pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nisam pristalica štrajkova no tu i tamo se zadesim podržavajući kakvu borbu «za» nešto. Obzirom na medijsku priču i zbivanja u nas, ovom što jučer započeo skoro klimnuh glavom. No dijete mi u utorak uletilo u stan sretno vičući - u četvrtak nema škole, možda nema škole..

Pomislih, i sama bih tako u njegovim godinama. Ali da vidimo prije što se o tom zna.

- Pa štrajkaju učitelji.
- Ma daj.. stvarno?
- Daaaa... kaj nisi čula?
- Jesam mišek, jesam. Samo ne znam zašto štrajkaju. Znaš ti?
- A-a.
- Kako a-a? Zar vam nije rekla učiteljica?
- Ne, vidjeli smo na vratima škole obavijest.
- I niste pitali?
- A jesmo, al nisu nam rekli. Samo su rekli da nema nastave.
- E pa super. Hajde, molim te, pitajte sutra ponovo

Srijeda:
- I? Jesi pitao?
- Ma jesam.
- I?
- Pa učitelj iz tjelesnog rekao da čitamo u novinama a razrednica da učitelji štrajkaju da mi nama bilo bolje. Drugi neće ništa reći.
- Da bi vama bilo bolje? A da li vam je objasnila kako će vam biti bolje?
- Nije.

Provjerih s nekolicinom ponosnih roditelja. Ništa novo. Pa sam sad kratko (ali baš kratko) surfala. Sindikat hrvatskih učitelja. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.

1. S pročitanim baš i nisam sretna jer prečesto naiđoh na riječi tipa «povećano opterećenje». Logika (i iskustvo) mi govori da bez obzira porastu li plaće cijelih 80%, hrvatski učitelji neće riješiti svoje probleme a niti naša djeca ne mogu dobiti blogznakakvo obrazovanje od radom preopterećenih osoba. I statistika je uspjela dokazati kako je radni entuzijazam zbog i unatoč dobre plaće kratkog vijeka. Visina osobnog dohotka dobra je motivacija samo ako se dijelom veže uz proviziju.

2. U par navrata imala sam prilike osjetiti pripreme za štrajk prosvjetnih djelatnika «preko bare». Kao roditelj, dobila sam od škole pismo o pripremi za štrajk – od isprike zbog štrajka, obrazloženih razloga, obostranih beneficija, mjesta gdje mogu pronaći više informacija.. pa sve do popisa načina kojima im mogu pomoći.
Kao student dobih ispriku i priliku za par zanimljivih rasprava o razlozima i posljedicama štrajka. U oba slučaja, početni stav «ne podržavam» izgubio je svoj ne.

Vjerujem da bi jedan takav pristup štrajkaša i u RH promijenio štošta. Vjerujem da bi i rezultati anketa bili drugačiji pa se samim tim brže došlo do rješenja problema. Jelte, za pregovaračkim stolom nikako nisu u istom položaju oni što ih podupire većina (informiranog!) stanovništva (koja, usput rečeno, u ovom slučaju financira obje pregovaračke strane) i oni što ovise o medijima te pojedinačnom samoinicijativnom traženju istine. Na duže staze, potonji sigurno gube; broj simpatizera pada.

3. Smiješan mi je naziv pod kojim se organizira štrajk - «Štrajk za Hrvatsku znanja». Nisam sigurna znam li zašto je odabran; izazivaju li njime premijera ili stvarno misle...
Bilo bi glupo ustvrditi kako plaće i sreća na licu prosvjetnih djelatnika ne igraju nikakvu ulogu u priči zvanoj «Hrvatska – zemlja znanja» ali prosvjetni kadar je u njoj uistinu mali, mali kotačić.
Uostalom, o kakvom to, dobloga, mi znanju pričamo ako nismo sposobni iskomunicirati informacije ili objasniti djeci par stvari? Možda to, zbog sadržaja kakvog pravilnika, ne smijemo? Ne znam. Ako stvarno nije dopušteno, ispričavam se svim učiteljima a imam pitanje za zagovaratelje znanja - nisam čula a niti pročitala da je itko spominjao izmjenu tog pravilnika, pa... zašto? Ta jedan od preduvjeta društva na kojeg se pozivate jest upravo dobra razmjena informacija. Halo? Pukla veza...

O da, imam ja još nedoumica glede aktulanog štrajka no i ova tri su mi dovoljno dobar razlog za reći – Sorry teachers. Voljela bih ja više od vas da za svoj posao dobivate svaki mjesec i preko 30k kuna 'rvackih no ne mogu mirne duše reći da podržavam ovaj štrajk. Par stotina kuna više mjesečno neće riješiti vaše (i naše) probleme jer taj iznos izvor problema nije. Nitko vas zbog njih neće poštivati više, komunikacija s roditeljima ostat će ista, uvjeti rada, vaš odnos spram rada isti... možda ćete se, umorni od svega, izvjesno vrijeme tek osjećati malo bolje. Sve do novog štrajka. Štrajka koji slijedi. Liječi se najmanja posljedica a ne suzbija uzrok; štrajk je budućnost. A vi opet trošite energiju i dobivate gotovo ništa dok netko tamo gore opet skuplja poene. Nekome. Na uštrb nekoga. Na uštrb vas. I nas.
Podrška puka vam manje više zasnovana na politici i stranačkoj obojenosti. Vrijeme izbora dolazi. A sve dok je tome tako, ne vidim rezultata.

Usput i tek onako...ako naš put ka društvu znanja leži na opisanim (ne)načinima rješavanja problema, zaboravimo i društvo i znanje. Odmah. Budimo korisni.