Opet vi o njima

Nije me bilo odje nešto mjeseci, no sad kad sam se vratio, kao da sam ovdje svo vrijeme: SU i dalje kao osnovu svoje retorike gura obračun s HSU-om. Ne ulazeći uopće u dubinu programa SU-a, kao ni stare rasprave o tome jeste li skloni lijevima ili desnima i kome ćete držat škale ako uđete u Sabor, moram reći da s vama dijelim jednu želju: da Hrelja ne prođe u Sabor. Vidjet ćemo...

Jadni moj DEMOS. Kad svi

Jadni moj DEMOS. Kad svi misle isto, to je dokaz da nitko ne misli. Kolektivni prelasci iz stranke u stranku vrlo malo govore o strankama samim, a jako puno o koruptivnom stanju svijesti i reaktivnosti prebjega. Bili u jednoj ili drugoj stranci, ti su ljudi uvijek isti: beskarakterni i nesposobni misliti svojom glavom. Zato i ulaze u stranke, da bi netko drugi mislio za njih. Privid je da su oni nezadovoljni Hreljom. Ne, oni su nezadovoljni sobom, jer nisu uspjeli postići za sebe ono što Hrelja očito jest.

A što ako je Hrelja u pravu, a ne prebjezi? Zar i Isusa nisu izdali baš zbog toga što je bio u pravu?

Tko o čemu - SU o HSU! :)

A pritom - nijedna stranka neće nastupiti samostalno na izborima (kao ni blok "Umirovljenici zajedno" - vidjet ćemo još s kime će istrgovati), pa nećemo znati koliku stvarno podršku imaju. Samostalno, teško da bi ušli u Sabor i jedni i drugi - ovako će osigurati barem po jedno mjesto, pa će se svađati i u Saboru.

Sve mi je simpatičniji njemački model: zabranjene zajedničke liste. Jedna stranka - jedna lista, pa izvoli! Stranke, koje nemaju dovoljno snage, neka se lijepo ujedine. Koalicije se naravno mogu dogovarati prije izbora, ali svaki ide sa svojom listom.

stoga je doslovno napustivši

stoga je doslovno napustivši umirovljenike napravio savez sa još jednim političkim gubitnikom

na koga mislis? na bandica?
ups, sorry, ne, to ste bili vi.

ni jedna ni druga stranka

ni jedna ni druga stranka nisu po svojoj biti gradanske stranke nego interesne skupine.

rekla bih kako se takvima zovu jer se netko dosjetio iskoristiti glasacku bazu umirovljenika za svoj osobni probitak i ama bas za nista drugo.

tako mozemo sutra imati stranku gradevinara. samo ako se netko toga dosjeti pa organizira usko zainteresiranu skupinu potencijalnih, a mnogobrojnih glasaca. to bi bas bilo zgodno, i gradevinska struka je u problemima, sto ne bi bila politicka stranak, pa da bar nekom bude bolje? Kako bi gledao na takvu organizaciju?

Cak mislim da bi bila i bolja, u politickom smislu, jer bi ju sacinjavali ljudi sirih drustvenih interesa za drustvo...

A ond abi mogli pistai dnevnike o svadama unutar grupacija inzenjerskih komora (arhica i gradevinaca i strojara, elektro) i unutar grupe posebno, a sve bi bilo u opcem drustvenom interesu hahahah

ma joj, odusevljava me kad se neka grupa nazove politickom strankom a nema ni politicki stav, vec samo interes..

netko je vec zapisao sto je zadaca politicara, da ne ponavljam. Ni jedna ni druga stranka umirovljenika to po defautu nisu i nece biti nikada.. Tako da ih necemo nikada ni moci nazvati politickim opcijama.

Ovaj dnevnik je samo politicki pamflet. Neka vrsta unutarinteresnog ili rascjepkanointeresnog sukoba bez ozbiljnih gradanskih i politickih vrijednosti.
nekako mi je tesko reci i stranka za te razne interesne skupine umirovljenika

politika i politikanstvo

Prije dva tjedna, 0506.11. u emsijiji 'Nedjeljom u 2' je don Ivan Grubišić govorio o politici i politikanstvu, odnosno njihovoj razlici. Po njemu je politika rad za dobro države, dobro naroda, znaći opće dobro, a osobe koji se nome bave su političari. Za razliku od politike politikastvo je briga i rad za vlastito dobro, a njome se bave politikanti.

Po onome što su dosad napravile HSU i SU može se komotno reći kako se radi i politkanstkim strankama. Istina je one se bore za interese umirovljenika ali nažalost ne svih, već samo onih koji su umirovljeni u uisto vrijeme kao i vodeći ljudi tih stranaka. Obadvije stranke se bore za povišenje mirovina umirovljenika, ali onih postojećih. Ni jedna od njih se ne buni protiv načina određivanja mirovina novih umiroljenika. Razlog - čisto poliitkanski jer suvodeći ljudu umiroljenici i oni se automatski brinu za svoj džep, znači za svoje dobro. Kad bi obadvije stranke zbilja mislile na opče dobro, kao prave političke stranke onda bi digle svoj glas protiv devastacije Hrvatske, rasprodaje poduzeć, slanje ljudi na zavod za zapošljavanje ili u prijevremenu mirovinu. Digle bi svoj glas protiv novog obračuna mirovina po kojem čovjek s punim stažem, s punim godinama starosti, s VSS ima mirovinu koja je u rangu socijalno ugroženih. Budućnoost potencijalnih penzionra je još ugroženija s nesigurnišću drugog mirovinskog stupa i ulaskom u EU gdje će sve cije biti pretorene u eure u odnosu 1:1 a mirovine i plaće neće.
Ni jedna stranka umirovljenika ništa nije poduzela u smislu povećanja poduzetništva i stvaranja malih zadruga kako bi se na taj način zaposlili ljudi koji su otpremljeni u prijevremenu mirovinu a još su u punoj radanoj snazi.
Na žalost se stranke umirovljenika poput većine stranaka u Hrvatskoj bave čistim politikanstvom a ne politikom.

Svaki glasač čuj, čuj, i našoj stranci pristupljuj!

Dvije suprotstavljene umirovljeničke stranke bi trebale, svoje ukupne baze radi, napraviti skor svojih uspjeha/pobjeda u korist te baze ali i prema napetku čitave zajednice. Referentna točka bi mogla biti broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih i mirovina u odnosu na plaću zaposlenog kada je stranka osnivana i danas kada ste u dvije stranke.

Za sve vrijeme su umirovljenici po političkom kriteriju bili uz stranku na vlasti i podržavali je, što formalno ili, kao sada SU, neformalno.

I bez navođenja brojeva i pokazatelje vidljivo je da je rezultat porazan, niti umirovljenici bolje žive niti je društvo u napretku po kvaliteti života.

Cilj povećanja broja članstva odnosno baze, jedan od prvih ciljeva svake izvorne političke stranke u slučaju stranaka umirovljenika je nonsens i neprirodno, neekonomski ga je i postavljati.

Ponovit ću, moj više puna rečeni stav, da stranke umirovljenika, stranke nacionalnih manjina i slične njima interesne stranke su u normalnoj državi nepotrebne i da se jedino kroz izvorno političke stranke može ostvariti jedini konači interes svake od stranaka – da građani bolje žive i da su zadovoljniji i na školovanju, na radu, u mirovini, u zdravlju i sl. Stranka koja u svom programu ne brine, koja u svom političkom radu ne nudi i ne bori se za suvremena rješenja iz spomenutih područja života nema osnovnih političkih razloga za postojanje.

Većinu interesa koje pokrivaju ove interesne stranke efikasnije bi realizirali kroz građanske aktivizme, čak mislim da bi i rezultati u odnosu na osnovne deklarirane ciljeve bili bolji – više se moglo postići dobrim i organiziranim demonstracijama (protiv) nego podržavanjem stranaka na vlasti (za). Zamislite demonstracije s potencijalnih preko milijun učesnika! A istovremeno bi se u radu svih različitih političkih opcija mogli “gurati” na vidjelo i rješavati problemi populacije umirovljenika. Svaka od stranaka bi u parlamentu, među istaknutim članovima, imala makar jednog iz ove populacije, za razliku od sadašnjeg stanja.

-----

Što se samog tvog upisa tiče, dojma sam kako se nastavlja s drvljem i kamenjem na konkurentnu stranku, začuđuje kritika na postupke konkurenta, postupke kojima zapravo vaša opcija tako (naizgled) dobija prednost. Priča o Čačiču na način kako je, nažalost ne samo ti, prezentiraš je degutantno politikantska. Smatram da je ona sada prvenstveno pravna, potom ljudska (zato se i kaže – nesreća), tek na zadnjem politička.

Preferiram SDP i naslov je u tom pravcu.

Dosljedničarenje

Ovo je citat iz tvojeg nedavnog prepravljenog (prebrisanog) dnevnika:

Kukurikanje za „Kikiriki“ ?!
Kako je u već nekoliko mojih i ili @penzićevih dnevnika bila riječ ili je dodirnut HSU u raznim kontekstima, redom negativnim a samim time i njegov predsjednik Silavno Hrelja, nekako sam i sam došao do zaključka kako su možda u pravu pollitičari koji kažu da sam sa napadima ipak „malo“ pretjerao.

Gdje je problem?

@DEMOS
Po svemu sudeći problem je u tome što Hrelja nije u koaliciji s HDZ-om. Mislim da bi bilo moralno ne dirati u privatne tragedije bilo kojeg političara.