Tagovi

Kako je Udba organizirala ustaški terorizam

Budući da u Hrvatskoj, osim u pojedinačinim slučajevima, još nije rasvijetljena uloga Udbe za vrijeme komunističke Jugoslavije u kontroli tzv. „hrvatske neprijateljske emigracije“, novootkriveni detalji o poznatom slučaju u Australiji krajem 70-tih godina sada raskrinkavaju zloglasnu jugoslavensku tajnu službu kao organizatora „ustaških“ terorističkih djelovanja.

Slučaj je poznat kao „Hrvatska šestorka“ koja je uhićena u Novom Južnom Walesu u veljači 1979. godine prije nego što su proveli svoj navodni plan o piostavljanju eksplozivnih naprava u kazalištu „Elisabeth“ za vrijeme priredbe s oko 1600 ljudi, zatim u nekoliko poslovnih ureda, te diverziju na sidnejskom vodovodu. Šestorka koju su sačinjavali Maks Bebić, Vic Brajković, Tony Zvirotic, Joe Kokotovic, Ilija Kokotović i Mile Nakić osuđeni su svaki na po 15 godina zatvora, od čega su odležali 10 godina. Slučaj je naravno u samoj Jugoslaviji dobio široki publicitet, jer je australska policija otkrila opasne teroriste, a time je bila nanesena velika stigma cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Australiji. Predodžba o hrvatskom iseljeništvu u Australiji kao ustaškom time se samo pojačala, posebice jer je i tzv. Bugojanska grupa početkom 70-godina ubačena u Jugoslaviju stigla iz Australije.

Iako je otad prošlo više od 30 godina prava istina o „ustaškoj“ emigraciji počela se odmotavati kad je 2010. godine objavljeno izvješće australske vlade u borbi protiv terorizma. U tom opsežnom izvješću o djelovanju obavještajne službe ASIO i australske policije „veliki uspjeh“ u razotkrivanju „ustaških“ terorista jednostavno nije ni spomenut. To je nagnalo pojedine australske novinare da se pozabave slučajem „hrvatske šestorke“, pa prava šokantna istina izlazi na vidjelo. O tome je ugledni „Sydney morning herald“ ovih dana objavio opširnu analizu iz pera novinara Hamisha McDonalda.

Kako otkriva novinar McDonald cijeli slučaj predstavljao je u stvari operaciju jugoslavenske Udbe u suradnji s australskom policijom i obavještajnim službama. Zavjeru je australskoj policiji otkrio jedan od zavjerenika, Vico Virkez koji je 8. veljače 1979. došao u policijsku postaju u sidnejskom predgrađu Lithgov i otkrio teroristički plan. Iste večeri sva šestorica navodnih terorista bili su uhićeni, a potom i osuđeni, dok je kao krunski svjedok Virkez dobio dvije godine.. Vjerodostojnost Virkeza bila je upitna od samog početka, jer pored toga što je bio psihijatrijski bolesnik, održavao je veze s jugoslavenskim generalnim konzulatom u Sydneyu. Te su činjenice zbog sigurnosnih razloga bile uskraćene obrani u sudskom procesu protiv preostale šestorice.

Udbinu namještaljku u ovom „terorističkom aktu“ prvi je međutim još 1991. godine otkrio novinar jako gledane televizijski emisije na nacionalnom televizijskom kanalu ABC „Four corners“ Chris Masters. On je otkrio Virkeza u raspadajućoj Jugoslaviji, gdje se vratio odmah nakon odslužene skraćene kazne. Virkez mu je priznao da je Srbin imenom Vitomir Misimović i da ga je Udba ubacila među australske Hrvate kao agenta provokatora. U sudu se pak držao izjave koju mu je napisala sindejska policija, na temelju koje su šestorica bila osuđena za terorističku zavjeru. Uza sve to i uz činjenicu da je otkriveno da je sidnejska policija bila korumpirana, tadašnji državni tužitalj John Hannaford 1994. godine odbio je zahtjev za reviziju procesa.

U međuvremenu pojavili su se nove informacije i dokazi da je cijeli slučaj bio Udbino djelo uz suradnju australske obavještajne službe i policije Novog Južnog Walesa. Najvažnije informacije dolaze od Johna Schindlera koji je u doba otkrivanja zavjere bio tehnički direktor balkanske operacije pri najtajnovitijoj američkoj obavještajnoj službi „NSA“, odnosno Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji koja je prisluškivala i dešifrirala komunikacije jugoslavenskih službenih predstavništava u inozemstvu, uključujući i Australiju. Schindler je
danas profesor nacionalne sigurnosti na Mornaričkom ratnom koledžu u Rhode Islandu i priprema knjigu koja će uskoro biti objavljena pod naslovom „Agenti provokatori“. O „Hrvatskoj šestorki“ kaže da je to bila klasična Udbina operacija i da uopće nema sumnje da
je svima njima bilo podmetnuto. Čak mu je jedan bivši Udbin dužnosnik koji je bio upućen u operaciju priznao da je to bio veliki uspjeh Udbe, jer su tom namještaljkom uspjeli diskreditirati cjelokupnu hrvatsku zajednicu u Australiji.

Što je još važnije, jer to cijelom slučaju daje novu dimenziju. Schindler otkriva da je u Udbinoj namještaljki hrvatskoj šestorki sudjelovala australska obavještajna agencija ASIO (Australian Security Intelligence Organization) koja je prisluškivala telefonski razgovor Misimovića s jugoslavenskim generalnim konzulatom nekoliko sati prije nego što je kontaktirao policiju. „Sasvim sam siguran da je svaki australski obavještajac koji je u ASIO-u pratio hrvatsku emigaciju bio svjestan da je Udba duboko penetrirala u njihove organizacije, uključujući i Hrvatsko revolucionarno bratstvo. To je bila standardna Udbina tehnika“. Neovisno o slučaju „Hrvatske šestorke“ ova izjava visokopozicioniranog američkog obavještajca samo potvrđuje pretpostavke da je toliko u Hrvatskoj razvikana „Bugojanska akcija“ bila u stvari Udbino djelo, da bi se diskreditirala ne samo hrvatska emigracija kao ustaška nego i hrvatska nacionalna ideja.

Australski novinar Hamish McDonald u izdanju „Sydney morning heralda“ objavio je knjigu o ovom slučaju pod naslovom „Framed“ (u slobodnom prijevodu „Namještaljka“) u kojoj iznosi i druge pojedinosti o australskoj upletenosti u Udbinoj provokatorskom djelovanju unutar hrvatske zajednice u Australiji, zbog čega je spomenuta šestorka bila nepravdeno osuđena.

www.zivaistina.info

PS. Poruka Jugoslovenima i Srbima na ovom portalu: nikakvi minusi ne mogu izbrisati gole činjenice navedene u ovom dnevniku.

Komentari

Ustaše, rat i UDBA

Daklen, nije UDBA samo kriva što je 45 godina od Hrvata stvarala ustaše, nego je isključivi i jedini krivac za pokretanje rata 90-95, ali i za dolazak na vlast 1990 ustašoudbaša , kao i za pljačku koja se na ustašoudbaškom jeziku zove pretvorba i privatizacija.

Tko je glasao

ustašoudbaš!?

zašto kaljaš ime ustaša povezujući ih sa lažnjacima i udbašima, ako si već sve lijepo objasnio!?

Tko je glasao

hrvatski ili srpski?

Pretpostavljam da autor članka nije srbin, ali voli koristiti srpske riječi... Hrvatska riječ za građane jugoslavije je jugoslaveni, a srpska jogosloveni...

Tko je glasao

95% svih terorističkih akcija inspirirala je i organizirala UDBA

Padom berlinskog zida postojala je realna opasnost da se razotkrije ova dimenzija djelovanja jugoslovenskih političkih policija. Ona se razlikovala od djelovanja sličnih službi ostalih komunističkih zemalja, jer je svoju antikomunističku dijasporu difamirala insceniranim optužbama da je fašistička,teroristička,etc. i što je nad tom dijasporom napravila zločine koje sva ostala istočna Europa zajedno, nije napravila nad svojim političkim neistomišljenicima u emigraciji, zajedno. Stoga je služba 80-tih na vlast u YU instalirala osobe čiji psihološki profil bio najpogodniji za organizaciju i vođenje rata, preko koga su Partija i Službe jedino mogle preživjeti. Dobro upućeni u opasnost koja se nadvila nad pripadnicima tajnih službi bivše Juge, šef UDBE Zdravko Mustač je izrekao svoju antologijsku rečenicu:"Mi smo ovaj rat morali imati!"

Tko je glasao

Imam jedan prijedlog za

Imam jedan prijedlog za tebe
Sljedeći dnevnik naslovi Jutarnja ukrUDBA.

Tako ćeš imati pokrivene teme koje su ti drage, Jutarnji i UDBA, a i mi ostali ćemo doći na svoje jer će već u naslovu biti jasno što nam to puca za te teme.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

nekulturni primitivac

silverci,

tko ste vi nekulturni primitivac koji mi se obraća sa balkanskim "ti" da mi dajete savjete o mojim dnevnicima.
stvarno se pollitika srozala na atmosferu krležine "balkanske krčme". koliko se sjećam nisam s vama grabio iz istog kazana.

Ako niste u stanju bilo, što suvislo reći u dnevniku najbolje vam je da šutite, ili ako vam se više sviđa "čutite"..

Tko je glasao

koliko se sjećam nisam s vama

koliko se sjećam nisam s vama grabio iz istog kazana.
I da znaš da mi je drago zbog toga.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Zar UDBA nije bila funkcionalno organizirana od strane republika

Odnosno, zar nisu hrvati bili zaduzeni za hrvate, a srbi za srbe itd.?

Tko je glasao

PA NARAVNO

Šef jugoslavenske UDBE (Savezna Služba Sigurnosti, bezbednosti, whatever) je bio Hrvat od 1996 do 1991, a hrvatske UDBE Perković, kojewg njemačka policija traži zvog ubojstava Hfrvata u Njemačkoj. Oba su dobro zaštioćena od Tuđmana i svih njegovih nasljednika.

Tko je glasao

Eto što radi beskrajna

Eto što radi beskrajna mržnja. Zaslijepljen, obeznanjen, komatozno stanje. Reci, tko je držao Tuđmana u kućnom pritvoru 20 godina? Da nije sam sebe..? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Ne želim ga

reklamirati,ali postoji beogradski udbaš koji je napisao knjižicu gdje solidno opisuje kako su stalno ubacivali svoje ljude među emigrante.

Ne samo u ovom konkretnom slučaju,nego stalno se igralo dvostruke igre,duple pasove i sl.

Posao kao i svaki drugi. Naravno da su jugoslavenske vlasti stalno radile na diskreditaciji hrvatske ideje,sredstva se nisu birala.

Dapače,špijunske službe vode rat u miru,države se štite,vlast se štiti.

Kako se Yuga podjelila. Najprije su se posvađali komunisti po nacionalnom ključu. Naravno da su se odmah po istom ključu podjelili udbaši,kosovci ,policija pa vojska.

Znači, svaka ptica priključila se svome jatu što samo dokazuje da je nacionalna svijest jača od bilo koje ideologije.

sve dobro...

Tko je glasao

Iluzija

Netočno, kriminal i mafija se nisu podijelili - dapaće postali su jedinstveniji i čvršći. Ako želiš imena samo reci!!!

Tko je glasao

Budemo kad

kriminal i mafija budu na tapetu,hehe.

Znamo da su se raspucali po nacionalnim šavovima najprije vladajući.

Onda sitna boranija.

Kriminal i mafija su i prije funkcionirali po nekim drugim pravilima. Nadam se da ovdje pričamo o onih 10% što se vidi iznad površine.

sve dobro...

Tko je glasao

Pjeva V. Krsnik: UDBA, UDBA TI SI MOJA SUDBA....

Dakle, birajući između fantaziste V. Krsnika i fantazista Barcelone, ipak se opredjeljujem za - fanztaziste Barcelone: TV NOVA, počelo je...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Mile Nakić

Nova proza

Skica za portret Mile Nekića

1.

Jesenskoga popodneva 1969. godine, na povratku iz radlovačkog kamenoloma, Mile Nekić, tada dvadesetdvogodišnji mladić, vozač teretnoga kamiona, čija je prikolica do vrha natovarena kamenom, na dijelu puta nadomak Orahovice označenu kao crna točka nije usporio vožnju, nego je snažno pritisnuo papučicu gasa, rukama se odupro o upravljač i zaletio u visoki betonski zid koji je podignut da nepažljive vozače štiti od pada u provaliju...

»Jedva sam izbjegao autobus pun školske djece«, govori poslije policajcu koji na uviđaju sumnjičavo klima glavom. Već je idućeg dana suspendiran. Umjesto odlaska pred disciplinsku komisiju, iste večeri sjeda na vlak prema Zagrebu, pa na avion za Trst. U njemu je usidren prekooceanski brod Ancona koji plovi u Australiju.

2.

Deset godina poslije, osmoga dana veljače 1979, uvečer, u svom stanu, u zapadnom dijelu Sydneyja, Mile sa suprugom slavi treći rođendan sina. Ne iznenađuje ga kucanje na vratima jer očekuje prijatelje, ali umjesto poznatih lica ugleda sidnijske policajce. Oni ulaze na način kako se upada u stan opasna terorista, a ne političkog emigranta, stavljaju mu lisice na ruke i guraju ga grubo k izlazu. Više iznenađen nego uplašen Mile se osmjehuje, široko, kako se dugo neće smijati. »Ne smij se, prokleto kopile«, prijeti mu policajac, »uhićen si!«. »Šalite se«, smanji Mile osmijeh za polovicu. »Našli smo eksploziv u tvom stanu.« »Glupost, niste mogli naći ono čega nema...« Mile u tom času ne zna da su to specijalci, pripadnici antiterorističke policije, osposobljeni da u stanu nađu i ono čega nema. »Već ujutro ćete me pustiti«, kaže samouvjereno. Zna kako država, koja njeguje demokraciju, kažnjava demonstrante koji mirno prosvjeduju ili spaljuju jugoslavensku zastavu na nogometnom igralištu (kada gostuje beogradski klub), i viču: »Živjela Hrvatska!«, »Živjela Australija!« (o čemu redovito izvještava »The Sydney Morning Herald« na prvoj stranici), kada obvezno završi u »marici« i prenoći u zatvoru, odakle ga iduće jutro puštaju uz jamčevinu koju plati hrvatska mladež. »Tvoj će se sin oženiti prije nego što izađeš iz zatvora«, kaže ne bez ironije policajac pogledavši Nekića juniora. Zna čovjek, nije mu ovo prvo uhićenje, može mu se vjerovati.

3.

Za tešku optužbu sud mora iznaći i teške dokaze te valjane svjedoke, kako već biva u pravnoj državi. Prvi čovjek optužbe je Vico Virkez, koji je u Australiju doputovao također prije desetak godina, stalni posjetitelj »Hrvatskog doma« u Buckingham Streetu 47, istaknuti hrvatski jurišnik kojemu je životni cilj uspostava nezavisne hrvatske države. Nitko nikada od Hrvata nije posumnjao da je zapravo riječ o Srbinu, Vitomiru Masimoviću, policijskom doušniku i agentu jugoslavenske Udbe.

Osmoga dana veljače 1979. »krtica« telefonski naziva jugoslavenski konzulat u Sydneyju i obavještava ih o nakanama svojih prijatelja, terorista. Poruku »hvataju« sidnijski agenti koji prisluškuju konzulat, pa Vico svoju dojavu mora potvrditi i pred policijom, nakon čega i njega uhićuju i odvode u centralni gradski zatvor. Privremeno, kao što će se poslije pokazati, jer jugoslavenska se Udba brine za svoje doušnike.

Iste večeri pripadnici specijalne policije uhićuju još petoricu hrvatskih »terorista«, članova Hrvatske republikanske stranke, pod identičnom optužbom, sumnjive sličnosti, da su i kod njih pronašli oružje i eksploziv kojim su namjeravali razoriti iseljenički klub u Kabramati, putničku agenciju »Generalturista« u Newtownu, dvoranu u Sydneyju u kojoj se trebao održati koncert skupine pjevača iz Jugoslavije, dignuti u zrak stan jugoslavenskog generalnog konzula i, što je osobito uznemirilo mirne građane Sydneyja, da su namjeravali trovati cijanidom gradski vodovod.

4.

Iako zatečen teškim optužbama, Nekić ne strahuje. Prisjeća se majčine uzrečice, ona je često govorila da čistu obrazu malo vode treba. Tada još i ne sluti da nije riječ o njegovu obrazu, niti o obrazu optužene »hrvatske šestorke«, nego o optužbi, suđenju i konačnom obračunu s dvjesto tisuća Hrvata u Australiji.

Priprema se najdulji i najskuplji proces u povijesti australijskog pravosuđa, koji će trajati tri stotine i tri dana, i za koji će biti utrošen silan novac poreznih obveznika, koje vlast nije smjela razočarati.

Novine citiraju australijskog ministra za emigraciju Philipa Lyncha, koji je tvrdio da su hrvatski nacionalisti u Australiji predugo nesmetano provodili terorističke akcije i nasilje nad predstavnicima jugoslavenske vlade, koja s pravom zamjera australijskoj vladi očiglednu nesposobnost da pohvata počinitelje.

Zločinačke namjere »hrvatske šestorke« očekivani su nastavak ustaških terorističkih provokacija u Canberri, Melbourneu, Sydneyju i drugim australijskim gradovima, u kojima se svakodnevno napadaju diplomatska, konzularna, trgovačka, turistička i druga predstavništva, premlaćuju australijski državljani jugoslavenskoga podrijetla, sa stalnim ili privremenim boravkom u Australiji. Teroristi ucjenjuju, prijete, pucaju i ubijaju — ukratko šire ideologiju nasilja i mraka, pa je očigledno da je u Australiji na djelu antijugoslavenski terorizam. Australska vlast još može tolerirati kad se teroristi tuku i ubijaju međusobno, ali sada — kada su digli ruku i na australijsku imovinu i prijete nevinim ljudima, posljednji je čas da se ti ljudi uhapse i osude. Ova im zemlja pruža gostoprimstvo i utočište, ali moraju poštovati njezine zakone. Ako pak žele srušiti jugoslavensku državu, neka to sanjari nezavisne države Hrvatske rade u Jugoslaviji, a ne u Australiji...

Australijski državni tužitelj Ivor Greenwod podsjeća na upade ustaških terorista u Jugoslaviju, 69. i 72. godine (otkada je hrvatstvo sinonim za ustaštvo), koji »opijeni romantičarskim snovima o oslobađanju Hrvatske nisu znali da je plamen revolucije, koji je tako blistavo gorio u dalekoj Jugoslaviji, prigušen realnošću života u toj komunističkoj zemlji«.

Bivši direktor australijske tajne službe ASIO-a prisjeća se da predstavnik tadašnje liberalne Vlade deset dana nije htio primiti diplomatske predstavnike jedne suverene europske države (Jugoslavije), ali je primio delegaciju ekstremnih hrvatskih emigranata. Spominje logore za obuku terorista nedaleko od Geelonga.

5.

Policija tvrdi da su kod Nekića pronađena dva štapića delignita, elektronički dijelovi za pakleni stroj, upaljač i sat. Dokazni materijal pronađen je u ladici njegova pisaćeg stola, što je potvrdilo nekoliko policajaca. Poslije je utvrđeno da Mile nema pisaći stol nego kuhinjski, bez ladica, dakle i bez eksploziva u njima...

Tvrdnju da se »šestorka« međusobno poznavala Nekić demantira, a o Virkezu izjavljuje da ga je prvi put vidio u centralnoj policijskoj postaji. Za vrijeme suđenja bezbroj je provokacija. Pucalo se, na primjer, na kuću suca koji je vodio istragu, što je pripisano Hrvatima, a ne uhvaćenim Srbima. Tijekom suđenja porota nije doznala da je riječ o provokatoru Srbinu, kao ni činjenicu da je glavni svjedok stanovito vrijeme liječen u umobolnici, u kojoj je, pokazujući očigledne znakove šizofrenije, razgovarao, osim sa samim sobom, i s paucima...

Kako to da se za desetak godina ni riječju ni djelom nije odao špijun Vicko Virkez, odnosno Srbin Vitomir Masimović. »Bio sam najveći Hrvat kojeg su dosad imali«, objasnit će poslije nekom novinaru. Priznat će, također, da je od policije dobio upute što treba/mora reći na suđenju. Napamet je naučio ono što je poslije ponavljao. A i nije ga trebalo mnogo nagovarati da kaže sve što australijski sud želi čuti, ta zato je i došao u Australiju. Je li se kolebao? U času kolebljivosti zaprijetili su mu, ne bude li govorio ono što mu kažu, vratit će ga Hrvatima. A kad je već »najveći od svih Hrvata« izbjegao dugogodišnju opasnost da ga uhvate Srbi, još više se bojao duge hrvatske ruke, pa je svjedočenje protiv Hrvata bila jedina mogućnost da dobije lažni jugoslavenski pasoš i vrati se u domovinu.

6.

»Petnaest godina zatvora«, čuje Mile Nekić presudu. Smije se, ne shvaća da zbog političkih demonstracija, posve legalnih u zemlji demokracije, može biti osuđen na tako drastičnu kaznu.

Smije li se od očaja? Ne, od nevjerice. Ali ljudi s kovrčavim vlasuljama, zaogrnuti crnim plaštevima, vrlo su ozbiljni.

7.

Tamnica kao tamnica. Samica veličina 1,5 m puta 3,5 m, bez grijanja, s prozorčićem veličine 50 puta 70 cm (s rešetkama, bez stakla), ležajem, stolićem, stolcem, ormarićem i WC školjkom. Ustajanje u 7 sati, silazak po doručak (jede sâm), dopodnevna šetnja, ručak, popodnevna šetnja, spavanje. U međuvremenu tučnjave (stražari što vide, ne vide), trgovina drogom, podmićivanja, vrbovanja, obvezna kupanja, povremena silovanja ljepolikih i ženskolikih, kazne za neposluh, nedjeljna misa u zatvorskoj kapelici. Posjeti su dvaput mjesečno, po 20 minuta, u posebnoj sobici. Prije toga svlačenje do gola, uz obvezni pregled: zavirivanje u usta, u čmar, ispod jaja. Da ne prokrijumčari drogu ili turpijicu. Odijevanje bijelog kombinezona bez džepova, s malim lokotom ispod vrata. Razgovor bez tjelesnog kontakta, uz dežurnog policajca.

Nakon posjeta ponižavajući se postupak ponavlja.

Nekić ima beskrajno vremena za razmišljanje. I razmišlja, što je najmučnije. O vlastitoj obitelji, o zavičaju, o svome uzništvu, o slobodnoj hrvatskoj državi. Razmišlja o roditeljima. Australija je daleko, ali ne toliko da ne bi doznali tragičnu priču o njemu, službenu istinu zbog koje je sin prekinuo svaku vezu s roditeljima, bratom i sestrom kako to ne bi morali oni učiniti. Iako oni znaju da im sin nije ustaša (drugi mogu zaključiti da to i ne može biti mladić rođen 1947, on je »crna ovca« u obitelji, oni pak crna obitelji u Hrvatskoj.

Zna to njegov otac, koji je u ratnom metežu Drugoga svjetskog rata za kratko vrijeme prešao dug put od partizana do »narodnog neprijatelja«, koji je dojučerašnjim suborcima okrenuo leđa kada je shvatio da je iznevjereno njegovo hrvatstvo. Mile je brže shvatio da u novoj Jugoslaviji samo Srbi i Jugoslaveni imaju šansu, a kako će Jugoslaviju još desetljećima biti nemoguće rušiti iznutra, emigrirao je u Australiju — da to čini izvana. On je, zapravo htio samostalnu Hrvatsku (što je eufemizam za rušenje Jugoslavije).

8.

Što Nekić radi o dokolici? Crta. Poslije slika. Izmjenjuju se prizori zavičaja, slavonskoga sela Tompojevaca, nedaleko Vukovara, ili »Mjesečeva pejzaža« Jasenica ili Obrovca, odakle su njegovi roditelji doselili u Slavoniju. Kreće se u skučenu prostoru nalik hodniku, ali i na najmanjim slikama uočljiva je beskrajna širina Slavonije: polja, livade, kuće, crkva, škola, Tompojevčani.

Nakon šest godina premještaju ga u drugi zatvor. Nekoga bi dugogodišnji zatvorski život slomio. Nekića nije. Nekoliko puta predlažu mu da traži pomilovanje, pokušavaju ga vrbovati za tajnu australijsku službu, obećaju mu slobodu. Sebi žele olakšati savjest, njemu izdržavanje kazne, ali Mile to ne prihvaća, jer bi morao priznati sve optužbe montirana procesa. Ako prizna, sistem bi dokazao da je bio u pravu on, a ne optuženi.

Irski svećenik promatra sa zanimanjem njegove radove, nagovara ga da se prijavi na prijamni ispit, na koledž. Mile odlazi na prijamni, slika antičke kipove i mrtvu prirodu. Nakon nekoliko mjeseci dobiva obavijest da je primljen na studij. Prebacuju ga u zatvor poluotvorenog tipa. U osam ujutro puštaju ga izvan zidova, u grad, na dvanaest sati. Prije izlaska i po izlasku slijede detaljni, već opisani pregledi. Dobiva džeparac za autobusnu kartu i sendvič. Nekoliko studenata slične sudbine nije izdržalo izazovu dvanaestosatne slobode. Bježali su, vraćeni i ostali trajno iza zidova tamnice. Mile odolijeva napastima. Najveće su one na koledžu. Umjesto mrtve prirode slika golu djevojku. Svi imaju razumijevanja prema njemu pa i djevojke-modeli. Mile uspješno studira, prvi je osuđenik zatvorenik koji za vrijeme tamnovanja završava studij. Zatvorska uprava organizira mu prvu samostalnu izložbu, koju otvara ministar kulture osobno. Vlast je ponosna, hvali se svojim djelotvornim odgojem. Oni i od okorjela terorista mogu načiniti korisna člana društva, dapače, umjetnika.

9.

Zbog dobra ponašanja Mile dobiva poneki dan mjesečno skraćenja kazne, kao da daje krv u vojsci. Svakoga dana računa kada će izaći iz zatvora. Ipak griješi, jer ga puštaju ranije, 26. kolovoza 1988. godine, nakon deset godina provedenih iza zidova sidnijske tamnice.

Supruga i sin, koji su ga deset godina promatrali iza rešetaka, nisu više uz njega. Sâm je više nego ikada u životu. Razmišlja li o rehabilitaciji, ta očigledno je da se radilo o montiranu procesu? To bi se utvrdilo tek ponovljenim suđenjem, koje ni on ni itko od optuženih i osuđenih ne može platiti, i da čitav život rudare u rudnicima opala. Ali australijsko je pravosuđe priznalo kako je svojedobno stanoviti Tim Anderson bio nevino osuđen, zbog slične optužbe, nakon što je već odsjedio/odležao sedam godina.

10.

Je li Nekićev križni put završen? Nije. Prije izlaska na slobodu pokušavaju ga deportirati u Hrvatsku, jer nema australijsko državljanstvo. No, on je već odavno medijska osoba. U njegovu obranu ustaju studenti, profesori, dio javnosti.

Potkraj 1991. vraća se u Hrvatsku. Na ulasku u Osijek Vojna se policija ne može načuditi: došao je iz Australije braniti grad, kada su iz njega već izbjegle dvije trećine njegovih građana...

Mile je ushićen, slobodna hrvatska država je na vidiku. Snovi mu se napokon ostvaruju.

Zna li da je snove lakše sanjati, makar i u tamnici, nego ih ostvarivati?

Stjepan Tomaš
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mile Nekić, akademski slikar, DATUM ROĐENJA: 2.7.1947. u Tompojevcima, od najranijeg djetinjstva pa sve do 1969., kada napušta domovinu živi u Đurđenovcu. U Australiji je 1979. s grupom Hrvata uhićen i lažnim svjedočenjem jugokomunističkih obavještajaca optužen za terorističke djelatnosti 1981. osuđen je na 15 godina strogog zatvora. 1988. za vrijeme služenja nepravedne kazne diplomirao Fine Arts na East Sydney Technical College. Iste godine, u kolovozu nakon utvrđivanja istine pušten na slobodu, te odmah samostalno izlaže u Sydneyu, 1989. 1991. vraća se u obranu domovine i dragovoljno pristupa postrojbama ZNG Osijek. 1994. izlaže na skupnoj izložbi - Osječki otvoreni atelier. SAMOSTALNE IZLOŽBE: 1988. The Works Gallery, Paddington, Sydney, 1989. DC Art Gallery,Woollahra, Sydney, 1994. MGC Fortezza, Zagreb, 1995. Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Galerija umjetnina narodnog muzeja Zadar, Narodna i radnička knjižnica Đurđenovac, 1997. Galerija HNK Osijek Galerija KUNA, 1999. Galerija HNK Osijek izložba "Križnog puta", 2000. Galerija likovnih umjetnosti Osijek SKUPNE IZLOŽBE: 1994. Osijek, 1995. Osijek, 1997. Vinkovci, 1998. Osijek itd. Danas obnaša dužnost djelatnog časnika u HV, 2 P - Osijek. ČLAN: Udruge dragovoljaca domovinskog rata, Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek,

ODLIČJA: Spomenica domovinskog rata 1990-1992, Spomenica domovinske zahvalnosti, Medalja bljesak, Red hrvatskog pletera, Red hrvatskog trolista i Red Stjepana Radića, ADRESA: P. Kolarića 8, Osijek

Link:
http://www.durdenovac.s5.com/page6.html
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

The Sydney Morning Herald
11 February 2012

What a shocker - but then, nothing coming from the UDBa should really shock us!
Hilda Framed: the untold story about the Croatian Six Hamish McDonald

When the Federal Government released its white paper on counter-terrorism in 2010, there was a curious omission from its list of terrorist attacks and major foiled attempts in Australia over the past 40 years. What on the face of it should rank as the biggest counter-terrorism success was not even mentioned. This was the "Croatian Six" case in February 1979, when NSW police were said to have stopped the imminent bombing of Sydney's Elizabethan Theatre during an event attended by up to 1600 people, the bombing of several city businesses and the cutting of Sydney's water supply. The six accused were successfully prosecuted and each sentenced to 15 years' jail, convictions and sentences upheld on appeal. The omission may reflect embarrassment over the case, around which doubts and suspicions began to swirl even as the six underwent a trial that lasted eight months. A Herald investigation strengthens suspicions that the Croatian Six - Max Bebic, Vic Brajkovic, Tony Zvirotic, Joe Kokotovic and his brother Ilija Kokotovic, and Mile Nekic, all young tradesmen and Australian citizens of Croatian birth - were framed, each spending up to a decade in prison. Not only that, the Croatian Six case resulted from an operation by the Yugoslav state security service, known as the UDBa, to blacken the Croatian-Australian community as extremists, using Australian intelligence and police services as its tools, according to a top American intelligence expert on the Balkans. This was not entirely unwitting. A former lawyer working for the government in Canberra claims intelligence information about the involvement of the UDBa was withheld by officials from the trial and from prime minister Malcolm Fraser. He says this information would have altered the verdict to not guilty. Croatians formed the majority of the 160,000 Yugoslavs who took up Australia's assisted migration scheme after World War II. The intensely nationalist and Catholic community soon used its new freedom to organise campaigns against the communist Yugoslav federation, dominated by Serbs. Consulates and travel offices linked to the state airline, JAT, were targets for demonstrations, ethnic scuffles broke out at football matches, smoke bombs went off at cultural events. It got more serious, with the Yugoslav Interior Ministry intercepting armed incursions by Australia-based members of the Croatian Revolutionary Brotherhood or HRB. It was a convenient cudgel for Australia's left to turn against the Coalition government and Canberra's security apparatus. Croatians were stigmatised as Nazis by the wartime collaboration of a nationalist organisation, the Ustashe, with the German occupation. "We were the Muslims of that time," says Branko Miletic, a Croatian-Australian journalist in Sydney. Left figures such as Jim Cairns and Joan Coxsedge excoriated the Liberals and ASIO for ignoring this importation of fascism, including East European war criminals on the run, in their one-eyed focus on communism and Soviet espionage. When Labor came to power in 1972, one of the first acts of its attorney-general, Lionel Murphy, was a "raid" on ASIO's headquarters in Melbourne in March 1973, to find files on Croatian extremists he believed ASIO was withholding. In the 1970s the Croatians came under scrutiny by the federal police and special branches of state police. The founder of the Yugoslav communist state, Josef Broz Tito, was ageing; the temperature of Yugoslavia's sub-nationalism rising. So when, in February 1979, NSW Police announced that a group of Croatians had been arrested in Lithgow and Sydney just before planting gelignite time-bombs in targets identified with the Yugoslav regime - including the 1600-seat Elizabethan Theatre in Newtown, where entertainers from Yugoslavia were about to perform - there was a high degree of public credulity. The police swoop seemed the right mix of force and intelligence to grab terrorists and their explosives just in time. It had started when a young Yugoslav helping build the Wallerawang power station, Vico Virkez, went to Lithgow Police Station on February 8, 1979, and confessed he was involved in the plot. Raids on Virkez and his alleged accomplices in Lithgow and Sydney followed that night. Virkez turned crown witness, and got off with a two-year sentence. He renounced his Australian citizenship and was flown back to Yugoslavia while the trial continued. His six alleged accomplices each got the maximum 15 years. All served up to 10 years. The credibility of Virkez was disputed from the start. He had a history of psychiatric disturbance. He had been in touch with the Yugoslav consul-general in Sydney. He wanted to return to Bosnia-Herzogovina. Subpoenas by defence lawyers for what ASIO and other agencies knew about Virkez were blocked on national security grounds. There were other questions. At least one of the accused had been roughed up during questioning at the Sydney CIB. All six recanted the confessions they had allegedly made to police, five in unsigned "verbals". But some 40 police insisted the confessions were uncoerced and that they had found gelignite, detonators and crude timers in the homes of the accused. The jury went for the prosecution case, as did the NSW Court of Appeal.
In August 1991, the ABC's Four Corners dropped a bombshell. Reporter Chris Masters tracked down Virkez in the disintegrating Yugoslavia. He admitted he was a Serb named Vitomir Misimovic who had infiltrated the Croatian community here and informed on its activities to Yugoslav diplomats. In court he had kept to a script written by police. None of the six were guilty of the bombing conspiracy. By that time, many of the police involved were under a cloud. Roger Rogerson was about to go to jail. The Ananda Marga convictions had been overturned by Justice James Wood. The CIB and its squads had been disbanded as a "hotbed of corruption"; the Special Branch was next. Wood's later royal commission ripped open patterns of police malpractice. Yet in 1994, chiefly on legal advice from crown lawyer Rod Howie, QC, (later a NSW Supreme Court judge), the then Liberal government's attorney-general John Hannaford dismissed applications for a judicial review of the convictions. The case remains a deep grievance for the Croatian community. "We ... still feel bitter about it today," says Mario Despoja, who ran an unofficial Croatian "embassy" in Canberra in the 1970s, and whose daughter, Natasha Stott Despoja, became leader of the Australian Democrats. For the six men and their families, it remains a nightmare. Lydia Peraic, the former wife of Joe Kokotovic, shudders at the recollection of the night when Rogerson and his raiding party, pistols drawn, swept into their Burwood house, and what she says was a highly prejudiced trial. "We were family people looking forward to the future. We had our beliefs," she said. "They [the six] were active, within the law. They believed in the ideal of a free Croatia, which it is today." The effect was devastating. "Our whole family was destroyed," Peraic said. But new information is reviving the case for a judicial review of the Croatian Six convictions. In the 1990s, John Schindler was the technical director of Balkan operations for the US National Security Agency, involved with interception and decryption of electronic data and messages. In the search for war criminals, he noticed a pattern in their background. "Many of the them had the same curriculum vitae: that is, individuals who were involved in organised crime yet also had connections to the state security service," he said. "These individuals had roots in the special program, as they called it, of UDBa back in the days of communism. That is, individuals who did dirty work for UDBa, for Belgrade, abroad, in western Europe, in the US, very much in Australia, who wound up doing terrible things in the 1990s."
Now a professor in national security at the US Naval War College, in Rhode Island, Schindler will soon publish Agents Provocateurs, a book about the UDBa. It discusses the Croatian Six case. "It was a classic UDBa op," Schindler says. "There is no doubt they set up all six." Former UDBa officials involved with running the operation or who knew directly about it had told him it was "one of their great successes", Schindler said. "They succeeded in discrediting the Croatian diaspora in Australia completely." Asked how aware of Yugoslav intelligence involvement were the Australian agencies, Schindler said that at the "worker level" they were probably unwitting. "I have no doubt that individuals at a higher level were witting," he said. "ASIO was certainly aware that the story was not right, as they intercepted Misimovic's phone call to the Yugo consulate telling them he was going to the cops - hours before he did," Schindler said. "Exactly what ASIO knew, and when, I'm less certain of, but any ASIO officers who worked Croatian CT [counter-terrorism] in the 1970s had to be aware that Croatian emigre groups were deeply penetrated by UDBa and some such as the HRB [the group which ran the military training exercise near Eden, NSW, in 1978] were, in effect, under their control. Agents provocateurs were a standard UDBa technique." Schindler thinks about one-third of the 14 diplomatic staff then at the Yugoslavian embassy and consulates in Australia would have belonged to the UDBa. But he thinks Virkez would have been run by an "illegal" under some kind of cover. "The UDBa pulled off the same op in the US shortly after the Croatian Six drama played out, the so-called Otpor ["Resistance"] trials here in New York circa 1981-82," Schindler said. "The Australian Police screwed the case up royally, but I doubt they understood that the entire thing was an UDBa set-up." Some senior officials did have more than an inkling of this, says Ian Cunliffe, a senior legal adviser in the Department of the Prime Minister and Cabinet over 1979-81 and later the secretary of the Australian Law Reform Commission. In February 2007, while giving evidence at the NSW Coroners Court inquest into the deaths of the five Australian newsmen in East Timor in 1975, about intelligence material he had seen during duty with the 1975-77 Hope royal commission into Australia's intelligence services, he was asked if officials withheld intelligence material from the government. There was a case where "the deputy secretary of the department said this wasn't to reach the prime minister," Cunliffe replied. "That involved withholding information which would have been significant in a major criminal trial." Questioned by the coroner, Cunliffe said it occurred while he was in the Prime Minister's Department and involved ASIO and the Commonwealth Police. "... I asked questions as to what had happened and, first of all, was given a whitewash answer by the Commonwealth Police," he said. "I pressed further and it became clear there was much more to the story ... There was one of those famous interdepartment committees called - which consisted of ASIO, Immigration, Foreign Affairs, Attorney-General's, the Commonwealth Police - chaired by the Prime Minister and Cabinet, ... [its] decision closed matters that I thought were tantamount to perverting the course of justice in a criminal trial involving about six defendants here in Sydney." The subject was taken up at two committee meetings. "The decision was taken that none of this material should be made available and that Commonwealth Police, indeed, at that meeting said that if - I asked the question, 'What happens if these things are subpoenaed?' - and they said, 'Well, they won't exist'. As an officer of the court, at that time, that troubled me." Cunliffe, now retired in Melbourne, confirms he was talking about the Croatian Six case. "I feel there's been a grave injustice because of information that was withheld at the trial and at the appeal of the six people who were convicted ..." he says. Framed, the Herald's first ebook, investigates the fate of six men jailed for up to a decade over plans to blow up a Sydney theatre in 1979 as part of a Croat terrorist plot. Hamish McDonald spent months tracking down the surviving members of the Croatian six, the police and others involved in the case. His findings strengthen suspicions that these convictions are, as one former senior Australian official puts it, "a grave injustice". McDonald also investigates the role in the case of the Yugoslav state security service, which used Australian police and intelligence services as tools to blacken the reputation of Croatian-Australians as extremists. The Herald publishes an extract of McDonald's book in print, online and on the iPad app today. Video interviews with key subjects in the story are on the Herald's iPad app and online. The full story, Framed, is published as an Amazon ebook on the Kindle Store. The book can be purchased on the Kindle Store here . The ebook will cost $US 1.99 and can be downloaded onto most digital platforms: Kindle reader, PC, Mac, iPad, tablet, iPhone and iPod touch.
http://www.smh.com.au/national/framed-the-untold-story-about-the-croatia...

Tko je glasao

Ideološki trol

Ovo se zove aktivno blogiranje, bez i riječi vlastitog stava - o lijepljenu stranog nerazumljivog teksta uopće neću jer to je sukladno pravilima ovog bloga. Super je voditi brigu o 50 g starom australskom slućaju, ovo iz susjedovog dvorišta me se ne tiče!!!?

http://www.jutarnji.hr/uzas-kod-vrgorca-majku-i-oca-u-najgoroj-zimi-strp...

Tko je glasao

Golgota

Tako je golgota.
No i to je poštenije nego da mi netko drugi ili da sam objavljujem pod još drugim nadimkom.
Puno poštenije.
i zato se pokrij ušima.

Tko je glasao

Ljubi bližnjega svoga u svinjcu

Pokrit ćeš se ti po mnogo čemu kad takvi ljubitelji ustaštva dobe "društveno odličje" koje su zaslužili!

Tko je glasao

Što je Golgota?

Pogodak u žicu?
Nešto smo se naljutili?
Nevjerojatno kako ta stara škola misli da je nenadjebiva.
Samo ti pazi na zdravlje i nemoj se nervirati.
Nije to dobro, znaš i sam.
Bez uskličnika.

Tko je glasao

PS

Na kraju ide tvoje priznanje kao i tvojeg susjeda...

http://www.vecernji.hr/vijesti/josipovic-knessetu-i-ja-sam-dijete-titova...

Tko je glasao

Golgota

Što se tiće linka Na onaj događaj u Vrgorcu, a što da ti velim?
Ma ja ti o tome pojma nemam:)
Tko je taj HGSS? :):)

I na kraju što bih ja to trebao priznavati Kao Ivela?
Što Golgota?

Na kraju ti posvečujem pjesmu od grupe "Igra staklenih perli"- "Gušterov trg"

http://www.youtube.com/watch?v=fqjOhWOS72k

Inaće obožavam ovu grupu.
Teška psihodelija jel tako Golgota?

Tko je glasao

Žalostiš me

Ima ona stara, i krčagom me možeš zvati samo me ne razbij. Ti si krenuo razbijački kaj ti ne doliči te sam stoga "odustao"! Imam razumijevanja za one "ozebline" s ćuke!

Tko je glasao

Golgota

Ti si krenuo Golgota đonom po na tvoj već viđeni način. I to ne prvi put.
Informacijama koje sam tebi dao.
Da i zato si smeće od čovika pa se misli.
Slobodno možeš ozebline (teže smrzotine) staviti bez navodnika.
Imao sam ih davno prije rata dobivši ih pri pokušaju spašavanja života svog dragog prijatelja.
A ti i dalje mantraj.
I budi siguran da ću ti znati vratiti bez ikakva straha od bilo kakvih difamacija.
Golgota na potezu si.
Ili ćeš se ispričati?
Dotle slušaj gore preporučenu pjesmu

Tko je glasao

Analogija za vola ubit

Molim autora da dodatno objasni sljedeću analogiju:

Neovisno o slučaju „Hrvatske šestorke“ ova izjava visokopozicioniranog američkog obavještajca samo potvrđuje pretpostavke da je toliko u Hrvatskoj razvikana „Bugojanska akcija“ bila u stvari Udbino djelo, da bi se diskreditirala ne samo hrvatska emigracija kao ustaška nego i hrvatska nacionalna ideja.

Dakle, kako izjava čelnika NSA da je Udba duboko penetrirala u ASIO i hrvatske emigrantske organizacije, te da su za to agenti ASIO znali, "samo potvrđuje" da je tzv. Bugojanska akcija Udbino djelo?

Obzirom da je to glavna ili među važnijim porukama dnevnika, mislim da zaslužuje rečenicu ili dvije kojima bi se stvorio barem privid da se ne radi o proizvoljnom i ničim utemeljenom zaključku autora.

Također bih volio znati kakva je to moć kojom jedna sigurnosna služba može isprovocirati miroljubivog emigranta da se organizira, naoruža, utrenira, ostavi obitelj, otputuje s kraja na kraj svijeta, ubaci se u neku zemlju, zapodjene bitku, poubija nešto ljudi i pritom sam pogine ili završi na dugogodišnjoj robiji.

Da li je to pranje mozga, hipnoza, nešto treće? Ili su svi odreda sudionici tih akcija bili Udbaši profesionalci voljni dati život za dobru predstavu? U čemu je štos? U čemu je tajna Udbe da ona sama ili njen duh i nakon desetaka godina od kada je navodno više nema, još uvijek praši sve u šesnaest, pa i na ovim stranicama?

B-52

Tko je glasao

sm

Tema je vrlo delikatna.
I možda je Krsnikova greška što je uopće spomenuo Bugojansku skupinu.
Ali kad smo već kod njih mislim da bi trebalo potražiti na internetu informacije o tipu pod kodnim imenom "Oskar"- ivan šimunović.
No on je samo mali dio mreže koju su ispreplele Jugoslavenske tajne službe.
Interesantna su svjedočenja Ružice Andrić kojoj se može vjerovati ali i ne mora.
Ali vrijedi sve to pročitati, a uz to i mnoštvo drugih materijala.
Što se tiće nas u Hrvatskoj dobro se zna kuda sve vode tragovi.
Evo ovde stavljam jedan dio svjedočenja Ružice Andrić.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (8.) - Uvijek vjerna Bugojanskoj grupi
Spremnost, 20. lipanj 2006.
PREŽIVILA SAM - MOJA JE DUŽNOST SVJEDOČITI ISTINU
Hrvatski Vjesnik (4.3.06) iz Melbourne opet je objavio udbine laži, dezinformacije i klevete o udbinim žrtvama. Ovoga puta, putem javnog pisma, izdajnika i dezertera Bugojanske grupe Frane Peričića, upućeno meni Ružici Andrić. Dok je živio u Australiji, Peričić je bio poznat kao Franjo. Od povratka u Hrvatsku, promjenio je ime u Frane. Na Peričićevo objavljeno pismo, potreban je odgovor.

Peričiću, sa tvojim zlonamjernim klevetama i lažima, sve što si ti postigao, meni si dao priliku da na javnost iznesem do sada nepoznate tvoje zločine, tvojih istomišljenika, i vaših saveznika. No početi ću redom.

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo(HRB)
Peričiću, uzalud je tebi i tvojim suradnicima poricati, da Bratstvo nije izdavalo iskaznice. Bratstvo je izdavalo iskaznice. Iskaznicu ste dali i mom pok. mužu Ambrozu. Ja sam to dokazala sa objavljenim dokumentom (Spremnost 31.10.2000). Ti Peričiću i tvoji udbini suradnici možete koliko god hoćete urlikati, vikati i poricati da Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo (HRB) nije bila udbina organizacija. HRB-o bila je udbina teroristička organizacija. I zato vi pokušavate svim silama prikriti tko su bile stvarne vodje Bratstva. I to je razlog zašto ti Peričiću kao i drugi udbaši, od likvidacije Bugojanske grupe do danas, neprekidno i kontinuirano ponavljate laži, da su braća Andrić i Pave Vegar formirali Bratstvo i da su bile vodje i mozgovi te zločinačke organizacije. Mrtvu braću Andrić i Vegara, vi blatite sa vašim zločinima.
Bugojanska grupa
Kao i drugi udbaši prije tebe, i ti Peričiću udavio si se u lažima, sa izjavom da je Bugojanska grupa samostalno planirala Bugojansku akciju 1972. Evo nepobitnih dokaza i činjenica. U javnoj objavi vodstva HRB-a (Hrv. Vjesnik 25.12.1966) vodstvo je priznalo da su oni bili inspiratori i organizatori Bugojanske akcije, da su poslali Bugojansku grupu u akciju 1972 i da je Bugojanska akcija bila razrađena u operativnom odjelu HRB-a, pod tajnim kodom "Planinska Lisica. I tvoj suradnik B. Vukušić, tu izjavu Bratstva objavio je u njegovoj knjizi "Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" Javno si me upitao Peričiću, koje ste vi mlade Hrvate poslali u smrt. Ti to dobro znaš, ali se praviš da ne znaš. No, da te podsjetim. U smrt ste poslali Bugojansku grupu. I mladi Bugojanci nisu bili jedini. Tvoja izjava da je moj suprug Ambroz ponio sa sobom žig Bratstva u Evropu, još jedna je laž. Žig Bratstva uvijek je držao Jure Marić. On je bio jedan od najmoćnijih vodja Bratstva.
Mirko Vlasnović
2004, u Hrvatskom klubu u Sydney-u, po prvi puta, javno je bio prikazan dokumentarni film sa sudjenja četvorici uhvaćenih Bugojanaca na vojnom sudu u Sarajevu 1972., Jedna od njih Mirko Vlasnović dajući iskaze sudu, o tebi Peričiću doslovno rekao je: "Početkom ove godine Peričić mi je rekao, da sam odredjen da idem u Evropu izmedju 20 i 25. Ja nisam otišo do tog datuma. Peričić je dosao u kuću .... rekao da ću biti skraćen za glavu ako ne krenem. I upozorio me ako imam što sa ženom kuću, ili nešto na svom imenu da napravim punomoć" Ovaj dokumentarni film umnožen je i poslan Hrvatima širom svijeta.
Otrovani metci
Poslije odlaska Bugojanaca, ja sam bila uhićena u Francuskoj. Pri policiskom pretresu, u putnoj torbi Mudronje koju je on ostavio u Ambrozovom i mome stanu, policija je našla, otrovane metke. Tko je postavio te metke, Mudronja ili ti Peričiću? Ili oba dvojica vas. Ja bih to i danas želila saznati. Ja bih takodjer želila znati, gdje je Jure Marić, isto kao i ti dezerter i izdajnik Bugojanske grupe i jedan od najmoćnijih vodja Bratstva. Zašto on ne izadje na javnost. Zašto ne izađu na javnost drugi moćnici iz Bratstva, poput Sarića, braće Butković, braće Goreta, Gojevića, Bošnjaka i drugih koji su u Bratstvu imali puno veću poziciju od tebe.
Ambrozov auto
Tvoja izjava da ste se ti i pok. Glavaš vratili sa Adinim autom u Ambrozov i moj stan u Francuskoj, tvoja je laž. Prvo, Ado nije imao auto. Drugo, sa tobom se nije vratio pok. Glavaš. Sa tobom se vratio Mudronja. Ti i Mudronja vratili ste se u Francusku sa Ambrozovim autom. Vas oba dvojica, dezertirali ste Bugojansku grupu na samoj austrisko-jugoslovenskoj granici. Tvoja tvrdnja da vas je dočekala u Francuskoj policija su izmišljene bajke. Ti i svi tvoji suradnici i istomišljenici, odabrani ste narod. Bez obzira kakav ste zločin napravili, bez obzira u kojoj zemlji ste djelovali ili bili, vi ste bili i ostali nedodirljivi.
Marko Mijić
Za Mijića ste morali priznati da je udbaš, jer se to više nije moglo sakriti. Marko Mijić i njegov brat živili su u Sydney-u. Ambroz i ja živili smo u Melbourne. Znači 1000 kilometara razdaljine. Ambroz i ja upoznali smo Marka kada ga je vodja Bratsva Jure Marić, poslao kod Ambroza i mene dok smo živili u Melbourne i ti to dobro znas Peričiću. Njegovog brata niti Ambroz niti ja nismo nikada upoznali. Tvoja izjava da sam ja poznavala braću Mijić bolje od vas sviju, još je jedna zla kleveta. U tvojoj kući Peričiću spakovan je otrov "cijankali".Vi ste poslali Marka, da taj otrov odnese u Jugoslaviju. On je odnio otrov u Jugoslaviju. U Jugoslaviji on je ostao živiti ugodan život. Na račun toga otrova, jugoslovenski komunisti okrivili su Bugojansku grupu da je namjeravala otrovati beogradski rezervouar vode. Marko se takodjer po vašem planu trebao priključiti Bugojanskoj grupi, čim započnu oružani sukobi sa jugoslovenskom vojskom. Kao i drugi udbaši, ni on se nije grupi priključio. Ti to sve dobro znas Peričiću. Dakle tvoja izjava, da udba od Marka nije mogla saznati detalje o Bugojanskoj akciji, jos je jedna laž.
Djordje Ličina
Jugoslovenski komunisti i njihovi udbaši su maheri , da na perfidan način kriminiliziraju i sotoniziraju njihovu žrtvu. To je što vi meni činite decenijama. Ovo nije prvi puta da vi iz Bratsva mene pokušavate povezati sa Ličinom. Sa klevatama, bacate vaša zlodjela na mene. Kao što sam već spomenula, u javnoj izjavi vodstva HRB, izjavljeno je: "Bugojanska akcija bila je razradjena u operativnom odjelu HRB-a, pod tajnim kodom "Planinska Lisica" Poznato je, da je Ličina napisao knjigu o Bugojnskoj grupi, "Tragom Plave Lisice" Svatko onaj koji poznaje imalo politiku, složiće se sa mnom, da se nije slučajno dogodilo, da je Bugojanska akcija razradjena i planirana pod tajnim kodom "Planinska Lisica, i da je Ličina dao naslov njegovoj knjizi "Tragom plave lisice". Što se tebe tiče Peričiću, ti si zaboravio da si se ti opozvao na vjerodostojnost Ličininog pisanja 1994 u zagrebačkim novinama Panorama.
Optužbe
Peričiću, ti mene krivo optužuješ da ja blatim i napadam, HRB-o, Božu Vukušića, i sve vas. Ja vas nisam niti blatila niti napadala. Sve što sam ja učinila, ja sam na javnost iznijela vaše zločine. HRB bila je udbina teroristička organizacija. Sama ta činjenica blati Bratstvo. Vi udbaši iz Bratstva oblatili ste sami sebe sa vašim strašnim zločinima. Bože Vukušić sam je sebe oblatio, sa njegovim zločinima i nedjelima.
Bože Vukušić
Činjenica je, Vukušić je napisao udbine laži o Bugojanskoj grupi i meni u njegovoj knjizi "Tajni Rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" Dok je radio kao samostalni istrazivaž u Komisiji za ratne i poratne zločine, Vukušić je imao na uvidu moj potpisani izvještaj o Bugojanskoj grupi i vodstvu Bratstva. On je imao na uvidu i potpisana pisma djece Bugojanaca. Ja sam Vukušiću dala ponudu i priliku da dodje u Australiju i da pregleda tajne arhive Bratstva. On je ignorirao datu mu ponudu. On je takodjer ignorirao moju izjavu i pisma djece Bugojanaca. Dok je Vukušić radio u Komisiji, on i njegovi drugovi sprječili su da tadašnje hrvatske vlasti istraže slučaj Bugojanske grupe. Sprječili da hrvatske vlasti daju Bugojancima zasluženi status hrvatskih bojovnika. Vukušić, po njegovoj izjavi, služio je zatvorsku kaznu u Njemačkoj, ali je perfidno izbjegao reći zašto je stvarno bio u zatvoru. Prema izjavi D. Parage (Zadarski list 19 i 20.01.2002) Vukušić je u Njemačkoj optužen i osudjen za ubojstvo Jusufa Tatar. Istu informaciju i ja sam dobila iz drugih izvora. Prema tim izvorima Jusuf je bio albanaske nacionalnosti. Činjenica je, i pored Vukušićeve kriminalne prošlošsti, njega je neka nevidljiva moćna ruka izvadila iz njemačkog zatvora 1991 i vratila ga u Hrvatsku. Preko noći Vukušić je postao moćnik u političkom životu Republike Hrvatske. Tvoja izjava Peričiću, da je Vukučić patio za Hrvatsku izmišljena je bajka. Oni koji su istinski patili i žrtvovali se za Hrvatsku, prognani su, i poniženi. Prognani su i poniženi i bojovnici Domovinskog rata, pa iz očaja mnogi sami sebi oduzimaju život. Prognani su i poniženi i hrvatski generali. To su činjenice Peričiću.
Privilegije
Tvoja izjava, da si se ti, i tvoji brojni suradnici vratili u Hrvatsku iz rodoljublja i da ne tražite nikakve privilegije, farizejska je izjava. Vi ste se u Hrvatsku vratili po zadatku. Isto kao što se po zadatku bili poslani u strane zemlje, da se infiltrirate medju hrvatskim emigrantima širom svijeta. Vama nije bilo potrebno tražiti privilegije. Vi ste ih dobili čim ste se vratili u Hrvatsku a mnogi su dobili i moćne pozicije. Ja sam želila da sa mojom djecom dodjem u Hrvatsku, želila sam da im pokažem zemlju iz koje su potekli. Ja to ne mogu učiniti. Iz Hrvatske poslali ste mi poruku, da niti ja niti moja djeca ne dolazimo u Hrvatsku. Iz Hrvatske stizala su nam i prijeteća pisma.
Republika Hrvatska
Ti Peričiću i drugi udbaši iz Bratstva, sustavno javno ponavljate da ste borili za Hrvatsku Državu i da ste je vi stvorili. Vi se nikada niste borli za Hrvatsku državu. Vi ste se borili i još uvijek se borite za vašu osobnu korist i za interese onih sila, za koje se borio i krvnik Tito. Sa zločinima i terorom vi udbini teroristi nastavili ste, i nakon stvaranja Republike Hrvatske.
Navodim samo par nepobitnih činjenica.
Vi ste prevarili i zaveli Hrvatski Državni Sabor, sa izjavom koja je poslana iz Australije. Vi zavodite i varate hrvatske intelektualce i narod. Po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovi predstavljali ste javno i privatno udbašicu Katarinu, kao ženu moga muža Ambroza. U knjigama "Povijest Hrvata Australije i Hrvati Australije" vaši suradnici napisali su da je Katarina supruga moga muža Ambroza. Devedesetih godina djete pok. Ilije Glavaša, bilo je uvedeno u zamku da bude ubijeno. Spasio ga je čovjek sa savješću. Kada sam ja počela sa objavljivanjem mojih članaka, usljedili su vaši teroristički napadi i napadi vaših saveznika. 1994 u roku od dva tjedna izvršeni su napadaji na život Ambrozova i moga sina, i na moj život. Ovi napadi bili su izvedeni po udbašima iz Bratsva. Napad na zivot na moga sina izveo je J. Z., sin vaseg suradnika iz Bratstva. Vaša djeca preuzimaju zločinačku profesiju svojih očeva. U napadu na moj život sudjelovala je žena Vidak i čovjek Marić. Te iste 1994 godine, vaš saveznik Hay zloupotrijebio je njegovu poziciju, da maltretira nas obitelj Ambroza Andrića u našem stanu. Tom prilikom, doslovno, on mi je rekao: "Ne idi medju Hrvate, ne idi niti u hrvatsku crkvu ako sebi želiš dobro". Opet 1996. tvoji istomišljenici Peričiću ovdje u Australiji, uz pomoć vaših saveznika pokušali su poslati moga i Ambrozovog sina, nevinoga i zatvor. Pokušali su to učiniti sa sličnim scenariom, sa kojim je optužena i osudjena šestorica nevinih hrvata u Sydney-u. Svakako da sam poduzela zakonske korake protiv ovih zločina. O tome postoji službena dokumentacija. Zlo koje su napravili vaši ssaveznici Page i Eldri nama obitelji Ambroza Andrića, i danas je bolan za mene kao majku. Vaši saveznici iz državnih i nedržavnih ustanova, organizacija, sveučilišta itd., zloupotrebljavali su njihove pozicije, kršili su zakone svoje zemlje da vas štite i pomažu. Bez njihove zaštite i pomoći vi ne bi imali uspjeha.
Terorizirali ste i opljačkali hrvatske udovice i djecu
Peričiću, praviš se da ne znaš o teroriziranju, pljačkanju, silovanju i blaćenju hrvatske djece i udovica. Ti dobro znaš, da ste vi iz vodstva bratstva sa vašim suradnicima, orkestirali sve zločine učinjene protiv djece i udovica, oženjenih Bugojanaca. Izutetak je bila udovica Adolfa Andrića. Ona je zajedno sa vama sudjelovala u zločinima. O nama ostalim udovicma i djeci oženjenih Bugojanaca, širili ste prljave i grozne laži medju Hrvatima širom svijeta. Širili ste ih i pred članovima naših obitelji. Evo dokaza. U pismu udovice pok. Ilije Glavaša, o tvome istomišljeniku Babiću ona piše: "Babić je bio kod moje svekrve pa je njoj rekao da sam ja "slaba žena" i da nisam zaslužila da me on pošten čovjek pomaže" (vidi prilog A) I mene ste blatili pred mojom obitelji. Vi udbaši iz Bratstva, od hrvatskih emigranata širom svijeta, skupili ste stotine tisuća dolara u ime Bugojanaca i njihove malodobne djece. Od tog novca dali ste mrvicu djeci, toliko da se ne može kazati da niste ništa dali. Ostali novac stavili ste u svoj džep. Vi ste materijalno opljačkali i tu malodobu djecu i hrvatske emigrante. Djecu Bugojanaca opljačakali ste i za njihovo djetinstvo i njihovu budućnost. Ta djeca dok su živi nosiće teške posljedice vašega terora. Dok ste vi javno farizejski vikali slava Bugojancima, u isto vrijeme djeca i ja bili smo prognani i terorizirani. Živili smo u bijedi, gladovali smo. Gladovala je i živila u bijedi i udovica i djeca člana Bugojanske grupe Ilije Glavaša. U njezinom intervju Spremnosti opisala je slikovito progone, samoću, glad i bjedu u kojoj je živila sa malom djecom. U prvom izdanju njezine knjige "Tati Bugojancu" ona je takodjer opisala strahote kojima su bile izložene udovice i djece oženjenih Bugojanaca. Istina je, udovica pok. Glavaša danas govori drukčije. Iz kojih razloga to samo ona zna. Najmladji sin Ilije Glavaša rodio se za vrijeme Bugojanske akcije. U njegovom pismu (Spremnost 12.1.2001) napisao je: " Ja bih želio znati, zašto su obitelji Bugojanaca tretirani kao prljavština. Svatko je bio voljan da hvali Bugojance ...."
U mome sjećanju, jos uvijek, svjezan je onaj dan kada si me ti Peričiću pred mojom malodobnom djecom seksualno napao. U pismu datiranom 27.3.1977 udovice člana Bugojanske grupe I. Glavaša, o tebi ona je napisala. (vidi prilog A) "Što se tiče Franje on će se imati kada da zastidi prijavila sam ga policiji i rekla sam ga i Luci, što i kako među njima bude nije me briga". Iz vrlo dobrih razloga vjerujem, da si ti seksualno napao i nju pred njezinom djecom i da je zato nazvala policiju i da je to rekla tvojoj ženi Luci. Kćerka pok. Glavaša u njezinom objavljenom pismu (Spremnost 23.1.2001) napisala je; "Ja sam seksualno zlostavljana od svoje četvrte godine i to je trajalo sve do moje 16 godine" Udovica jednog Bugojanca je takodjer bila silovana. Tvoj istomišljenik I. Butković meni je se prijetio, ako ne budem šutila da će i moja kćer biti silovana, kao i kćer pok. Glavaša. O udovici pok. Vlasnovića proširili ste laž, da se udala za srbina. Tu istu laž ti si Peričiću rekao i meni. Istina ja ovo ne mogu dokazati, ali ti znaš da je to istina. Ove prljave laži, širili ste dok se udovica Vlasnovića mučila da preživi sa troje male djece. Isto je prošla i supruga i djeca ubijenoga člana Bratstva pok. Cindrića. Isto je prošla Bianska (Dada) Pujić, supruga ubijenog člana Bratstva, Pujića. Nju ste nazvali "Vesela udovica " Lista bi se mogla nastaviti.

Hrvatski tjednik Spremost i g. Fabijan Lovoković
Tvoja izjava da ja širim laži i mržnju uz podršku i pomoć raznih službi i urednika Spremnosti, je ništa drugo nego zla kleveta. Ti si Peričiću krivo optužio g. Lovokovića, da je objavljivao moje članke iz koristoljublja. Nasuprot tvoga klevetanja, g. Lovoković sa objavljivanjem mojih članaka, sebe je izložio mnogim neugodnostima. Onima koji su na njega vršili pritiske da neobjavljiva moje članke, gospodin Lovoković nudio im je, da oni napišu njihovu verziju o Bratstvu i Bugojanskoj grupi koju je on bio voljan objaviti. Medjutim nitko od njih nije prihvatio datu im ponudu. Vi iz Bratstva i vaši istomišljenici uvijek ste mrzili i klevetali g. Lovokovića. I ne samo klevetali već i terorizirali. Ja to dobro znam. Dobro se sjećam, kako ste sa otrovnim lažima navodili mlade hrvate da ga ubiju. Pravo je čudo da je g. Lovoković preživio. Ja bih želila znati, zašto vi iz Bratstva napadate i g. Lovokovića za moje članke. Ja sam ih pisala, i ja sam za njih odgovorna, a ne g. Lovokovć. Moji članci bili su objavljeni u Spremnosti. Red je bio Peričiću da si tvoje pismo uputio na Spremnost. Ja ti garantiram da bi bilo objavljeno. Urednik Spremnosti g. Lovoković je čovjek, koji vjeruje u slobodu govora. Umjesto da tvoje pismo pošalješ na Spremnost, ti si ga kukavički dao Hrvatskom Vjesniku da ga objavi. Hrvatski Vjesnik ima dugu povjest objavljivanja udbinih dezinformacija i laži o Bugojanskoj grupi. Tvoje uvrijedljive rječi i javna prjetnja upućene g. Lovokoviću, odraz je krvoločnog jugoslovensko-komunističkog odgoja.
Ivica Šimunović
Bez ikakvih dokaza, vi udbaši već dugo vremena ponavljate da je Ivica Šimunović bio udbaš. Poslije neprekidnog i kontinuiranog ponavljanja da je Šimunović udbaš, ti si se sada Peričiću javno pojavio, i lažno izjavio da sam te ja upoznala sa Šimunovićem. Tvoja zla namjera, prozirna je. Ti dobro znas Peričiću da je Šimunović nabavio najveći dio oružja za Bugojansku grupu i da je on svojim novcem platio oružje. Tebi je dobro poznato da su vodje Bratstva, obećali Šimunoviću da će mu vratiti njegov novac što ga je potrošio za nabavku oružja. Kasnije, kada su odbili vratiti novac Šumunoviću, proširili su priču da Šimunović nije ništa znao. Zar si zaboravio da si i ti, sa Šimunovićem to oružje prebacivao u Austriju. Bože Vukušić prvi je javno optužio Šimunovića da je udbaš. Od tada njegovi udbaški suradnici i istomišljenici, tu priču neprekidno i kontinuirano ponavljaju. Ponovio si je i ti. Jugo-komunisti i njihovi udbaši su uvijek radili na principu, "ponavljaj laž i narod će povjerovati" Poslije neprekidnog i kontinuiranog ponavljanja udbaša, da je Šimunović bio udbaš, i ja sam bila posumunjala u Šimunovića.
Slika mi je postala jasna, kada me je obiteljski član jednog Bugojanca nazvao iz Hrvatske i informirao me, da mu je dat uvid u udbine arhive. On me je obavjestio da je u udbinim arhivima zapisano, "da je poslije odlaska Bugojanaca, Šimunović postavio bombu na biciklo moga i Ambrozovog tada šestogodišnjeg sina, da je Šimunović bio moj ljubavnik, da je Šimunović dobivao od mene informacije o Bugojanskoj akciji itd". Ove laži napisane u udbinim arhivima, dokaz je da je udba u njihovim zapisima, zapisivala fabricirane laži o njihovim žrtvama i da je zamećala trag njihovim teroristima i ubicama. Isto su činili i udbini saveznici iz stranih tajnih službi i policija. Za vrijeme Domovinskog rata, njihove fabricirane laži o nekim članovima Bugojanske grupe, bili su objavljene u stranim knjigama. U pismima nekih udbaša, koje sam našla u tajnim arhivima Bratstva, pročitala sam fabricirane laži o dogadjajima koji su meni dobro poznati, i o nekim članovima Bugojanske grupe. Očito je, koordinacija Udbe, udbaša i njihovih saveznika bila odlična.

Što se tiče Šimunovića, činjenica je i gola istina, kada sam se ja 1972. našla u bjegu sa dvoje male djece, niti ti Peričiću niti itko iz bratstva niste mi htjeli pomoći. Jedini koji mi je pružio pomoć bio je Šimunović. Po njegovoj preporuci pomoć su mi dali, profesor Čolak, i svećenici Kozina i Kelava. Gola je istina, da nije bilo Šimunovića, profesora Čolaka, svećenika Kelava i Kozine ja sa djecom ne bi preživjela. Da je Šimunović bio udbaš, za sigurno ja i moja djeca nestali bi bez traga 1972. Činjenica je, što je javno i dokazano, da svaki Hrvat ili Hrvatica koji su se usudili pomoći djeci i udovicama Bugojanaca, ili se samo ponašati prijateljski spram njih, našli su se pod brutalnim napadima vas udbaša i vaših saveznika. Neke su probali i ubiti, kao što je bio slučaj Mile Kodžomana.
Doza razumjevanja
Tvoja izjava Peričiću. da si ti i tvoji suradnici s dozom razumjevanja podnosili moje takozvane "izazove" i da ste izbjegavali javno reagirati, farizejska je izjava. Hrvati širom svijeta znaju, da vi decenijama vodite propagandni rat protiv mene. Vodili ste ga i još ga vodite, preko Hrvatskog Vjesnika, preko interneta, pute e-maila itd. itd. Vodili ste ga i preko Slobodne Dalmacije. Slali ste i još uvijek šaljete vaše emisare medju domovinske i iseljene Hrvate, da o meni šire prljave laži. Ja sam svjedok vaših zločina, i to je jedini razlog zašto vi decenijama vodite propagandni rat protiv mene. Iz istih razloga vi mene neprestalno blatite i klevetate.
Ponuda
Sa tvojom takozvanom ponudom ti si Peričiću mene oklevetao da sam "tajno i javno prisluškivala i snimala" šestoricu Hrvata iz Melbourne i Gellonga. Sa tvojim lažima, sam si sebi skočio u stomak. Nije bilo nikakve šestorice u Melbourne i Gellongu. Samo u Sydney-a, bila je šestorica mladih Hrvata poznati kao "Hrvatska šestorka" Kao i Bugojanska grupa prije njih, i oni su bili optuženi da su htjeli zatrovati rezervoar vode. Sva šestorica tih mladih Hrvata, bili su nevini optuženi i osudjeni na duge zatvorske kazne. 1991 na australskoj televiziji pojavio se srbin Vitomir Misimović. On je priznao da je radio za udbu. On je priznao je, da ga je udba poslala da se infiltrira medju hrvate. On je ispričao kako je ostvario plan udbe da "Hrvatska šestorka" izgledaju krivim. Prema njegovoj izjavi, poslije uspješnog zadatka, on se vratio u Jugoslaviju, nastanio se u Bosnu, gdje mu je data farma svinja. Misimović je medju hrvatima Australije bio poznat kao Vice Virkez. Kao i Bože Vukušić, i ti isto, mene si oklevetao sa zlodjelima Misimovića. Mislim da nije potrebno spomenuti tko je uveo Misimovića u Hrvatsku zajednicu. Dolazak Misimovića na australsku televiziju, organizirali su tvoji istomišljenici ovdje u Australiji, da stvore sliku da i oni rade u interesu Hrvatske države i da postignu druge političke ciljeve. Ali nisu bili uspješni, kako su mislili da će biti.
Uvjet
Peričiću ti si dezerter. Ti i tvoji suradnici ste izdajnici i teroristi. Tvoje ruke i ruke tvojih suradnika okrvavljene su nevinom krvlju. Krvlju mladih Bugojanaca, krvlju moga supruga i djevera i svih znanih i neznanih vaših žrtava. Prema tome, ti Peričiću nisi u poziciji da postaviš uvjete bilo kome, a kamoli meni. U bilo kojem smislu, tvoj uvjet Peričiću, da ti dostavim moje zapise idiotski je. Od kako sam objavila neke djelove mojih zapisa, udbaši svim silama nastoje doći do njih. Za utjehu tebi Peričiću i drugim udbašima, dajem do znanja. Moji zapisi su u sigurnim i poštenim rukama.
Spomenik Bugojanske grupe
Dok ponavljate kao papagaji da štujete žrtvu Bugojanske grupe u isto vrijeme širite laži i dezinformacije o grupi. Kao i drugi udbaši prije tebe i ti si bio brz Peričiću da se javno pohvališ, da ste podigli spomenik Bugojanskoj grupi. Istina je, podigli ste spomenik.. Ali ga niste podigli iz poštovanja. Podigli ste ga iz koristoljublja. Da sebe prikažete domoljubima i dobrim ljudima. Na spomeniku nema imena Bugojanaca. Sve što ste napisali na tom spomeniku je: "Hod prema hrvatskoj slobodi Lipanj 1972-2002, Raduša". Sa ovim natpisom vi se ismijavate sa mrtvim Bugojancima. Kada su Bugojanci Lipnja mjeseca 1972. pošli u akciju, oni su hodali prema smrti. U smrt si ih uveo i ti Peričiću sa drugim udbašima. Od likvidacije Bugojanske grupe do danas vi beskonačno profitirate na krvi Bugojanaca i berete lovorike na žrtvi koju su mladi Bugojanci dali za njihovu zemlju i njihov narod.
Razlika
Ti i tvoji istomišljenici neprestalno uporedjivate sebe sa članovima Bugojanske grupe. To činite, da uvjerite javnost da poštujete Bugojance i da ste i vi dobri ljudi i rodoljubi. Razlika izmedju vas i Bugojanaca je velika: Bugojanci su bili istinski rodoljubi, časni i dobri ljudi. Ti Peričiću i tvoji suradnici ste izdajnici, teroristi i zli ljudi. Vi niste samo teroristi i zli ljudi. Vi ste i kukavice. Kukavički ste proganjali i terorizirali nezaštićenu malu djecu i udovice, čije ste očeve i muževe uveli u zamku da budu poubijani. Jedna od tih udovica sam i ja.
U ime Ambroza
Peričiću, mizerijo ljudska, poslije svih zločina što si učinio, kako si se usudio govoriti u ime moga časnoga i plemenitog supruga Ambroza. Ti i tvoji istomišljenici niste dostojni poljubiti zemlju kojom je on hodao. Mene si oklevetao, da ja blatim moga supruga i sve Bugojance. Zli čovječe, kako si se usudio to izjaviti, kada hrvatska javnost zna da ja decenijama branim Bugojansku grupu od udbaških laži i dezinformacija.
U ime čijih interesa
Moji objavljeni članci bili su poduprti sa dokumentima. I pored toga Peričiću ti si mene javno nazvao lažljivicom. Javno si me upitao, za čiji interes ja tvrdim da je Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo (HRB) udbina organzacija. Ovo ti je moj odgovor. U ime interesa Hrvatske Države. U ime interesa Hrvatskog naroda. U ime istine. U ime istine o Bugojanskoj grupi i nama udbinim žrtvama. Ja čvrsto stojim iza mojih rječi i stojaću sve dok sam živa.
Poruka
U Lipnju mjesecu ove 2006 godine navršava se trideset četvrta obljetnica od kako ste zaveli i uveli mlade Bugojance u jugoslovensku zamku da budu poubijani. Na ovu obljetnicu mučkog izdajstva i ubojstva Bugojanske grupe. ja imam par poruka za tebe Peričiću, za Marića, Bošnjaka, Sarića, Gojevića, Mudronju, braću Butkoviće, i sve druge vaše suradnike.
1. Vi ste počinili strašne zločine svjesno i dobrovoljno. Počinili ste ih za judine srebrnjake. Vi živite u strahu zbog vaših zločina. Oslobodite sebe. Priznajte vaše zločine i zamolite vaše žrtve da vam oproste.
2. Protiv svih pravila ja sam preživila. Moja je moralna dužnost da svjedočim istinu. Moj suprug Ambroz i moja braća Bugojanci, da su živi, bili bi na mene ponosni, za otpor koji sam dala vama udbinim teroristima i zločincima.
3. Još jednom, ja tražim od vas, prestanite širiti laži o Bugojanskoj grupi. Prestanite blatiti Bugojance. Prestanite koristiti Bugojansku grupu za vaše koristoljublje.
4. Držite na umu, istina je na mojoj strani. Držite na umu, svaki puta kada ja čujem da širite laži o Bugojanskoj grupi, ja ću se nastavit boriti protiv vaših laži, dokle god mogu. Kada prestanem to će značiti da ste me ili ubili ili totalno razorili.
5. Vaši prljavi trikovi ne uspjevaju više. Hrvatska javnost shvatila je, da vi čekate da moje izjave i objavljeni dokumenti padnu u zaborav, a onda vi opet izadjete na javnost sa vašim lažima i dezinformacijama. Usudjujem se se proreći, kada padne u zaborav ovaj moj članak, objavljeno pismo udovice Ilije Glavaša i izjava M. Vlasnovića, opet će se na javnost pojaviti jedan od udbaša ili udbašica u svijetlu njegove/njezine zle ćudi, da šire laži o Bugojanskoj grupi, meni i drugim udbinim žrtvama.
Ružica Andrić

Ostaje odana Bugojanskoj grupi
Lipanj 2006
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Osobno bih volio da se pokrene ponovni postupak "Šestorki".
Neka istina izađe na vidjelo ma kakva ona bila.

Tko je glasao

Naravno da je tema donekle

Naravno da je tema donekle delikatna. Zato i nisam za diletantski pristup poput autorovog.

Kao vrhunsko otkriće ovdje gurati podatak da je tzv. Udba imala vrlo razgranatu mrežu agenata i suradnika, pa i u emigrantskim organizacijama Hrvata je promašeno baš kao i ponovno otkrivanje tople vode. Tko za to nije znao, ne bi se trebao baviti ni čitanjem a kamoli pisanjem članaka o toj temi.

Ako se netko kome je postojanje suradničke mreže prvorazredno otkriće na temelju tog svog "otkrića" još upusti i u konačno zaključivanje o pojedinim operacijama obavještajno-sigurnosnih službi, ne znam što reći.

To su previše ozbiljne stvari da bi im se pristupalo površno i neozbiljno. I ja sam za istinu ali dnevnici ove vrste i ove kvalitete sasvim sigurno nisu korak u tom pravcu.

B-52

Tko je glasao

Udbin suradnik

sm,

iz ovog vašeg komentara se jedino može zaključiti da ako niste bili suradnik Udbe, onda ste njezin odvjetnik. za vas je promašeno ako se otkriva da je Udba imala razgranatu mrežu svojih suradnika u hrvatskim emigrantskim organitzacijama. Najjači vam je argument da "tko za to nije znao ne bi se trebao baviti ni čitanjem a kamoli pisanjem članaka o toj temi".

sm,. što vi mislite da su na ovom portalu svi naivci ili se prave naivci, kad je u pitanju djelovanje Udbe. Ključni čimbenik u razotkrivanju djelovanja Udbe u Hrvatskoj, odnosno bolje rečeno prikrivanju, jest činjenica da nije provedena lustracija. O tome sam na portalu pisao u nekoliko navrata, ali su protiv nje ustali mnogi od pollitičara koji očito imaju jakih razloga po sistemu "koga svrbi, ta se češe". Po ovome što ste napisali u ovom komentaru očito je da i vas samog nešto češe, pa vam smeta uopće otvaranje ove teme. Samo toliko.

Tko je glasao

za vas je promašeno ako se

za vas je promašeno ako se otkriva da je Udba imala razgranatu mrežu svojih suradnika u hrvatskim emigrantskim organitzacijama.

A jašta je neg` promašeno. Topla voda je otkrivena odmah poslije vatre, stvarno davno je to bilo, i informacija o njenom postojanju ne da nije senzacija nego nikome više nije ni interesantna.

Pa koja sigurnosno-obavještajna služba može uopće postojati bez razgranate mreže suradnika? Pogotovo tako "glasovita"? Postoji li makar jedna? Molim primjer.

Kad je već imala upravu za neprijateljsku emigraciju, u sklopu nje i poseban odjel za hrvatsku, koliki diletant mora biti odrastao čovjek koji misli da su se makar informirali a kamoli radili nešto drugo bez razgranate mreže suradnika? Ta nisu valjda čitali listiće čaja i gledali u šalicu jutarnje kave. Imate li Vi ikakvog pojma barem o načelnom ustroju takvih službi?

Čovjeku koji ne poznaje slova je pisanje knjige preambiciozan zadatak, ma što on o sebi mislio. Otvarajte kakve god teme hoćete ali dajte si prvo truda svladati osnove.

Kako biste Vi prokomentirali kada bih ja kao senzacionalno otkriće ovdje pokušao plasirati informaciju da molekule zapravo čine različito povezani atomi?

B-52

Tko je glasao

naivna udba

sm,

budući da se pravite naivnim kad je Udba u pitanju, podsjetit ću vas da je više svjedoka potvrdilo da je Bugojanska akcija bila u stvari Udbina operacija da bi se diskreditiralo Hrvatsko proljeće i pojačao pritisak na Hrvate kao razbijače Jugoslavije. Među njima je i poznati zagrebački policijski stručnjak Josip Kraljević "king" u to doba jugoslavenski konzul na službi u Njemačkoj, koji je u jednoj emisiji na HTV-u neizravno potvrdio da je operacija "Feniks" bila djelo Udbe, a i sama udovica Ambroza Andrića čelnika grupe godinama vodi bitku s još uvijek aktivnim udbaškim podzemljem, optužujući čelnike Hrvatskog revolucionarnog bratstva da su bili pod kontrolom Udbe

Uz to evo vam poveznica koje će vam objasniti vašu "za vola ubit" primjedbu:
:
http://www.smh.com.au/national/framed-the-untold-story-about-the-croatia...

Očito vaš komentar ima cilj da se opravda djelovanje Udbe, pa se pitam nije li i vaše kodno ime naslijeđeno iz prošlog režima.

Tko je glasao

Ja ako ne znam odgovoriti na

Ja ako ne znam odgovoriti na vrlo konkretno pitanje, napišem "ne znam". Ne nudim nikakve "poveznice" koje s pitanjem nemaju veze.

Isto i Vama savjetujem. Bit ćete vjerodostojniji sugovornik.

Btw, operacijom "Feniks" se označavaju aktivnosti na otkrivanju, praćenju i hvatanju, odnosno eliminaciji konkretne grupe terorista i bilo bi pravo čudo da je King rekao drugačije, npr. da je operacija djelo neke druge službe a ne one koju kolokvijalno ali netočno nazivate Udbom.

Za razliku od Vašeg, moje kodno ime je sigurno iz ovog režima (Mrak ima podatke od kada datira).

B-52

Tko je glasao

kdn mn

lnprf
dz
tnr
lfr
glgt
pjstrl

sprčvm s cjnjnm drgvm s kdnm mnm št mđ n kj s m dl mns k Jgslvn l Srb nsm spmn n kj s ml kdn mn db db. Žlsn j d n vm prtl m tlk nh kj žl z vrmnm kd j db bl svmćn, nrčt Hrvtskj.

PS d sm pls vm dnvnk grškm, p t pnštvm

Tko je glasao

fasciniraju me pizdarije

fasciniraju me pizdarije pisane od novinara koji su sluzili u tom dobu sluzbu..

ova prica koliko je istinita toliko je i lazna. taman zapakirano i prepakirano kako treba da bi se naglasilo .. nesto vec sto politicki novinar misli da treba bas tako izgledate..

sranje sranje i sranje..

australaska prica kao i sve ustasko-cetnicke emigrantske price su slicne i svode se na par perioda

prvi, kad su domicilne vlasti pomogali takve ekstremne emigrante financijski i u organizaciji obuke za diverzije jer im je bio cilj rusiti Tita i SFRJ

drugi, (negdje 70tih) kad je juga dobila medunarodno priznanje i kad su odustali razbijati na taj nacin jer se pokazao bezuspjesan. a i tito je taman bio u svjetskom smislu jak sa nesvrstanima u kompletu, dakle i stabilan... pa su domicilne drzave prestale financirati te ekstremne emigrantske grupe

posljedica je pojacani kriminal koji se poceo siriti u ekstremnim emigrantskim grupama, obican, od reketarenja do sverca svim i svacim, i ostalim oblicima ulicnog pravog kriminala radi namicanja sredstava jer su drzavne pipe neke australije, sad-a ili njemacke (vec koga god) presusile..

kako su te grupe pocele narusavati red i poredak u drzavama gdje su bile aktivne tim drzavama se to bas nije svidjelo i sad su si imali vraga, opasnog i naoruzanog s kojim nisu znali sto bi po normativima koje imaju u svojoj zemlji

u tom trenutku dolazi do udruzivanja jugoslavenskih tajnih sluzbi sa tajnim sluzbama zemalja domacina radi zajednickog interesa.. unistavanja ekstremne emigracije koja je najednom pocela ugrozavati domacine, a nikad nije bila prihvatljiva jugoslavenskoj drzavi, tj bila je uvijek potencijalna opasnost

i onda su ih skrsili na tajne nacine, zajednicki, vec kako to takne sluzbe rade, kako su uvijek radile i kako ce sutra raditi..

to je bit tih prica i tako su price o protujugoslavenskoj emigraciji u par godina zavrsile. tko s vragom tikve sadi ... zna se kako zavrsava.

ekstremna emigracija izgubila je saveznika, koji ne samo da ih je ostavio vec se udruzio sa njihovim protivnicima i nisu vise imali sanse za opstanak u obliku u kojem su navikli kao sto nisu vise bili nigdje ni dobrodosli. od ekstremne ekipe spasili su glavu oni koji su presli i pomogli nekoj od tih udruzenih tajnih sluzbi.. marginalci, oni neopasni su prezivjeli. da bi pricali razne price.. u omotu koji vec pase dobu u kojem se pricaju, bar oni misle tako.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Meni je opcenito gledano

Meni je opcenito gledano sokantno miniranje Zidovske opcine i groblja, te propustanje naglasavanja istog vise puta, a uopce mi ne treba ici dalje. (Mozda nije primjereno, no to je sramota i za hrvatske Zidove - ne naglasavati terorizam kao nacin ocnjavanja postojece vlasti i drzave).
Mislim da je potezanje Udba ili neUDBA u emigraciji prilicno frustrirajuce za sve nase iseljenike (uljucujuci i samu UDBU jer su i to zivi ljudi).
Provlace se teze http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/hitler-s-little-mustache-1...., a mozda jedino izraelska vlada imala vise Zidova, nego hrvatska vlada tih 90-tih godina. Mozda medu rijetkima sa aktivnim antifasisitma,... no svejedno.

PS Give me six lines written by the most honorable person alive, and I shall find enough in them to condemn them to the gallows.
Cardinal De Richelieu

Tko je glasao

@obaladaleka

A da se malo raspitaš ili pročitaš koga se smatra Židovom? Sramota za hrvatske Židove?? Svi do jednoga suradnici UDBE, jedino ja radim za Mossad...ako nisam "dupljak"? SRAMOTA ZA HRVATSKE ŽIDOVE? Ajde oladi malo dečko!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

KOS je minirao zidovsku

KOS je minirao zidovsku opcinu i groblje kako bi novu hrvatsku drzavu prikazao antisemitskom i fasistickom.
Nakon sto je zorno otkriveno tko je i zasto to ucinio, nije doslo do vrlo jasnog ogradivanja od te stigme nego se sa tom stigmom nastavilo.
Grubo su falsificirane gomile izjava, dogadaja i sl. i stavljene u funkciju antizidovske i antisrpske histerije.
Jedna od najpoznatijih izjava "Ponosan sam sto mi je zena nije Srpkinja ili Zidovka" (a presucen je nastavak "a postao sam JNA general" odnosno znacenje da se JNA general postajalo po nacionalnom kljucu) a koja je usla u urbanu legendu i koja se i dan danas ponavlja i reciklira u novinama koje gore navodim (http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/hitler-s-little-mustache-1....).
Ne trebaju se sramiti samo hrvatski Zidovi nego i svi ostali - kako se kaze ljudi dobre volje.

Da li se Jospiovica moze povezati sa Ustastvom i sl.? Ocigledno po ovim mjerilima malih brcica moze. Meni to izaziva bijes, ali i jasnu spoznaju da kad popljujes stvarno dobro dobijes zbrku i potpuni odmak od dobrog. Mi svi znamo da je antifasizam dobar, ali smo sludani jer uopce ne znamo sto to jest. Mislim ako ni Josipovic nije dobar.

Mislim, znam i osjecam da ti je tesko prihvatiti, ali doista je to sramotno.

Tko je glasao

Taj Haaretzov tekst je čisto

Taj Haaretzov tekst je čisto rasističko smeće - autoru su samo zločini protiv Židova pravi zločini, a sve ostalo su sitnice koje se "ne smije izjednačavati".

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

:-)))))))

krsnik je sam sebi dao plus za svoj dnevnik, :-)))))), umirem od smijeha... I to baš za dnevnik koji "raskrinkava" one koji šire "pogrešne" informacije, on kao veliki novinski istražitelj i "objektivac" koji sam sebi opali plus. Kaže on; e jesam ovo dobro napisao, stvarno zaslužuje plus.

Jer kad pogledate, tko drugi da ocjenjuje njegov rad nego on sam. Valjda on najbolje zna što je htio reći. Ne možemo mi suditi o tome, kao što nismo mogli, po krsnikovu, pisati ni o HRT-u i padu Vukovara jer nismo profesionalni novinari. Pa nas je krsnik ovdje malo podsjetio, sve nas mala objesna piskarala, kako se radi pos'o. Prvo nešto prosereš (što god, po volji ti bilo) i onda se ocjeniš kao "dobro obavljen posao". Kao kada biste pitali Sanadera je li što loše učinio za svoga mandata. I na kraju, u čemu i jest tragičnost toga postupka, kao kada biste pitali ustaše jesu li što loše činili u vrijeme proljeća. Sigurno bi si dali plus. :-)))) (ali to je uredu, jer i oni srbendžije smrdljivi i o sebi uvijek sve najbolje, a ustvari su takvi monstrumi, sve bi dali da zatru časni ustaški pokret, pa šta... pa šta što su bili uz Hiću, pa šta?! To je legitiman način borbe protiv antifašizma:-)))))))))

pozz
doza

Tko je glasao

Prilog za biografiju

"ŠAMARANJE VJETRA
MED I VJEKO
17. siječnja, 2003.

- Jesi li čitao kako te Krsnik razvalio u Vjesniku? - pita me prije neki dan telefonom raspjevani prijatelj.

- Krsnik, Krsnik... koji Krsnik? - odgovaram zbunjeno.

- Krsnik, bogati, pa znaš Krsnika. Hajde, kupi Vjesnik, jamčim dobru zabavu.

- Nema šanse, već je podne. To je sve rasprodano. Vjesnik plane u ranim jutarnjim satima. Ljudi stoje u redovima pred kioscima, na minus petnaest, boreći se za svoj primjerak.

- E, šteta. A dobro te čovjek razvalio. Poslušaj samo naslov: "Staljinistički duh borca za slobodu mišljenja i medija."

- Dobar naslov. Dobar. Iscrpan, a opet nekako sažet. Fijačkovski. A ima li pokriće u tekstu?

- Ima, kako nema. Cijeli tekst se i svodi na to da si jedan odvratni staljinist. I onda se to podcrtava u više navrata.

- U koliko navrata?

Tko je glasao

u osam? :)

u osam? :)

Tko je glasao

sudski kažnjen

pjastrela,

koliko sam zaključio iz prethodnih zapjenjenih komentara na moje dnevnike vi ste srbin u puli. ali vi ste, bez obzira po kojemu osnovu, i građanin ove države koji bi trebao poštovati njezine zakone, voljeli je ili ne.

dakle, ovdje citirate jedan tekst famoznog viktora ivančića iz "Ferala" za koji je on bio tužen za klevetu i osuđen na kaznu od jedne kune i objavu presude u njegovom tjedniku, ili ako ne razumijete tu riječ, nedeljniku. Viktor Ivančić mi se na sudu osobno ispričao za klevetu.

kad biste potpisivali vaše dnevnike i komentare punim imenom i prezimenom, tužio bih vas kao i viktora ivančića za klevetu. ali kako ste sitna duša koja se krije pod kodnim imenom, to ne ću učiniti.

ovo sam napisao ne zbog vas kao sitne duše nego zbog drugih koji na ovom portalu iako su u manjini razmišljaju zdravorazumski, a ne u ponestatku argumenata bjesomučno, kao neki već ovdje spomenuti, pogromaški.

stojte mi dobro u Lijepoj našoj. Ako vam se ona ne sviđa, imate na izboru "Lepu vašu"..

Tko je glasao

Auhh...

Niti minusa vam nisam dao...niti za dnevnik niti za ove komentare...
Ja sam ipak gospodin.
Izmisliti sve o kodnom imenu, napisati optužnicu i presuditi progonom ....cccc.
Sram vas bilo .

Tko je glasao

Zato, valjda, vlasti čuvaju i paze šefove UDBe

vkrsnik očito nema pravo. Naime, naš neprežaljeni general Tuđman ne samo da je pomilovao šefa "Hrvatske" UDBE Perkovića i šefa Jugoslavenske UDBe Mustača nego je Perkovića odmah zaposlio da kontrolira i možda (ako treba) pobije sve koji se Tuđmanu i njegovom sineku nisu sviđali. A Mesić i sada Josipović nastavljaju politiku čuvanja udbinih gangstera tako što Perkovića sineka drže na visokoj plaći. Iako Njemačka tražći izručenje Perkovića koji je naređivao ubojstva Hrvata po Njemačkoj, ni HDZ ni SDP ga ne daju. Čuvaju tu ličnost, tko zna - možda opet dođe do vlasti pa da njih ne likvidira. Taj je vjerojatno slično radio i po Australiji, ali vkrsnik to ne zna jer nije bio dopisnik Tanjuga u Sydneyu, pa zato nije o tome pisao.

Tko je glasao

hipotetičko pitanje

Ja ka jugoslaven po vokaciji bili triba ić u zatvor ako bi me neki sadašnji udbaš organizira da itam bombe.???
Pitanje je hipotetičko jerbo naša udba ne more niti organizirat cipelarenje vlade gotovca i stipa šuvara a da se to omak ne sazna .
Koliki su ti naši hrvacki maheri jaki, dobar je primjer stavljanje bombe u sobu dalmatinske akcije . Itnuli su noću bombu kroz vrata i zatvorili ih . Kad je bomba prasnula vrata su opizdila jednog od naših udbaša posrid lude. Pronto su ga odveli na firule i rekli da su ga opizdili letvom četnici kod zelova . Ti maheri su su imali dobar plan . U ponoć su tribali stavit bombu a u po bota pokupit šefa dalmatinske akcije ka teroristu . Ovi udbaši zaduženi za bombu su se malo zadržali u disku o štimca ( to je ka neka ispostava spliskih udbaša bila ) pa su bombu itnuli tek u tri bota , a druga ekipa je bila pedantna i pokupila ludonju iz dalmatinske akcije dvi ure prije nego je bomba pala. Taj nelogični satni pomak suci lozina,bajić i ostali su smatrali nevažećim , jerbo šta znači sat dva među udbašima.

Iako je ova naša udba totalna debilana , nekako mi je draža od one . Od one se mora bojat normalni svit i bilo je dovoljno da te špija koi susid ili rođak i sutra si već kamenoklesar na golom . Ove sadašnje se moraju bojat vlasnici restorana, političari po koi sindikalista i novinar, a mi, ajmo reć normalni svit , se moremo zajebavat s njima.
.

Tko je glasao

Dokle više?

Blago Hrvatskoj što ima takvu novinarsku veličinu kao što je dru., ovaj, gospodin Krsnik.
Da nema njega, tko bi zabludjelim Hrvatima otkrivao povijesne istine?
Zahvaljujući velikom novinaru, konačno je procurila istina da su ustaše samo udbaška izmišljotina, a ako su i postojali, to su bili samo obični bogobojazni Hrvati koji su se bavili isključivo humanitarnim radom i pomaganjem bližnjem svom.

UDBA i zli Srbi su izmislili i priče o Jasenovcu kao logoru smrti, iako je općepoznato da je to bilo obično odmaralište za nacionalne manjine, gdje je na ulazu u taj raj band veselo svirao "Malu Floramye", na sreću i radost stanovnika logora, pardon, konačišta.

Isto je tako općepoznato da je UDBA super surađivala sa zapadnim obavještajnim agencijama i da je bila njihov ljubimac.

Pitanje vremena je kada će veliki novinar provaliti istinu da su CIA I UDBA oteli avion i postavili bombu koja je ubila američkog policajca, a onda sve to podmetnuli običnom dobronamjernom turistu Zvonku Bušiću.

Zanima me do kada će u ovoj zemlji parazitirati ljudi koji desetljećima trkeljaju gluposti, paranoično drobe jedne te iste davno prožvakane i preživjele priče?
Do kada će se moći u ovoj zemlji živjeti od mlaćenja prazne slame iz davne prošlosti?

Tko je glasao

a kako biti siguran da i Vi

a kako biti siguran da i Vi g.Krsnik niste UDBIN čovjek?

retorika vam je takva

Tko je glasao

udbaši i kosovci

Rebel,

već sam odgovorio pjastreli koji usvojem tekstu zaobilazi glavnu temu ivančićevog teksta "Med i Vijeko" u "Feralu". On me je optužio da sam bio Udbin čovjke u Australiji, pa sam ga tužio za klevetu. Ivančić je osuđen na novčanu kaznu od jedne kune i na objavljivanje presude u "Feralu". Kukavičke je i podlo s vašđe strane koji ste za razliku od mene ovdje s kodnim imenom postavljati takva pitanja, jer bi to u širem smislu bio ponovno povod da vas tužim za klevetu kao što je to bilo i sa Viktorom Ivančićem.

Sama činjenica da je bilo čak 12 glasova koji podržavaju vaš zahtjev govori o moralnom profilu tih pollitičara. Izađite na megdan s punim imenima pa ćemo vidjeti tko će izvući tanji kraj. To uostalom nije ništa novo, jer su se u mnogim istupima pod kodnim imenima već mnogi deklarirali, ne mora biti kao branitelji Udbe nego kao branitelji režima u kojemu je Udba bila Bog i batina. Zato vam i smeta što sam objavio ovaj dnevnik, pa kad ne možete napadati australskog novinara i američkog obavještajnog stručnjaka, onda postavljate tako glupa pitanja da biste svratili pozornost s glavne teme da je Udba kontrolirala hrvatske emigrantske organizacije kako bih ih poticala na ustaštvo, što je Udbi prije svega služilo za domaću uporabu okrivljavanja cijelog hrvatskog naroda za ustaštvo.

Svi vi skupa kojima smetam sa svojim neovisnim pogledima i analizama na ovom portalu ste šaka jada i bijede nesposobni, osim trolanjem, da se upustite u diskusiju o važnim pitanjima iz prošlosti koja još nisu raščišćena. Zato nam se događa, a za to je prije svega kriv od samog početka predsjednik Tuđman, što Hrvatskom i dalje ako ne vladaju, a onda imaju utjecaj razni udbaši i kosovci, od koji se neki javljaju i na ovom portalu

Tko je glasao

Inspicient

@vkrsnik
Kakva je razlika između Udbine aktivnosti u poticanju ustaštva i mržnje prema Jugoslaviji i Srbima među našom političkom emigracijom i tvojim poticanjem mržnje prema Srbima i Jugoslavenima na ovom portalu? Meni je to vrlo slično ako ne i identično i u tom smislu pitanje je bilo logično kao i konstatacija o identičnoj retorici.

leddevet

Tko je glasao

mržnja

leddevet,

ni u jednom mojem tekstu nisam spomenuo mržnju prema Srbima ili Jugoslovenima na ovom portalu. To što vi tumačite moje raskrinkavanje politike za koju se zalažu Srbi i Jugoslaveni na Pollitici ne znači da ja to govorim iz mržnje. To su samo konstatacije temeljene na njihovim političkim stajalištima.

Ovim svojim upisom vi hoćete reći da se za nekog ne smije kazati da je Srbin ili Jugosloven i da se zalaže za svoju politiku, a samo spominjenje nacionalne pripadnosti kvalificirate kao mržnju. Očito još živite u prošlom režimu kad su se ovakvi slučajevi ocijenjivali kao napad na "bratstvo-jedinstvo", ali to je umrlo prije dvadesetak godina.

Vi međutim ne reagirate kad se zbog ustaštva kojeg je, kako pokazuje ovaj primjer, poticala Udba radi svojih političkih ciljeva, cijeli hrvatski narod proglašava ustaškim, osim naravno onih koji su bili za Jugoslaviju.

leddevet, vi ste se po svojim pogledima već prikazali kao jugonostalgičar, jer ste očito u prošlom režimu bili prvilegirani Srbin ili Jugosloven. Time ne izražavam mržnju, samo konstatiram činjenice. Ali činjenica je da i samo spominjanje vaše političke pripadnosti vama i sličnima smeta.

Tko je glasao

Privilegirani Tošo

Očito još živite u prošlom režimu kad su se ovakvi slučajevi ocijenjivali kao napad na "bratstvo-jedinstvo", ali to je umrlo prije dvadesetak godina.
Ako se ne varam poticanje na rasnu, vjersku, spolnu itd. netrpeljivost niti ovaj "režim" ne voli, jelte?

Mislim da očito ne čitaš vlastite upise jer kako drukčije tumačiti etiketiranje svih neistomišljenika raznim etničkim pripadnostima? Kad nekome imputiraš da je privilegirani Srbin nije potrebna neka izuzetna visprenost da bi se shvatilo da to nije kompliment i da istu finoću su imali nacisti kad su nekog prozivali da je Židov. Na sreću danas nema onih koji će na takvu informaciju prijeći s riječi na nedjela kao ti i takvi u ono doba i u tom smislu još sam zdrav i živ.

Zanimljivo da etiketu "Made in Serbija" si prilijepio masi sugovornika na ovom sajtu bez ikakvog razmišljanja koliko si pogriješio, a pogriješio si više nego sigurno obzirom da za neke pouzdano znam da nisu Srbi, osim ako su ih zamijenili u rodilištu (a to se moglo i tebi dogoditi).

Svakako se nemoj zavaravati jer ljepljenje etikete Srbin, Jugoslaven u kontekstu kako to radiš je poticanje međunacionalne mrženje, a upravo to su radili ovi tebi tako mrski Udbaši bez ikakve razlike.

leddevet

Tko je glasao

pročitan

leddevet,

niste pročitani tek u ovom slučaju, jer se to moglo ustanoviti iz vaših upisa mnogo ranije. Vi još uvijek živite u bratstvu i jedinstvu i smatrate da se nekome zbog njegovih političkih pogleda ne smije kazati da je Srbin ili Jugosloven, kako se vi po tim pogledima predstavljate. Tu jednostavno nema nikakve mržnje samo konstatiranje činjenica, od čega ne možete pobjeći.

U svakom slučaju niste Hrvat, ne mislim etnički nego politički, jer ima hrvatskih Srba koji su prihvatili ovu državu kao svoju domovinu bez obzira što su etnički Srbi. Vi to jednostavno niste i bilo bi vam pametno da prestanete prodavati svoju političku maglu. Jednostavno tome niste dorasli, bez obzira kakve ste škole završili. Može vas tješiti da imate ne mali broj klonova na ovom portalu od kojih se neki javljaju iz inostranstva. I oni su pročitani, jer nisu sposobni napisati ni riječi ali su istrenirani da potapaju moje upise. Jadno, jadno.
Usput, riječ visprenost ne postoji u hrvatskom jeziku. Opet jedan vaš frojdovski izljev novosadskog bratstva i jedinstva. Uostalom, što više pišete sve se više razotkrivate.

stojte mi dobro bez obzira jeste li Srbin ili Jugosloven.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Tko je online

  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron