Tagovi

Kako je nestao odgoj

Kako je nestao odgoj

Danima smo bombardirani sa informacijama o EU. Eu ovo, EU ono. Za EU, protiv EU. Sreća, sva ta silna konfuzija je prošla. Ušli smo.
...ostali su problemi...
Ispričat ću slučaj jedne moje prijateljice i kolegice s posla... Iskreno mi nije jasno kuda nam ide država ako su nam mladi takvi.
Dakle, radim u srednjoj školi u na istoku Slavonije.
Osim nastave (redovita, dodatna, izborna, sat razrednika i roditeljima) te izvannastavnim aktivnostima i komisijama, obavezni smo jedan dan u tjednu dežurati na hodniku.
Uglavnom dežuram na hodniku utorkom kada pazimo da ne dođe do nekakvih nepoželjnih situacija između učenika koji i inače imaju previše energije a premalo volje za učenjem i radom. Nešto kao teta u vrtiću.
I tako zadobljen u svoje EU za i protiv situacije, prilazi mi profesorica, prijateljica s kojim radim, poprilično blijeda i zamišljena. Uglavnom je vesela i ima svoje dane kada nas sve raspoloži. Inače uvijek je u nekom poslu jer osim u školi, radi sa suprugom u privatnom obrtu i uz dodatna primanja školuje djecu. Koliko sam ju imao prilike upoznati, vrijedan i dobar čovjek. Negativnih ocjena ima manje od mene, a u razredu ne izigrava hitlera i staljina, ali poput većine nas traži red, disciplinu i rad.
U par kratkih crta mi objašnjava kako kada prolazi hodnikom ima dojam kako joj učenici stalno nešto potiho dobacuju – baš je naglasila ispod glasa i iza leđa. Svaki puta kada se okrene, bježanje pogledima i prikriveni smijeh. I to od jednog razreda u kojem ne predaje ništa.
Prije par mjeseci je imala slučaj učenika koji je maltretirao učenicu sa govornom manom – i normalno stala je u njenu zaštitu, pale su teške riječi i učenik je završio na zasluženom razgovoru kod ravnatelja u prisustvu roditelja. Za to smo znali svi, jer je priču detaljno opisala i na nastavničkom vijeću.
Sada je stekla dojam kako je u pitanju osveta učenika i njegovog razreda. Da, osveta umjesto isprike. Dogovorili smo, kako ne bi ispala luda samome sebi, pozornije pratiti što se događa na hodniku. I stvarno, svaki puta kad bi prolazila dotična skupina bi, kao eho, prvo tiho pa sve glasnije izgovarala etiketu. Da stvar bude bolja etiketa je prenešena iz filma i ima potencijalni i nacionalni naboj, a koji iskreno sa mojom prijateljicom nema veze.
Tako stojim s druge strane hodnika. Kolegica se kreće hodnikom prema svom razredu i događa se već poznata situacija. U jednom trenutku se okrenula i pošla prema njima i pitala tko to govori. Gledam sa strane i vidim svi šute. Kolegica ih pita – je li vi to znate nešto o meni što ja ne znam o sebi? Ajde, sada da vas čujem? Sada više niste hrabri? Svi šute, a pojedinci mrko gledaju.
Promatram lica učenika i ne vidim niti najmanje zrno poštovanja, pristojnosti ili naznake isprike ili odstupanja.
Prilazim skupini i postavljam ista pitanja. Nitko ništa. Napetost je malo manja, ali osjeti se. Kolegica se ruke vidno tresu. Odlazimo. Poslije nastave smo na piću. Razgovaramo i smirujem situaciju. Dogovaramo pratiti dalje situaciju i izvjestiti razrednika.
Razrednik, stariji kolega – sluša što govorimo i objašnjava, uz ispriku, kako od prvog dana ima niz problema u razredu i jedva čeka dan kada će maturirati. Još četiri mjeseca nepristojnosti. Ukoliko ne bude pomaka ide k ravnatelju.
Pratili smo situaciju dosta dugo. Sreća pa su u međuvremenu bili praznici – za odmor od ove psihičke torture.
Od prošlog tjedna - nevjerojatno, ali ista skupina, isto ponašanje. Čak i malo više kuraži s njihove strane. Definitivno, nastao je problem – sada već imamo strane, odnos učenik-profesor(ica) je nestao.
Od poštovanja niti p. Pristojnost, osjećaj srama da se radi nešto krivo?!?!?!?
Meni se roje pitanja.... Kako takve osobe onda nešto naučiti? Maturanti, odrasli ljudi, četvrti razred.
Kada se sjetim svog zadnjeg razreda u gimnaziji sada već davne 1993. godine i mi pojedine profesore nismo voljeli, ali nismo ih ponižavali i gazili im ono malo što je ostalo – dostojanstvo?
Nije mi jasno. Gdje je nestao odgoj? Što rade roditelji? Je li se škola stvarno amerikanizira i kupi ono najgore sa zapada?
Neki dan prijateljica je bila kod ravnatelja koji je upoznat sa situacijom. Prije toga se dobro pripremila pa je prostudirala Statuta škole i Zakon o radu. Ravnatelj jest reagirao. Razrednik je sazvao roditeljski. Pedagog i službe objašnjavaju učenicima gdje griješe, ali osobno imam dojam kako to ne dopire do njih. Iskreno mislim da će opet izbiti. Jer znaju jako dobro što čine.
Epilog priče.... nekako imam dojam da će ovakvih pojava biti sve više. Roditelji su prezaposleni i djeca odrastaji i odajaju se uglavnom sama. A problemi tek počinju.
Kakva će nam biti budućnost uz ovakve maturante?

Komentari

Tko je glasao

Nije nestao odgoj, nego je

Nije nestao odgoj, nego je ljudski duh ostao nerazvijen. Nažalost, odgoj današnje djece je počeo odgojem prethodnih generacija. Nikada odnos društva prema mladima nije bio human i ljudski i to u današnjim promijenjenim okolnostima postaje sve očitije.

Ispričati ću vam jednu istinitu priču. Jednom prilikom zamolila me majka da joj kćeri od 18 godina pomognem da položi prometne propise i pravila sigurnosti. Puno puta je izlazila na ispit i nikako nije mogla položiti. Ja tada već nisam imao autoškolu i nerado sam to radio, jer nisam imao ni vremena ni volje gubiti silnu energiju na rad s jednim čovjekom. Međutim, nisam imao srca je odbiti.

Kada sam svojoj ženi rekao da ću Luči pomoći, ona me upozorila da nemam nikakve šanse bilo što napraviti, jer mala ima poremećaj čitanja i pisanja. Dok je bila u vrtiću, moja žena joj je bila odgojiteljica. Za mene su te riječi žene bile poput nekog okidača. Dobio sam volju.

Nikada neću zaboraviti prvi susret s Luči. Puna nekog ludog straha, ali odlučna da se izbori za sebe, odmah mi je otvoreno rekla: "Dundo, ja nisam glupa.Cijeli život mi svi govore da sam glupa, ali ja znam da nisam. Ja sam sve ovo naučila, ali ne znam kako položiti ispit". Odmah smo sklopili dogovor da će idući ispit položiti bez jedne greške. Bila je u nevjerici i sve što je mogla reći je bilo: "E, kada bi ja to mogla!".

Bilo je vrlo mučno i naporno s njom raditi, jer joj čitanje s razumijevanjem jednostavno nikako ne ide. Zato smo sve morali proći usmeno i uz pomoć kompjutera, kojim se ona, zbog poremećaja, nerado služi. I onda smo vježbali na ispitnim testovima, ali na način da ne čita pitanja i odgovore, već samo uočava ključne riječi. I tu se ona pokazala genijalnom.

Veče prije ispita, zove me prijatelj Tonči iz sela udaljenog dvadesetak kilometara od Korčule. " Možeš li mi pomoći? Mali mi je dva puta pao ispit propisa, a sutra mu je ispit."
"Što si, Tonči, čekao do večeras? Kako mu mogu pomoć u deset minuta? Ajde, hitno dođite do mene, jer upravo s Luči radim na tome". "Ma, sin mi ima prijatelja koji je pao već četiri puta". "Ne dangubi, Tonči, i dovedi pola Čare ako hoćeš, ali dođi što prije".

Za deset minuta je bio kod mene.Dočekao sam im i ispred Luči rekao: "Ljudi, nema teorije da vam ja mogu pomoći. Došli ste prekasno. Ali, imate sreće. Luči vam može pomoći puno bolje od mene. Vas dva krnovala- slušajte Luči i sutra ćete položiti ispit".

Iako ja nju ni na koji način nisam pripremio na ulogu učiteljice, ona je spremno prihvatila ulogu. Ja i Tonči smo ih ostavili same i izašli pred apartman, koji je ispod kuće i potpuno odvojen od nje. Zadržao sam Tonča i zamolio da par minuta posluša što će i kako Luči učiniti. Bilo je nevjerojatno i fascinantno: ona je mene imitirala doslovce u svemu: stilu, glasu, i naročito u argumentaciji. "Ne, ne, moj Renato. Ne smiješ nasjesti na zamku. Vidi kako su te prevarili. Ne smiješ čitati cijelo pitanje nego samo ključnu riječ".

Dok je Luči odrađivala posao, ja i Tonči smo par sati sjedili u kući. On je bio skeptičan u pogledu sutrašnjeg rezultata, dok sam ja bio apsolutno siguran da će svo troje položiti. Da sam ja pokušao nešto napraviti s mladićima, siguran sam da ne bih znao odakle početi, a još manje kako završiti. Luči je za njih bila puno bolji izbor, jer je točno znala prenijeti im ono što je njoj pomoglo- bez čitanja testa položiti bez greške. Ja se toga ne bih nikada sjetio.

Idući dan, svo troje je položilo i umjesto da zajedno proslavimo u kafiću, kako smo se dogovorili, oni su odlučili proslaviti sami i poći svojim putem. Pošteno, zar ne?

Tko je glasao

Evo još jednog s "viškom kvadrata" ... : )

Ja i Tonči smo ih ostavili same i izašli pred apartman, koji je ispod kuće i potpuno odvojen od nje.

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Mene noge bolu

"Mene noge BOLU kad idem u školu,ali me ne BOLE kad idem iz škole"

Neki od nas zaboravljaju da zapravo za sve što jesmo i tko jesmo,što znamo i što smo postigli u životu moramo biti zahvalni našim učiteljima i profesorima,instruktorima ili majstorima,trenerima i mentorima.

Okružen sam prosvjetarima u obitelji,tazbini i svojti.

Ima dosta mulja u toj grani,ali ti problemi se mogu vezati sa problemima društva,krizom svega a najviše krizom morala.

Ne znam kako,ali moja supruga ih nekako veže za sebe kao pupčanom vrpcom i kada se rastaju svi plaču.
Godinama joj se javljaju,obavezno zovu na rođendane,svadbe,sad je počelo i na krštenja svoje djece.

Najveća nagrada joj je kad joj roditelji priznaju da nisu znali što bi ili što će učiniti. Ono kad od ružnog pačeta napravi krasnog labuda.

Često joj nije teško pozvati mamu na kavu negdje u kafić i onako ženski mami skrenuti pažnju na ponašanje curice,bez velikih zvona i diskretno.

Moram reći i da je kao osoba takva da je svi vole (nasuprot meni ,hehe),a ona voli djecu.

sve dobro...

Tko je glasao

Maslo vedrine iz Splita

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2012/01/26/0004006.html

Evo malo vedrih nota iz splitske gimnazije.

Imamo i dobre djece, zar ne?

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

Apsolutno da!

Ja poznajem najmanje jedno takvo! :))

Tko je glasao

Ne samo da ima dobre djece

Ne samo da ima dobre djece vec su vecinom takva, a i nevideno su bolja od nas.

Tko je glasao
Tko je glasao

Prije par mjeseci je imala

Prije par mjeseci je imala slučaj učenika koji je maltretirao učenicu sa govornom manom – i normalno stala je u njenu zaštitu, pale su teške riječi i učenik je završio na zasluženom razgovoru kod ravnatelja u prisustvu roditelja.

Takvi učenici koji ne toleriraju drukčije se ne mjenjaju. Nasilnik, ostaje nasilnik. Imam priliku iz susjedstva gdje se jedno djete od dječjeg vrtića, nije ni malo promjenio. Maltretira sve oko sebe, a roditelji stalno ponavljaju da su to dječji nestašluci.

Znam također iz mojeg djetinjstva da su takvi jedan dan završavali u Klinča selu ili Glini.

Tko je glasao

Sigurno je

da se osoba formira, kako iz elemenata koji su naučeni tijekom života, tako i iz onoga što su njezine genetske predispozicije.

Sigurno je da postoje neki oblici patologije ličnosti kojima nikakva psihoterapija ne može pomoći, pa ni terapija medikamentima.

Tko je glasao

našla se dva eksperta...

Tako je! Takvima ne pomaže niti najgora kazna! :)

Sada da definiramo je li chatanje patologija ili...

Tko je glasao

Na primjer:

Marija Lebedina Manzoni: "Psihološke osnove poremećaja u ponašanju" - Naklada Slap, 2007.

Tko je glasao

Pa kad te čovjek malo bolje

Pa kad te čovjek malo bolje upozna, si može svašta zamislit.

Tko je glasao

Postoji jedan dodatni problem

Postoji jedan dodatni problem u našem obrazovnom sustavu koji se ovdje može olako iščitati. Naime većina učitelja uopće nije ni završila učiteljski smjer. Većina završi recimo studij engleskog i povijesti i dobije naziv prof engleskog i povijesti. Zapravo ta ista osoba, ukoliko je DOBRO završila svoj studij, je više u «znanstvenim vodama» nego u učiteljskim. On je imao nekoliko predmeta tipa pedagogija, metodika, psihologija, ali sve na jedan jaaaaaaaako površan način, prekratko za zvanje učitelja. On se u većini država ni ne vodi kao učitelj. Takav jedan učitelj će vam bez problema dati analizu analizu «Romeo i Julia», ali taj isti klasik gotovo da nema veze sa živim kolektivom poput jednog razreda.

Što se tiče mog stalnog ponavljanja «zašto toliko cmizdrite» radi se o slijedećem. Situacija nije baš laka, dapače, zastrašim se ponekad kad vidim sve oko sebe i što se s tim mladim osobama događa ALI opet kažem: refleksija su društva i DA refleksija su često i samih učitelja. Nekad ZASTANEM kad se tako IZNENADIM i uistinu sjetim se POJEDINACA iz svoje generacije i priča od prijašnjih generacija i zapravo dođem do zaključaka: ISTO!!!

Što se tiče tog famoznog ukidanja ocjena: eh, hrvatska ne bi bila hrvatska da ne ide «lakšim» putem…Umjesto da se polugodišta doslovce uvedu kao POLUGODIŠTA, oni (mi) zbog neke ludosti jednostavno ostavimo kalendar po strani i ukinimo ocjene. S druge strane ocjene: Nema učenika koji ne pita: jel to za ocjenu? Što mi to njima pričamo, što im prikazujemo kad se na koncu sve svede na to pitanje.

Mogu ja odgovarati za veću ocjenu? Ili Učitelj: «ajmo ustani se da te ispitam! Stvari koje ja ne kuzim!!! Pa zar nije svaki sat jedna vrsta ispitivanja, pa zar nemamo pravila neka gdje uopce nije potrebno postavljati pitanja kao : mogu li za vecu ocjenu? Masu toga kod nas ne kuzim…

I zadnje: Kada pokušaš sve učiniti i angažirati se na način da «budeš sam promjena koju želiš vidjeti u školi» e onda možeš ZAHTIJEVATI obveze red druge.

Sjećam se kako su se ovdje tijekom mog staža studiranja, studenti uvijek pokušali izboriti za bolju menzu, studentski dom (ne kažem da ne treba) ALI rijetko kada su sami sustav i profesore, kolegije dovodili u pitanje, isto vidim i s učiteljima (zapravo u svim poslovima, ali je ovdje tema: škola) ne dirajte plaće, nemojte evidenciju rada (ionak nepotrebna) ALI rijetko pitanje: ZAŠTO TO i TO mijenjamo?

Što se tice ruganja učenika, ne znam , u jednom selu, u jednoj skoli sam cak morala ici u zatvor da bi "izvukla" djecu...tu postoje strahovite sudbine, s njima treba razgovarti, pricati i nadati se da e biti bolje..ako nista od toga ne bude, pa bar smo pokusali..ne mozemo mi prominiti ljudski rod u kojem postoji istodobno i zlo i dobro...

Tko je glasao

ovdje si dobrim dijelom u

ovdje si dobrim dijelom u pravu. koliko sudjelujem i promatram situaciju najveći problem su inženjerska zanimanja koja završe u sustavu školstva.

situacija se u 90% slučajeva svodi na kratku pedagoško-psihološku-didaktičku obuku u trajanju od jednog plaćenog semestra i polaganja metodike ispred komisije i iskusnih metodičara koji najčešće nemaju blage veze sa najnovijim tehnološkim dostignućima.

nekada je u Rijeci na Tehničkom fakultetu postojao pedagoški smjer strojarstva, elektrotehnike i još nekoliko predmeta. Taj smjer ne postoji godinama - jer nakon nekoliko odrađenih sezona inženjeri odlaze ponovo u gospodarstvo a mijenjaju ih novi koji dolaze u nastavu.

davno je i nastava bila organizirana tako da su prijepodne nastavu imali niži razredi - više je općih predmeta, a u višim razredima gdje je više stručnih predmeta predavali su inženjeri iz struke. jedina realna prednost je što su inženjeri znali dobro odabrati, iz pretrpanih planova i programa, što je iz struke stvarno potrebno i na čemu inzistirati, a što je potrebno proći informativno, jer su došla bolja i kvalitetnija rješenja.

Tko je glasao

@kako je nestao odgoj

Kako je nestao odgoj?
Kud' je nestao? Zasto?
Odgovor je prilicno jednostavan - nestao je isto onako kao sto su nestale i ostale vrijednosti ljudskog drustva, poput postenja i casti, sucuti i solidarnosti, pristojnosti i lijepog ponasanja, postivanja roditelja i starijih osoba, radisnosti ...itd.
evo kako je toga nestalo

-BOLESNO POREMECENO DRUSTVO. - naopaka vrednovanja na ljestvici ljudskih vrijednosti.. bolesni poremeceni medjuljudski odnosi. i otudjenja...neprirodan zivot.. trka za novcem i materijalnim dobrima, konzumerizam, automatizam, masinizam....... poplave svih mogucih negativnih i stetnih utjecaja....nedostatak discipline i kontrole...
..Bolestan truo sistem...
..Lancana reakcija i proces.
o tome se mogu pisati kilometarske rasprave, stoga samo najkrace
Djeci trebaju brizni razumni RODITELJI a ne mnostvo predmeta, napravica, odjece, nepotrebnih drangulija....
roditelji koji ce u svemu biti svjetao PRIMJER svojoj djeci!
ispravni roditelji ce ispravno odgajati svoju djecu... losi ce kupovati naklonost i ljubav svoje djece popustanjem, poklonima, mazenjem i tetosenjem... 'iskupljivati' se za premalo vremena, paznje i ljubavi za svoje potomstvo..i tako ih nepopravljivo kvariti.
i o ovome se mogu pisati kilometarske rasprave, no to je samo vrtnja u krug..
najkrace receno, po mom dubokom uvjerenju temeljem onoga sto gledam i slusam - za tako losu djecu i omladinu KRIVI SU RODITELJI (obitelj) I DRUSTVO (odgojno-obrazovne ustanove).

sto se ovog slucaja tice, on nije nikako slucajan, toga ima sve vise..
autor je vrlo naklonjen toj svojoj prijateljici i svesrdno ju brani, no gleda iz samo jednog kuta,
naime, mnogi nastavnici niti ne zasluzuju postovanje ucenika iz raznoraznih razloga.. bilo svojim ponasanjem, bilo provokativnim izgledom...isl.
- POSTOVANJE TREBA ZASLUZITI !
(nikoga ne branim niti osudjujem, samo gledam iz vise uglova, jer sve ima svoje lice i nalicje)

a ovome se iskreno cudim...i pitam, ta gdje ti to zivis ili otkuda si dosao?

.. "Iskreno mi nije jasno kuda nam ide država ako su nam mladi takvi"

e pa da znas, drzava (drustvo) nam ne ide nikuda...jer je vec otisla u 3pm....!

Tko je glasao

Generacija koju su profesori

Generacija koju su profesori tukli, sada se kao profesori ili roditelji cudom cudi kako im ucenici nisu zahvalni zbog puke cinjenice jer ih se ne tuce kako su njih tukli i maltertirali.
Cudimo se sto nas ne cijene sto ih ne tucemo, a ne cudimo se cime se eto toliko cudimo. Cudimo se manje vaznom, a ne cudimo kako ni do danas nismo spoznali da sto je u skoli bitno.

Dakle, danasnji profesori su naoko izmedu dvije gadne vatre. Em su ih njihovi profesori tukli, em ih njihovi danasnji ucenici ne cijene (jer ih se valjda nedovoljno tuce).
Cijelu stvar treba u potpunosti pretumaciti, ne stignem danas budem sutra.

Tko je glasao

Kolegica ih pita – je li vi

Kolegica ih pita – je li vi to znate nešto o meni što ja ne znam o sebi? Ajde, sada da vas čujem? Sada više niste hrabri? Svi šute, a pojedinci mrko gledaju.
Promatram lica učenika i ne vidim niti najmanje zrno poštovanja, pristojnosti ili naznake isprike ili odstupanja.
Prilazim skupini i postavljam ista pitanja. Nitko ništa. Napetost je malo manja, ali osjeti se. Kolegica se ruke vidno tresu. Odlazimo. Poslije nastave smo na piću. Razgovaramo i smirujem situaciju. Dogovaramo pratiti dalje situaciju i izvjestiti razrednika.
Ovdje je problem sto se "zdravorazumsko" rjesenje pojavljuje kao veci problem nego je problem koji se pokusava rijesiti.
Zdravorazumsko rjesenje za nepostovanje, nasilnost i delikvenciju (sto u ovom slucaju i nije nesto narocito) je kaznjavanje, razgovori sa pedagogom, ravnateljem,...
Ovdje je problem banalan i gotovo izaziva podsmjeh (zato ja i volim Slavoniju i Srijem jer je jos uvijek beznadezno naivna i blaga) , medutim takav pristup uopce ne rjseava stvar vec ga odrzava i pojacava jer daje jos vec razlog za adolescentni bunt.

Glavni recept u otklanjanju problema ovog tipa jest izokrenuti dinamiku odnosa nastavnik-ucenik.

Uvrijedene nastavnice orijentirane su na kaznjanvanje i represiju, ali su skriveno permisivne i zavodljive (vise bi zeljele da ih postuju nego da se djeca istinski pristojnije ponasaju; kao da pate od suviska bezveznih sapunica; a spremne su zbog tih svojih osobina maltretirati djecu pred njihovim roditeljima, ravnateljem,...).
Recept je okrenuti ovo na nacin da nastavnice postanu otvoreno permisivne, zavodljive i bespomocne, a skriveno orijentirane na kaznjavanje protiv kojeg se djeca ne mogu pobuniti.
Sta fali da nastavnice ignoriraju zajedljive poglede i to uz smijesak, umjesto da se nezrelo propitkuju sto o njima misle klinke po hodnicima. Umjesto da saraju pogledom i hodnikom, uz osmjeh mogu pozvati sa strane jednu od djevojcica i zamoliti je najljubaznije moguce, objsasnjavajuci kako je smatraju urednom, pedantnom i sklonoj biologiji, da ukoliko dragovoljno zeli izvan redovitog plana donese presanu preslicu za skolski herbarij ili modru galicu za skolski pokus. Otvoreno iskazati permisivnost, ali i zavodljivost (odvajanje jedne od skupine i sijanje razdora u adolescentski djevojacki klan, kliku), ali i dati do znanja da se protiv pojedinih oblika neposlusnosti kao sto su ove u odnosu prema ucenici sa govornom manom uopce ne moze obraniti vec jedino prijaviti za to nadleznim osobama i sl.

Tko je glasao

Teško je

suditi o ovakvom konkretnom događaju i dijeliti savjete. Jednostavno - ne znamo ništa o akterima, tj. ne poznajemo ih.

Međutim, jedna opća teza koju si iznio jako mi se sviđa: naizgled represivan gard, a ispod toga skrivena permisivnost.

Stalno nešto pišem o ovoj temi, neki me prisiljavaju da se svađam jer su bezobrazni, a nerijetko i vrlo plitki, a nisam se domislila ovako sažetoj "dijagnozi" koja ukazuje upravo na ono što mi se čini temeljnim problemom.

"Temeljnim" - ne u tom smislu da bismo sada trebali reći da nedvosmislenog i izravnog nasilja nad djecom više nema. Naravno da ga ima, pogotovo na Balkanu.

(Prije par dana je 17-godišnjak ubio oca. Ali, tu je situacija "jasna": nasilje u obitelji je trajalo godinama. Otac je bio alkoholičar, godinama je zlostavljao dječakovu majku, i očito je da je momak u jednom trenutku "pukao", i počinio ubojstvo iz solidarnosti prema majci. Ta situacija zaista kao malj pada na dušu društvu koje je još jednom pokazalo da nema volje djelovati sve dok nije kasno.)

Dakle, ne govorim o ovakvim drastičnim slučajevima "srondane" obitelji, nego o "srednjoj struji", onome što je, recimo, normalno. Ja tu zaista vidim previše permisivnosti, neke čudne nemoći odraslih ljudi da se uhvate u koštac sa problemima djece.

Roditelji uglavnom ne razumiju kakvo zlo nanose svojoj djeci kada ih "prezaštićuju", i uopće ne shvaćaju da to u nebrojenim životnim situacijama čine.... U nekim prilikama u školi imam dojam da se nastavnici gotovo pa.... boje učenika....

A dijete je ipak - samo dijete. Ono će iskorištavati prilike koje mu se pružaju - po načelu: "daj mu prst, odgrist će ti ruku".

Uostalom, nije naodmet pročitati ponešto o performansama koje se zbivaju unutar psihe modernog čovjeka - neki tvrde da je našim svijetom zadominirala tzv. "narcistička" struktura ličnosti...

Rušeći ograde represije, liberalno društvo je smetnulo s uma da u psihološkoj strukturi pojedinca postoji prirodna "represivna instanca" koja ima važnu funkciju u "psihološkom zdravlju" osobe....

Tko je glasao

pa, ako si pročitao članak do

pa, ako si pročitao članak do kraja - rješenje problema i nije bila konfrontacija i kazna, već radionica u kojoj se pokušava učiti o verbalnom mobbingu i kršenju pravila ponašanja, statuta i zakona.

sudjeluju svi involvirani i traže rješenje.

nije poanta u kažnjavanju, već na ukazivanju problema i traženje rješenja. u konačnici naučiti nešto iz tog iskustva.

Tko je glasao

Hvala na dnevniku. Javan je,

Hvala na dnevniku. Javan je, znam da je nastao iz stvarne muke, smatram da je muka nepotrebna i da bi bilo puno bolje usmjeriti je u uspjesnu promjenu, a istovremeno sam sebicno iskoristio cijeli dnevnik za treniranje pretumacivanja prema inspiraciji iz knjige - http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=450&id=99752
Str 145
Poglavlja:
Neoborive optuzbe i nedokaziva poricanja,
Dobronamjerna sabotaza
Prednosti neobracanja pozornosti

Mozda je ovo topom na muhu, jer nekako mislim da bi i samo malo vise sarma i strpljenja pmoglo u ovom konkretnom slucaju nego svi razgovori, radionice, kaznjavanja ... a cini mi se da da to i sami uvidate.

Tko je glasao

malkice ste razmaženi profači

trebate proći obuku recimo u tehničkoj školi na zagrebačkoj Peščenici - kad zovu profe policiju, policija odgovara: pa vi ste muška škola - dogovorite nekako obranu ... naime nema dana da se ne postavi kakva zamka, uglavnom prvašićima koji idu pojedinačno, pa na dalje

složen je problem
ali od ovakve žalopojke ništa
odnosno ovo objavljivati i nije neko rješenje problema niti će ga se tu naći

tijekom mog odrastanja i u ono doba bilo je svega
isto tako tijekom odrastanja moje djece

svako vrijeme nosi svoju specifičnost

ali definitivno je škola u raskoraku još uvijek sa ovim vremenom interneta
djeci je potpuno druga moždana "struktura" i interesi

imaju sto puta više informacija nego li mi u to doba
može se reći da je sve instant, bez truda - ali to vrijeme stiže i na vama je malko da istražujete metode

a prijateljica umjesto da se trese, neka napravi neki štos
recimo stavi si roge na glavu
ili vampirske zube drugi put kad prolazi hodnikom
pa kad ovi prođu lijepo im se nasmiješi
i okrene sve na smijeh
a ne ovako plakati kao mala djeca

ok?

Tko je glasao

kako je nestao profesor / učitelj

Kao prvo - ja priznajem da bih ti zbog ovako nepedagoškog i cmizdravog teksta dao takav otkaz da bi se sve prašilo.

Pa ti si profesor, hej? Ti nas pitaš gdje je nestao odgoj? Pa škola, čak i srednja je odgojno-obrazovna ustanova, a profesori / učitelji - u suradnji sa stručnim osobljem su tu da učenicima pružaju upravo to za što su i plaćeni: odgoj + obrazovanje.

Priznaj - koliko si uložio u sebe i svoj učiteljski/profesorski razvoj? Na koliko edukacija bio? Koliko knjiga pročitao? Pa ovo što opisuješ je toliko banalna školska situacija da me sram da to iznosiš kao problem. To vječito kukumavčenje "pogledajte ovu generaciju kako je grozna, a MOJ razred u kojem sam bio je bio super". Vjerojatno si imao bolje profesore nego što si sam....

Neodgojeni učenik i učenik koji ima nedovoljan nije samo njegov osobni neuspjeh - to je neuspjeh škole u koju je išao i kompletnog nastavnog osoblja.

Iskreno, sram me što sam ovo pročitao, sram me od čega radiš nekakav slučaj.

Tko je glasao

Minus zbog agresivnosti

@zap

Svoje neslaganje i svoj ultraliberalni stav si mogao iznjeti i malo pristojnije.

Postaješ sve sličniji meni,pobogu.

Daj se skuliraj.

Majmuni u IV razredu sa kokot frizurama i rinčicama,pirsinzima i tetovažama,učiteljici iza leđa dobacuju ,pretpostavljam "četnikuša" (svejedno,"lezba","drolja" i sl.)

Čisti mobing,zlostavljanje odozda prema gore.

Profesori su bespomoćni,naročito ako imaju ravnatelja koji je za politiku ne talasanja.

Da ima samo muške pa da im malo koketira,ili što....

sve dobro...

Tko je glasao

drvo...

Iskreno, puna mi je ona stvar ovakvih prosvjetnih radnika :) Mene je profesor tehničkog običavao gađati svežnjem od 30 ključeva u glavu, pa ako sam bio dovoljno brz... ne bih imao modricu :)

Ne, ne zagovaram fizičko nasilje - ali pojava da jedan razred ili grupa učenika uzme "na zub" neku učiteljicu ili učitelja je stvarno ono woooow, zovite unprofor bokte. Neviđeno, to se u povijesti školstva nikada nije dogodilo.

Budući sam uživo vidio kako mi razrednica od 1,50 visine postrojava kolege rukometaše i košarkaše - uopće nemam živaca padati na ovako lirske opise dežurstva u "hodniku smrti" i "kolegici se tresu ruke pa smo skupa išli na piće"... ajde molim te :)))

Tko je glasao

@zaphod uopce nije

@zaphod uopce nije agresivan...istina, problemi postoje ALI ovo konstantno cmizdrenje BEZ REFLEKSIJE u zadnje vrijeme stvarno nema smisla...

Tko je glasao

imali smo vec nedavno slican,

imali smo vec nedavno slican, tj.manje vise isti dnevnik tako da ne vjerujem da ce se ovdje na tvoja pitanja pokrenuti iznova rasprava, ukoliko ovim putem trazis neke odgovore i razmiljsjanja drugih, potrazi malo u arhivi...

p.s. dodje mi zu zadnje vrijeme da angaziram ucenike da prikazu svoju stranu...

Tko je glasao

angažiranje učenika

Evo, daj im primjer iz dnevnika autora - neka napišu kako oni vide tu situaciju, smatraju li reakcije nastavnika primjerenima i svrsishodnima, te kako bi oni riješili situaciju da su nastavnici iz priče :) Pa da vidimo čija mačka crnu vunu prede :D

Tko je glasao

@zaphod i ivanaaa: gospodo,

@zaphod i ivanaaa:

gospodo, promasili ste temu. ovdje se ne radi o lirskom cmizdrenju jadne i uplašene profesorice, već o realnoj situaciji koja indicira i dijagnosticira nestanak kulture i gradjanskog odgoja - jednog dobrog duha u drustva.

previse informacija koje ucenici imaju jest problem. ne mislim da ih treba ograničavati, ali ih treba naučiti kako kvalitetno filtrirati i odvojiti kukolj od žita - jer pojedinci imaju problema s time.
znam da postoje i gore situacije i gore škole, ali to nije bila poanta ovog teksta. nije bio cilj niti banalizirati situaciju, jer vjerujem da ovakvih situacija ima svuda.

pa neki dan je u osijeku letjela letva i ozljedila djevojku u Osječkoj gimnaziji. dječja igra?

ne poručuju li nam time djeca nešto? zato sam i pitao kuda to ide i kakvo ćemo drušvo imati ako su nam mladi ovakvi?

optuzimo profesore! objesimo ih najbolje. ma, ukinimo i škole. profesori su jadni, nesposobni nositi se s problemima i bespomocni?
jer ako ucenici provode mobbing to treba rijesiti kljucevima u glavu? staviti rogove i vampirske zube?

vrlo pedagoski, stvarno i od tog mog "kolege".
skola je ostala, izgleda jedina odgojna ustanova.

ucenicka strana price - kad smo ju pokusavali dobiti, nailazimo na zid šutnje. amonimno, pisano, usmeno, mailom, forumom.....

mislite li stvarno da kolegica nije probala na sve načine ostvariti pozitivnu komunikaciju? koliko mi je poznato nju na fakultetu, tečajevima i udžbenicima uče kako učiti i što kvalitetnije prenijeti znanje, a nitko ne predaje i podučava ovakve situacije i odgojne probleme - jer ih profesori na fakultetima nemaju.

izuzetno je teško motovirati djecu koja vide u kakvom okruženju žive i rade. mislite li da ne prate politiku - kako ne znaju da će biti bez posla kada završe školu i živjeti do 30te s roditeljima...
nakon završenog sata osjećamo se kao uzaludni prodavači magle. cilj preko nije postalo znanje, već kako dobiti ocjenu dovoljan. ne znam komu će to u životu od njih biti dovoljno...

uostalom, nije li nesretni niz događaja - napada oca i sina pištoljem na profesora, od slučaja luke ritza i sl. od prije par godina pokazao na bolesti u društvu?

i da, ovdje nisam dosao traziti rjesenje, već ukazati na probleme. a mislim da se oni mogu riješiti kroz sustav i "odozgo" i "odozdo".

Tko je glasao

izuzetno mi je zanimljiva tema

Tko je glasao

@3103: [citiram]: "izuzetno

@3103: [citiram]: "izuzetno mi je zanimljiva tema (jer mi djeca baš žele postati profesori, oboje cijelo vrijeme izuzetni učenici i studenti) - pa pažljivo pratim sva zbivanja, najzanimljiviji su mi slučajevi kada roditelji zovu disciplinsku komisiju ili čak pravobraniteljie jer je dijete dobilo jedinicu iz vladanja ili iz znanja 3 ili 4 a ne 5." [kraj citata]...

i sada gledaj situaciju u kojoj je moja kolegica i preslikaj ju na svoje dijete. je li nemoguća? mislim da nije. sutra se svatko može naći u njoj.

svi su itekako svjesni problema koji nas okružuju, i mi stari(ji) smo i najveći problem i najveći uzor. djeca su u pravilu neiskvarena.

Zlostavljači su najčešće prije bili zlostavljani od nekih zlostavljača.

Tko je glasao

Zaspamavanje komentara koji nije spam

Dovoljno govori o tome da se nisi u stanju suočavati sa stavrnosti

Moja djeca već su pomalo predavala u školi (sad još studiraju profesorske smjerove) pa nisu imali takve scene vjerovatno iz bliskosti sa generacijom
Ali je odmah bilo prijetnji roditelja i intervencija roditelja preko ravnateljice – unatoč što su djeca bila motiviranija za rad od kad su se nove face pojavile za katedrom i isječke kruga objašnjavali picama, koristili star wordse za ne znam koje trigonometrijske funkcije, super marija i štati ja znam, tako da su zadnji štemeri shvatili vektore
I njihov problem je kako će se oni nositi sa svojim poslom – takav imamo deal od vrtića .... ja imam svoje probleme sa svojim poslom, oni sa svojim .... ali me ne zanimaju učenici, zanimaju me roditelji i profesori
Znam da se neće tresti kao tvoja kolegica, zapravo su i odrasli na proučavanju američkih javnih škola, baš taj fenomen ih je i privukao, ne znam kako se zove autori, odnosno profesori čija iskustva čitaju, ali ovo tvoje tipa „ah kamo ide ovaj svijet?“ a da nisi u stanju se pogledat u ogledalo...

Ti si miljama daleko, zato ti i smeta suvislo komentiranje

gledaj, ne govorim da nije problem, da pače, ali je zbilja urnebesno smiješno i glupo napisati dnevnik jer učenici zajebavaju neku profu,
i onda komentare koji ciljaju stvarnu bit zaspamati
pa jedino što mogu zaključiti je.
imaju djeca pravo :(

Tko je glasao

zanimljivo kako je biti

zanimljivo kako je biti pametan a nemati nikakva iskustva u toj profesiji i soliti.

sigurno uzivas kada se gledas u ogledalu...

Tko je glasao

ti si se javio na neki stručni blog?

ili na pollitiku?
možda si ti pogriješio

ali, eto naletio si na stučnjaka, tvoja sreća
malko si bar razgibao svoj mozgić

Tko je glasao

pa čemu umni trening kada

pa čemu umni trening kada imam tebe.

Tko je glasao

:)

eto vidiš da nije teško

Tko je glasao

Javi nam njihova iskustva

Javi nam njihova iskustva kroz par godina.

(Kada budu naletili na "prave veseljake" teško da će im pomoći bilo koja "škola")

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

sami su željeli

na sve su bili upozoreni
imaju i drugu diplomu za nešto drugo raditi ako im dosadi

ali baš ovo ih privlači
možda jer su u jakom dosluhu sa tim, ne znam

neću javljati
njihova stvar

Tko je glasao

hehe

ovo propovjedam, ali to je, je li, za demokraciju, civilizaciju i slične tekovine preradikalno:
"Svakom tko je na odgovornom mjestu, tim više ako je u vlasti – svaka kaznena odredba trebala bi biti trostruko veća od one koja se primjenjuje običnim smrtnicima".
to je poanta. od policajca koji se razbahati čim obuče opravicu, do mravka koji je skrušeno priznao i sjeo u autić od par stotina keka ojera i odvezao se u slobodicu (nekidan). kad neki jado reketari čermaka to je strava, grozno, a to koliko je on izreketario sve nas, pa on je đeneral, ili gradonačelnik kojeg spominješ... pa dođe meni sa šest banki da otkačim i otkinem mu glavu ili ruku iz čisto "civiliziranih" poriva :))))
profesor

Tko je glasao

ja fakat nemam pojma o čemu ti pričaš, ali ajmo ozbiljno...

Krenimo redom...

Prvo, škola po meni griješi postavljanjem nastavnika u razred za vrijeme odmora. Ako se dobro sjećaš iz svog vremena, postojali su redari smjene (učenici) sa crvenom vrpcom oko ruke, barem ih je bilo u svim školama (u Zagrebu) gdje sam ja bio. S ingerencijama da te "privede" ravnatelju. Disciplina se ne postiže tako da uvodiš video-nadzor ili dreždiš kao kobac nad djecom - već time da se raspodijeli. Ako si bio u vojsci vrlo dobro znaš o čemu pričam. Izabereš nekoga iz grupe i taj radi tvoj posao, a ti fino u zbornici piješ kavu i zasluženo odmaraš.

Drugo, kada se pojavi slučaj kao što je "zezanje cure s govornom manom" onda školski pedagog ima zadatak opaliti dodatni sat u svim razredima sa temom "Različitosti". Informiranje o nekim stvarima stvara animozitet prema nasilniku - ako ga želiš ugroziti "iznutra" - jer frontalnim napadom radiš od njega heroja...

Treće - motiviranje učenika spada u učiteljske vještine. Ja ne znam što predaješ i jesi li imao pedagogiju i psihologiju unutar svoga školovanja (na UF i FF Zagreb, učiteljski smjer to su obvezni predmeti) - a kasnije se na stručnim skupovima obrađuju teme poput ovih koje tebe muče - od nenasilnog razrješavanja sukoba, restitucije, vršnjaka-pomagača i sl., postoji gomila programa. Možda da lupite šakom po ravnateljevom stolu i zatražite da škola plati nekakvu edukaciju?

Četvrto - ono što teško podnosim u zadnje vrijeme je to kukumavčnje tipa "Ah, kakvo ćemo društvo postati?" "Kuda ovo vodi?" i sl. Bitno da predlažeš da se problemi rješavaju "kroz sustav". Zar ne misliš da si ti (i tvoja tresuća kolegica) itekako dio tog sustava? Zar ne bi bilo bolje da nešto konkretno napravite umjesto da mi tu (opet) citiraš Arenu sa slučajevima "U Osijeku se gađali građevinskom gredom" i "napao oca pištoljem" - zar te nije kao prosvjetnog djelatnika malo sram koristiti takve primjere?

Peto - u doba kada sam ja školovan, što spominje gore i 3103, dakle u doba kada djeca nisu mislila da će s roditeljima biti do 30te i bez posla - volio bih te vidjeti kako bi se snašao u nekoj školi tipa Strojarska škola u Selskoj ili Drvna... pa tamo je normalno da dođeš u razred i shvatih da su učenici digli parkete u cijeloj učionici... ili ti dođe učenik, izvadi nož na stol i kaže "daj dva stara!" i slično. I to u doba bez video-kamera, povelje o pravima djeteta, ovoono... I nitko nije cmizdrio ovoliko koliko ti cmizdriš oko jednog klasičnog pedagoškog problema koji ste (kao škola) riješili očajno.

Da radiš u nekoj privatnoj firmi i da se ovako suočavaš s očekivanim poslovnim problemima (klijent koji urla, kupac koji je dobio napadaj, iznenadna promjena zakona, itd.) - vjeruj mi da bi dobio otkaz istog tjedna.

Tko je glasao

Ne sekirajte se, profesore!

Nasilje među mladima je ovdje već bilo na dnevnom redu, međutim, ima kolega koji odbijaju uopće prihvatiti činjenicu da je to neki društveni problem, pa lupetaju ovakve nedolične stvari - kao da se za namirivanje vlastite taštine dobiva novčana nagrada. :))

Kolega koji u svojoj argumentaciji navodi, tj. hvali se, kako je njemu njegov profesor bacao snop ključeva u glavu, zaboravlja da današnji profesor ne smije učiniti niti to, niti mnogo manje od toga, bez rizika da odgovara za zlostavljanje djeteta, ili da mu roditelj za uzvrat ne dođe u školu sa nabijenom puškom u ruci.

Cjelokupni sustav kazne, kao pedagoškog sredstva, propao je. Kažnjavanje djeteta, ne samo fizičko, koje je neprihvatljivo, nego i ono "moralno", tj. "psihološko" koje je u odgoju neophodno - smatra se zastarjelim. Dijete je postalo "osoba" sa svojim "pravima", ali se pri tom blaženo zaboravilo da osoba koja ima prava nužno mora imati i neke obaveze, tj. dužnosti.

Kad ja govorim o nasilju među mladima, prezrivo i podrugljivo mi se odgovara da sam "čitateljica Arene", tj. da se "palim" na senzacionalističke članke iz crnih kronika. Niti se ne pokušava shvatiti da je ono što stiže do crnih kronika - tek vrh ledenog brijega. Jer, kad se radi "samo" o letvama koje lete i koje "samo" nekoga lakše ozlijede - toga onda nema u crnim kronikama. Ni sličnih "malih" incidenata, za koje znam iz škole moga djeteta, također nema u crnim kronikama.

A to se ipak događa. Posvuda i svakodnevno. Nažalost.

Da, djeca svojim divljaštvom i nekulturom nešto poručuju ovom društvu, ali to društvo ne želi čuti. Društvo odgovara na način kako to čine ovi kolege koji vam pišu ove podrugljive i prezrive komentare.

Nevjerojatno je to što će oni bilo kakve odgojne mjere prema djetetu spremno nazivati "zlostavljanjem" od strane roditelja, jer misle da su tako u skladu s vremenom i suvremenim nazorima, dok su prema sve češćim i okrutnijim prizorima zlostavljanja među samom djecom potpuno slijepi.

Tko je glasao

Našla krpa zakrpu

Ovo sam čekao da se dogodi, pa se i dogodilo.

Najzad imamo spoj nezadovoljnog roditelja koji s Arenom u ruci hoda po svom (državnom) uredu, pokazuje neki naslov i urla pravedno "Što se to dogodilo s društvom? Što se dogodilo s mladima?" te nastavnika koji drži tu istu Arenu u ruci i viče isto.

Foma, zamisli si da je tvoje dijete ovo spomenuto u dnevniku sa govornom manom, i da ga ovakvi nastavnici kao što je autor - "brane". Bolje ga je odmah ispisati iz škole. Pa ovi nastavnici ne mogu obraniti ni sebe, već se tresu kao pruće na vjetru od par dobacivanja...

Evo - fakat ste se našli - ti koja se zgražavaš kada se u demonstracijama prevrne kanta za smeće; i nastavnik koji se trese (ok, ne trese se on, trese se kolegica, a on je gentelmanski vodi na piće) od totalno uobičajene školske situacije.

Vidim da ste oboje za ponovno uvođenje fizičkog kažnjavanja... a nema ljepšeg nego kad ti "protivnik u raspravi" tako očigledno prizna poraz vlastite koncepcije...

Tko je glasao

Stvarno si kreten.

Djeca koja ZLOSTAVLJAJU i djeca koja su ZLOSTAVLJANA - nisu uredno razvrstana u dvije skupine između kojih je kredom povučena jasna crta, tako da mi, koji imamo mozak od piljevine poput Zaphoda, imamo situaciju "čistu k'o pekmez".

Svako dijete je izloženo mogućnosti da se nađe i u jednoj, i u drugoj ulozi, jer je ozračje u kojemu je nasilno ponašanje dopustivo jedinstveno društveno ozračje u kojemu djeca žive.

Moje dijete, ako smo kod moga djeteta, u dobi od 8, 9, 10 godina, kada je otkrivena zabava zvana "četanje" i "bloganje", uvuklo se u ozračje internetskog mobinga među vršnjacima. Standardni sitni nesporazumi, koškanja, ljubomore, svojstveni za tu dob, prenešeni su iz razreda, tj. iz neposredne zbilje, gdje postoji neki odrasli koji će narediti: "Dosta s tim!", u virtualni prostor, gdje se ukazao svijet potpune slobode vrijeđanja i nipodaštavanja drugoga. Naravno, virtualna komunikacija iz svoje sobe proizvodila je nimalo virtualne posljedice sutradan u školi. Djeca su bila sve više frustrirana zbog svinjarija koje su sami jedni drugima činili.

Moje dijete je, konkretno, označilo imenom i prezimenom nekog dječaka da "voli Hitlera", i još se potrudilo da nađe i objavi Hitlerovu sliku.

To je "ništa", rekli bi takvi kao ti. "Dječja posla"! Što dijete zna!

Ja, međutim, nisam kao ti - ja sam "fašistoidna" majka, kako si me jednom prilikom okrstio, pa sam posjela svoje dijete za stol i napravila golemi, zaista golemi skandal. Urlala sam. Rekla sam svom malom djetetu tko je Hitler, pa ako već zna pronaći njegovu fotografiju, da onda mora znati i to da je njezina baka u ranoj mladosti ostala sama na svijetu, jer joj je rodbina pobijena u kazamatima tog istog Hitlera, ili njemu sličnih.

Dala sam si truda da dijete SHVATI i ZAPAMTI koje stvari me jako ljute, i koje stvari smatram NEDOPUSTIVIMA u našoj kući.

Potom sam otišla na roditeljski sastanak, te i tamo govorila o tome. "Moje dijete je popilo jezikovu juhu", rekla sam im, "ali, imajte u vidu da takve ili slične stvari rade gotovo sva djeca."

Uglavnom su se jako začudili. Uglavnom je svatko bio spreman braniti nevinost svoga djeteta. Pomagalo im je to što dosta njih nije pojma imalo što je to "četanje" i "bloganje", ni kako to izgleda, ni kada to djeca čine.

A ja sam im rekla: "Oprostite, prema izjavi moga djeteta, u cijelom razredu ima možda dvoje djece koja to ne čine."

"Pa kako, pa mi doma nemamo kompjutor", odgovorili su neki.

"Ali, uvijek imaju u džepu 5 - 10 kuna, zar ne? Jeste li čuli za internet-kafe? Vi možda niste, ali oni jesu!"

Uglavnom, zijevali su kao ribe na suhom od mame koja nastupa "fašistoidno" i doma, i na roditeljskom sastanku.

Ja to nazivam odgojem, a ljudi sa pljevom umjesto mozga, poput tebe, to nazivaju zlostavljanjem djeteta, ograničavanjem njegove slobode, ukalupljivanjem mladog kreativnog uma itd.

Kad moje dijete silom prilika samo SVJEDOČI prizoru nasilja u školi, ja se bez razmišljanja obraćam ravnateljici. Pitam što se poduzelo i zahtijevam da se nešto poduzme, zato jer dijete ne treba i ne smije svjedočiti takvim prizorima - zato jer i to već smatram nasiljem nad mojim djetetom! Ako se smatra "normalnim" da se dijete izlaže prizorima nasilja u školskom hodniku (a očito se smatra normalnim, ako ne slijede nikakve sankcije za počinitelje tog nasilja), onda se dijete uvlači u opće ozračje u kojemu je nasilje dopušteno.

Može li tvoj mozak od pljeve pokušati shvatiti da nije riječ o nečemu "pravocrtnom", nego o nečemu gdje se uzroci i posljedice zatvaraju u krug?

A gdje smo ono počeli? Kod novogodišnjeg tuluma bez alkohola? Hoćemo li od početka? Sve dok ne naučimo kako se crta krug?

Onome što te je gađao snopom ključeva u glavu, trud je bio uzaludan: piljevinu ne boli kad je se udari snopom ključeva.

Tko je glasao

uvijek neke novitade

pa sam posjela svoje dijete za stol i napravila golemi, zaista golemi skandal. Urlala sam. Rekla sam svom malom djetetu tko je Hitler
meni se čini da si mu samo pokazala sustavom represije da represija izaziva strah i zato je učinkovita
pitanje je kako će tvoje dijete prihvatiti nabijanje straha
a i zaboravila si na onu: daj mi djete do sedme, a poslije s njim čini što hoćeš
odnosno tvoje dijete je već odgojeno odavno da na hitlera gleda kao na negativnu pojavu
ono kao i sva djeca eksperimentira
i bez tvog urlanja ono dobro zna
ti si mu samo zorno pokazala eventualno zašto je hitler represijom i strahom izazvao ono što je izazvao i što i dalje izazivaju razni moćnici
time svojim postupkom si mu nešto opipljivo demonstrirala
ali nisi ga uvjerila ili razuvjerila, to si već prije obavila
i sada radiš nešto nepotrebno

u vrijeme kad su moja djeca bila te dobi počele su neke španjolske serije. mala je u prvom osnovne trčala doma da vidi hoće li izvjesna ubiti bivšeg ljubavnika ili neće jer je postao ljubavnik njenoj kćeri a što bi joj bilo bar sedamnaesto uspješno ubojstvo .... znam samo da je daljinski dobio strogo kontrolirani smještaj - ne zbog odgojnih mjera, nago mi se činilo preteško objašnjavati ovoj od 7 šta je to ljubavnik, sex, ubojstvo .... a tako je lijepi dan vani ... ajmo mi na sankanje

Tko je glasao

Uopće ne kužim kaj

si sad tu jako pametno napisala. Osim da ti znaš kako se to radi, a ja ne znam. Što si dokazala masno ispisanim "sam posjela" i "urlala sam".

Ako to godi tvojoj taštini, onda dobro!

Opusti se, nakon različitih pubertetskih tegoba, evo dosta dobro stojim sa svojim djetetom - da kucnem u drvo. Premda u svojoj blizini nemam terena za sanjkanje. A nema baš ni snijega u posljednje vrijeme.

Tko je glasao

znam da ne kužiš, zato i naglašavam

a to da ne kužiš jasno je iz puno tvojih komentara

Tko je glasao

Naglašavaš - što???

"Daj mi dijete do sedme godine, a poslije čini što hoćeš"?
"Djeca eksperimentiraju"? - sa čime? Sa nacizmom???

Prije svega, Hitler je u ovoj priči, da tako kažem, kolateralna pojava.

Suština je: mogućnosti koje se otkrivaju djeci kada sjednu za kompjutor. Neke od tih mogućnosti su jako loše i nepoželjne.

Osnovna loša stvar koju je moje dijete učinilo (zajedno s drugom djecom iz razreda), jest ovo:

- nastavljanje i intenziviranje nekih dječjih svađa i prepucavanja putem interneta; zaštićeni sigurnošću svoje sobe, uvjereni da im virtualni prostor daje snagu, raspojasali su se sa grubostima; dakako, ono što se danas dogodilo virtualno, sutra je u razredu imalo stvarne posljedice

- objavljivanje punog imena i prezimena drugog djeteta i iznošenje o njemu nedoličnih stvari

Moje dijete je sasvim sigurno od tog svog vršnjaka čulo neke stupidne izjave o Hitleru, pri čemu ni taj klinac, ni moje dijete - jasno - nisu mogli imati zrelu predodžbu o tome što je to zapravo.

Gdje jedan pučkoškolac pokupi "ideju" da "voli Hitlera"? Ne znam, ali ima dovoljno mogućnosti za to u ovoj zemlji, zar ne?

Mom se djetetu, pak, učinilo jako zgodno da tu "ljubav" svog školskog druga objavi cijelom svijetu, i da to još ukrasi Hitlerovom fotografijom.

I sad, djeca eksperimentiraju, kažeš ti, i podučavaš me da se zbog toga ne smijemo uzrujavati, da ne bismo traumatizirali svoju djecu! I još me podučavaš da je dijete ionako steklo svoje stavove do sedme godine, pa poslije toga možemo biti spokojni! A ukoliko nismo spokojni, onda smo - divljaci!

Zamjećuješ li na fasadama kukaste križeve i slovo "U"? Jesi li ikada vidjela nešto od one Thompsonove publike? Jesi li ikada čula za nasilničke incidente u kojima su akteri mladi ljudi koji se "furaju" na "naci" simboliku?

Da li ti je možda - ikada - palo na pamet da to može biti, između ostaloga, i rezultat nonšalantnog odnosa okoline prema takvom "eksperimentiranju" klinaca koji ne znaju ni tko im glavu nosi, a kamoli da bi znali sa čime to zapravo "eksperimentiraju"?

Čudno mi je da ti to nije palo na pamet, a tako si umješna (zajedno sa nekim drugim kolegama) u seciranju mojih roditeljskih "teških grijeha".

Ajmo dalje - tko je sljedeći?

Tko je glasao

ako lažem...

...mrzim Tita, a volim Hitlera :)

(ovo je u mom djetinjstvu bila vrlo čvrsta potvrda da netko govori istinu! :)) )

Tko je glasao

ti si prije već svom djetetu ugradila prije stav prema nacizmu

A ono se ponaša kako se ponašaju i drugi – eksperimentira, pronalazi granice
Intrnet je nepregledno polje puno zanimljivosti ali i smeča
Za mene su to smeće onda bile španjolske sapunice
Ja sam zapravo puno stroži roditelj , pa niti dan danas nemam tv
Razilazimo se u metodama
Moji su odrastali sa traumatiziranom djecom friško pristiglih iz Vukaovara, zauvijek bez očeva – teško se bilo susretat sa njima, sedmogodišnjacima koji su pričali da bi malu bebu udavili u kolicima da znaju da je srpska.
Dakle mi smo to obavili na žalost, te lekcije, u živom svijetu
Danas ta djeca sasvim drugačije pričaju
A bilo je silno teško, bez urlanja i posjedanja za stol

Tko je glasao

"A ono se ponaša kako se

ponašaju i drugi" - meni to nije ni mjerilo, ni utjeha.

Samo dijete vrlo često plasira taj "argument": "Pa, i drugi su isto tako učinili!"

Ja na to odgovaram: "Drugi nisu moja djeca, za njih ne odgovaram, pa me niti ne zanima što oni čine!! Ja odgovaram samo za tebe. Ponašanje drugih, pogotovo ono što smatram lošim ponašanjem, tebi ne može i ne smije biti uzor. Ako čopor krene naglavačke u provaliju, ne moraš ti ići za njima!"

Naravno, u tinejdžerskoj dobi fora je baš u tome: odvajanje od roditeljskog autoriteta, i traženje uzora vani, među vršnjacima. Kao da to meni nije jasno! Ali, roditelju i dalje ostaje zadatak da stvara balans i pokazuje prave smjerove. To će uvijek jednim dijelom biti neuspješno, ili će se bar dugo vremena činiti neuspješnim, sve dok dijete ne sazori u odraslog čovjeka.

Već sam negdje napisala: granice se djetetu postavljaju između ostaloga i zato da bi se imalo za što BORITI, da bi imalo što za RUŠITI i PREVLADAVATI. To je potpuno drugačija situacija, nego kada se stvari dobivaju na pladnju.

Svatko poštuje svoju slobodu, ili bilo što, što je stekao, ukoliko je to rezultat vlastitih napora i borbe. Ono što čovjek dobije na dar - to će jedva i primijetiti kao takvo, a kamoli poštovati.

No, u svakom slučaju je uputno da razgovaramo o izvorima nasilja među mladima, a ne o mojoj osobi. Mojom osobom se Zaphod uživa baviti - sasvim dovoljno! :))

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 6
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 25
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 21
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 35
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 2
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 12
  7. I meni je žao od magarac komentara 31
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 36
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 139
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 28
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 43
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 60
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • gale
  • janus
  • otpisani

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 37

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf