Neovisni, ali ne i neutralni

Kao i obično, fokus kako javnosti tako i medija je na svim dnevnim događanjima u ovo postizborno vrijeme. Tko će s kime, koja fotelja ide kome, što se može isčitati kroz neutralne izjave prije i nakon razgovora stranaka, itd...

S druge strane, pred očima nam se dešava realizacija jednog dugoročnijeg projekta. Taj projekt mogao bi se slobodno zvati Kako ću vladati Hrvatskom 16 godina. Autor je, pogađate, dr. Ivo Sanader. Iako, mogao bi se zvati i U narednih 10 godina imat ću pod kontrolom 1.500 milijardi kuna!!!

Metoda realizacije započela je nakon gubitka izbora 2000. godine kada dr. Ivo preuzima vlast u HDZ-u po makijavelističkom načelu, uz pomoć opskurnih likova koji neodoljivo podsjećaju na mafijaše, a obučeni su u uniforme Borbaš Security.

Od tog momenta projekt započinje. Da li već u tom momentu postoji plan za narednih 20 godina? Vjerojatno ne, previše je nepoznanica u tom momentu, ali egzekucija plana ide kao rušenje domina: Pašalić je out, Glavaš u zatvoru, a dr. Ivo postaje alfa i omega, bez ijednog glasa unutar stranke koji se usuđuje proturječiti velikom šefu. Naprosto, oni su istjerani, marginalizirani ili ušutkani. Faza jedan završena.

Pobjeda na izborima 2003. godine bazirana je na jednom glasu, jednom licu, jednom stasu, jednom imenu: dr. Ivo Sanader. „HDZ, to sam ja“ ili „Država, to sam ja“ su parafraze koje se jasno mogu primjeniti na način i stil vladavine kako u stranci, tako i u Vladi.

I nedvojbeno takav pristup u državi Hrvatskoj pokazuje rezultate. Neprikosnoveni lider, „otac“ je nešto što puku snažno apelira. Na onim mjestima gdje HDZ dobiva izbore (jug Hrvatske, 19 mandata u dvije izborne jedinice) , glasači korektno otplaćuje svoj dug dr. Ivi. Izgleda da volimo takve jake, makar autokratske i bahate, likove.

No, vratimo se na „projekt“. Dolazak na vlast dr. Ivo dočekuje spreman. Stranka je ponovo centralizirana, uspostavljen je neprikosnoveni osobni autoritet (da ne kažem kult ličnosti), stranka je „umivena“ i u dobrom dijelu očišćena od ustašoidnih elemenata (barem po dojmu), a pod kontrolu dolazi državni aparat i državni proračun.

Očito svjestan potreba moderne politike, dr. Ivo angažira Ratka Mačeka koji svoji posao radi po istom makijavelističkom načelu, štiteći šefa pred svakom aferom, nesebično izlažući sebe i čuvajući autoritet i imidž dr. Ive. Uz nedvojbeno dobro (ma šta dobro, odlično i fenomenalno!!!) obavljanje prljavog posla, Maček uz podršku gazde polako i sigurno zavladava i medijskim prostorom i disciplinira stranku: nitko iz stranke ne ide u medije bez da je amenovano od Mačeka.

Cijela postavka, cijeli spin koji je „prodan“ je sljedeći: što god da je dobro, zaslužan je dr. Ivo i dobiva lovorike. Što god da je loše, kriv je netko od „patuljaka“ koji figuriraju kao potpredsjednici ili ministri, pa onda se uvijek na kraju pojavi spasitelj u liku i djelu dr. Ive koji korigira greške svojih nosača vode... Primjeri poput Liburnije i KIM-a zorno ilustriraju slučaj, iako je svakom jasno da odluke nisu donesene bez znanja dr. Ive.

Uz oporbu kakvu imamo, dr. Ivo i Maček šeću kroz izbore. Profesionalna kampanja s glavom i repom, odličnim govornikom koji govori u tzv. onelinerima i prilagođeno za soundbits koje mediji jedu, spinom na stavove oponenata, HDZ odaje dojam jasnoće. Usput „usisava“ cijelu desnicu k sebi, ubija HSP koji preživljava na aparatima i jednom jedinom mandatu. Naznake su da će se „usisavanje“ nastaviti. Zvijer mora jesti.

Faza tri, pobjeda na drugim izborima, uspješno okončana. Najveći broj mandata kao pojedinačna stranka osvojen. Preostao je detalj dogovora sa svojim partnerom HSLS-om i malo veći detalj s Jožom Friščićem. Uglavnom, detalji. Glancanje.

Ono što predstoji, nakon formiranja Vlade, je još dvije godine na čelu Vlade, upravljanje državnim novcem i utvrđivanje pozicija.

Nakon toga, slijede izbori za predsjednika države. Za tu kombinaciju dr. Ivo je spreman: većina medija su pod kontrolom, njegov lik i djelo poprima status nezamjenjivosti, a svi kadrovi kod njega direktno su zahvalni isključivo njemu.

Znači, netko od „nosača vode“ će preuzeti dobro uhodanu mašinu s popunjenim blagajnama, dužnicima u liku medijskih magnata (EPH, Styria) i besprizornih likova na javnoj nam televiziji, a dr. Ivo ide prema još jednom pobjedi i prvom petogodišnjem mandatu na Pantovčaku.

U tom momentu, fraza „Država, to sam ja, dr. Ivo“ dobiva svoju punu substancu. Tada više neće biti dvojbi oko mandatara, niti oko šefova tajnih službi niti oko odlaska u UN po bilo kojem pitanju. Tada više neće biti polemika da li javna televizija Dnevnik započinje premijerom ili predsjednikom. Započinjat će ga s najmoćnijim likom, državom samom, dr. Ivom.

Ostatak priče logično i doslovno, ide dalje. HDZ ima sve predispozicije da nastavi nizati pobjede, a dr. Ivo također uzeti i drugi predsjednički mandat. Namiješali su si odlične karte i dosad pokazali da znaju kartati. I takav disbalans će biti izuzetno teško korigirati. Uz to, ne zaboravimo da bi u tom scenariju imali oko 1500 milijardi kuna u narednih 10 godina pod upravljanjem!!!

Četiri stvari mogu poremetiti plan: HSS sada i eventualna konsolidacija i bolja organizacija opozicije u bližoj budućnosti. Teško, ali moguće.
Treća stvar, osvještavanje građana među kojima je polovina polupismenih u onom „starinskom“ smislu papira i olovke (da ne pričamo o informatičkoj pismenosti), te uz ovakve medije, mislim da nije opcija o kojoj se realno treba razmišljati...
Četvrta stvar je vezana uz korupciju koja bi jedan dan mogla dozlogrditi raji, ali opet, uz ovakve medije i mentalitet ovaca, te ljubav prema patrijahalnim figurama, nekako mi se čini neizglednim...

Ako ovaj scenarij stvarno zaživi... ah što reći nego: najebali smo.