Tagovi

Kada umreš više nisi branitelj...

branitelji

Dragi tata,

prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. ro?endan. Bože, pa tek sada shva?am da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.

Kao da si ?ekao "punoljetnost" države da odeš, ironi?no, zar ne? Tako davno se ?ini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar ?ovjek i odli?an otac, ali po?eo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iš?ezavao si pred našim o?ima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.

Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata. Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrjednije što si imao za "slobodu". Sloboda? ?ija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga po?etka.
Pri?ao si mami kako ?e ovo biti pravna država i kako ?e se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama. Moram li ti govoriti u ?emu si pogriješio? Mislim da sve i sam znaš.
Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njihovu ljigavu misiju. Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.
Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. "slobode" nego ljigavoš?u? Kako nazvati sve postupke kojim vas "rešetaju" iz dana u dan, sve njihove poduhvate u kojima vas "lome" i ostavljaju da životarite kao napušteni bjegunci u prašumi?
Kako nazvati njihov postupak ostavljanja pištolja braniteljima nakon rata kao "uspomenu"? Samo što vam nisu dali i "zlatni" metak da se ubijete i da vas skinu sa "tereta".

Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživjeli? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li no?ne more koje si i ti imao? Osje?aju li se prevareno, kao što si se i ti osje?ao?
Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi o?evi umrli na rukama? Jesu li i oni svijesni kako ovo nije država za koju ste se borili?
Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i njihove o?eve "gore", ako ih možeš pozdraviti.

Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug sa papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91' tražili toliko potvrda, papira? Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.
Pogledali su tvoje papire i neki stru?niji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva ?ina više od ?ina narednika. ?ak sam i ja iz onih papira mogla to zaklju?iti.
Pa ti si obavljao poslove zapovjednika kasarne, radio sa bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve.
Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se ?inovi dijelili "šakom i kapom" preko veza. Ti ih nisi imao.
Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio ?ovjek i da su te svi voljeli.
Znaš, na sprovodu su bili i neki de?ki kojima si bio nadre?en. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskiraju?i svoj život.

E heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim "titulama" koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, o?ito.
Ne brini. Ja te volim takvoga.

Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer ina?e ne možemo ostvariti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razumijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. ?ak ne znaju ni da je objavljen natje?aj za braniteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi.
Znaš, seka i ja više nemamo pravo ni na povrat novaca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja ?e definirati što sa djecom branitelja koji umru. Rekla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj.
Znaš, ?udni su ti ljudi tamo. Uop?e ne razumiju ono o ?emu pri?aju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika i kada iza?eš iz njegove kancelarije, osje?aš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.
To su ti još jedini koji "kradu" radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je "debela veza" ne raskidiva. Sada se slažem sa tim.

za an?ela

Tata, ovo ti ne pišem samo da ti predo?im za kakav si se "svijet" borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim ?e problemima ostaviti svoje najbliže. Ovo pišem kako bi se ti živu?i branitelji borili a ne predali. Kako bi se uzdigli,a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama ne?e pogoditi njihovo samoubojstvo, ve? njihova odlu?nost da žive, da pokažu da nisu odustali.

Tata, ovo ti pišem, kako bi pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja ?e se sutra probuditi bez o?eva.
Kako bi potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru. Jer vas su razbacali kao kuglice, svakoga u svoju osamu. Pustili su vas da sami preživljavate i da se sami uzdižete nakon pada. Tata, bilo bi vam lakše da ste se ponekad okupili. Jer samo vi, koji ste 91' hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osje?aj "gorjeti" ili gorjeti za ideale.
Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.

Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da ne?u odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da ho?e.
Nažalost, ti nisi jedini.

Tata, sada moram oti?i, došla sam te samo obavijestiti, ako nisi, slu?ajno, znao - da kada umreš više nisi branitelj.

Volim te, to znaš.

Komentari

Tko je glasao

...Prošlo je godinu dana, a

...Prošlo je godinu dana, a kao i da nije... :(

Tko je glasao

Aisha.. Hvala ti, puno. Ne

Aisha..

Hvala ti, puno. Ne znam kako da ti se zahvalim.
Onaj dan kada sam odjednom čula tvoje pismo na tv-u dok sam zadaću rješavala i pitala se što će biti s tatom..Čula sam nešto od čega nisam mogla zaustaviti suze.
Čula sam mladi glas, nešto starije djevojke od mene koja se bori za pravdu. Da, za pravdu =).
I ja imam priču o mojem tati branitelju, ali ona je kompliciranija i upleteni su ljudi koji bi trebali biti uzor za pravdu, ali to nisu. Ha! Novosti li!
Zaista, hvala ti što si nekima otvorila oči, hvala ti što si progovorila i što si odlučila pokrenuti ono što su se drugi bojali učiniti i za što nisu našli načina kako to napraviti.
Samo tako nastavi, i ne daj da te gamad zgazi. Svi mi koji znamo kakav je to pakao, uz tebe smo.
Još jednom..
Hvala =).

Pozdrav

Tko je glasao

:) Drago mi je da sam nekako

:)

Drago mi je da sam nekako pomogla.
Što se tiče uzora za pravdu, rijetko takvi zaista i jesu uzori.
Bila je svega i svačega u tom ratu.

Čitam komentar nekog čovjeka na nekom blogu o ovom pismu i kaže on, eh meni je ovo sumnjivo, naime djevojka je napisala da joj je tata radio sa bojnim otrovima a Hrvatska nije koristila bojne otrove.

Moš' mislit da nije. Imam papir na 4 stranice o tome koje je dužnosti tata obnašao. I jasno stoji, rad sa bojnim otrovima.

Znam dosta mladih ljudi,a ali i starijih koji su bili na ratištu i umrli nakon rata od raka. Jedan izuzetan doktor je rekao: "Neka vas ne zavaravaju njihove laži, branitelji će masovno umirat od otrova sa kojima su bili suočeni tokom ratišta!"

I tako zaista i jest.

Ako što mogu pomoći, slobodno se javi na pp ili na facebook :)

Tko je glasao

Isječak iz emisije

Isječak iz emisije "Hrvatska uživo" - Kada umreš više nisi branitelj...

http://www.youtube.com/watch?v=hTjpa3_Gv44

Za sve koji nisu gledali emisiju, a žele ju pogledati.

Tko je glasao

moj stari je bio u

moj stari je bio u vinkovcima
imao je cin i nudili su mu mirovinu
a on je vjerovao bolju hrvatsku i odbio ju

dobio je drzavni posao i potpisao da je zdrav
sve sto je dobio od drzave je taj famozni pistolj (i metak ali ne zlatni)

svaku noc ga cujem kako hoda po kuci
ne sjecam se kad je zadnji put spavao cijelu noc

o tim ratnim danima prica samo kad se sastane s nekim prijateljem
a to vecinom bude na sahranama

jednom sam ga pitao zasto nije uzeo tu mirovinu
a on mi je odgovorio da ima puno kolega kojima je ta mirovina potrebna
i jos vise laznih branitelja a on jos moze raditi

jedino sto je ikad zelio od drzave je da da taj registar branitelja bude javan

covjeku koji je toliko dao za ovu drzavu a nista nije trazio za uzvrat
mislim da mu je drzava duzna ispuniti tu jedinu zelju

Tko je glasao

Slažem se u potpunosti sa

Slažem se u potpunosti sa tobom.

I ima tvoj otac pravo, ima mnogih ljudi kojima je mirovina potrebna, nažalost ne dobiju ju.

Čovjek ne mora biti ni bolestan, niti se na njemu ne moraju viditi neke teže psihičke promjene, dovoljno je da znaš da je zaista bio u ratu, i sve ti je jasno.

Nije mu lako.

P.S. dobila sam isječak iz emisije pa ću poslat na mail dole osobe koja je zatražila čim ga uplodam i stavit ću i tu link pa tko želi može pogledati.

Tko je glasao

Slažem se u potpunosti sa

Slažem se u potpunosti sa tobom.

I ima tvoj otac pravo, ima mnogih ljudi kojima je mirovina potrebna, nažalost ne dobiju ju.

Čovjek ne mora biti ni bolestan, niti se na njemu ne moraju viditi neke teže psihičke promjene, dovoljno je da znaš da je zaista bio u ratu, i sve ti je jasno.

Nije mu lako.

P.S. dobila sam isječak iz emisije pa ću poslat na mail dole osobe koja je zatražila čim ga uplodam i stavit ću i tu link pa tko želi može pogledati.

Tko je glasao

svijet za nas Lijepo je

svijet za nas

Lijepo je vidjeti da netko njeguje uspomene na svoje pretke kroz jedan takav izvanredan period kakav je bio Domovinski rat. Svi mi koji smo sanjali i željeli svoju hrvatsku državu uspjeli smo je ostvariti kroz nepotrebo krvav i dugotrajan perid.
Žrtve su bile velike i nepotrebne, no za nas nije bilo drugoga puta.
Nije samo tvoj otac zakinut za prava koja mu pripadaju, nego i veliki dio Hrvata koji se kroz mito i korupciju nisu željeli kompromitirati.

Kao što je cijeli život borba tako i nas dočekuje sutrašnjica u kojoj ćemo sa nekim novim saveznicima nastaviti putem ka jednoj ljepšoj i pravednijoj državi i temeljnoj, ustavom garantiranoj zaštiti građanskih prava.

Na kraju pozdrav svima iskrenim sudionicima toga vremena !
Vječno nam živjela naša Hrvatska država !!

svijet za nas

Tko je glasao

Bila sam skeptik, priznajem,

Bila sam skeptik, priznajem, kada sam čula da neće ići cijelo pismo.
Mislila sam da će stvar izgubiti onu čar. Dok se snimalo imala sam osjećaj da sam toliko zamuckivala, govorila neke nepovezane rečenice, da će to biti katastrofa.
Na kraju sam ostala bez riječi.

Divim se ljudima koji su radili na tom prilogu, zaista. Iznad očekivanja, ali baš svakih.
Ono čitanje spikerice...ježila sam se na svaku riječ, doslovce. Predivno pročitano.
Slike, glazba, sve...Doslovce savršeno.

Baš onoliko koliko treba.
Svaka čast novinarima i snimateljima :)

Drago mi je da je priča zaista imala odjeka. Zovu me nepoznati ljudi i pričaju o svojim sudbinama. Zaista strašne ispovijesti ljudi. I to se zaista treba čuti, ali ne samo i čuti, već i pomoći.

Jer možemo i moramo i zato smo tu!

Još jednom se zahvaljujem ljudima sa ovoga sajta koji su pokazali svoju "veličinu". Hvala vam.

Tko je glasao

Aisha,jako, jako dirljiva

Aisha,jako, jako dirljiva priča.
Slušala sam tvoje pismo, emocije su nadirale, a oči mi se napunile suzama.
"Dobro znam o čemu govoriš jer i sama imam brata koji je obolio od PTSPa na istom tom ratištu i to mu nitko ne prizna kao i tvom tati", pomislila sam.
A onda, pri kraju priloga, među hrvatskim braniteljima ugledah svog brata.
To je onaj sa ličkom kapicom na glavi, svira harmoniku, veseo jer slave oslobođenje i vjeruje u bolje sutra. Tako sam bila ponosna.
Oči su mi se još više napunile suzama, jer, Aisha, u svom pismu govoriš kako ovim pismom želiš spasiti bar jednog branitelja od smrti.
Voljela bih imati ovaj prilog iz emisije. Ako ga dobiješ, da ga staviš na net, molim te!
Drži se i budi ponosna na svog tatu, to ti nitko ne može uzeti!

Tko je glasao

Drago mi je da ste vidjeli

Drago mi je da ste vidjeli brata :)
Rekli su mi urednici emisije da će mi probati poslati taj isječak.
Ja ću danas vidjeti sa susjedom koji je snimao to na DVD, da li mu je dobro ispalo pa ću Vam poslati ili staviti na you tube.

Javite mi samo mail.

Pozdrav

Tko je glasao

Hvala ti na odgovoru. Moj

Hvala ti na odgovoru.
Moj email: dfrketi@gmail.com

Tko je glasao

Nisam čula za ovo pismo dok

Nisam čula za ovo pismo dok nisam sasvim slučajno gledala emisiju Hrvatska uživo i naravno da nisam mogla gledati a da suza ne krene, vjerojatno je tako s većinom nas mladih koji se ujutro bude a tate nema, pa se sami borimo sa ogromnom birokracijom a tek smo punoljetni... Odjednom prestanemo biti djeca i to ne svojom voljom, a oni koji bi nam trebali pomoći zaborave na nas, zaborave što naši očevi dali za ovu državu i ovaj narod, zaborave da smo odrastali većinom sami s majkom a tata bi došao tek na koji dan i otišao s uvjerenjem da se bori za nešto pravedno i puno bolje... Kasnije je shvatio da je sve to laž. Zaboravljeni su, poniženi, prevareni....

Tko je glasao

Zaista dirljiva priča.

Zaista dirljiva priča. Gledao sam prilog na HTV-u. Aisha, iskrena sućut tebi i tvojoj obitelji. Pozdrav iz Širokog Brijega!!!

Tko je glasao

Ovako htjela sam samo reći

Ovako htjela sam samo reći da neznam kako će ispasti ovaj prilog danas.

Ispostavilo se na kraju da će od cijeloga pisma biti pročitan samo prvi i zadnji dio.
Osobno mi se to uopće ne sviđa, jer smatram da je pismo ono što je trebalo biti glavno u cijeloj priči.
Ljudi su osjetili "ono nešto" čitajući pismo, a ne gledajući mene ( ubudućnosti ) na tv-u.

Ništa ne može opisati bolje moje osjećaje nego ovo pismo. I žao mi je što se novinari povode za time da postoji neko pravilo na televiziji po kojemu pismo ne može biti čitano duže od nekoliko minuta jer ljudi gube pozornost.

Neznam kako vi, ali ja kad bi vidjela na tv-u prilog i kada bi mi novinar rekao ostatak pisma se nalazi na toj i toj stranici, 90% ju ni nebi išla pogledati i ne bi se uopće mogla "uživiti" u tematiku.

Dakle, iako sam napomenula da ne želim kratiti pismo jer je ono bit, oni će ga skratiti.
Sve više mislim da uopće nisam trebala pristajati na nikakva snimanja, ali hajde, vidjet ćemo kako će to ispasti, iako cijeli prilog bez pisma gubi čar.

Nipošto ne želim "prosuđivati" prilog prije nego li ga i vidim, ali znam da je meni ovo pismo bilo najbitnije i smatram da su to trebali poštivati.
Ako političari mogu sat vremena pričati na tv-u, onda se može napraviti i iznimka da se neko pismo umijesto 3 minute, čita 5.

Stvarno svaka čast i snimateljima koji su me se užasno dopali i novinarki koja je došla iz Zg radi priče, ali bojim se da to više nije to.

Vidjet ćemo.

Tko je glasao

Sa potpunim postovanjem

Sa potpunim postovanjem prema pokojnom branitelju, ti si sve rekla jos mjesecima prije na TV-u kojom prilikom si se rasplakala kada si neargumentirano lupetala, pa izgleda da je to i danas ponovo na sceni, samo razlog radi kojeg se samoreklamiras je vise nego zalostan, narocito ako si drzala do i postivala svog pokojnog oca. Jer nisi ni prva ni zadnja koja je izgubila clana obitelji, ali si medju prvima koja to dajs na znaje na ovakav nacin.

Tko je glasao

@Defender,ne samo da nisi

@Defender,ne samo da nisi ništa shvatio niti naučio, već si pokazao da nemaš ni takta ni pristojnosti.
Tvoja licemjerna izjava "Sa potpunim postvanjem prema pokojnom branitelju" je uvreda za svakog branitelja koji doživljava ono što je doživljavao pokojni Aishin tata i svih onih koji cijene njegovu žrtvu.
Nemožeš poštovati branitelja a vrijeđati njegovo dijete. Time si uvrijedio svu onu jadnu dječicu koja su svoje očeve viđala samo na kratkim dopustima. Kada su se vratili, to nisu više bili oni isti ljudi koji su otišli u rat. Kamo sreće da je Aishina tužna priča jedina. Da li si se u stanju zapitati kako se osjećaju djeca kojima je ukradeno djetinjstvo? Prije nego što djetetu kojem je otac umro na rukama kažeš da lupeta i da se svojom tragedijom samoreklamira, zapitaj se što bi ti učinio i kako bi se ti osjećao da si na njenom mjestu. Imaš li ti oca? Imaš li ti svoje djece? Očito nemaš. Ti očito ne spadaš među one koji su izgubili kako kažeš "člana obitelji". A i da jesi, sumnjam da bi to, kod tebe, pobudilo bilo kakve osjećaje.
Tvoj je komentar uvreda čovjeka koji je branio ovu zemlju. Zašto? Za koga?
Dok njegova obitelj pati zbog gubitka supruga i oca, dok ne može ostvariti elementarna ljudska prava , dotle ti uživaš u slobodi za koju je i on dao svoj mladi život. On se nije borio i umro da bi takvi kao ti, bez imalo poštovanja i pieteta mogli "lupetati" o nekakvom poštovanju mrtvih pljujući po njihovoj djeci. Ako nemaš pristojnosti i poštovanja u ovakvom tragičnom trenutku, barem šuti i ne lupetaj.Ne pokazuj javno kolika ti je pustoš u srcu. O glavi neka procjenjuju drugi...

Tko je glasao

Ja sam isto gledao prije

Ja sam isto gledao prije "nekoliko" minuta TV objavu, i tvrdim da je "to" ipak "to"!
Dobiti č a k TRI MINUTE i nekoliko sekunda je premnogo za "dobiti" za "to" u Republicum Croatorum Latifundum!

I da se ipak ne zavaravamo, to nije zbog smrti tvojega oca, već zbog dubine tvoje objave na jedinom prostoru koji je u SLOBODNOJ HRVATSKOJ dopušteno koristiti. A to je VIRTUALNI svijet. To nije dopušteno u hrvatskoj stvarnosti.

Tvoj otac ima se pravo s tobom ponositi.

Tko je glasao

Sutra u 16 i 20 u Hrvatska

Sutra u 16 i 20 u Hrvatska Uživo biti će pročitano pismo o mom tati i prilog.
Možda nije najljepša oklonost da se vidi istina, ali treba se čuti o pravim braniteljima!

Neke stvari su ostale neizrečenei neznam kako će to izgledati, ali eto...
Koliko god neke stvari isplaniraš za reći, na kraju pola toga zaboraviš.

Tko je glasao

Ako postoji taj video koji

Ako postoji taj video koji je objavljen na HRT-u negdje za skinut da se postavi na youtubeu..... ako postoji posaljite link

Tko je glasao

Nisam bio dugo na ovim

Nisam bio dugo na ovim stranicama. Sad sam gledao HTV i poslušao dio pisma.
Pročitao sam sad cijelo pismo i šaljem ti velike pozdrave iz Splita od čovjeka koji je isto godište i ima sličnu priču kao tvoj tata. Ja se osjećam isto kao što se osjećao on, samo što ja, taj bijes, koji je njega mučio iznutra, ispoljim.
Drži se.

Tko je glasao

Nemam komentar, eto nemam

Nemam komentar, eto nemam ga, mislim da smo negdje istih godina, ili bar generacije.

I ovo me je dirnulo, zbilja dirnulo.

Nadam se da nije problem,ovo sam linkao svojm prijateljima na facebook.. nekako se ovakva stvar mora cuti..

Tko je glasao

Samo da vas pozdravim. Malo

Samo da vas pozdravim.

Malo mi je strka ovih dana, faks po cijele dan, papiri.
Evo danas sam sređivala sve za sutra jer dolaze novinari.
Pripremila sam slike i uredila kutak gdje je tata igrao igrice :)

Drago mi je što su neki ljudi pristali govoriti o njemu. Većina obično ne želi pred kamere.

Nažalost, danas sam imala još jedan smrtni slučaj u obitelji. Sve mi se čini da je listopad ukleti mjesec kroz cjeli život. Uvijek sve nešto loše u listopadu. :(

Ništa, idem, pozdravljam vas i malo mi i falite :))

Tko je glasao

Pročitaš pismo ove cure od

Pročitaš pismo ove cure od bola i nelagode neznaš štoš reć.
Upališ televiziju i ugledaš B. Plavšić puštena iz zatvora i ponosno šeta Bosnom. Šeta kao da ona nema nikakve veze sa tragedijom stotine tisuća ljudi.
Ma kako čovik može biti normalan?? Kad to vidiš pitaš se da stvarno nisi lud a još to neznaš.

Tko je glasao

Na ovo se ne može ništa

Na ovo se ne može ništa dopisati što već nisi rekla. Drži se!

Tko je glasao

Jako dirljivo i zaslužuje

Jako dirljivo i zaslužuje da se čita na braniteljskim portalima, blogovima, news grupama.......

Tko je glasao

Dio ljudi ostao je u

Dio ljudi ostao je u profesionalnom sastavu HV s ugovorima profesionalnih vojnika, nastavljajući služiti Domovini, ali i ostvarujući materijalna prava (plaća, beneficije iz ugovora). Jedan manji dio prihvaćen je u radni odnos kao zaposlenici, premda specifični, a najveći dio je demobiliziran, što je i normalno.

Valja znati kako je neovisno o bilo čijoj predanosti obrani Domovini, pitanje materijalnih primanja i socijalne sigurnosti s razlogom bilo u interesu svakoga. Dakako, razlog je osobna egzistencija, ali i vlastita obitelj. Nekadašnji pripadnici A sastava (pa i neki drugi), koji su prihvatili prijevremenu demobilizaciju zaključno do 2.000-te godine, ostvarili su danas, i zadržali relativno kvalitetne i vrlo visoke mirovine za naše uvjete. Oni koji su bili u značajno mjeri prinudno demobilizirani nakon 2.000-te godine, znatno su materijalno oštećeni, pa čak i vrlo grubo. Međutim, i neovisno o tomu, i u prvih i u drugih postoji zamjetno nezadovoljstvo, jer "nisu očekivali" da će rezultat Domovinskog rata - biti ovo s čime se suočavaju. Među njima nalaze se nekadašnji profesionalni vojnici, dočasnici, časnici - vrlo rigidnih i isključivih stavova, koji ne razumiju da je stanje u Hrvatskoj upravo proizvod nasilja, a ne demokracije. Njihova je ocjena da bi se stanje u Hrvatskoj brzo popravilo kada bi postojala "čvrsta ruka". Naravno, tu čvrstu ruku vide u sebi samima. Oni nemaju nikakav politički utjecaj, ali vrlo "kvalitetno" onemogućuju bilo što.

Naravno, jedan dio se ugodno zabavlja, i s visokim primanjima "usputno" vrlo kvalitetno "tezgari" u ulozi predstavnika hrvatskih branitelja koji se bore za "istinu Domovinskog rata". Među ovima se nalazi znatan dio "vodećih sastava" postojećih udruga branitelja.

Treći su vrlo, vrlo nezadovoljni, jer ih ne zanimaju primanja kao primanja, konačno, to su i zaslužili (u pravilu narušenog zdravlja) - no, "duša" je nazadovoljna. S razlogom! Riječ je i o tomu da njihove obitelji žive relativno sve teže, i teže, i u istom su položaju kao i "svi drugi". A to znači bez perspektive, što znači s perspektivom "jeftine radne snage" vlasnika za koje se oni nisu borili u Domovinskom ratu - ZA - njihovu takvu vlasničku Hrvatsku.

No, onaj najbrojniji, spomenuti BAZNI DIO, premda mu je Jadranka osigurala "sve", faktički nema ništa.
Riječ je o osobama koje su stupile u Domovinski rat u cilju obrane Domovine kao i Hrvatske države od srpskog ratnog napadača (zločinca), ali bez ikakvog osobnog interesa, a pogotovo i motiva da rade u hrvatskim oružanim snagama, ili u MORH-u. nakon što obave svoju zadaću. No, dok su jedni ratovali - drugi su jamili.
Riječ je o poznatom Tuđmanovom Zakonu o pretvorbi, a faktičkom Zakonu o nacionalizaciji i eksproprijaciji svih građana Republike Hrvatske, s prebacivanjem ogromne imovine samoupravnih poduzeća u partijsko vlasništvo HDZ (jednako kao nekada KPJ!). S time da je "usputno" značajan i ogroman dio te ogromne imovine - jednostavno uništen, kako bi joj se smanjila cijena, i kako bi bila "legitimno" i "legalno" "kupljena" (ukradena). Priče o "ustašama", "komunistima", "partizanima", "državnim neprijateljima" itd. itd. itd. su najobičnije priče za malu djecu, uključivo i priče o "nedostatku političke volje" da se očevidna pljačka onemogući, zaustavi, ili spriječi.

Kao što sam već očitovao - protiv Bande lopovske, odnosno takve "popularne" definicije tajkunskog kriminalnog društveno političkog sustava, koji je Republiku Hrvatsku "tranzicirao" u njhovu i bjelosvjetsku "livadu po kojoj pasu travu" svojim KRUPNIM ZUBALIMA - a pod nazivom Republicum Croatorum Latifundum" - DANAS je svatko u Hrvatskoj pojedinačno n e m o ć a n.

Brojni su se zbog takve nemoći jednostavno "ugasili", odnosno predali. Naravno, u stvarnosti to nije ništa drugo nego poziv "za raspašoj"! I Banda lopovska s razlogom luduje u postojećoj "hrvatskoj balkanskoj blitvi", da tako kažem, koju žvače, prežvakuje, ispljuvava na sve strane, i uzima novu, mladu, a starije šalje u "braniteljsku mirovinu". Naravno, po potrebi raspisuje "narodni zajam" pod nazivom "harač" za "spas Lijepe Naše", a u stvarnosti za spas vlastitog pasilišta da ima nove trave.

Ima li rješenja, postoji li izlaz iz takvog neumitnoga uništenja onoga "što su branitelji dali", a što smo mi - njihova djeca, naslijedili? DA!

Dapače, i sami branitelji imaju izlaz iz postojeće nemoći i bespomoći, i to zato jer za to imaju sredstava. Riječ je o pregolemom braniteljskom Fondu od danas oko 750 mil. eura, koji će narasti na preko 1 milijarde eura! Taj Fond je u stanju osigurati egzistenciju po radu, a ne po "rezanju dividendi", jer je potonja egzistencija neostvariva za njihove obitelji!
No, da bi se ostvarila VLAST nad tim Fondom, koji je u rukama Bande lopovske, moraju se imati politički instrumenti. Kako ih stvoriti?

Ako je odgovor da je to nemoguće, tada je nastavak jasan i poznat. S itekakvom će lakoćom Banda lopovska "prežvakati i prožvakati" i ta sredstva, i ostaviti sada i konačno "gole i bose" sve hrvatske branitelje - točnije rečeno, njihove obitelji!!!

Sva djeca, sve obitelji hrvatskih branitelja, ali ipak ne njih "pola mlijuna" (!), posebice, imaju budućnost u svojoj Hrvatskoj. Ali - nikada se ništa ne može, i ne će dobiti za badave, jučer od srpske nacifašističke gamadi, a danas od ove hrvatske "tvorne i pretvorbene" Bande lopovske. Osobna sreća i kvalitetan život nikada nije "padao s Neba", a nama u Hrvatskoj pogotovo, dapače, i naročito! To se mora ostvariti. A odgovor na pitanje može li se ostvariti, po običaju ovisi o svakomu pojedinačno.

Razgovori na Pollitika.com, naravno, upućuju na jasan i nedvojbeni zaključak da je to nemoguće. Međutim, Pollitika.com je ipak periferni medij, odnosno "off" medij iz političkog motrišta, zajedno s ljudima na njemu (neovisno o svačijoj pojedinačnoj vrijednosti). Naime, stvarnost je ipak mnogo drukčija, i mnogo zahtjevnija, i zahtjeva aktivno uključivanje vrlo velikog broja fizičkih osoba, za razliku od ovoga ovdje. Uvijek je sve započinjalo od 1 + 1 + 1 ... itd.:)

Stoga ne gubi nadu, budi uporna, život je pred tobom - i uči, uči, uči, i opetovano - uči, uči, uči ... I uvijek misli vlastitom glavom, a ne s tuđom. Naravno, valja i činiti ... no, to je onda kada nastupi vrijeme. Jedino što je tragično da danas brojnima starijima vrijeme nepovratno prolazi, i zauvijek odlazi u postojećoj "hrvatskoj glasnoći" dok Banda lopovska itekako vrijedno radi, radi, radi ... nakon brodogradnje, idemo dalje, dalje, dalje ...

Mnogo prijateljskih pozdrava iz Zagreba.

Tko je glasao

Draga Aisha, Htio bih ovaj

Draga Aisha,
Htio bih ovaj tvoj tekst objaviti na nekoliko drugih mjesta na hrvatskom mjestu, naravno uz tvoju dozvolu.
Smatram da se tvoja priča mora proširiti i doprijeti do svih u ovoj maloj ispačenoj državi.
Molim te da mi odgovoriš ako mi to dozvoljavaš

Hvala
G.

Tko je glasao

Svakako uz moj potpis na

Svakako uz moj potpis na kraju teksta i naznaku gdje bi to objavili :)

Tko je glasao

Aisha, ova objava razvidno

Aisha,

ova objava razvidno prelazi razmjere pojedinačne i obiteljske nesreće, koja je na žalost sastavni dio brojnih života u Hrvatskoj. Naime, i koliko uočavam, u komentarima se očitovao izravno jedan dio hrvatskih branitelja, Pa ću, zbog toga, odgovoriti nešto šire.

Koliko mogu uočiti po godinama života, tvoj otac je bio stasali mladić kada je započeo Domovinski rat, važno je uočiti i to da je bio Istrijan, a za razliku, i primjerice od mene, koji sam kao Zagrepčanin otišao u Domovinski rat u 40. godini života, dakle u punoj životnoj zrelosti (pa i stručnosti). Naime, u mojem primjeru bio sam (samo)svjestan da odlazim u RAT, što znači da nije riječ o "nesporazumima" srpske narodnosne skupine (tada - autohtoni srpski narod) i većinskog hrvatskog naroda u vlastitoj Hrvatskoj državi, i da nije riječ o tomu da ćemo se "gađati praćkama" u "međusobnom uvjeravanju" o tomu čija je Hrvatska, u najjasnijem materijalnom smislu. Jer je o tomu riječ. Naime, rat ne nastaje, a posebice se ne vodi zbog "duhovnih nesporazuma"!

U populaciji hrvatskih branitelja, pri čemu su meni osobno najrelevantniji oni iz perioda do 15. siječnja 1991. godine (njih možebitno oko šezdesetak, sedamdesetak tisuća), a do kada se faktički u najužem smislu vojno odlučivao ishod RATA i nastavni "događaji", bitna je razlika između pripadnika A sastava i tzv. R sastava, odnosno tada svi pod nazivom ZNG (što je kasnije Tuđman promijenio). Riječ je o krupnim razlikama u samomu "tkivu". Naime, A sastav je vojska Hrvatske države, a ZNG je vojska HRVATSKOG NARODA, dakle Domovinska vojska. Potonju ne možeš politički instrumentalizirati, prvu itekako možeš, a što je Tolj "u ime" HDZ tj. Franje Tuđmana, činio, učinio, i sustavno provodio preko zapovjednog kadra, i zapovjednog lanca, postavljajući ODANE. A to su oni "koji ne postavljaju pitanja", već izvršavaju! Pa je Tolj, kao nota bene - klasičan POLITIČKI KOMESAR, kakve je i Tito imao, danas "ugledan hrvatski general", primjerice. No, i za razliku od nekadašnjih Titovih političkih komesara, koji su itekako imali "stražnjicu na vatri", Tolj je ispijao "whiskey" i brojao "krvna zrnca" kao ovlašteni "hrvatski genetičar" zajedno sa sebi sličnima. I naravno, objavljivao "domovinske pjesme" u cjelini ništavne vrijednosti i kvalitete (ne samo po mojim ocjenama).

Golemi problem, doslovna KOST U GRLU i Franje Tuđmana, i čitave tadašnje hrvatske domoljubne kamarile, s Toljevima i "toljagama" bila je 204. brigada. Naime, ona nije bila A sastava!!! Dio problema s "komunističkim časnicima" tj. s HRVATIMA koji su kao profesija radili u nekadašnjoj JNA, i po profesiji su znali (duboko usađeno) sustav subordinacije i još podosta toga, Tuđman je neutralizirao, ili odstranio, ili je "držao u pričuvi", ako sve krene po "zlu". Tako je čitava Slavonija, primjerice, konačno, čitava je Hrvatske potpala pod "vojnu nadležnost" Kriznih stožera, s kapacitetima limara Brodarca. u Sisku, pjevača domoljubnih pjesama - Glavaša u Osijeku, s njihovim vlastitim "vojnim postrojbama", primjerice. Pa je tako Gorinšek bio podređen "generalu Glavašu", primjerice.
Dapače, a što ne znaš, u to vrijeme je hrvatskim bojišnicama tutnjala "budnica" Lili Marlen, a temeljno pitanje problema "Hrvatski oružanih snaga" bilo je u tomu što nemamo "kvalitetne desetare", jer se "vojska temelji na desetarima". Ovo nemoj povezivati sa svojim pokojnim ocem (narednik ili stožerni narednik), jer sada govorim "iznutra" o nečemu mnogo, mnogo važnijem. A govorim o tomu da je vojna struka namjerno bila "okrenuta na glavu", i to zato da se PARTIJSKIM DESETARIMA otvori ulaz u zapovjedni lanac, kako bi povratno bili zahvalni svojemu PARTIJSKOM GAZDI! (Naravno, bilo tko iz Istre je unaprijed bio "nepoželjan").

Drugim riječima, čitav Domovinski rat bio je golema politička funkcija Franje Tuđmana, kao nekada NOB u političkoj funkciji Josipa Broza Tita. I neka se sada, kada sam ovo potpisao, nitko ne usuditi "niti pomisliti" da je rat između Srbije i Hrvatske bio "dogovoren". Naime, srpski nacifašistički i banditski ratni koljači, svjesno i namjerno su prešli državne granice Republike Hrvatske, i u neobjavljenom MEĐUDRŽAVNOM RATU htjeli su trajno oduzeti većinskom hrvatskom narodu njegove fizičke životne, i gospodarske prostore. Ali - i DUHOVNE. A što je još važnije, jer kada si ubio DUH - ubio si tijelo, a što sustavno čini u Hrvatskoj postojeća BANDA LOPOVSKA, ali - Hrvatska!

Kao što je svima poznato, i kao što je utemeljeno na činjenicama, onda kada je Franjo Tuđman osigurao političku funkciju Domovinskog rata - rat je "naglo završio" u Oluji, za samo nekoliko dana. Što je ostalo?
Ostali su "visjeti hrvatski branitelji".
Ali ne oni od "jedan dan", ili od "trideset dana" već njegov BAZNI DIO!!!
To pitanje je Franjo elegantno riješio na način da je proizveo gotovo 500.000 hrvatskih branitelja, i MASOM je neutralizirao upravo taj BAZNI DIO.

Što se dalje dogodilo, a što očevidno itekako ulazi u život tvojega pokojnog oca, s čime si bila očevidno suočena, a s čime se i danas suočavaš? Naime, i po tvojemu očitovanju - očevidno je da je tvoj otac bio BAZNI DIO HRVATSKE DOMOVINSKE VOJSKE. Konačno, zato ovo i "pišem".

(O tomu ću nastaviti sutra, kako ne bih objavljivao preveliki "komentar. Inače, prihvati činjenicu da je autor ovoga komentara autor vojno-stručnog rada Domovinski rat - Čovjek i borba, kojega sam pisao kao zapovjednik 3. satnije 100. Zagrebačke brigade, po obrazovanju dipl. ekonomista, a i po tadašnjoj profesiji. A ne kao profesionalni pripadnik A sastava, posebice časničkoga, i najvišega vojno stručnoga. Bezvezna "knjiga"? Pa na "bezvezarije" "satnika", i to "pričuvnoga" iz Zagreba, ne očituju se 4 generala zbora, "jedan" Akademik itd. To tim više što ja nisam ničiji "vojnik"!)

Tko je glasao

Naime, i kao što sam ovdje

Naime, i kao što sam ovdje objavio, ja sam Nitko i Ništa.
S razlogom.

Tko je glasao

Principijelno postoje 4

Principijelno postoje 4 obrambene akcije koje ljudi vole korisiti u komunikaciji:
1) prezentirati se malim (ja sam nitko i nista)
2) prezentirati se velikim (ja sam bio zapovjednik)
3) povuci se (ako ti sve znas najbolje ja tu ni ne trebam)
4) uciniti dugoga malim tj napasti ga (Franjo Tudman svagdasnji)
Kad u komunikaciji ljudi koriste obrambene akcije onda one govore o tome da se te osobe osjecaju slabima jer da se ne osjecaju slabima ne bi takvo sto niti imale potrebu koristiti.
Dobra komunikacija podrazumijeva prepoznati obrambene akcije sugovornika, ali i vrlo jasnu svijest da se na njih ne treba reagirati istovrsno. Ovo je na neki nacin klasika komunikacije, no kako reagirati kad netko na pragu punoljetnosti u cyber svijet iznese i iznosi svoju osobnu zivotnu tragediju i onda iz nje izvodi svoj cyber diskurs?
Ja se osjecam slab i ugrozen u komunikaciji u takvim slucajevima do toga da se cak i ne mogu izravno niti odluciti na komunikaciju, te stoga tek posredno na ovom drugom primjeru svjesno iznosim svoje unutrasnje dvojbe.
Razmisljam o pravednosti i putu do nje u koordinatnom sustavu kojeg odreduju npr Aisha kao dijete preminulog hrvatskog branitelja i npr dijete nekog imaginarnog ratnog profitera.
Sto je pravednost i na kojim principima ta pravednost mora biti uspostavljena da izdrzi (stress) test izmedu npr ovih dviju situacija?

Tko je glasao

Zanimljivo si ovo postavio.

Zanimljivo si ovo postavio. Komunikacija se odvija na više razina, na verbalnoj i neverbalnoj. Npr. postoje ljudi uz koje se, iako ne govore ništa, ne osjećate ugodno. Zašto bi to bilo tako?
Slično je i u pisanoj komunikaciji. Ono što spominješ u svojim dvojbama je zapravo čista agresija s kojom se srećeš na raznim razinama. Kako na nju ne postoji prilagodba, već mehanizam borbe ili bijega (fight or flight) moguća su samo ta dva riješenja i to u kratkom vremenskom roku. Npr. boksač te mlati: možeš ili boriti se ili pobjeći. Ako se kreneš prilagođavati trpiš udarce dok opet ne izabereš jednu od dvije prethodne opcije. Tako je i u komunikaciji začinjenom agresijom koju opisuješ u svojoj dvojbi. Neki su izabrali povlačenje sa sajta kao riješenje, dok se neki bore s tim.

Tko je glasao

Hvala sto si upozorio na

Hvala sto si upozorio na agresiju.
Problem cyber medija je sto su ti neverbalni kanali vrlo oskudni i doista protuprirodni. Misljenja sam da je nasa svijest pronasla nacin da i to nadomjesti. Mi npr na ovom forumu smo ograniceni dozvijeti govor tijela, grimase, miris/smrad/zadah, poglede ocima,..., ali smo na neki nacin stvorili surogate svega toga tako da kad nam se netko desnicarski obrati njegovo obracanje odmah selektira gomilu slika na tu temu, slicno je dakako i sa ljevicom, Kerumom, Banidcem, ... pa tako i sa braniteljima, ratnim profiterima.
Agresija se samo prenosi iz postojecih drustvenih odnosa i zivota. Nezamislivo je da agresije nema ili nije s njom povezano u bilo cemu sto covjek moze smisliti ili naciniti.
U principu zelio bih aludirati na odmak i promjenu drugog reda.
Npr ako znamo da Aisha kaze da kad umres vise nisi branitelj s druge strane znamo da ratno profiterstvo ne zastarjeva (ili po svoj prilici nece), onda mozemo to okrenuti promjenom drugog reda u povik da kazemo nesto kao: branitelji su besmrtni, a ratno profiterstvo odumire ili zagorcajmo zivot ratnim profiterima
Nece se ovom promjenom retorike u stvarnosti nista dogoditi (bas kao sto je i kukanje nad jadnom sudbom nistkorisno), ali mozemo dobiti inspiraciju sto treba uciniti.

Tko je glasao

U kontekstu objave valja

U kontekstu objave valja podržati takve vrlo učene i umne hrvatske rasprave, otprilike domoljubnoga "banketa na blitvi", zar ne?

Tko je glasao

Heh, pravi se javio :) #

Heh, pravi se javio :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

? Naime, ako mi nešto nije

?

Naime, ako mi nešto nije jasno tada pitam, jer meni s razlogom jedan neprijatelj ne može vrijediti više nego li "hiljadu prijatelja. Dapače!

U tom "kontekstu" sadržaj objavljenoga članka je i više nego li jasan, u stanovitom smislu i neuobičajen (potresan jer je izvoran), i na njemu raditi "psihološke profile" i "psihoanalize" u najmanju ruku je neumjesno činiti spram drugih komentatora. No, s razlogom je spomenuto očevidno tebi teško "shvatiti", heh ...
(Inače, sadržaj prethodnog komentara nisam usmjerio na objavu Seneke, neovisno o tomu što sam rabio množinu.)

Tko je glasao

Dosezi velebnih djela traju

Dosezi velebnih djela traju u vječnosti, a kritika il' pohvala samo jedan tren.
Baš kao i život koji se gubi u jednom trenu, a snaga proživljenog života traje u vječnosti.

Tko je glasao

Dugo sam razmišljao o

Dugo sam razmišljao o ovome. Dirnulo me je u srce, pokrenulo ono malo post-traumatskog stresa u meni, ne znam.
Prije dosta godina sam zaključio, kako nikada neću napisati nešto ovakvo. Ali, srce ne sluša, posebice večeras.
Nije dobro pisati o sebi, ali, moje ime i prezime nije tajna, zašto bi bilo; zovem se Luka Stančić, nekada davno, 1991-1992, bio sam pripadnik 150. brigade HV i kasnije načelnik saniteta Haubičko-topničkog divizijuna HV 203 mm, u Oluji. Jednostavno i provjerljivo. Pozdrav svim mojim suborcima i pripadnicima HV, koji stvorili i odbranili moju Domovinu! Nisam ih viđao od 31. listopada 1995., kada sam demobiliziran. Nitko me nije zvao. Slavile su se obljetnice, mimohodi, događanja, ali... nepoznat netko je odlučio, kako nema potrebe da kvarimo slavlja, mi obični.
Imam dva sina, koje moram hraniti, ali sam se poslije demobilizacije našao "na cesti". Bio sam kod ravnatelja, KBC Zagreb (tamo sam specijalizirao), kojemu je brat bio veliki "netko" u, čini mi se, SZUP-u, reče mi kako "nema šanse" za posao, jer su zaposlili nove ljude, dok sam ja "gubio vrijeme po livadama". Povrijedilo me je, i danas me peče u srcu, kada se toga sjetim. Prije toga sam nekoliko sam puta, redovno, slao "papire" za promaknuće, većinu u ladici i dan danas imam. Promaknuće nisam dobio, izašao sam kao poručnik, kako sam i ušao. Svaki put je "nešto falilo". Tako je govorio neki nadležni Stipan i neki nadležni Marinko, kada sam se interesirao. Ustanovilo se je, kako se radi o knjižici jedne stranke. Moja stranka je tada bila jedino Hrvatska. Ali dobro, to i nije toliko važno.
Otišao tako nezaposleni branitelj, specijalista neurokirurg (ovo posljednje je uzgredno i egzotično, da ne bi itko pomislio kako se hvalim svojim zanimanjem, ljude dijelim samo na poštene i nepoštene) kod Andrije, koji (nikada mu to neću zaboraviti) za par dana, na moje ogromno iznenađenje, zove jer se u provinciji, u jednoj županiji, gdje sada živim, osniva odjel moje struke. Uzeo sam dva kofera i odvezao se u starom Audiju, koji samo što se nije raspao, tamo... Tamo sam i ostao.
U stalnoj pripravnosti, nisu me više držali na spisku, izbušili mi vojnu knjižicu i preveli me u "ražalovane".
Godinama sam nosio iskaznicu jedne veteranske udruge. Kasnije zaključih, kako joj je mjesto na dnu ladice. Sada više ne znam gdje je. Probušenu vojnu knjižicu čuvam, ako je kada unuci nađu.
Htio sam upisati tu godinu radnog staža, rekoše - tek kada budem za mirovinu.
Prebolio sam upalu srčane ovojnice, poslije infarkt (ugradili mi stentove, hvala im, izvrsno se osjećam), ali toplice nisam dobio. Neš ti, ljetovati na grbači mlade hrvatske države kraj toplog bazena, nije po pravilniku...
Mislio sam, kako nam je Jadranka osigurala makar pogreb na račun države, kako mi se porodica ne bi zadužila za sahranu, pročitao sam kako će počasna paljba biti gratis, ali više u ništa nisam siguran.
Ma dobro, nismo se borili za svoje poduzeće niti svoj novčanik, borili smo se za HRVATSKU. Svi pravi branitelji su se borili za Domovinu.
Rezultat toga je, da sam u 51. godini života podstanar, svaki mjesec mi gazde iz TComa isključuju telefone, nema novca za auto-gume. I to sam auto kupio na kredit? Vjerojatno je moja nesposobnost kriva za to, iako su neki drugi iz neboračkog sektora bili i te kako "sposobni". Malo sam nagluh od haubica, nisam čuo kako je drugi stih iza "moja domovina", zapravo "moja imovina"... Nisam upisao u ratni staž niti noći na Rebru, uzbune, spavanje otvorenih očiju u bolesničkom krevetu, prihvate ranjenika noću, odlazak na teren i krizni stožer saniteta, to ili mi je "bila radna obveza", ili su se "izgubili podaci" (a mene je sram i ispod časti mi je dokazivati tako nešto)...
Ponekad izgubim kontrolu, kada se ovako nešto dogodi, kad moj suborac ode. Gospodo, više se neće roditi niti jedan učesnik Domovinskog rata. Kada odemo, Vas će povijest pitati, jesmo li zaslužili, da nas otjerate pred Suca, u grobnu tišinu, u sramotnoj ŠUTNJI ? Domovinski rat nije krimen! Magnum krimen se je događao i događa poslije...
Uz moju tugu i poruku Aishi, kako je velika čast bila imati takvog oca; u mom srcu odlasci suboraca stvaraju bol i ranu koju nije moguće umanjiti, jer lijeka za tu bol nema...
Vjerujem, kako bi bol bila manja, da je Hrvatska danas ono, što smo sanjali daleke zime 1991-1992.

PS: učinio sam par grešaka, sada vidim, nakon neprospavane noći. Najveća je, svakako, što sam zaboravio naslov posta. On bi trebao biti: "Draga Jadranka, Jaco naša,", zar ne? Kada nisi mogla (ili htjela) riješiti patnje branitelja, možemo li od tebe očekivati, neka riješiš tegobe i muke, jade i nevolje običnih ljudi, djece, staraca, siromašnih, koje svakodnevno susrećemo na ulici, u čekaonicama, kuhinjama za gladne, sjetne i zagledane u svoje patnje? Reci da možemo, makar lagala. Možda će nam tako biti lakše... jer smo sanjali drugačiju hrvatsku. Našu, u kojoj revolucija neće pojesti svoju djecu. U suvremenoj Hrvatskoj su, naime, hinjeni branitelji pojeli revoluciju. Ili sam u krivu?

Tko je glasao

Uf :( Zašto mi se čini da

Uf :(

Zašto mi se čini da je svaka druga priča pravih branitelja baš slična ovoj?

Baš kao što i vi kažete iz svoga iskustva, većina pravih branitelja nije dobila činove koje je zaslužila, nisu dobili ni pravo na toplice, niti su ih pozivali na okupljanja brigada, a neki ni dan danas nemaju riješen status branitelja i invalida.

Moj je tata bio trajni 60% invalid iz rata. Nakon što je prije 2 godine imao moždani udar nije imao pravo na toplice. Interesantno je baš to da postoje ljudi koji nisu vidjeli ratišta a idu u toplice svakih 6 mj.
Za činove nemoram ni govoriti.

Ja se osobno ne razumijem nešto posebno u te vojne oblasti, ali njemu na papiru piše da je bio odgovoran za sve , da je radio sa bojnim otrovima, da je bio voditelj logistike, i obnašao neku dužnost zapovjedništva.
A ima čin narednika?!

The point: nakon rata su si činove dopisivali oni koji su imali debele veze.

Također zamjeram ljudima u 119toj brigadi koji su radili tzv. okupljanja vojnika a njega nikad nisu pozvali, baš kao ni mnoge koji im očito nisu bili od koristi.
Sada vidim da je očito tako bila sa većinom brigada, kao što ni vas nisu zvali na okupljanja.

Sve više mislim kako je možda jedino rješenje da se nešto pokrene sa mrtve točke - štrajk glađa pred banskim dvorima. Možda bi se nakon 10 dana štrajk glađe netko od gospode i udostojio javno odgovoriti na neka pitanja.
Sve mi se više čini da je ta solucija još i najbolja.
Budem razmislila o tome.

Tko je glasao

Umro je na moj prvi dan na

Umro je na moj prvi dan na fakultetu.
Nema stvari u kojoj me nije podupirao. Mislim da se čak veselio mom faksu više nego ja :)

Bio je maher u računalnom svijetu i jedan od izuzetno organizacijski sposobnih ljudi, a znate li što je radio većinu vremena? Igrao ratne igrice na računalu :)
To ga je odmaralo.

Čak su nam djelatnice iz banke rekle da ga pamte kao jako inteligentnog čovjeka jer bi čak on njima često išao objašnjavati neke "cake" u bankarstvu.

Vrata moje sobe su odmah iz njegove tzv "kancelarije". Od malog wc-a si je napravio ured, metar sa metar :)
I sjećam se kad god bi izašla iz sobe, on bi sjedio na računalu i igrao se, ko malo djete. Čim bi ga pitala nešto u vezi igrice, odmah se razveselio i počeo mi objašnjavati sav sretan taktike kojima pobjeđuje.

Kad god bih se ustala, vratila iz vana ili iz škole, prvo što bi rekao bilo bi: Sanja, hoćeš li skuhati kavu svom tatici?
Na to sam već ludila :) Mislim da sam mu kavu kuhala 3-4 puta na dan, a kad bih progunađala onda bi rekao: ali ti to radiš najbolje na svijetu.
:)

Sjećam se i kako je dolazio u bolnicu kad sam često bila u njoj. Uvijek bi mi tutnio ono sitno u ladicu da si imam za čokoladu.
Isitna, nismo imali mnogo novaca i jako dobro znam kako je to kada nemaš ni za pojesti a kamoli za igračke.
Ali tata na sebe nikad nije trošio. Često znam i kada nije imao novaca dao bi mi zadnji dinar za ono neophodno.
Mislim da nije prošao ni jedan put a da mi iz dućana nije doneso "Buco" sir jer sam ga obožavala.

Zadnji put kada je bio u dućanu kupio mi je dvije šarene lizalice i kad sam došla doma sav sretan je vikao: tata ti je kupio nešto ,dođi vidi! :)
Prije 9 dana sam napunila 19. Ali lizalicu još uvijek čuvam :)

Stvarno je bio nezamjenjiv. Podržavo me u sviranju gitare i kupio mi ju je kada sam završila razred sa odličnim. Podržavao me u prosvjedima, dolazio je na njih.
Samo mi je ovaj zadnji put, kada sam rekla da ćemo možda raditi jedan u listopadu, zabranio da sudjelujem.
Rekao je da može biti opasno i da me neće pustiti. Tu smo se malo posvađali, znao je da ću to ionako odraditi po svom. Eto, sad na idući prosvjed neće moći ni doći.

Tješi me činjenica da će negdje "gore" imati svoj mir.

Tko je glasao

Aisha,malo skrećem s

Aisha,malo skrećem s teme,ali ne mogu ne primijetiti da rmarino69 više ne komentira tvoje dnevnike i komentare.Isto tako ne nudi nove podatke o tebi i tvojoj obitelji.
Nemoj odgovarati jer ovo je samo provokacija poznavateljima tvoje geneze i tvojih književnih kapaciteta.

Tko je glasao

@ mirisu Nisi malo, nego si

@ mirisu
Nisi malo, nego si sasvim skrenuo s teme, a prema napisanom očito nisi dorastao trenutku i temi ovoga dnevnika. Postoje u životu trenuci kada je nedostojno spominjati sitne -pa taman i bitne,razmirice i neslaganja, navoditi razlike u promišljanjima i različite zamjerke.
Većina ljudi to zna i osjeća, ali ti mirise ne poštuješ takve trenutke.

Tko je glasao

Ovo je jedan od

Ovo je jedan od najtužnijih, a istodobno i najljepših nekrologa koji sam ikad pročitao. Ovo je pismo oda svim stvarnim braniteljima koji su stvarno vjerovali u jedan bolji svijet koji se nije dogodio. I gledali su kroz svoj sustav vrijednosti, gledali svakodnevnu korupciju oko sebe i odjednom počeli shvaćati da se taj svijet nije dogodio.
Moj tata je umro prije dvije godine. Umro je već u starosti, i proživio je nevjerojatan život, gdje sa 17 godina završiš na Bleiburgu i jedva izvučeš živu glavu, i kasnije prkosno ostaješ živjeti u Hrvatskoj jer je ne želiš napustiti, iako je pola obitelji izbjeglo kao politička emigracija. I jednom kada se dogodi ta Hrvatska o kojoj sanjaš cijeli život, shvatiš da si zapravo prevaren. I tako je zadnjih 15 godina svog života gledao nemoralnu ekipu koja uništava sve snove tvog života.
A mogu samo zamisliti koliko je to teško kad žrtvuješ najproduktivnije godine svog života za nešto u što si iskreno vjerovao ali su došli zli ljudi koji su to uništili.
Tvoj tata je očigledno bio jedan častan, hrabar i pošten čovjeka. To su osobine koje nose samo neki, i ti ljudi se nazivaju herojima. Do kraja svog života se nije odrekao svog sustava vrijednosti, a to su vrijednosti koje čovjeka čine velikim. Vjerujem da s upornosti koju imaš i s inteligencijom koju imaš, uspjeti naći način da ustraješ i pobjediš. Dobro je na tvojoj strani.

Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi.

Tko je glasao

Kao branitelj ("bivši"

Kao branitelj ("bivši" zvuči kao branitelj u ostavci) mislim da bi pozitivne strane javne objave Registra prevagnule, no previše je ljudi napravilo karijere na "pomaganju" braniteljima da bi do toga moglo tek tako doći.
Spominjanje branitelja dobro dodje za političku karijeru, poštapalice uz kavu/lozu m..., no "sistem" kao takav je zatajio u bilo kakvoj brizi, slično kad su svojedobno dolazile izbjeglice iz Vukovara o kojima su svi pričali i onda ih ostavili u vlažnim barakama ...

Tko je glasao

Još jedna važna napomena:

Još jedna važna napomena: što imam ja kao pojedinac obavljati posao za koji i određene službe primaju plaću: liječnici koji daju prave i lažne dijagnoze,policija, udruge branitelja, HZMZ-o..., ministarstvo branitelja... Tko je mene, jednog građanina, ovlastio da prijavljujem neke nemoralne likove iz svoje okoline, one koji su s dva svjedoka i nekoliko dana mobilizacije, prisvojili privilegije za sebe i svoju djecu.???Kada bih to radio kao građanin svatko bi mi mogao reći da me se to ne tiče i da cinkarim ljude... Ta zakonska obaveza prijavljivanja sumnjivih patent je vjerojatno Jadranke Kosor, mudrice koja kao i drugi u vrhu vlasti radi na načelu DIVIDE ET IMPERA!
Neće proći!
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Onaj kome kliznu suze niz

Onaj kome kliznu suze niz lice čitajući o sudbini jednog branitelja i njegove obitelji, nakon njegova časnog života i odlaska s ovog svijeta, ne nagovara dijete na krivično djelo tražeći od nje i drugih da se borimo za objavljivanje Registra branitelja.
Prvo stoga što Aisha nije dijete a to dokazuje svojim tekstovima,Dnevnicima, svojom društvenom djelatnošću, emotivno intelektualnim zapisima i dosezima.Punoljetna je, ali još više, zrela i buntovna osoba od ranije.Aishu ne poznam osobno, ali je držim važnim članom obitelji na "pollitika.comu".
Ako smo mogli zajedno s Mrakom dobiti nagradu najviše zahvaljujući aktivnosto oko spiskova birača, zašto svi ne bi krenuli u akciju objave Registra branitelja!???
Radi se o transparentnosti, radi se o javnosti, radi se o čistim računima i onome najvažnijem - oni lažni oduzimaju SREDSTVA KOJA TREBAJU DOĆI U RUKE STVARNIM BRANITELJIMA i njihovim obiteljima! Za mene je to oduzimannje vrsta kriminala i licemjerno je plašiti Aishu i nas druge da radimo zlo ako tražimo objavu i uvid u Registar branitelja u Domovinskim ratu.
Velika većina časnih i stvarnih branitelja nema ništa protoiv toga. na kraju, čast je da javnost zna tko su te osobe, da ne budu zaboravljene oni i njihove obitelji.
Draga Aisha prihvati poziv novinarke, reci što ti je na duši, eto čak sam poželio da te - usvojim! Ponosio bih se tobom kao kćerkom!
Aisha budi mirna - osobno sam više od 40 godina ispunjavao zadaće "spomene-svijeće" jedne obitelji i ma kako mi danas bilo teško, izranjavanom, i fizički i psihički, u drugom životu radio bih to isto!Ne toliko zbog sebe i obitelji, koliko zbog novih naraštaja!
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Moj je život završio a ja

Moj je život završio a ja još nisam umro..

Teška tema za bilo što pametno reći..Moj stari također je bivši branitelj..Još je živ i ogorčen..No tako je to gotovo uvijek...Oni koji kada treba vuku kola na koncu završe kao marva..Tako valjda mora biti..Pozdrav

Tko je glasao

Nedaj im "zadovoljstvo"

Nedaj im "zadovoljstvo" svršetka - imaš moju potporu koliko god to isprazno zvućalo...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci