Pitao me @mrak kako mogu tvrditi da je doktorat Ive Sanadera, premijera RH, lažan. Obećah njemu, pa tako i drugima, pojasniti moje razloge za izrečeno.
Da otklonimo mogući prigovor, tek ravnanja radi, imam više godina (redovnog trajanja, bez ponavljanja) visokog obrazovanja nego doticajni gospodin, a u ovim vremenima i u zemlji u kojoj su stotine tisuća mladih branitelja navučene u mirovinu i na mizerne invalidnine, premijer ne bih bio ni mrtav. Tu je i pitanje dodatnih kvalifikacija - nikada nisam dilao za Start, uređivao pornografiju, bio član HDZ-a.
Pretpostavka je da su u biografijama točne makar godine oko odlaska i završetka studija. Dakle, da bi se doktoriralo treba utrošiti vrijeme, trud, biti malo više od prosjeka marljiv a malo manje od prosjeka glup te imati roditelje i nešto novaca. Tada, u to vrijeme, je za dostići Dr. sc. trebalo minimum osam i više godina. Moguće je da su u Innsbrucku bila druga pravila jer je dvojici "naših" Ivici/Ivi Sanaderu i Anti Kovačeviću uspjelo da eventualno austrijsko (četverogodišnje) dr. u Hrvatskoj pretvore u (osamgodišnje) Dr. sc..
Poznato nam je da u nekim zemljama tituliranje i običaji oko toga nisu jednaki kao kod nas. Jednako kao što znamo da se nostrifikacija inozemnih diploma treba odvijati po određenim pravilima.
O tome što je studirao piše se različito: filologiju, komparativnu književnost, romanistiku.
Filologija ( altgr. φιλολογία philología "Liebe zum Wort ")u širem smislu: znanost koja se bavi proučavanjem jezičnih pojava, kako gramatičkih tako i književnih . U užem smislu: samo proučavanje gramatike (za ovaj pojam preteže danas izraz lingvistika tj. jezikoslovlje ). Treba još razlikovati klasičnu filologiju od komparativne lingvistike (originalno komparativna Filologija ).
O Sanaderovom studiranju i doktoriranju, nostrifikaciji diplome, diskutiralo se na hr-webu, pa se može vidjeti u sep. 2006 , jan.2004 , feb.2007 no konačan odgovor nije baš nitko ponudio i nikada nije nađen. Čak i naš Peratović reče te 2006 "Kao što se ni ovdje ne očekuje odgovor na pitanje kada je nostrificirana diploma Ivice Sanadera da bi Ivo Sanader mogao biti Dr. Ivo Sanader."
"Ja nemam biografije i time sam vrlo zadovoljan", napisao je Jean Anouilh. Sanader ih ima nekoliko različitih. Siguran sam da je s postojanjem interesa dijela javnosti o neslaganju u svojoj biografiji upoznat.
O danima studiranja, osim službene biografije na stranicama Vlade RH ima nekoliko upisa:
Nacional u br. 481 piše "U Innsbrucku, glavnom gradu austrijske pokrajine Tirol, 1976. je drugi put bila organizirana Zimska olimpijada (prva je bila 1964.). Sanader je već studirao u tom gradu i zaposlio se preko student-servisa u press centru, gdje se upoznao s hrvatskim novinarima."
Pukanić zna da tu nije baš sve čisto jer, neizravno to sugerira, piše u nastavku "Sanader je doktorirao 1982. temom o pogledu na svijet u kazališnom djelu francuskog dramatičara Jeana Anouilha." Doktorirao s temom - možeš si misliti, jer se s temom može tek diplomirati, a doktorira se s tezom. Nadalje kaže "S obzirom na razliku austrijskog i hrvatskog sustava studiranja (hrvatski je zahtjevniji), Sanader je morao nostrificirati doktorat iz 1982. 1988. rad je objavio kao knjigu pod nazivom "I ružičasto je crno""
HDZ Koordinacija Australija i Novi Zeland na svom webu donosi BIOGRAFSKI OBRIS i kaže: "IVO SANADER rodjen je 8. lipnja 1953. godine u Splitu, gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju. Studij komparativne knjizevnosti i romanistike zavrsio je na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Innsbrucku, gdje je 1982. godine i doktorirao s temom "Nazor o svijetu u kazalisnom djelu Jeana Anouilha". "
Povodom otvaranja sezone HNK u 2005.g. 
U enWiki piše da Sanader "Ivo attended a study of comparative literature and studies of Romance languages at the University of Innsbruck. ... In 1982, Sanader graduated, and returned to Croatia with his wife." Ukazujemo na "graduated", nadalje stoji da poslije 1988 odlazi opet u Austriju gdje: "Sanader achieved a PhD in Romance languages and comparative literature from Innsbruck University in Austria.". te, malo dalje, da je "Shortly thereafter he became Minister of Science and Technology (1992-1993)." Ovo se može čitati i kao da je doktorirao poslije 1998.
Dakle, koliko je namjerno ili slučajno ali se može naći kako u Innsbrucku naš Ivica je tek diplomirao pa tako 2007.g. T-Portal - kaže "Godine 1982. Sanader diplomira na temu 'Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha', a od slobodnih aktivnosti u to vrijeme često prakticira nogomet s Hrvatima nastanjenima u Tirolu. " slično kao i biografija Sanadera na Moljac.hr te D. Kuljiš u Globusu od 14.07.2000 " Na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku diplomirao je i doktorirao s tezom "Svjetonazor u djelima leana Anouilha". Je li to baš bio doktorat, ili samo diplomska radnja, i gdje se ona može naći, a gdje osvjedočiti u nostrifikaciju, neće biti lako istražiti." te opet Kuljiš na svom blogu u tekstu "Dva splitska kulturtregera" slaže duži prikaz o Sanaderovom uglavnom kulturnom životu u Splitu.
Jednu širu priču o karijeri g. Ive Sanadera dao je Globus pod naslovom "ŠTO O PREMIJERU KAŽU NADREĐENI".
U Katalogu Njemačke nacionalne biblioteke DNB su četiri Sanaderove publikacije, interesantno da nema i knjige "Ružičasto je crno" ali postoji njegova druga knjiga "Fenomena parfema" :
|
Možda na moju žalost, niti jednu od knjiga ovog autora nisam do sada pročitao; no o izboru naslova tih knjiga bi se mogla složiti intrigantna priča.
Pretraga na www.nsk.hr, pokazuje više bibliografskih jedinica - ukupno 64. Osim navedenih knjiga, mogu se prepoznati dvije osnovne grupe, radovi u vrijeme rada u ministarstvu vanjskih poslova kao i radovi iz struke većinom sa Stamaćem.
Amazon.com prikazuje 11 naslova s imenom Ive Sanadera.
Ivo Dr.
Navodno, možda će netko moći znati konkretnije, je šef katedre odgovorne za temu Sanderova 'doktorata' bio Dr. Ivo Frangeš, akademik, umirovljen 1984, počiva u miru od 2003.g., koji odbija nostrifikaciju jer to zapravo nije bio doktorat već magisterij (dvije godine studija i magisterij).
Za potrebe nostrifikacije je napravio prošireni rad, kojeg je objavio kao monografiju 1988.
U online katalogu Nacionalne http://www.nsk.hr/ je, s otvorenikm pristupom i ne posuđeno, dakle krenimo na čitanje, pod brojem
[ 24 ] Sanader, Ivo I ružičasto je crno : (nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha) / Ivo Sanader 1988 i ostali podaci su :
ISBN: 86-7397-007-5
Autor: Sanader, Ivo
Naslov: I ružičasto je crno : (nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha) / Ivo Sanader
Impresum: Split : Književni krug, 1988. (Čakovec : "Zrinski")
Materijalni opis: 136 str. ; 24 cm
Predmetnice: Anouilh, Jean --Drame
UDK: 821.133.1.09 Anouilh, J.-2
Napomene: Nakl. 1000 primj.
Bibliografija: str. 133-136 i uz tekst.
Vjerojatno je da je to objavljivanje poslužilo za nostrifikaciju diplome. Nigdje ovo djelo kod nas nije kategorizirano kao doktorska disertacija. Pretpostavljam da je u igri bio Filozofski fakultet, Zagreb. Na web stranicama fakulteta se ne može naći tko je tada bio dekan, odgovoran za zakonitost u radu.
Predrag Matvejević u razgovoru na Radio Slobodna Europa 7. decembar/prosinac, 2003, kaže:"Mogao bih reći još i to, kad sam upoznao Ivu Sanadera, bili smo vrlo bliski u jednom razdoblju. Kada su mu, zbog njegovog kršćanskoga svjetonazora, onemogućili da predaje na sveučilištu u Zadru, ja sam se suprotstavio takvoj segregaciji, tražio sam da ga se primi na sveučilište, da mu se prizna doktorat, stečen u Austriji."
HDZ od osnutka do danas, svjesno se obraćajući svom biračkom tijelu, većinom puku na selu koje tradicionalno izuzetno cijeni popa, liječnika, učitelja, u kontinuitetu ističe doktorske titule ispred imena "vođe" (dr.Tudjman, dr. Pašalić, dr.Sanader), nevezano uz struku i način stjecanja tih titula. U kratkom odgovoru @mraku sam pokazao da Sanader ima samo dvije stavke u biografiji, pod "Obrazovanje". I Dr. Tuđman ih nije imao više od građanskih, s tim da mu je prva bila osnovna škola.
Isticanje titule Doktora znanosti (Dr. sc.) izvan stručnih krugova je posve nepotrebno i u konačno nemoralno - služi jedino obmanjivanju neukih ljudi, pitanje da li oni uopće znaju što je to doktorat.
Dr. Sanader je ugled mogao postići i šire od zaoranih njiva svojih birača da je javnosti predstavio doprinos razumjevanju kazališta kroz svoja djela i svoj drugi znanstveni rad. Ovako je i to što je, vjerujem barem, uradio dobro skriveno jednako kao što se skrivaju njegovi rani radovi. Pod ranim radovima misli se na njegove radove u mladosti i neposredno nakon doktorata u Austriji.
Od 1982 kada je "graduated" u Innsbrucku pa sve do osnivanja HDZ nije mogao nostrificirati diplomu. Nema upisa o tome koju je titulu za to vrijeme koristio (diplomirani teatrolog, Dr.) Dakle, osnivanjem HDZ ostvarena je mogućnost nostrifikacije. Još ako se utvrdi da je taj važni "sticaj sretnih okolnosti" podudaran s ulakom u Sabor 1991 ili u Ministarstvo znanosti 1992 to bi stvarno bio za njega trenutak ravan onom kada je s Borbašem, Glavašem i Drmićem slistio suparnika Pašalića.
Bez obrira što u ovom tekstu nisam dokazao da je Dr. sc. Ivo Sanader svoju falsificirao, tj da je ona fakat lažna, ostaje ipak da je Ivica svojih 4 godine fakulteta pretvorio u titulu doktora znanosti. Tako se on od ne znam kada (1982.g.) podpisuje, predstavlja, tako ga svi tituliraju, obavezno, kao da je sraslo, aueroliralo se naprosto.
Sve dok on sam ili preko nekog drugog ne objasni način kako je to postigao, da i drugi pod tim uvjetima mogu postati vrhovi našeg društva znanja, da nas bude obrazovanih što više i da ostvarujemo planove naše Vlade - sve do tada uzimam si pravo smatrati tu diplomu i tituliranje po toj osnovi lažnim.
A može on to sve lijepo pojasniti, poput nadarenog pisca napisati u prvom licu i dati nekom da ga javno pročita, može izabrati i povoljno vrijeme recimo ulazak RH u NATO ili pred kandidaturu na neke poslove u Europi kad nas prime slijedeće godine. Prime nas pod Sanaderom.
Ipak mislim da je s obzirom na dosadašnje skrivanje jedino moguće otkriće "preko institucija koje djeluju" - kada na red poslije preispitivanja diploma u Index dođu na red i nostrifikacije. Dok to ne uradi mnogi će s pravom misliti da je to sve skupa još jedna od laži - jednako je naš Sanader obrazovan kao i svaki drugi s završenim fakultetom. Jedino što taj drugi ne poznaje prekoredne igre, nema lobiste za privatna napredovanja i skrivanje bogaćenja.
Ima jedan primjer kako se ljudima može ispričati o svom životu, primjer je stvaran, prenosim ga u potpunosti ali ne navodim autora što ne znači da ga se ne može prepoznati.
"Išao sam u srednju školu u zgradu na Rooseveltovom trgu, gdje se danas nalazi muzej Mimara. Izvorno je to bila Prva gimnazija, a u moje vrijeme Centar za upravu i pravosuđe. Nakon toga na faks, dvjesto metara dalje, na pravo. Nije mi išlo loše, ocjene uglavnom visoke, čak sam i Rektorovu nagradu dobio. Na zadnjoj godini (1990.) nas četvero išli smo u Haag, na Međunarodni sud pravde, na natjecanje iz međunarodnog javnog prava 'Telders', gdje smo u stvari bili predstavnici Jugoslavije. Konkurencija najjača sa Zapada. Prošli smo dobro, gornji dom. Još i tada, u travnju 1990., bili smo jedini iz srednje i istočne Europe. Nije bilo ni Čeha, ni Poljaka, ni Mađara. U svakom slučaju, jako iskustvo za mene.
A sada u šestu. Od škola sam još završio nekoliko diplomatskih (UN-ovu među ostalima), studirao sam na poslijediplomskom iz međunarodnog prava u Zagrebu (nisam završio) te diplomirao na poslijediplomskom studiju europskog i komparativnog prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu (V.U.B.). Radio sam u našoj diplomaciji jednaest godina, bio jedan mandat na službi u EU i NATO-u , bio pomoćnik ministra vanjskih poslova za mutilateralu (međunarodne organizacije), puno pregovarao i učio od boljih od sebe. Profesionalna diplomacija spada u one malobrojne profesije u kojim vrlo brzo imate priliku suočiti se s najboljima s one druge strane. U roku od nekoliko godina, pod uvjetom da nešto značite u vlastitoj službi, put vas neizbježno vodi na megdan Minotaurima diplomacije u Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu i drugdje. Gledaš, učiš, malo posrćeš, pa te vuku za nos, ustaješ i tako u krug. Na kraju shvatiš da si narastao i dorastao..."
+++++++++++
Na samom kraju jedan vic. On nikakve veze nema s svim ovim, on ne insinuira, on je posve bezazlen, čak nepotreban na kraju priče o Dr. i Ivici/Ivi. Čak je malo balkanski. Prigodno preuređen, onako inverzno pa naglavačke, muški, glasi
"Dvojica, Ivica i Ivo, sreću se na Jelačić placu, pozdravljaju ljubeći se, a jedan kaže: "Nemoj triput po srpski, nego četiri puta. Bolje da misle da smo pederi, nego Srbi."
--------------
edit: promjena src za sliku s pozornice "Becket" iz Globusa, teško se učitava.
edit 10.10. (iz komentara @silverci) Prema INA d.d. Nagrada Ine za promicanje
hrvatske kulture u svijetu:
Godine 1995. nagradu su dobili profesori Ivo Sanader i Ante Stamać
vidi se da je u to doba g. Sanader bio profesor.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
nije mi samo jasno,kak' to
nije mi samo jasno,kak' to moze bit.
Sanader Dr.Ivica odjadnom Rvat.
Ja procito ,Sanaderi su jos tisucu sedamsto pedesete godine, po svojoj izjavi na popisu koji su izvrsile tih godina austrijske vlasti,bili Stari Vlasi dosli iz okoline Cacka,Milanovca,Valjeva i prvotno se naselili uz kraj nedje oko Rijeke ,pa posle izvjesnog vakta kao bunjevci povratili se Zagori i tu za stalna stali.To izjavili na austrijskom popisu pucanstva glave njiovog brastva Radoje i ...ostalo ima u ,ak se dobro spominjam,knjizi "Popis Like,Krbave i Zagore iz 1750",austrijske arhive,sve to stampano u nas jos sedamdesetih godina, pod komunistima.Usvakoj knjiznici je ima.
nocni cuvar montenegrin
Nisam istrazivao cijelu noc
Nisam istrazivao cijelu noc nego pet minuta. Kad se u trazilicu kataloga knjiznice Sveucilista u Innsbrucku upise Sanader dobije se: Sanader, Ivica: Die Weltanschauung im Theaterschaffen Jean Anouilhs
LFU, DISS, Sanader, Ivica: Die Weltanschauung im Theaterschaffen Jean Anouilhs / vorgelegt von Ivica Sanader, 1982. - 255 Bl. Innsbruck, Univ., Diss., 1982 ...
Dakle, rijec je o disertaciji iz 1982. godine (Svjetonazor u dramskom djelu Jeana Anouilha). Sta rijec disertacija znaci u austrijskom obrazovnom sustavu u to vrijeme, ne znam. Znam da su bas tada (1982/3) neki moji prijatelji magistrirali u Njemackoj, a priznat im je doktorat u Hrvatskoj.
Po mojem sudu, s pravom, jer je njihov magisterij bio discipliniraniji i strucniji nego tadasnji hrvatski doktorati. Osim toga, dokazano su znali barem jedan strani jezik, njemacki, sto mnogi hrvatski doktori nisu i ne znaju ni danas.
Sanader se sluzi, svi smo se mogli uvjeriti, barem s cetiri strana jezika, vjerojatno nekim bolje nekim losije.
Sveuciliste u Innsbrucku je rangirano oko tristotog mjesta u svijetu, odnosno medju dvjestotinjak sveucilista u Europi. Koliko ja znam Sveuciliste u Zagrebu nije nigdje ni rangirano, ili je iza petstotog mjesta u Europi.
Bez obzira na njegovu titulu, mozda najvecom manom vladanja Ive Sanadera smatram to sto su obrazovanje i znanost ostali na potpuno nedostojanstvenoj razini. Mislim da ce se upravo to Hrvatskoj najvise osvetiti u predstojecoj krizi.
Pitam se ima li s time veze cinjenica da je stekao naslov za koji zapravo i nije bio posebno zainteresiran, jer ocigledno nije nastavio produbljavati istrazivanje, ali mu je taj naslov pomogao ostvariti neke druge interese - popularnost, imovinu, moc.
Bilo kako bilo, ako je i stekao titulu, kojugod, bez posebnog interesa, disertacijom je dokazao da je u stanju sjesti i fokusirati se na problem i zavrsiti posao. To je znacajna kvaliteta, ako je jos ima.
evo to je post koji ima
evo to je post koji ima smisla i jasan point: "..ako je i stekao titulu kojugod....dokazao je da je u stanju fokusirati se na problem i završiti posao, itd."
Nadam se da samo će bubica pročitat tvoj post a ja ću samo dodati, only for buby: mnogi doktorandi NISU nastavili znanstvenu karijeru nego otišli u sasvim druge vode pa tako i Sanki, nikome se on nije zavjetovao da će se baviti samo znanstvenim radom....itd. Zbilja ne vidim u čemu je problem, i.e. koja je svrha bubijevog dnevnika.
"..ako je i stekao titulu
"..ako je i stekao titulu kojugod....dokazao je da je u stanju fokusirati se na problem i završiti posao, itd."
CC, ovaj prvi dio citata me ne interesira, ali ovaj drugi dio citata - je zasatrašujući jer mu očito u tom projektu ne nedostaje upornosti i bezobrazluka - a u tome mu mnogi pomažu na isti način.
Iz hrpe nevjerodostojnih
Iz hrpe nevjerodostojnih trač izvora po internetu se nazire
da je Sanader studirao i obranio neku razinu rada kod prof. Zorana Konstantinovića, evropski uglednog profesora komparativne književnosti, objektivno većeg imena od svih cca 10.000 jugoslavenskih intelektualaca osim malog broja koji spadaju u taj krug (u Hrvatskoj Solar, Lasić, Žmegač, Vuk-Pavlović i Katušić, ne Frangeš i Matvejević),
da su mu to pod vodstvom prof. Matvejevića priznali u Zagrebu kao doktorat, nakon nekih nadopuna i nakon što je to tražio prof. Frangeš,
što grubo odgovara jer u to doba taj austrijski studij pod doktoratom ima nešto a la naši studiji tada magisterij
da ostalo vrvi od "nadmoćnih" ex jugoslavenskih i hrvatskih igri, u kojima dominiraju razni likovi i frakcije koje objektivno nisu u stanju završiti fakultet ali "nadmoćno" zauzimaju 99 % prostora, pa to ide u prilog Sanaderu.
Ono čega nema jest i minimalna analiza i ocijena tog Sanaderovog rada, koji vjerojatno nije neki iznimni domet a posve sigurno Sanader nije osoba od znanstvenih interesa pa mu je taj dokotorat ili "doktorat" nešto što služi svrsi, pa ostaje da to jeste doktorat jer su ga nostrificirali u doba kada on nije bilo politički i poslovno moćan te još više zbog toga jer ga je priznao i i za rad na FFF u Zadru preporučio prof. Konstantinović.
Mala digresija na citiranu briljantnost obrazovanja Zorana Milanovića i općeniti duh tradicije rektorovih nagrada zadnjih desetljeća - to nije dezavuirano ali ni jako afirmirano, a kontekst fakulteta jako prožetih sa politikom i poslovima ima ugled koji značaj toga prosječno smanjuje na prosječnost, što se praksom non stop potvrđuje. Ti fakulteti prožeti politikom i interesima su jako dugo i jako temeljito favorizirali politikantstvo nad stručnošću, pa njihov ugled ide prvenstveno u smjeru izvrnutosti i nije mjerljiv npr. sa matematikom, FER-om, djelovima Filozofskog fakulteta itd. To nije jenjalo nego i dalje eskalira, vodeći profesori i akademici sa takvih fakulteta su mjera sinteze politikantstva, lažnih karijera, muljanja svih vrsta i nadasve ozbiljnih malverzacija. Takav je i javni ugled javno vodećih profesora Pravnog fakuleta, do grla su u malverzacijama, pa je zbog takvih teško dobiti vjerodostojni sud o nečijoj stvarnoj izvrsnosti.
O Kuljišu i Nacionalu kao jedinim izvorima raznih vijesti je najbolje ne gubiti vrijeme.
@ap, kažeš "Ono čega nema
@ap, kažeš
"Ono čega nema jest i minimalna analiza i ocijena tog Sanaderovog rada, koji vjerojatno nije neki iznimni domet a posve sigurno Sanader nije osoba od znanstvenih interesa pa mu je taj dokotorat ili "doktorat" nešto što služi svrsi, pa ostaje da to jeste doktorat jer su ga nostrificirali u doba kada on nije bilo politički i poslovno moćan te još više zbog toga jer ga je priznao i i za rad na FFF u Zadru preporučio prof. Konstantinović."
Tekst je rezultat rada jedne duže noći, ne previše daleko od domovine pogotovo uz internet i prihvaćam prigovore.
Analizu spominjanih radova nisam stručan napraviti, nisam ih, rekoh već pročitao. Čak i ozbiljnije recenzije ili predstavljanje knjiga, uobičajeno za izdavača nisam pronašao.
Vrijeme nostrifikacije nisam uspio nigdje pronaći i to sam naglasio nadajući se da je nekome poznato.
Radi nostrifikacije se može
Radi nostrifikacije se može zaključiti jer nakladnička izdanja, koja prolaze minimalnu proceduru i javni uvid, idu s titulom dr. i Matvejevićem recenzijama.
Na internetu nema ni većine devedesetih a osamdestih godina uopće.
Tako da je doktorat skoro pa sigurno nostrificiran osamdesetih na FF u Zagrebu. Da nije, obzirom da zapisnici Znanstveno-nastavnih vijeća idu na ruke svima zajedno a ne po Odsjecima, jako veliki broj ljudi uključujući studentske predstavnike, da slučajno nema nostrifikacije sigurno bi se do sada netko javio i napravio nešto posla i zarade na aferi.
Radi ocijene rada sam negdje neinternetski pročitao neki stručni prikaz tipa "nije loše a ni nešto iznimno", što odgovara kontekstu. Rad je sigurno neka zadovoljavajuća razina, jer se pod vodstvom takvog mentora ne događa niti da netko lošiji ne izgura zadvoljavajuću razinu a i finalna varijanta je sigurno usklađena sa mentorom, a mentor prof. Zoran Konstantinović je, osim velikog općeg ugleda, bio pedantni i odgovorni tip čovjeka (da nije bio takav ne bi kao stranac jako dugo bio među vodećima i ne bi mu i dan danas knjige bile obvezna literatura na studijima).
Moguće je da i ovakva bavljenja, prvenstveno radi ovakve i općenite prekomjerne netransparentnosti koje nisu tek tako tu, nešto znače u političkoj i društvenoj praksi. Ne ulazeći dalje u to, refleksno mi pada na pamet da nema ili jedva ima komentara potencijalno ozbiljnijih pokazatelja osobe karaktera elementarnog nepoznavanja prostora i vremena, čega je puno.
Ad Sanadera koji, kao i mnogi, najbolje funkcionira u snalaženju, nije bilo osvrta na jedan njegov nedavni istup u kojem približno govori da naši ljudi/građani olako prodaju svoju imovinu i da je to već veliki problem a koji bi mogao biti sve veći. To je naoko logična izjava, iskustva smo da je osnova politike tako nešto, međutim zabrinjavajuće je što stalno pa i tu nedostaje minimalno osvrta na dio posla koji obavlja vlada i vlast kroz politiku - ovdje je kronično "preavangardna" politika, imovina služi za osvajanje i poslovanje a nema ni naznake svijesti o cca 30 ostalih neizbježnih djelova imovine i stvarne politike oko tih 30 djelova, uključujući dugove i preplate. Dok se svijet ljulja od igri na niti polovini toga oko imovine, RH i ostala ex SFRJ eskkluziva nastavlja turboliberalnu igru ne osvrćući se na to nimalo. I da je to Sanader izbjegao svjesno (u skladu s većinskom voljom i nešto malo razumijevanja, što vjerojtano nije) ili nesvjesno, jednako je. Obzirom dokle se je s tim doguralo i kakvo je vrijeme možda nije ni loše da je tako, možda će se takvim ignoriranjem najbolje progurati nove oluje, pogotovo uzevši u obzir zbilja zavidno iskustvo i spasonosni raspored nereda i ekskluzivne nesvjesti - puno transparentniji i jednostavniji zapad i istok se ljuljaju i ljuljati će se baš zbog toga što svi znaju do koje mjere su bez pokrića, dok ovdje ni svi eksperti ne bi bili u stanju grubo obraditi niti 30 % toga, toliko su faze i oscilacije proizvele zbrke da ona funkcionira jedino kao velika disharmonična filharmonija.
bube, smiri se....i primi
bube, smiri se....i primi se, eto, posla: pretresi SVE CVje članova Vlade i Sabora, provjeri reference, recenzije, ovo, ono...i kad završiš s time...javi nam se. brijem da ćeš naći puuuunoooo zanimljivijih i pikantnijih primjera na opću radost svih pollitičara.
da se ne mučiš previše i da ne lutaš, savjetujem ti da kreneš od učitelj'ce Đurek jer kod nje stvar nije jasna; i nakon svih napisa, demantija, replika, ovo, ono...javnost još uvijek nije na čistu što je zapraff ta dama diplomirala, gdje je to bilo i da li je uopće diplomirala. s obzirom da je poveću konfuziju glede svega toga pokazala i sama Đurđica, ajmo joj pomoć' pa da žena više fakat sazna što je učila i što joj piše na papiru. Ipak je ona sad respektabilan član ove Vlade...
Pa imate li vi pametnijega
Pa imate li vi pametnijega posla? Zasto je to toliko vazno da li je Sanader ili bilo tko drugi doktor ili nije? Ja sam imao prijatelja doktora, ma ne bih im dao ni da ovce cuvaju. S druge strane, imao sam prijatelja sa zavrsenom srednjom strucnom spremom koji su bili uljudbeniji od prvih. Svojevremeno sam bio prijatelj s jednim ovdasnjim politicarom, doktorom prava. Odradio sam za nj nekoliko predizbornih kampanja, izasli smo iz stranke kad smo primjetili njeno radikalno skretanje udesno. Danas je taj covjek dekan sveucilista u susjednoj provinciji. No, dok smo bili zajedno, nitko, ama bas nitko ga nije titulirao, oslovljavali smo ga njegovim imenom. I mi, clanovi stranke, i novinari, i uopce svatko drugi. I takav je odnos ovdje, ne samo prema njemu, prema svim politickim i javnim djelatnicima. Ma nitko to ne jebe da li je netko dr., mr. ili nekakav drugi kurac. Sto god je da je to se ne pise ispred njegova imena.
E vidis u tom i je problem!
E vidis u tom i je problem! Nitko te ljude neoslovljava DR li DR.sc ili MR ali gospodin Ivo uvodi svoju titulu prije imena u svaku izbornu kampanju i nama neukim seljacima i neobrazovanim radnicima prodaje muda za bubrege jer se za nas djep hvata. Zapravo su takvi ljudi iskompleksirani paraziti i svojevrsne karikature. Osim toga znam veoma dobro kako funkcionira obrazovanje sve do stepena doktorata u austriji i potpuno potvrdno mogu reci da je nemoguce cak i u godini 1982 u roku od samo sest godina steci stupanj doktorata. Pa taj covjek je onda genije. I uostalom govorim i ja cetiri jezika i to tecno a nisam ni diplomirao niti doktorirao. a nitko od vas koji pisete nebi zamijetio da vec to s imenom nije u redu. Kao prvo u slucaju da se doktorat na krivo napisano ime izda mora se zatraziti od komisije sveucilista ispravak jer se nemoze i nesmije koristiti titula koja je u tom trenu nevazeca i inace predstavlja prekrsajni delikt jer se moze raditi o mogucem falsifikatu ili cak o drugoj osobi sto nije niti rijetko. Sve u svemu da mi premijer bude krivotvorac doktorata nebih volio jer onda sjedi u istoj klupi s Ahnadinedjad-om i njegovim tkzv. obrazovanim ministrima koji glase za harward apsolvente a harwarda ni vidili nisu, sto potvrdjuje Washington Post. A s tim i hrvatske obrazovne institucije gube na ugledu u svijetu. Mozda je na tom fakultetu studirao Ivica Sanader a Ivo Sanader pokupio titulu. A da ce ga brat Srbin poslat u nase redove po koju milijardu dolara je vjerojatno.
au meni je on lip i pametan
au meni je on lip i pametan i sa i bez drmrsci...prema tome, badava ovaj post. ali hehehehe hvala za tu njegovu sličicu iz mladih dana....ajme, šta je bija lip...i sad je....ali još lipši kad znam kako je bija lip kad je bija mlad...e, da ga nije mirjanica zgrabila :):) em pametan, em temperamentan, em lip, pa još iz prave katoličke obitelji....heh, kad taj stane kraj buša, ma divota za vidit i čut...
ne mora taj viceve izmišljat da bi doša do izražaja ka neki
(žena ima preko 50%) :)):):):):)
pogledaj Rane Radove
pogledaj Rane Radove Uredničke
ahhh, možda si mogao
ahhh, možda si mogao izanalizirati rane radove uredničke zokija milanovića. baš bi me zanimao njegov cv.
Iako s jasno napomenutom
Iako s jasno napomenutom rezervom prema autentičnosti anegdote i Denis Kuljiš u portretiranju dr. Ive Sanadera donosi zanimljiva svjedočanstva.
"...Vrativši se u Split 1982., kao Doktor Sanader, veliki momak naprosto je zračio učenošću. Direktora tamošnjega izdavačkog poduzeća "Logos", Duška Čizmića Marovića, ultraljevičarskog kavanskog filozofa golema šarma, navukao je na tanak led svog interesa za Rilkea: tri sata objašnjavao mu je poteškoće da prevede dva Rilkeova stiha.
I kad ga je Duško - koji, zbog revolucionarne djelatnosti na Zagrebačkom sveučilištu burnih sedamdesetih, nije dospio diplomirati - osupnut tolikom akribijom, odmah zaposlio kao urednika znanstvene biblioteke, sjeo je pisati prijedlog za serijal Antigona (Antigona od antike do modernih pisaca), raspitivao se, u nedoumici, kako se točno piše prezime Anouilh. Taj je francuski katolički pisac, naime, autor jedne od drama o Edipovoj i lokastinoj kćeri..."
Dosta ih se bogme uglednika
Dosta ih se bogme uglednika iz prvog saziva Sabora, a i kasnijih za vijeme nacionalnih vjerskih praznika turalo u prve redove, pa se nisu znali pošteno prekrižiti, izgovoriti Vjerovanje u hipu, a vjerojatno i ne znaju ići dalje od stiha:"Lijepa naša Domovino...ahm, brlj, zvrlj, (onda samo otvaraš usta), al' čvrsto stiskaš pesnicu na srcu, prkosnog izgleda lica, ko otprilike Niko Kovač, kada nastupa za reprezentaciju, pa svi nesmetano odoljevaju godinama u rovovima Sabora gdje su izloženi vrtlozima i usudima politike. Bilo je bivših šofera, ministranata, liječnika, bivših zatvorenika, milicajaca pa su se svi nakon par godina poput mačaka dočekali na sve četer' i proplivali u glibu hrvatske politike gdje nije očito bitno koje diplome nosite u dzepu, već sposobnosti iz US Army survivala .
A naš Mr. Prime Minister je pokazao zavidnu sposobnost opstanka u bari sa krokodilima koja je ponekad, i najčešće jača od diplome Harvarda, Cambridgea i MIT-a zajedno...
ajooooj dvadeci, ti ga isto
ajooooj dvadeci, ti ga isto cjepidlačiš za pop***** a i ovaj bube je ful puknut u glavu; ulupat' ovako prekrasan dan na raščlanjivanje Sankijeve titule...
anyway, htjedoh reći da to što je čovjek bio nesiguran glede prezimena tog pisca, wtf??? ja npr. iako sam išla u Klasičnu osnovnu i gimn. (ne da se hvalim, nego je bitno zbog primjera), zadnju generaciju prije Šuvarove nesmiljene brijačine po obrazovnom sektoru, dakle latinski se učilo od 5 osnovne do kraja srednje, a grčki od 7 osn. do kraja gimn., i ne jedanput mi se desilo da nisam ziher kod kakve najbanalnije stvari, npr. dal' se kaže cognito, ergo sum ili cogito, itd. i što onda? Pogledam si u rječnik, ili on Internet i sve pet...
tak da ne vidim u čemu je hack i još manje vidim smisao ovog dnevnika; to da si je bubica dao truda pa izlistao tko uopće ima BILO KAKVU diplomu, od naših vladajućih mislim, pa onda bacio mali research pa dodao i rubriku: kupljeno/nekupljeno...e, to bi već bio poslić vrijedan pažnje a i korisna informacija za mase.
još ovo da dodam: kod nas velik broj ljudi koji su više ili manje relevantan faktor u politici PIŠU titulu naprosto zato jer to Balkance još uvijek fascinira, tako da ne znam zašto bi onda Sanki radio drugačije; dalje, i ljudi koji NISU javno eksponirani, vole stavit titulu čak i onda kad je ta titula iz područja koje nema nikakve veze s poslom koji obavljaju;
usput, i na zapadu znaju dodat titulu ispred imena, istinabog, ta praksa je manje raširena nego kod nas...
CC, ma ne cjepidlačim nek'
CC, ma ne cjepidlačim nek' sam samo podsetil na to Čizmić Marovićevo zapažanje zabilježeno perom dosta nepouzdanog autora, malo zapuštenog razbarušenog razbacanog diva Kuljiša. A i ne čini mi se da je Drivo loše prošel u tom citatu, naprotiv, fali ga se i zbog akademskog interesa i zbog erudicije i zbog profesionalne ambicije. A taj mali ekscesčić s imenom (ako se uopće i dogodio) pjesnika - teme doktorske (ili čega već?) disertacije nije tak rijedak nit prejeben problem. Znaš da i pobjednica French Opena Iva Majoli ne zna baš uvijek iz prve kak se točno piše Roland Garros, mislim, s koliko "l", s koliko "r"... Ak može Iva, zakaj ne bi mogel i Ivo.
ma, da bi reč rekla :))
ma, da bi reč rekla :)) zapraff, ono kaj me jebhucka u cijeloj toj priči je što se bube uhvatil Sankija ko pijavica, a za njega barem znamo da je obrazovan pa taman da je i zbrljao taj doktorat, al' ga je barem SAM zbrljao, a nije ga ni kupio, a bogme se i prisjeća ŠTO je i gdje studiral, za razliku od nekih, a znamo i da govori tu neke jezike; velim opet, nek se bube pozabavi pa proanalizira stručnu spremu i poznavanje jezika kompletne ekipe u čijim nesposobnim rukicama leži naša sudbina. TO je posao, i TO bi bilo super napravit....brijem da bi bilo puno iznenađenja...čak tolikih da bi geodet Zagorec i njegovo diplomiravanje u dva-tri dana bilo - tek sitan podvig :))