Tagovi

Kako biti pacifist: jedan tekst iz 1992.

Prisjetio sam se ovog svog članka pišući komentar uz tekst Grdilina "Sjećanja i zahvala". Za mene je i nakon 17 godina osobito značajan. A razmislivši malo, mislim da je i politički relevantan.

Napisan je 25-26. svibnja 1992., na hrvatskom. Aktivistica Antiratne kampanje Hrvatske Aida Bagić prevela ga je na engleski. Poslan je u svijet tadašnjom "alternativnom" elektronskom mrežom GreenNet (dio Useneta; pojam "internet" još je bio slabo poznat). Objavljen je pod naslovom Deserters and soldiers in Croatia: or, how can you be a pacifist in a country under siege? u mjesečniku Peace News, glasilu War Resisters International, najstarije pacifističke organizacije, lipnja 1992. Po vijestima koje su kasnije do mene doprle, kasnije je preveden (sa engleskog) na španjolski i talijanski. Jednom sam dobio e-mail iz Čikaga od nekih studenata, koji su na seminaru "prorađivali" moju ispovijed. Koliko vidim, ne može ga se naći na internetu danas (Peace News ima arhivu od 1994.). Iz članka možete vidjeti zašto mi pacifisti uglavnom idu na živce. ;->

O HRVATSKIM DEZERTERIMA I RATNICIMA:
KAKO BITI PACIFIST U NAPADNUTOJ ZEMLJI?

Povodom International Consientious Objectors Day, War Resisters International pokrenuo je inicijativu da se u novinama u Evropi i zaračenim republikama bivše Jugoslavije objavi oglas protiv rata. U oglasu se poziva: "Prekinite taj rat! Odbijte sudjelovati u njemu!" Od vlasti u Hrvatskoj i Srbiji zahtijevaju amnestiju za sve one koji su odbili vojnu službu, koji su odbili mobilizaciju ili su dezertirali, te da ne šalju nove pozive. Pozivaju na odbijanje da se sudjeluje u ratu kao efikasno sredstvo da se on prekine.

Da li je zaista tako? Ovaj tekst izazvao je nedoumice i diskusije među članovima Antiratne kampanje Hrvatske. Prvo pada na pamet primedba da isti tekst ne može bit primjeren i u zemlji koja je agresor (Srbija) i u onoj koja se brani (Hrvatska). Ali to objašnjenje je plitko i moglo bi odvući diskusiju na krivu stranu.

Bit nesporazuma razjasnila mi se kada sam se uspio staviti u položaj onih koji su taj apel pisali. Oni rat doživljavaju kao nešto što se događa negdje daleko, na frontu, gdje se sukobljavaju dvije vojske. Ratove započinju vladari zbog svojih interesa i manipulacijom ili silom mobiliziraju podanike. Običan građanin dobiva "poziv" da ode u rat.

Ovaj rat mnogi u Srbiji doživljavaju upravo tako, naročito u Vojvodini. Rat se vodi na tuđoj teritoriji, Srbiji nitko nije prijetio. Broj dezertera je velik, javno istupaju. Etička dilema je jednostavna.

Za većinu Hrvata, ovaj rat je nešto sasvim drugo. Nisu oni pozvani u rat, nego je rat nepozvan došao k njima, u njihove gradove i domove.

Ratu je prethodila postepena eskalacija krize tokom desetak godina: ekonomsko nazadovanje, socijalna paraliza, gubitak legitimnosti sistema, socijalna anomija, sukobi frakcija unutar političke elite, rast nacionalizama, rast nepovjerenje prema drugim narodima, sve oštrija retorika političkih lidera, demonstracije i diktatura na Kosovu, pojedinačni etnički incidenti, ubrzano naoružavanje svih, težnje odvajanju od "neprijateljskih" naroda, sve češći incidenti…

Pozivi na oružje pojavili su se prvo u Srbiji, još 1987. godine. Od 1989. mnogi politički lideri s oduševljenjem pozivaju u rat. U Hrvatskoj, nakon izbora 1990. na vlast dolazi nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica. Gradi se autokratski sistem vlasti koji, prema lucidnim riječima jednog istaknutog opozicionara, zapravo nije šovinistički i nema ništa posebno protiv Srba: njemu podjednako smetaju svi 'drugačiji'. Iako hrvatski režim nije bio toliko agresivan kao srbijanski, sudjelovao je u prihvaćanju logike da je nasilje normalno sredstvo rješavanja problema.

Svi smo bili svjesni da je situacija loša i da će biti nasilja i mrtvih. Ali vjerovali smo da neće doći do pravog rata, da će situacija biti slična onoj u Sjevernoj Irskoj, na Korzici ili sa crncima u SAD: nasilje je stalno prisutno, ali život teče dalje.

Tzv. Jugoslavenska narodna armija glavni je krivac što je to preraslo u rat. Ona je kriva za užasna, besmislena razaranja, ona je neposredno ili posredno kriva za 90 posto žrtava i 99 posto materijalnih razaranja u Hrvatskoj i sada u Bosni i Hercegovini. Od početka je naoružavala i štitila jednu stranu, srpske ustanike i ekstremiste ubačene iz Srbije, a od sredine prošle godine otvoreno je stala na njihovu stranu i krenula u agresiju na Hrvatsku.

Od tog trenutka situacija se drastično promijenila. Jedan dio mladih Hrvata pobjegao je iz zemlje prije toga. Nisu iskusili užas koji je postao dio naših života. Mnogi koji su otišli nisu mogli shvatiti kako su njihovi prijatelji koji su ostali nakon dva-tri mjeseca stupili u vojsku, neki čak i dobrovoljno.

Agresor se sručio na Hrvatsku razarajući sve pred sobom bez ikakve vojne logike ("normalni" cilj rata bilo bi osvajanje, a ne razaranje). Tvrde da je Vukovar srpski grad, a do temelja su ga razrušili. Agresor razara stanove, privredne objekte, crkve, biblioteke. Primjenjuje taktiku "spaljene zemlje" i "čišćenja terena" od svih Hrvata i drugih ne-Srba. Na danas okupiranim područjima više praktički nema živih Hrvata, njih oko 300.000 moralo je pobjeći.

Suočili smo se sa užasom, suočili smo se s ludilom, suočili smo se s koncentriranim zlom. Da sam vjernik, mogao bih govoriti o djelu Satane i to bi mi olakšalo život.

Objašnjavajući ovu situaciju ljudima iz inozemstva, koristio sam analogiju sa Poljskom i Njemačkom uoči drugog svjetskog rata. U Poljskoj je na vlasti bio vrlo antipatičan autoritarni režim, ali u usporedbi sa nacizmom to je bila šala. Kada je Hitler napao Poljsku bilo je očito tko je agresor i demokratska Evropa digla se u obranu napadnutog, a Poljaci koji su se do tada suprotstavljali režimu (npr. komuniti) postali su vatreni patrioti.

Hrvati nisu "pozvani" u rat, rat se sručio na njh. Bombe su počele padati na njihove kuće, bili su ugroženi životi njihovih bližnjih. U kritičnim mjesecima lanjskog ljeta najveći teret obrane ponijeli su ljudi koji su se pred neposrednom opasnosti sami organizirali. Primjerice, u Vukovaru je nekoliko bogatijih građana svojim novcem kupilo nekoliko tisuća automatskih pušaka i drugo oružje i time omogućilo tromjesečni otpor. U tekstu Vukovarac: Ispovijed veterana, objavljenom u glasilu ARKzin broj 5/6 (svibanj o.g.) borac koji je sve to proživio priča:

»Osjetilo smo, ni Zagreb nam nije bio prijatelj. Svi znaju da smo osjećali kako smo napušteni. A Zagreb smo doživljavali kao neprijatelja, jednako lukavoga. Jedino, četnici su nam bili pri ruci. Što smo mislili o onima koji nam, ni poslije javnih traženja, nisu slali protuoklopno oružje, možete misliti. Mi smo više od mjesec dana branili grad tako da smo puzali do njihovih ubijenih da bismo uzeli par metaka.«

Država je bila u kaosu, a redovna mobilizacija započela je tek početkom jeseni. Tek početkom ove godine formira se redovna Hrvatska vojska. Oko 30 posto pozvanih ne odaziva se na mobilizaciju, ali za sada nema atmosfere masovnih progona i represije. I dalje postoje neregularne formacije kao što je HOS, stranačka vojska Hrvatske stranke prava.

U takvoj situaciji, mnogi protivnici rata i kritičari vlasti promijenili su stav i otišli u vojsku. Ali oni nisu, bar ne nužno, promijenili i svoja uvjerenja. Nisu prihvatili oružje u borbi za velike riječi, nego u obrani svojih bližnjih. Ovo je najbolje izrazio moj stari prijatelj Deni, u tekstu Kako sam ubio dvojicu objavljenom u ARKzinu br. 4 (veljača 1992).

»Ratujem na strani Hrvatske; ne zbog teritorija, ne zbog mlade demokracije, ne zbog lidera, ne zbog barjaka, ne zbog mržnje. U ovaj rat ušao sam dobrovoljno. Zbog humanističkih načela kojima sam indoktriniran (da li ratnik može biti humanist?), zbog svih onih (…) koji su agresivno napadnuti, izvrgnuti progonu, masakru, ubijanju, zbog onih koji pate, plaču i preklinju. Zbog onih na drugoj strani, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, koji su protiv svoje volje uvučeni u ovaj rat, koje su drugi natjerali da postanu ubojice, palikuće, ljudi dostojni prezira.«

Deni sebe opisuje ovako: »genetski Hrvat, osjećajem Jugoslaven i kozmopolit, komunist, simbolički vezan za petokraku«. Poznam ga otprije pet-šest godina kao mladog radnika i borca za radnička prava. Komunist je na način radničkih lidera starih vremena. Odavno je u vojsci, zadnja dva mjeseca nemam nikakvih vijesti, ne znam da li je živ.

Suočili smo se sa užasom, suočili smo se sa ludilom. Možda se, ranije, moglo nešto učiniti, ali došao je trenutak kada se bez oružanog otpora više jednostavno nije moglo. U Hrvatskoj vojsci danas možete sresti ljude koji za sebe sasvim ozbiljno kažu da su pacifisti. Dapače, među vojnicima često možete naći više razumijevanja za mirovnjačke ideje nego u civilnim strukturama vlasti.

Najbliži mojoj kući je front na rijeci Kupi, 30 do 40 kilometara daleko do Zagreba. Redovne linije prigradskog autobusa voze do nekoliko stotina metara od prve linije fronte. Mogu li pozvati vojnike koji drže obrambene položaje da »odbiju sudjelovati u ratu«, kada znam da su s druge strane rijeke sva hrvatska sela spaljena, kada su hrvatske izbjeglice već gotovo godinu dana u zagrebačkim hotelima, studentskim domovima, sportskim dvoranama?

Ne, ja to ne mogu. Mi živimo sa ovim ratom, on je oko nas i u nama bez obzira nosimo li oružje ili ne, nemoguće je odbiti da sudjeluješ. To je nemoguće razumjeti, morali biste živjeti sa nama da to shvatite. Wam je ovdje već mjesec i pol i počeo je ponešto svhaćati.

U ovoj tragičnoj situaciji svatko mora napraviti svoj individualni, egzistencijalni izbor, ne postoje nikakva opća etička načela koja bi nam mogla reći što da radimo. Svatko će pred vlastitom savjesti odgovarati za sve ono što je učinio ili nije učinio, nitko nije ostao "nevin". I tu vidim jednu od ključnih zadaća pacifista u Hrvatskoj danas: predočiti ljudima da ludilo, užasi i demoni nisu samo na protivničkoj strani, kao što i fašizam nije postojao samo u Njemačkoj i Italiji. Suočiti se sa ludilom u nama samima i stvarati situaciju novog zajedništva u kojem ćemo ga moći suzbiti.

Spomenuti vukovarski veteran priča: »Mi smo u ovom ratu svi podivljali. I oni i mi. Oni više, jer su za ludilo imali više goriva, jer im se ludilo sistematski serviralo. I pazi, ovo nije rat Srba protiv Hrvata. Ni Srbije protiv Hrvatske. On to bar nije bio uVukovaru. (…) Na vukovarskoj strani, među suborcima, bilo je Srba, ljudi iz ulice, koji su tukli po Srbima jer su shvatili da oni žele uništiti Vukovar, dakle i sve njihovo.«

On je uvjeren u opravdanost svoje borbe, ali nije postao fanatik. Na kraju razgovora, na pitanje »A Bog? Ne kažu li da je ovo i vjerski rat?« odgovara nakon poduljeg oklijevanja: »Koliko sam toga uradio, nikad mi neće biti oprošteno.«

Autor intervjua u ARKzinu kaže o čovjeku s kojim je razgovarao: »Najstrašnije je od svega to da je on bio i ostao sasvim običan čovjek.« Običan čovjek koji će morati živjeti s tako strašnom dilemom. Ludilo je u svima nama i sa njim ćemo se morati suočiti, inače će nas uništiti i postat ćemo jednaki onima koji su nas napali, ljudi (i narod) dostojni prezira.

Simptomi te bolesti vidljivi su posljednjih mjeseci u Hrvatskoj. Ljudi na vlasti sigurni su u svoju istinu, sigurni su u svoju sposobnost da odrede pravdu i krivicu. Samo obični ljudi, pacifisti i veterani, moraju živjeti sa svojim sumnjama.

O bolesti koja je zahvatila i ljude na vlasti svjedoči i činjenica da oglas koji je spomenut na početku nismo uspjeli u Hrvatskoj objaviti. Predali smo ga u "Danas", liberalni i navodno nezavisni tjednik, uplatili smo za objavljivanje unaprijed, ali nisu ga objavili jer im se tekst nije svidio. U Beogradu, objavljen je u nezavisnom tjedniku "Vreme". U Hrvatskoj se danas uništavaju zadnji ostaci nezavisnosti medija, nikakve sumnje nisu dopuštene. Naša borba tek sada počinje.

Komentari

kakav pacifizam?! i to iz

kakav pacifizam?! i to iz usta jednog takvog prvoborca kao sto je kolega zorko aka ostric.. kako pacifisti toga kova namjeravaju stvoriti mir u svijetu pokazalo se vec mnogo puta.. oni koji se s time nekim slucajem ne bi slozili morali su biti slani u mentalne ustanove na "reedukaciju".. jer ocito su to neki ratoborni i neprilagodjeni pojedinci, koje se treba ako i nasiono maknuti s puta s ciljem ostvarivanja "mira".

octio gospodin Ostric smatra da su Hrvati krvozedni zlocinci, kad smatra da ih se treba reeducirati na nacin da shvate visoke ideale mira. istovremeno im se mora dokazati da su zlocinci i demoni samim cinom svoje obrane od agresora, te ih nauciti kako da se sljedeci put predaju kako bi izbjegli "ratne strahote" i nepotrebnu pogibiju na svojoj i protivnickoj strani..

Ostricev je ocito mentalni bolesnik, no ono sto je zabrinjavajuce jest da postoji odredjeni krug ljudi koji moze takvu spodobu gledati blagonaklono, ili ne daj Boze, kao neki uzor ili izvor mudrosti.. najobicniji jeftini propangadista i niskoplaceno trecerazredno piskaralo. ponosan na cinjenicu da ga je netko voljan platiti za te njegove tvorevine. No ne brini, Ostricu, ako se tvoja prizeljkivana revolucija dogodi, poslije prvog vala uvijek dolazi noc dugih nozeva, kad korisni idioti prestaju biti korisni.. kao sto je netko lijepo napisao u svom dnevniku

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Ovo je stvarno najmanje

Ovo je stvarno najmanje čitan moj dnevnik, a ipak komentiran. :) OK, znao sam da pojam "pacifizam" nepopularan, ali da toliko raspameti ljude, da počnu bjesno pisati a da ni ne bace pogled na tekst, kao da su na forum.hr, to mi fakat nije jasno. :(

Evo baš iz inata neću nazvati debea ustašoidom. ;))

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Meni je od svega uvijek

Meni je od svega uvijek prekrasno gledati kako pacifisti posreduju zamjeranje kako se Vukovar nije bolje branio i obranio. Bilo mi je to '92 isto kao i danas - evergreen. To sto je Vukovar reintegriran "pacificisticki" valjda je totalno srozalo i izbezumilo domace profesionalne pacifiste i morali su smisliti gomilu maskarade za takvo sto kako bi nastavili u istom duhu. >To je pravi podvig misaoni i intelektualni i ja im se na takvoj mentalnoj konstrukciji doista divim.

Tko je glasao

Meni je od svega uvijek

Meni je od svega uvijek prekrasno gledati kako pacifisti posreduju zamjeranje kako se Vukovar nije bolje branio i obranio. Bilo mi je to '92 isto kao i danas - evergreen. To sto je Vukovar reintegriran "pacificisticki" valjda je totalno srozalo i izbezumilo domace profesionalne pacifiste i morali su smisliti gomilu maskarade za takvo sto kako bi nastavili u istom duhu.To je pravi podvig misaoni i intelektualni i ja im se na takvoj mentalnoj konstrukciji doista divim.
Ovo što ti ovdje opisuješ, je tvojea mentalna konstrukcija, koja meni izgleda posve bizarna. Ja osobno mogu govoriti samo o sebi. Sasvim sigurno me nije "izbezumilo" što je Vukovar mirno reintegriran; bilo mi je naravno drago, kao pacifistu i kao Hrvatu.

Zašto bi to nekog pacifista izbezumilo, stvarno mi nije jasno.

Ovaj tekst pisan je u svibnju 1992., ciljano za inozemnu publiku. Daleko prije mierne reintegracije. Citirao sam jedno svjedočenje vukovarskog borca. Ne vjerujem da ti je to prvi put da se susrećeš s izrazom ogorčenaj branitelja Vukovara jer su bili ostavljeni na cjedilu. Htio sam predočiti muku rata - kako su je tada doživljavali ne samo pacifisti. Za razumijevanje atmosfere, treba se podsjetiti da je u svibnju 1992. to još u svim medijiam bio "krvavi i nametnuti rat", a ne "svetinja".

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zašto bi to nekog pacifista

Zašto bi to nekog pacifista izbezumilo, stvarno mi nije jasno. zato sto to presucuju, a od Vukovara spominju (najcesce posreduju jer uzimaju za primjer neprikosnovene borce iz samog Vukovara) samo to kako je obrana zakazala.
Ja zakljucujem da su time pacifisti izbezumljeni jer ne velicaju "mirnu reintegraciju", vec zamjeraju nedovoljno i neucinkovito ratovanje, koristenje jace sile, ratne opreme i ostalog potrebnog za obranu Vukovara. Zakljucujem i da simbol Vukovara koriste iskljucivo onako kako ga je agresor i za svoje agresorske potrebe i postavio.

Tko je glasao

ato sto to presucuju, a od

ato sto to presucuju, a od Vukovara spominju (najcesce posreduju jer uzimaju za primjer neprikosnovene borce iz samog Vukovara) samo to kako je obrana zakazala.
Izvini, ali opet moram pitati: o kome ti to govoriš? Nekakvi nedefinirani "pacifisti" navodno prešućuju da je Vukovar mirno reintegriran? Nekakvi pacifisti pričaju kako je "obrana zakazala"? Za posljednje stvarno nikoga ne znam da tvrdi; oni koji su Vukovar branili, a nikakvim pacifisti, često tvrde da im je zakazala potpora. A tražiti od mene da spomenem mirnu reintegraciju Podunavlja u tekstu iz 1992. čini mi se blago pretjeranim. :)

Nisam u stanju diskutirati o nekakvoj tvojoj mentalnoj konstrukciji "pacifista". Mogu diskutirati o onome što sam sam pisao 1992., prije ili poslije toga.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Ovako B. Brecht: Zamisli si,

Ovako B. Brecht:

Zamisli si, dodje rat, a nitko ne ide u nj,

onda rat dodje k vama.

Tko doma ostane, kad boj otpocne,

i pusta druge boriti se za stvar,

taj si mora predvidjeti:

Jer tko boj nije dielio,

taj ce imati udjela u porazu.

Niti boj izbjegao nije

onaj koji je boj htio izbjeci:

Jer ce se boriti za stvar neprijatelja,

tko se za vlastitu stvar nije borio.

Gedicht von Berthold Brecht:

Stell dir vor, es kommt Krieg, und keiner geht hin,
dann kommt Krieg zu Euch.
Wer zu Hause bleibt, wenn der Kampf beginnt,
und lässt andere kämpfen für eine Sache,
der muss sich vorsehen:
denn wer den Kampf nicht geteilt hat,
der wird teilen die Niederlage.
Nicht einmal den Kampf vermeidet,
wer den Kampf vermeiden will:
denn es wird kämpfen für die Sache des Feindes,
wer für seine eigene Sache nicht gekämpft hat.

“C’est une révolte?” – “Non, Sire, c’est une révolution!”

Dialog Louis XVI. i Herzog von Liancourt 14. lipnja 1789.

*****************************signature***************************
Povratak neovistnosti državi Hrvatskoj velepobjedom u obrani
od srbske fašo-komunističke agresije 1991.-1995.

Tko je glasao

Mislim da vecina ovdje nije

Mislim da vecina ovdje nije shvatila bit clanka. Naslov bi mogao i biti: Moj (Ostricev) obracun s pacifizmom ili Kako sam 1991. prestao biti pacifist. Nekako imam osjecaj da se komentari pisu i prije nego sto se clanak procita.

Tko je glasao

Mi živimo sa ovim ratom, on

Mi živimo sa ovim ratom, on je oko nas i u nama bez obzira nosimo li oružje ili ne, nemoguće je odbiti da sudjeluješ. To je nemoguće razumjeti, morali biste živjeti sa nama da to shvatite. (naglasak moj)

Mislim da si tu debelo pretjerao. Ako je meni kao djevojčici bilo jasno da je SAD agresor u Vijetnamu, a kasnije SSSR u Afganistanu, zašto su europski ljevičari i pacifisti odbijali vidjeti i priznati da je Srbija s JNA napala Hrvatsku? Vrhunac, nakon kojeg mi se na spomen pacifizma rigalo, je bilo kad su oni nama počeli tumačiti što se ovdje događalo i kako bismo mi trebali ispravno (sic!) doživljavati genocidno nasilje kojem smo kao pripadnice/pripadnici ne-srpskih naroda bile/i izložene/i. U mojim očima oni su se kompromitirali do te mjere da više ne mogu ozbiljno uzimati ni jedan njihov politički potez (prije svega antiglobalizam). Držanje spram agresivnog rata Srbije definitivno je pokopalo europsku ljevicu (socijalističkog usmjerenja, uz poneku časnu iznimku). Bolje nije ni zaslužila.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mislim da si tu debelo

Mislim da si tu debelo pretjerao.
Rečenica koju citiraš ne odnosi se (samo) na to, da se shvati tko je agresor, a tko žrtva. Oštrica je bila usmjerena na razne "nenasilnike" koji su dolazili na dan ili par dana i vjerovali, da mogu shvatiti našu situaciju. Defilirali su kroz ured Antiratne kampanje, koji je bio 200 metara od sjedišta HOS-a (paramilitarnih snaga HSP-a, kojem je tada bio na čelu Dobroslav Paraga). U HOS-u je bilo nekih mojih prijatelja, a naši frendovi u uniformi znali su navratiti da nas pozdrave, na zgražanje slučajnih stranih gostiju. :)

Vrhunac, nakon kojeg mi se na spomen pacifizma rigalo, je bilo kad su oni nama počeli tumačiti što se ovdje događalo i kako bismo mi trebali ispravno (sic!) doživljavati genocidno nasilje
Na tu temu sam već nešto svoje citirao dolje. Ima, recimo, jedna rezolucija s mirovne konferencije u Salzburgu 1994., gdje smo tražili ukidanje embarga na uvoz oružja. Osobno, bio sam odbacio odrednicu "pacifist" i prihvatio je ponovo tek u zadnjih nekoliko godina. Ako se tebi i danas od toga riga - žao mi je.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zorane, upitao bih te zašto

Zorane, upitao bih te zašto si ponovno postao pacifist (ako to ne ulazi u sferu privatnog)? Jel to na osnovu nekih novih spoznaja o bliskoj prošlosti ili se radi o nećem drugom.

Pozdrav,

Grd & lin

Tko je glasao

Zorane, upitao bih te zašto

Zorane, upitao bih te zašto si ponovno postao pacifist Nisam zapravo "ponovno postao", moje opredjeljenje je ostalo isto, za "aktivno nenasilje", ili "pozitivan pojam mira" (kako sam dolje citirao dr. Marina Srakića), samo sam ponovo prihvatio taj termin, iako sam svjestan da je kompromitiran. O tome sam objavio na svom blogu nekoliko razmišljanja, pa da sad ne ponavljam.

Važna je pak sasvim osobna užasnutost pred fizičkim nasiljem (koje ja činim, a ne koje drugi čine), što sam opisao u tekstu Kako sam postao pacifist, koji kao i ovaj izražava sasvim "egzistencijalnu" istinu, govorim o svojem unutarnjem porivu, nema smisla raspravljati da li su moji osjećaji o tome "istiniti", "ispravni", "pravedni" isl., ili pak recimo "kukavički", još manje o tome imam li ja "pravo" na takve osjećaje - to su sve izvanjske oznake, teoretiziranje, artikulacija, ideologija.

A pri tome sam svjestan da postoje u meni i sasvim suprutni porivi, gnjeva, mržnje, agresije (zato sam recimo čitao psihoanalitičarku Melanie Klein). Znam prasnuti (kolerički temperament), iako zadnjih godina manje, a šah igram ne osobito dobro, ali agresivno, uvijek na pobjedu. Zato sam također govori da nisam pacifist zato, jer to odgovara mojoj prirodi - nego zato, jer ne odgovara.

Kao dodatak: živčane reakcije mnogih ljudi na pojam "pacifizam" smatram putokazom, da taj pojam vrijedi afirmirati. Stvaranje ne-mira, da bi se razbilo stanje trulog mira "po svaku cijenu" (život u zabludi, manipulaciji - nasilje koje se prihvaća kao normalno pa se propagira pasivnost "da ne bude još većeg zla"), za ostvarivanje "pozitivnog", "aktivnog mira", mira kao procesa, mira koji uključuje ne-mir stvaralaštva kao konstitutivni dio.

Slično, kao što sam od prošle godine odlučio prihvatiti izjašnjavanje da sam "feminist", iako mi femistice, kao i pacifisti, uglavnom idu na živce (kao i većini muškaraca i žena). ;)

Dijalektika, ne ide bez nje! Uza sve "analitičko" laprdanje i pragmatističko odricanje same ideje mudrosti, moramo reafirati klasično filozofsko obrazovanje.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

,,shvaćanje rata je

,,shvaćanje rata je spoznaja snage zla, a svako događanje u ratu je instrumentalizirano vječitom borbom između dobra i zla. Samo događanje rata je trenutak nadmoći zla, a konačan ishod je rezultat prevage među vječno sukobljenim stranama"
blade777

Tko je glasao

Meni se riga od pacifizma

Meni se riga od pacifizma čiji cilj je uspostava mira radi mira ("u kući" - išlo bi u nastavku). Poznata je ona "pacifistička" poruka djeci: budite mirni pa vam se ništa loše neće dogoditi. Ili ona koja se upućuje malo starijoj nemirnoj djeci: ne talasaj! Čini mi se da postoji vrlo bliska veza između tako shvaćenog pacifizma i onog kojeg zagovara RKC (a o čemu si niže pisao) - a to je mir kao izbjegavanje sukoba. Proizlazi da pacifizam počiva na sasvim određenom shvaćanju društva, gdje političko kao mjesto sukoba treba izbjegavati.

U tomu me smeta shvaćanje mira kao stanja pojedinca/pojedinke i/ili društva, a ne kao nečega što je suprotnost nasilju i nasilnim metodama bilo rješavanja sukoba bilo održavanja statusa quo društvenih odnosa. Po mojem sudu, suprotstavljati se nasilju i ratu (kao jednom od njegovih organiziranih oblika) ne može se zalaganjem za puko stanje mira i izbjegavanje sukoba. Ne može se ostati miran/mirna pred nasiljem. Suprotnost nasilju nije mir, nego politika i političko. I to je, a ne pacifizam, jedini način da do rata uopće ne dođe, a ako dođe da ga se čim prije prekine.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

U tomu me smeta shvaćanje

U tomu me smeta shvaćanje mira kao stanja pojedinca/pojedinke i/ili društva
Točno o tome, o miru kao procesu, citirao sam dolje mog kompu dr. Marina Srakića. :) Nije slučajno, da je on posjetio Jasenovac nakon godina Bozanićevog izmotavanja!

Frustrirano odbaciti "miroljublje" zbog nekih loših praksi pacifista znači ostaviti slobodan prostor pristašama rata i nasilja ("belicistima", nasilnicima, huliganima), uključujući i političko nasilje. Suprotno nasilju nije "politika i političko", nego aktivno nenasilje. Po sličnoj su logici neki društveni aktivisti odbacili svako "domoljublje".

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Frustrirano odbaciti

Frustrirano odbaciti "miroljublje" zbog nekih loših praksi pacifista znači ostaviti slobodan prostor pristašama rata i nasilja ("belicistima", nasilnicima, huliganima), uključujući i političko nasilje.

Ne slažem se. Odbaciti "miroljublje" ne znači biti za rat i nasilno rješavanje sukoba, već znači odbaciti pacifistički vrijednosni poredak u kojem se preferira stanje mira, a ne politika kao aktivna negacija nasilja i tzv. prirodnog stanja rata svih protiv sviju. Radi se o izboru između antičkog i kršćanskog shvaćanja politike. Uostalom, nije pacifizam u temelju ujedinjenja Europe, već stav da se rat može zauvijek eliminirati samo trajnim političkim procesom konstituiranja zajednice/politeje slobodnih i jednakih građana i građanki slobodnih i jednakih zajednica/nacionalnih država.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

stav da se rat može

stav da se rat može zauvijek eliminirati samo trajnim političkim procesom konstituiranja zajednice/politeje slobodnih i jednakih građana i građanki slobodnih i jednakih zajednica/nacionalnih država.Naravno da nemam ništa protiv tog procesa (a nema ni moja prijateljica Rimokatolička crkva, bar tako kaže :)), ali mislim, da to nije dovoljno. Zajednica u sebi također može sadržavati konflikte, dapače, možemo sasvim demokratski odlučiti da je vrijeme da se počnemo međusobno ubijati.

Rekoh da sam ja u duši jedan dobar kršćanin, samo nastojim da se to ne vidi. ;->

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Uvijek mi je žao čitati

Uvijek mi je žao čitati priče ljudi o ratu koji nisu proživjeli rat... Ako nisi bio na frontu i nisi to proživio nemoj o tome pisati ... Zato i imamo danas u Hrvatskoj katastrofalne glumce i producente (koji se uvlače političarima i nekim vanjskim donatorima u dupe... - zavisi koji film i zavisi kakva spika desničarska ili ljevičarska i ko stoji iza filma...) filmova koji prave neke naše filmove a liče ko na bajku ... ili političare koji pričaju o Gotovini a da ga nisu poznavali niti ga ikada vidjeli u životu ili ljudi koji ogovaraju Janku Bobetka da je fašist a čovjek je jedan od organizatora NOB-a na ovim današnjim prostorima... Njih stavljati u isti kontekst sa Norcem , Štelom, Merčepom je ogromna sramota i svako ko ih stavi sa njima u rang popljuvati ću ga osobno... Zato danas npr. najbolji film o Vukovaru je američki http://www.filmski.net/filmovi/1862/harrisonovo_cvijece Svi ostali filmovi su čista nakarada i glupost...
Rat ne razumiješ a najgluplja ti je priča o Vukovaru...

Ako si htio skrenuti pažnju na zločine i da smo svi krivi za zločine opet nije istina... Razlika je očita iako je zločina bilo i na jednoj i na drugoj strani (četničkoj i od strane JNA...) daleko više... Ali bit je da prvi zločini su zločini pojedinica i sitnih grupa (a ne naroda...) , a na drugoj strani je nažalost srpski narod pod utjecajem Miloševića ali i mnogih ostalih bio kriv za one zločine (pogledaj Lepa sela ... jedan odličan film ili Rane...) Sjeti se ispraćaja tenkova prema Hrvatskoj kada su bacali cvijeće...
BiH je druga priča puno žalosnija...

U ratu nema pacifista , pacifisti su svoje nažalost pokazali i za drugog svjetskog rata kada su ko npr. pacifistički Vatikan (stvarno im se ima šta zamjeriti za to vrijeme...) zažmirili na najveće zločine 2 svjetskog rata ... masovna ubojstva Židova ili kod nas zločine u Jasenovcu i sličnim logorima za što je Crkva tvrdila nije istina... Jednostavno čovjek mora prepoznati zlo i protiv njega se boriti jer ako se ne bude borio biti će uništen... Predzadnji put mnogi naši ljudi nisu znali prepoznati zlo (NDH...) ali zadnji put jesu ... i zato danas imamo Hrvatsku koja je doduše opljačkana većinom od ovih koji nisu vidjeli rata ili su rat proveli po kancelarijama, u tvrtkama, vozajući kamionima lovu, u Njemačkoj... i slično...

PS. Ovo ti govori jedan ljevičar i čovjek koji je ko dijete većinu rata proveo pod granatama u Vinkovcima (od 11.1991. - 15.01.1992. bio u Zagrebu... sa mamom i sestrom ...ostalo sve bio u Vinkulji... ) da ne misliš da sam nekakav estremist...

Justice for all !

Tko je glasao

@Busola: Nažalost, mislim

@Busola: Nažalost, mislim da postoji zajednička značajka tvoja s agresivnim desničarima, koji su me dolje popljuvali (što se od njih i očekuje): bojim se da ni ti nisi stvarno pročitao tekst, nego pišeš na osnovnu neke svoje predodžbe o tome što bi u njemu moglo pisati.

Uvijek mi je žao čitati priče ljudi o ratu koji nisu proživjeli rat
Ova priča je napisana u svibnju 1992. i govori o mojem tadašnjem preživljavanju. Tada sam bio stariji nego ti sada. O Norcu, Bobetku, Merćepu itd. ništa u mojem tekstu nema. Priznajem - s obzirom da sam ja to proživio, teško mi je pričati o filmovima.

Ako si htio skrenuti pažnju na zločine i da smo svi krivi za zločine
Ne, uopće o tome ne govorim. Diskurs svakodnevne egzistencije, uopće nema naknadne moralne refleskije i pravnih kvalifikacija. Inače, u tekstu jasno stoji tko je počeo, tko je izvršio agresiju i tko je kriv za veliku većinu smrti i razaranja.

U ratu nema pacifistaJa sam to pisao 1992, bio sam pacifist kao i sad. Mislim da bi proglasio licemjerom čovjeka koji kaže da u neko doba jeste, recimo, liberal, kršćanin, nacionalist, što god, a u neko drugo vrijeme - nije. I da, sreo sam ljude koji su bili u vojsci, borili se, a ipak govorili, da su pacifisti.

pacifistički VatikanOtkud ti zaboga ta ideja!? Vatikan ni pod razno nikad nije bio pacifistički, pa pape su osobno vodili masu ratova. Pacifist je bio Vladko Maček (kojeg su klerialci mrzili) - i njegovo ponašanje je bilo krajnje jadno, doživio je potpuni moralni krah i 1945. bježao pred svojom lošom savjesti, a ne pred komunistima. (To me muči i svako malo ponovo promišljam, ali još ne mogu jasno uobličiti svoju analizu.) Pisao sam o njemu npr. 2007. u članku Kontemplirajući o bespućima mirotvorstva, a rasprava se vodila i ovdje na pollitika.com.

Jednostavno čovjek mora prepoznati zlo i protiv njega se boriti jer ako se ne bude borio biti će uništen... Predzadnji put mnogi naši ljudi nisu znali prepoznati zlo (NDH...) ali zadnji put jesu ... i zato danas imamo Hrvatsku koja je doduše opljačkana većinom od ovih koji nisu vidjeli rata ili su rat proveli po kancelarijama, u tvrtkama, vozajući kamionima lovu, u Njemačkoj... i slično...
Zar stvarno misliš, da meni to moraš objašnjavati? Pa priupitaj malo ove desničare dolje, što sam o tome pisao. :) A u vezi Mačeka, problem je da je on prepoznao zlo, ali je kao pacifist bio paraliziran. Evo, neke moje bilješke iz diskusije 2007..

Kao pacifist, kažem: j**** takav pacifizam, koji se svodi na skrivanje pod stol, kad se veliki dečki (i bogami i cure, u partizanima) tuku! Da, za mir se treba boriti - iako to izgleda proturječno (ima jedna prosta usporedba).

Bio sam na ratištima, jednom su me zarobili četnici. Čuo sam i o krvološtvima, za koje je smatram Branimir Glavaš nedvosmisleno kriv. Sve tako očito uzaludno, znao sam to - od siječnja 1991., kada je beogradska TV prikazala onaj film gdje je tajno sniman Martin Špegelj, bilo je jasno da se krvoproliće ne može zaustaviti. JNA snosi 90 posto krivice za rad: izdali su ono, u što su se sami zaklinjali. (...) Osim toga, često sam se bijesno sukobljavao sa pacifistima na raznim međunarodnim skupovima, koji su iz udobne daljine i mirotvorne arogancije ("mi pametni idemo miriti divlja plemena na Balkanu") iznosili licemjerne, nehumane, nepravedne ocjene i prijedloge i poduzimali besmislene i nemoralne akcije.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Vatikan ni pod razno nikad

Vatikan ni pod razno nikad nije bio pacifistički, pa pape su osobno vodili masu ratova.

Vatikan je 1930-1945 zauzeo pacifistički stav to moraš znati... Nažalost takav stav je koštao mnoge ljude života... jednostavno ko i svi prije drugog svjetskog rata su odobravali postupke nacističkih zemalja ili se nisu njima protivili da bi (još gore...) šutili na zločine iz 2 svjetskog rata...
Ne uzimam povijest ranije niti o njoj želim pričati...(druga je priča inkvizicija i slične stvari kada je Crkva imala nadzor nad mnogim vojskama i zemljama...) Znao je Vatikan odakle dolazi zlo ali su išli metodom sa rogatim se ne valja bosti...
Glavaš je jedan običan luđak kakvih je na našoj strani bilo ... Zločini su se dogodili i to svi znaju i za to bi trebao odgovarati... Isto tako se zna da njega nije bilo pola Osiječana bi pobjeglo ... zato što je on doslovno na izlasku iz grada vraćao ljude koji su se pakovali i bježali... ali ga to ne abolira gluposti koje je napravio ili su napravili vojnici pod njegovim nadzorom...

Rat je bio, svaki grad i područje su bili po nečemu specifični ... ali u ratu biti pacifist je obična glupost... jednostavno moraš nekako preživjeti a pacifisti ili pobjegnu daleko od rata pa pametuju (većina...) ili budu uništeni ratom... Ima ljudi koji su željeli mir i bili pacifisti ali šta vrijedi kada jedna strana odluči odavno ratovati... Najbolji primjer ti je BiH i osvajanje njihove skupštine od strane običnih ljudi koji su se borili za mir...( za što sam normalno i ja ali jednostavno nije išlo... ) ali nažalost svi znamo kako je sve to završilo... ili SAD i slučaj njihovog pacifizma prije 2 svjetskog rata i za vrijeme njega 1939 -1941... sve dok se nije dogodio Pearl Harbor... Isto tako mnogi pacifisti danas glume pacifiste i šute na razna zla koja danas pravi SAD...

Inače glupava rasprava koja ne vodi nigdje kakvih je u Hrvatskoj na tisuće... Spominjanje fašista , komunista , Čavoglava , Thomsona i svih drugih mogućih gluposti je meni totalno otrcana priča pored ovako lošeg stanja u kakvom se danas Hrvatska nalazi...

Justice for all !

Tko je glasao

Vatikan je 1930-1945 zauzeo

Vatikan je 1930-1945 zauzeo pacifistički stav to moraš znati...Ti griješiš, kad tadašnji (vrlo problematični) stava Vatikana prema ratu (te također nasilju fašističkih ražima) nazivaš "pacifističkim". Mislim da ni Vatikan nije koristio taj pojam, a niti su drug stav Vatikana tako opisivali. Nije svaki neutralni stav prema ratu, pa ni svako načelno osuđivanje rata, "pacifizam". O utjecaju pacifizma se u Rimokatoličkoj crkvi, kao službenom dijelu učenja, može govoriti tek od II. vatikanskog koncila. (Enciklika "Pacem in terris" 1963., pape-revolucionara Ivana XXIII, pravi iskorak od teorije "pravednoga rata", pod utjecajem problema nuklearnog naoružanja i neposredno Kubanske krize, te koncilska konstitucijea "Gaudium et spes".)

u ratu biti pacifist je obična glupost...Možda. Ne tvrdim nužno, da sam pametan. Inteligentan i načitan, svakako, ali ima razloga reći da sam prilično nepametan. :(

No - pacifist je "miroljub". A ljubiti mir se može i u ratu, zar ne? Dapače. Pri ćemu treba uzeti u obzir tzv. "pozitivni pojam mira" (ne, dakle, puko odsustvo rata). Evo citata jednog prilično poznatog autora:

Pozitivna definicija kvalificira mir kao stanje društvene pravednosti, demokratskog sređvanja sukoba i suradnje među ljudima i narodima. Takav mir obuhvaća niz vrijednosti, kao što su život, sloboda, istina, pravednost, sigurnost, razvoj i solidarnosti. No, ni pozitivna definicija mira ne bi bila potpuna kad bi se postojanje mira tumačilo kao sklad bez napetosti. (...) Povijesna osnovica mira kao procesa danas je realizacija ljudskih prava i ideja svjetske zajednice.

Kršćani u prva tri stoljeća uglavnom su odbijali vojnu službu, piše ovaj autor, iako smatra da nisu zastupali "apsolutni pacifizam". Zatim crkveni naučitelji Augustin i Toma Akvinski razvijaju teoriju pravednoga rata. Ona međutim s vremenom postaje jalova i česti ideološki izgovor.

Kršćansku savjest koja je upala u procijep zahvatio je neki shizofrenični osjećaj; s jedne strane, nepromijenljivi i apsolutni principi "ne ubij!", a s druge strane, vojno-politički pragmatizam koji je nalagao da se domovina mora braniti, makar se drugima oduzeo život. (...) To shizofrenično stanje posebno se očitovalo za vrijeme dvaju svjetskih ratova.Ne samo obični vjernici, nego i pastiri, branili su pravo svoje zemlje na "pravedan rat".

Odmah nakon Drugog svjetskog rata, kardinal Ottaviani piše da "rat treba apsolutno zabraniti". Nastavljajući tragom koji je zacrtao Ivan XXIII u navedenoj enciklici, Drugi vatikanski koncil zabacuje tradicionalnu teoriju "de bello iusto", te polazi od poziva i obveze da se rat pošto-poto izbjegne ("de bello vitando"), čemu se dodaje i obveza promicanja i izgradnje mira. Ostaje i pravo na zakonitu obranu. (Koje, kao što možete vidjeti iz mojeg teksta iz 1992., i ja priznajem. Tko je pak taj rat izazvao jasno je rečeno, ali PMSM hrvatske vlasti nisu načinile dovoljno, da rat zbjegnu. A na izgradnji mira - očito, još puno trebamo poraditi. )

U novije vrijeme sve su brojniji doprinosi pojedinih teologa i katoličkogih sociologa u cjelokupnoj refleksiji unutar Crkve među ikojima se sve više nazire duh evanđeoske poruke obraćenja i pomirenja, što kod nekih prerasta u zagovaranje aktivnog nenasilja, čak i apsolutnog pacifizma.Ja sam upravo zagovornih "aktivnog nenasilja", smislio sam i kovanicu "aktivni mir" imajući u vidu upravo gore opisan pojam "pozitivnoga mira" koji uključuje navedene ideale, te napor na "izgradnji mira". Autor govoro o raznim aspektima "mirotvorstva", spominjući i odgoj za mir.

Suvremena kultura zahvaćena je ideologijom vojnika-heroja koja je izobličila ideju mira. tu je i virus ideologije suverene države za koju ne vrijedi nikakav popis ljudskih prava kad su u pitanju njezini interesi; virus ideologije oružane obrane pod svaku cijenu dobara i vrijednosti; virus ideologje po prirodi nasilnog čovjeka, čovjeka vuka koji napada drugog vuka.

Tu su naznačene neke teme, na kojima, kako sam natuknuo 1992., valja nama pacifistima raditi; a autor dalje naznačuje i neke od dilema, s kojima se u svojim promišljanjima i posljednjih godina rvem (a odgovori koje mogu ponuti kršćanski teolozi ne zadovoljavaju me). Tekst koji sam citirao je iz 1989., a autor je dr. Marin Srakić.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

istovremena pacifizacija

istovremena pacifizacija neprijatelja uz dobro koordinirani napad je najbolji put do pobjede u ratu. Pacifizacija se postize ciljanom propagandom, koja ukljucuje zamjenu teza, lazne napade, i prije svega, dobro utvrdjenim okvirima javne debate..

trenutak istine

Tko je glasao

Magnacarta, ovo me podsjeti

Magnacarta, ovo me podsjeti na pripremu Oluje i nekih drugih akcija. Bravo. :):):)

Tko je glasao

Oštriću, i ako je ovo

Oštriću,

i ako je ovo pokušaj pravdanja, nikakav ti je. Kao povjesničar (među ostalim zvanjima i profesijama na koje samoprozvano tituliraš) trebao bi znati kako su se takove osobe zvale do 60'-tih prošlog stoljeća.

Sram te može biti.

Pozdrav,
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

ako je ovo pokušaj

ako je ovo pokušaj pravdanjaDolje sam tvojem sudrugu Molotovou odgovorio da se ne radi o provokaciji; naravno, ne radi se ni o "pokušaju pravdanja". Svakako ne pred tobom i tvojom (besramnom) družbom.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Bilo nas je oko 100000

Bilo nas je oko 100000 "besramnih" jučer u Čavoglavama. Mislim da je to dovoljno.

Bog
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Toliko gluposti na jednom

Toliko gluposti na jednom mjestu, a na tako malom prostoru, što ti to treba Oštriću? Kao da namjerno provociraš?
Dok smo ja i meni slićni nosili glavu u torbi, ti i tebi slićni ste u dubokoj hladovini razmišljali "Tko nas to bre zavadi".
Nemam živaca sada naširoko komentirati ovaj tvoj neprimjereni pamflet, izbačan s razlogom u ovo vrijeme, ali ako zatreba, napisat ću ti naširoko.
Mogu ti samo reći da je vidljiva tvoja želja da te narod voli i da što više komentariše tvoje ništavne škrabotine.
Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Zanimljivo je kako je eto

Zanimljivo je kako je eto Oštrić skupio hrabrosti i priznaje nam tu otvoreno da kakav je on ustvari lik.
To je ipak dobar pokazatelj za nas koji smo ginuli da bi on danas mogao uživati u toj slobodi govora..

ali pusti ga Molotov, jadan je on u sebi, vidiš da ga to tišti i da traži oprost od nas koji smo odradili posao...

a tek da si zamislimio kakve su sve potvrde izmišljali da ih se ne mobilizira, em da su novinari em da su bolesni, em da su potrebni za razvoj demokracije itd..

arkzin, kad se samo sjetim te ekipe... Te neki Rašeta, te drugih 10 prezimena sve srpska prezimena ili jugoslaveni... nigdje hrvata u tim redakcijama...pametnome sve jasno...možda nisi bili za četnike, ali sigurno im je jugoslavija bila u srcu

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

a tek da si zamislimio kakve

a tek da si zamislimio kakve su sve potvrde izmišljali da ih se ne mobiliziraNa sreću, nikakve potvrde nisu bile potrebne, jer je Republika Hrvatska Ustavom (ja sam 1990. pisao jedan prijedlog ustavnog amandmana, prihvaćena je nešto drugačija formulacija) i Zakonom o obrani priznala pravo na prigovor savjesti obavljanju vojničkih dužnosti. Ja sam to pravo promovirao od 1986., kad je to išlo u rubriku "napadi na JNA". Ti si tada, naravno, kao što si i danas, bio čovjek režima, onaj koji dijeli etikete.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Kao da namjerno

Kao da namjerno provociraš?Ne, nije ni tada, ni sada bila nikakva namjera provokacije. Jednostavno iznosim svoja razmišljanja.

Jasno mi je, da nasuprot pacifistima postoje belicisti (ljubitelji rata, oni koji su npr. nametnuli diskurs o ratu kao svetinji - dok smo u ono doba svi govorili "krvavi i nametnuti rat"), koji će svaki drugačiji osobni stav smatrati osobnom uvredom i provokacijom.

Ti naravno, nisi ni pročitao tekst, nego odgovaraš "uslovnim refleksom". Inače bi čak i ti morao uočiti da je u tekstu vrlo jasno rečeno "tko nas zavadi".

Podsjećam te, da si mi ostao dužan izvor tvrdnje da je tvoj politički uzor Ante Pavelić tražio ublažavanje rasnih zakona, koje je sam donio.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zorane,u gornjem komentaru

Zorane,u gornjem komentaru dotičeš skupinu ljubitelja rata (belicisti).Možda bi bilo dobro ovom fenomenu posvetiti čitav dnevnik jer mislim da u hrvatskom društvu ima nemali broj osoba koji se ne mogu identificirati bez veze na domovinski rat.Jedan broj takvih je i na Pollitici.
Za njih je rat uistinu i otac i majka i zbog toga je komunikacija s njima gotovo pa nemoguća.Njima je nužna pozicija obrane i napada.Njima je okolina uvijek podijeljena na suborce i neprijatelje.Civilno društvo je njima uvijek dužnik jer su ga oni obranili,dali mu mogućnost postojanja.
Njihove uspomene su uvijek najvrijednije,najbolnije.Oni su ratnici,oni znaju kako ubiti i biti ubijen.Nitko to ne može razumjeti osim njih.

Tko je glasao

u hrvatskom društvu ima

u hrvatskom društvu ima nemali broj osoba koji se ne mogu identificirati bez veze na domovinski rat.Jedan broj takvih je i na Pollitici.
Za njih je rat uistinu i otac i majka i zbog toga je komunikacija s njima gotovo pa nemoguća.

Da, to je snažno prisutan fenomen. Spomenuo sam kako je rat, koji je dok se zbivao uvijek bio "krvav i nametnut" najednom postao "svet". Mnogo ljudi kao da smatraju da je baš super što smo imali priliku za jedan dobar rat, da bi bilo prava šteta da smo do nezavisnosti, kao Finska, Češka i Slovačka i zemlje SSSR-a, došli mirnim putem. Spomenuh gore u odgovoru Nemesis kako se i meni rigalo na spomen pacifista, pa sam taj termini prestao koristiti. Suočen sa širenjem "belicizma", opet sam ga prihvatio.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

@Z.O. 1.Dobro, možda nije

@Z.O.
1.Dobro, možda nije hotimice, ali ipak je provokacija.

2.Mislim da opet podmećaš, ja nikada nisam tvrdio da sam belicist, ja sam oduvjek tvrdio da sam samo domoljub (što je naravno za tebe isto što i ognjištarac, nu, zanima me što bi bilo da smo svi bili pacifisti? Misliš li da bi nas Europa spasila, ili bi nas onako razoružane, s nametnutim sankcijama, ostavili da nas Srbi prevaspitaju ognjem i kamom? Misliš da bi te spasila bijela zastava i retorika tipa:"Znate, ja sam pacifist, braćo Srbi, ja nikog nisam dirao?", a možda bi ti se i svidjelo, na kraju krajeva, jer bi ako bi preživio, svoja историјска predavanja mogao održavati u Oceku, Дубровнику, Карловцу, Загребу i slićnim gradovima Velike Srbije)

3. Da , dužan sam ti, to ću ti napisati u sklopu ove teme u nekom od PS, iako će biti off topic.

Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Gle, druže Molotov, ono

Gle, druže Molotov, ono što ti pišeš često je, PMSM, uvreda za zdrav razum. Kako, recimo, jedan iole racionalan hrvatski domoljub može slaviti Ante Pavelića, koji je bio ne samo masivan zločinac nego i pokazao spektakularnu nesposobnost i upropastio sve što je mogao, meni je kao domoljubu nepojmljivo. (Stalno mi dolazi pomisao, da to može biti samo četnička provokacija.)

O ostalome - možda bi mogao i pročitati tekst na koji reagiraš? Znam da je to teško i zvuči kao provokacija, ali pokušaj. Dobra je to metoda, vjeruj, ja stalno tako radim. Pročitati, pa onda malo rasmisliti, napisati nešto, pa prokontrolirati...

A ja znam pisati i moje tekstove vrijedi čitati. Evo, recimo, ti si se već jednom bio pozvao na jedan tekst koji sam ja pisao (na wikipediji o Banovini Hrvatskoj), doduše na posve bezvezan način. :)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Gle, druže Molotov, ono

Gle, druže Molotov, ono što ti pišeš često je, PMSM, uvreda za zdrav razum. Kako, recimo, jedan iole racionalan hrvatski domoljub može slaviti Ante Pavelića, koji je bio ne samo masivan zločinac nego i pokazao spektakularnu nesposobnost i upropastio sve što je mogao, meni je kao domoljubu nepojmljivo. (Stalno mi dolazi pomisao, da to može biti samo četnička provokacija.)

Druže, Zoki. A kako jedan racionalan čovjek može slaviti Josipa Broza Tita, koje je bio ne samo masivan zločinac nego i pokazao spektakularnu nesposobnost i upropastio sve što je mogao?

A dok je Pavelić ubijao za onih 4 godina svejetskog rata kada je cijeli svijet poludio i zločini su bili na svakom koraku, nema naroda koji nije zgriješio po tom pitanju, tvoj drug Tito je klao i ubijao u miru... Po meni svaki ubijeni u miru je kao 5 ubijenih za vrijeme rata...

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

JBT je pokazao spektakularnu

JBT je pokazao spektakularnu sposobnost u tome da u vrlo nepovoljnim okolnostima razbije ustašku i četničku bagru, zajedno s njihovim fašističkim gospodarima. Zahvaljujući njemu, imali so ZAVNOH 1944., Narodnu republiku Hrvatsku 1945. i ustav iz 1974.. S obzirom na sranje koju su napravili ustaški idioti, to je bilo zaista najviše, što smo tada mogli dobiti. Pokazao je i nakon toga znatne sposobnosti u vođenju države.

Velika povjesna osoba. U povijesti, taj dio imaš pravo, punoj nasilja, okrutnosti, ratova. Kad sam ja rastao, 1970-ih, Tito je za mene i neke iz moje generacije zapravo bio lik iz prošlosti - mi smo rasli već u drugom svijetu. Veliki lik iz povijesti, kao Napoleon ili ban Jelačić. Surov, o da - povijest je krvava kuplka.

Shvaćam da je za tebe bilo drugačije, doživljavao si ga kao idola, pa se sad mučiš, da ga "ubiješ" u sebi. A teško ide... Kult JBT uglavnom držite na životu vi, koji ga mrzite, jer ste njegova djeca koja ga nisu uspela normalno prerasti, kao što svi prerastamo (po Freudu, simbolički ubijamo) svoje očeve. Drugi su pak nostalgični za njegovim dobom, ali to nema veze s politikom. Kao što netko iz moje generacije reče: moj djed je cijeli život bio nostalgičan za Austro-Ugarskom, ali je znao, da ona pripada prošlosti.

A o Paveliću i njegovom režimu rekao sam, u 20 točaka, nedavno. Mogla bi se još koja navesti. Recimo, njemačka vojska poubija 1800 Hrvata, a on im i dalje ljubi guzicu. A 'rvatine onda 1991. dinamitom uništavaju spomenik žrtvama fašističkog terora.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zaista je JBT bio

Zaista je JBT bio spektakularan.
Znao je kako se oslobodit svih svojih neprijatelja(prijeII svjetskog rata) također komunista i najbližih prijatelja, pa ćak i svoje žene koju je direktno izdao.
Znao se osloboditi civila u zbjegu izvan Jugoslavije (Blaiburg i ostala stratišta).
Ostatak rastjerati po cijeloj njegovoj parohiji.
Ovdje uopće ne spominjem ustaše i domobrane.
U ostalom i sam sam bio spreman pucati u sebe ili biti upucan ako padnem četnicima u ruke.
Znao se osloboditi infobirovaca i svih ostalih koji nisu bili na njegovoj liniji.
Sedamdesetih se znao osloboditi maspokovaca.
Za otpjevanu pjesmu, ili vic mnogi završiše na Golom ili drugim zatvorima. Znao je držati ljude pod tiranijom jednopartijskog sistema.
Drugačije mišljenje i biti drugačiji je bilo opasno po golu egzistenciju ako ne i po sam život.
Mnogi to osjetiše na svojoj koži a bogme i glavi
. Ovdje ne pričam o antifašističkoj borbi.
Jednostavno samtram da treba valorizirat sve njegovo od početka do kraja i onda davati nekakve zaključke. Ja osobno ga ne mogu veličati iz gore navedenih razloga pa ma što dobroga sve on napravio.
Možda malo privatnoga da velim, nit sam ustaša nit desničar.
U kući imam sličnog tebi pa sam naučio kako izlazit na kraj s takvim stajalištima i veličanjima JBT.
E da je vas dvojicu sastavit heheheeheh. Kladim se da bi pričali dan i noć. heheheeh

P.S. Ako ti treba koja knjiga o novijoj povijesti propale Juge, moj ćaća ti od srca posudi.

Pozdrav,

Grd & lin

Tko je glasao

E Zoki, KBRDK (kako bi reka

E Zoki,

KBRDK (kako bi reka did Kuzman):"Mali, ne raspravljaj sa budalan, jer će te drugi svrstat u nji.", a ja eto osta budala (tako je ovo novo vrime IT revlucje) pa ću odgovorit na tvoj upisić pitanjen:

Zašta ste ti i naš prisidnik tako puno opterećeni NDH, Franjon pokojnin (Bog mu Dušu pomoga), Rvackon, i usto lažete o sebi?

Jesi čita Aralicu? Pa, znana da jesi.....e unda si čita i Ambru.....vidiš li se u njoj ..... jeba li vas Tito;)))

Lipi pozdrav, lipi moji:)

"As you have violated our land and our honor, (we) will violate everything, even your children."

"As you have violated our land and our honor, (we) will violate everything, even your children."

Tko je glasao

"Mali, ne raspravljaj sa

"Mali, ne raspravljaj sa budalan, jer će te drugi svrstat u nji."
Istina je. Mi normalni domoljubi suočavamo se s tom dilemom, pred relativno malobrojnim ali agresivnim budalama.

Zašto si, recimo, toliko opterećen sadašnjim predsjednikom RH, da ga trpaš i ovdje, gdje nije relevantan? A nema traga ni od NDH:

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zoc, Domoljub jesi, samo di

Zoc,

Domoljub jesi, samo di ti je dom????? I ti taj svoj "dom" agresivno braniš, zar ne;)
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Moj dom je Hrvatska.

Moj dom je Hrvatska. Agresivno urlanje "Mi 'rvati, tko nije s name protiv nas je!", kao da moraš biti ustašoid da bi ti Hrvatska bila dom, mene ne plaši. Ja nisam Vlatko Maček.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Zoki, znam ja da ti nisi

Zoki,

znam ja da ti nisi netko velikog imena..... iako bi htio. Ti si ipak samo....... jedan običan OIB U RH
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Evo, nikak da dođem na red

Evo, nikak da dođem na red da ti , Oštriću, ljudski odgovorim.

Prvo, to sam već negdje naveo, ja samo dobre znance i prijatelje oslovljavam s druže. Nisam uvjeren da smo mi toliko dobri, da bi me ti tako oslovio.
Drugo, tko kaže da sam ja racionalan? Da sam ekstreman, jesam, stoga, mi ne ćeš ti određivati ni datume, a ni osobe koje ću ja slaviti.
Treće, može biti da ti to dođe kao četnička provokacija, ti bar o tome sve znaš. Moram ti reći, više cijenim pravog četnika, od nikakvog Hrvata, od četnika bar znam što mogu očekivati, a kod nikakvog Hrvata, mogu očekivati samo beštek u leđa.
Četvrto, pročitao, razmišljao nisam, ne da mi se razmišljati o pamfletima.

I, još nešto, Oštriću, što se tiće pisanja, narod kaže: "Svaki Cigo svoga konja hvali."

Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ЕКСКЛУЗИВНЕ ВЕСТИ: МИЛАНОВИЋ ДОБИО АЗИЛ У СРБИЈИ od MKn komentara 44
  2. Hvala "U ime obitelji" što je na političku čistinu pred narod izvela političke partije RH od ppetra komentara 6
  3. Nas i Rusa dvjesta miliona... od Zoran Oštrić komentara 8
  4. ECOCONCEPT – nova tehnologija za obradu komunalnog otpada (energizing your waste) od DEMOS komentara 11
  5. Kako se lažima kreira mržnja od Zoran Oštrić komentara 14
  6. sluga neka prepozna svoj život od aluzija komentara 1
  7. 13 apostola antidemokratske balvan-revolucije u RH od ppetra komentara 31
  8. Sezona kiselih krastavaca … od Feniks komentara 15
  9. Auto cesta-- Milanović VELEIZDAJNIK ko Sanader od JPeratovic komentara 92
  10. Rezultati istrage o avionskoj nesreći u Ukrajini se skrivaju ! od Busola komentara 1
  11. DESET NAOPAKIH LOGIKA o Izraelu i Gazi koje se uporno ponavljaju od Ljubo Ruben Weiss komentara 25
  12. Genocid nad Palestincima i šutnja Svijeta od Falkuša komentara 13
  13. Turisti kao ovce za šišanje od drvosjek komentara 21
  14. VIP, Lalovac, Linić i trajekti od gledamokosebe komentara 11
  15. Imate li 15 km kabela? od robot komentara 19
  16. Kaj jedna riječ znači ? od boltek komentara 24
  17. Vrijeme je za krizni stožer! od Feniks komentara 8
  18. Nova mjerna jedinica shvaćanja u Hrvata - jedan Penava od StarPil komentara 2
  19. Domobranski bezobrazluk post-mortem Beara od sjenka komentara 112
  20. Skandalozna političko-protudemokratska odluka Ustavnoga suda od ppetra komentara 168
  21. UZROCI ANTISEMITIZMA (antižidovstva, antijudaizma) od Ljubo Ruben Weiss komentara 207
  22. Od Judeje do Palestine od Kvarner komentara 29
  23. papirNovčanice kada ne vrijede? od aluzija komentara 1
  24. radnici danas izgubili pravo na prigovaranje od aluzija komentara 0
  25. Iman al Obeidi - simbol uništenja Libije ... ! od Busola komentara 9

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • pravednik vz
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 53

Novi korisnici

  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha
  • norrismichal
  • general war