politička) i to je Zapad vidio. Druga je stvar bila da je svijet, konačno, nakon kolebanja, vidio da je Hrvatska (nakon Slovenije) napadnuta.
Treća stvar, je bila ta da smo pruđžili žestoki otpor, jer da nismo, Zapadu bi bilo u interesu da se tu sve što prije riješi (čitaj: da nas Milošević zgazi) kako bi rat što prije prestao, jer im ratu u srcu Europe i nije baš bio tako po volji kako to neki misle.
Naš je problem bio jedino, da upotrijebim ljigavi eufemizam, "prekoračenje nužne obrane" u BiH, kao i zlodjela pojedinih skupina u Hrvatskoj, a da toga nije bilo, ni ovakva loša diplomacija ne bi postigla loše rezultate. Ovako, kako mi ne znamo iskoristiti argumente u borbi protiv donedavnih neprijatelja, oni koriste te argumente protiv nas, iako ih puno manje ima (što ne znači da su manje zlo).
U slabost hrvatske
U slabost hrvatske diplomacije treba tražiti uzrok uspjesima Slovenije i Srbije na međunarodnom planu.
Nisam znao, da Slovenija treba Hrvatskoj da zahvali za svoje uspjehe na međunarodnom planu ... ali ... hvala barem od mene.;)))
Pozdrav iz Ljubljane
vjerojatno se to odnosilo na
vjerojatno se to odnosilo na uspješnije nošenje na području međunarodne politike kad se govori o međusobnim neriješenim problemima. A istina je da su naši očajni, pa je i naše zaostajanje u svemu i neprestana borba s "loptom na našem terenu" krivnja naše loše diplomacije.
Ne, nisam to tako uvredljivo
Ne, nisam to tako uvredljivo mislio. Ali uz dobru hrvatsku diplomaciju imao bi Rupel više problema nego što ima kose na glavi.
Tu je Srbija uvijek imala
Tu je Srbija uvijek imala bolju diplomaciju od Hrvatske.
Nije teško dokučiti zašto - Beograd je bio centar jugoslavenske diplomacije. U Beogradu mladi diplomati i danas imaju od koga učiti jer postoji generacijski kontinuitet koji je u Hrvatskoj razbijen čistkama u 90-tim pa se sve gradi ab ovo, od pravosuđa do diplomacije. Ono što je nerazumljivo jest da taj problem nije prepoznat i adresiran intenzivnim stipendiranjem i školovanjem u inozemstvu kadrova svih generacija u hrvatskoj administraciji.
Uspjeh Slovenije i Srbije u međunarodnoj politici naravno nije u slabosti hrvatske diplomacije. Nije jedna država "jača" zato što je druga "slabija" nego zato što više ulaže u "jačinu".
Opinioiuris
U Beogradu mladi diplomati i
U Beogradu mladi diplomati i danas imaju od koga učiti jer postoji generacijski kontinuitet koji je u Hrvatskoj razbijen čistkama u 90-tim pa se sve gradi ab ovo, od pravosuđa do diplomacije.
Čistka je bila 'pretemeljita'. Hrvat u diplomatskoj službi bio je nepodoban zbog toga što je bio u diplomatskoj službi SFRJ. A u kojoj je to drugoj diplomatskoj službi mogao biti?
Sigurno, nije trebalo
Sigurno, nije trebalo praviti cistke 90-tih nego u diplomaciji zadrzati provjereni kadar i iskusne diplomate.
Zato je Stipe k sebi uzeo
Zato je Stipe k sebi uzeo provjereni kadar a kako smo vidjeli taj je provjereni kadar pomogao pri ulasku u vijece sigurnosti.
E pa eto vam ga, uzivajte i
E pa eto vam ga, uzivajte i napredujte uza nj. I usputno, provjereni kadar je predlozio Vijecu sigurnosti UN uvodjenje embarga za naoruzanje, a Stipo nas prije nekoliko tjedana upoznaje da je to bilo u korist Hrvatskoj. No, u to isto vrijeme kada je prijedlog iznesen, saljivdzija je po Australiji i Kanadi skupljao novac za naoruzanje. Stoga uistinu ne znam kada se saljivdzija salio, niti kada je ozbiljno pricao. Odnosno, sto je za Hrvatsku bilo korisno, a sto stetno. Zbilja ne razumijem tko koga tu jebede.
Ja bih to gledao na malo
Ja bih to gledao na malo drugaciji nacin.
U proteklih dvadesetak godina najveci supjesi srbijanske diplomacije bili su u ublazavanju posljedica njihova koljackog pohoda. Istina je u tome su imali donekle uspjeha jer su docekali nespremne zapadne demokrate koji izgleda nisu bili navikli na bizantsku diplomaciju. Dobro se sjecam jednog razgovora Vensa i Ovena sa Milosevicem kad su prilikom izlaska dali izjavu i krenuli van no kad se Milosevic pojavio zastali su da cuju sto ce reci a on im je odgovorio samo slusajte necu reci nista sto se nismo dogovorili.
Jeremica su gurnuli u vatru jer znaju da je stvar s Kosovom gotova te da ce morati naci zrtveno janje za preuzimanje odgovornosti. Koliko ce Jeremic imati uspjeha vidjeti cemo no dvojim da ce ista postici. Nadalje srbijanska diplomacija sve je stavila na kartu podrske Rusije i samim time ne predstavlja nikakvi faktor u pregovorima a Rusima predstavlja monetu za potkosurivanje.
E sad sto se tice mladih politicara na nasoj sceni problem je u tome sto su ovi zajasili i ne daju se tako lako sa sedla. Jer uza svu slavu, cast bavljenje politikom ima i vrlo opipljive razloge. U svakom slucaju jedino sto moze dovesti do podmladjivanja politicke scene to je neumitni zivotni proces koji oslobadja mjesto za moladje kadrove no kako vidimo i ovdje ima naznaka dinastickog poretka tako da pocinjemo sretati sve vise poznatih prezimena.
Čini mi se da ste rekli
Čini mi se da ste rekli isto što ija samo drugim riječima. U ovih 17 godina bio sam samo jednom u hrvatskom konzularnom predstavništvu. Smrklo mi se kad sam vidio tko tamo radi i čup tko je tamo radio.
Jesam li ja totalni amater u
Jesam li ja totalni amater u informatici ili je klip s Vukom Jeremićem u biti zbirka foršpana za neke cheesy teenage filmove? :D Opinijo, ko bi se tome od tebe nadao? :D
oće li ovo
oće li ovo pomoć?
http://www.youtube.com/watch?v=ZI-ViF5csAA
A tko bi se tome nadao od
A tko bi se tome nadao od YouTubea tek! I mene je iznenadilo. Funkcionalnost playlista baš nije najbolja. Nadam se da je ispravljeno.
disclaimer: opinio nema playlistu cheesy teen filmova na svom youtube accountu ;-)
Najbolja politička emisija
Najbolja politička emisija je 2 u 9.Barem bila.Nedostajalo je mrvicu oštrine ali volio sam ju gledati.Milanović bi bio odličan u Hard-talku dok je Jandroković izgubljen i "tragično-smiješan".Osim što je hrvatska politička scena gerontofilična,ona je također korumpirana,seksistička,nekompetentna i izrazito sklona zakonu netalasanja i apatije.O novinarstvu si već spomenuo Jadranku Jureško i njen "copy-paste", tako da osim par kolumnista (npr.Bešker,Kasapović) situaciju mogu ocijeniti prilično bezizlaznom.Jer veliki je "fajt" između "marketinga" i kvalitetnih tekstova kao uostalom između država i korporacija.
Milanović bi bio odličan u
Milanović bi bio odličan u Hard-talku...
Ma, daaaj...
Ja volim vidit reakciju, brzinu, a toga kod Milanovića nema. Je li žalosno
da veću živost pokazuje Mesić koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu?
Teško je bit najbolji u nečemu u razredu od 30 učenika, a Milanović bi trebao biti
jedan od par najboljih u razredu od četiri milijuna.
Ja od jednoga takvoga bih očekivao da briljira u svakoj prigodi. A daleko je od toga.
Od novinara, Stanković mi nije drag.
Da sam vlasnik HTV-a, Goran Milić bi radio u sve tri smjene.
Dakle, i na strani politike i novinara, za gerontokraciju, zasad.
Da sam vlasnik HTV-a, Goran
Da sam vlasnik HTV-a, Goran Milić bi radio u sve tri smjene.
???
sva sreća pa nisi direktor htv-a
Kad se sjetim koliko je
Kad se sjetim koliko je mlađijh i sposobnijih novinara koji su znali odabrati kvalitetne teme izvisilo, a Milić koji je s JNA "oslobađao" Vukovar je doveden na HTV, užasnem se. ali Tukiju su trebali takvi koji imaju putra na glavi kako bi ih čvrsto držao u svojim šakama, pa je tako i Milić, skupa s Luksicom došao na HTV.
Osim toga on, sa svojim nastupom, spada u šezdesete godine prošlog stoljeća, a to je glavni razlog zašto mi ni minute ne bi radio na televiziji.
a Milić koji je s JNA
a Milić koji je s JNA "oslobađao" Vukovar je doveden na HTV, užasnem se.
Ovo je navodno urbani mit odnosno laž. Milić tvrdi da takva snimka ne postoji:
Buduci da ste sigurni da sam ja to izrekao, a u ratno vrijeme na tisuce ljudi je snimalo sve TV postaje pa i Yutel, ja Vam predlazem: Donesite mi tu kazetu na kojoj sam ja rekao tu izmisljotinu ili je slobodno objavite na Internetu i ja cu odmah prestati raditi TV Dnevnik i Brisani prostor. Istoga trenutka. Lijep pozdrav, Goran Milic.
link
Opinioiuris
To se višekratno moglo
To se višekratno moglo pročitati u novinama, Milić to nije demantirao. Istina, svašta se može pročitati u novinama, slažem se, a ja sam, dok je on radio na Yutelu bio u našoj vojsci i nisam imao vremena gledati televiziju, to je istina. Datum njegovog povratka u Hrvatsku isto tako mu nje bio neki plus. No, zato je on trebao novinarima koji to povremeno objave reći to što je sad rekao, pa bi netko na kraju ili dokazao to nekom snimkom ili bi to morao demantirati. Dakle, neka djeluje u tom smjeru da vidimo pravu istinu.
A što se tiče njegovog vođenja emisija, i dalje ostajem pri tome da je on voditelj iz šezdesetih godina. Kad ga vidim i čujem sjetim se emiisija Nedjeljom popodne iz Beogradskog studija i nastupa Mome Kapora koji je svako malo obrađivao neku temu. Bilo je to čisto mrtvilo i monotonija, usprkos, ponekad, zanimljivim temama. Slažem se da i Milić izabire zanimljive teme (doduše i "filtrira ih"), ali to bi znali raditi i drugi (neki su se već i dokazali), mlađi, koji bi to radili zanimljivije, raznolikije, maštovitije i dinamičnije.
Njega se sjećam kao
Njega se sjećam kao dopisnika iz New Yorka za TVB koji je uvijek imao zanimljive i dinamične reportaže. Kako su svi ostali, a osobito na TVSA bili statični i sivi, on je bio pravo osvježenje. Međutim, kako tad, tako i sad, radi jednake reportaže, samo što su svi oko njega se pomakli, pa sad ni njegove reportaže nisu neki domet. Ali taj dio mi i nije sporan. Najviše me smeta to "filtriranje".