Tagovi

Kada duše utihnu!

Slaven

Dijete sam poginulog vukovarskog branitelja. Pričaju ljudi da su vidjeli tog Srbina (nekadašnji veliki tatin prijatelj i jednostavno bez obzira na mržnju ne mogu to shvatiti...) kako ga vuče u kanal mrtvog... Taj me je događaj odredio i cijela moderna hrvatska povijest. Mama me je iznijela na rukama iz Vukovara i živjeli smo osam godina u progonstvu, još danas se nekada budim u snu u strahu , strahu ne za sebe nego za svog oca koji nije došao s položaja nas posjetiti i krenuti s nama put slobode i spasa.

Mrzio sam Srbe, proklinjao svakog Srbina koji je ostao u Vukovaru. Znao sam biti mangup i tući ljude samo zato što su druge nacionalnosti , jer smatrao sam da ću time riješiti svoje probleme , „unaprijediti“ , „očistiti“ grad i državu. Kao većina mladih Vukovaraca , Slavonaca (regija Hrvatske u kojoj se nalazi Vukovar...) bio sam nezaposlen , ali solidno sam živio s mamom od tatine mirovine. Ne mogu reći da mi je išta falilo , iako me je taj nerad i neiskorišten moj potencijal ubijao.

Kako je to teško !?

Znaš da možeš , ali sam ne možeš od ničega krenuti!

Znaš da želiš , a nikako da ti netko želju za pravim radom ostvari (ne možeš biti sve i znati sve kako bi riješio nagomilane probleme...)!

Znaš da ne želiš ostati samo klošar kojeg će kasnije većina cura izbjegavati (ne zato što si loš , već zato što si bez budućnosti...) , a ništa ne možeš uraditi!

Mnogi mladi iz mog kraja su zbog tog razloga odlazili sa suzom u očima , jer voljeli su oni taj polagani slavonski život , u kojem ima i dobre papice , dobrih provoda , zezancije , ali su razmišljali glavom što sutra ako ostanem!?

Okolo sam gledao političare, novopečene tajkune (koji su zajedno opljačkali Vukovar, Slavoniju i Hrvatsku...) kako imaju debele koristi od mojeg pokojnog oca. Zvali su mene i mamu stalno na neke promidžbe , otimale se stranke za mene obećavajući mi posao i mjesto u raznim odborima i sve bi bilo još većeg intenziteta i puno gore za parlamentarnih izbora ili na obilježavanju dana Pada Vukovara. Boljelo me je to jako puno , jer sam znao da ti loši ljudi samo izvlače korist iz mene, a mama je tih dana pila brdo tableta i plakala da većinom nije bila pri sebi.

Tražila je istinu , istinu koju možda nikada neće doznati , jer znala je da i ima netko pošten na drugoj strani teško će reći istinu. Istina bi joj dala neke odgovore , ali sigurno i prouzročila mnogima probleme i njoj još više tuge. Nije ona to shvaćala kao i ja , pa bi sve završilo na prozivci Srba, komunista i kako ova država nas ne štiti od njih. Isti oni loši ljudi koji su mnogi sudjelovali u napadu na Vukovar... su tvorili vlast sa „našim“ tajkunima , „našim“ političarima i mnogo puta se zajedno dogovarali , a onda bi se za izbora ili na obilježavanju pada Vukovara svađali. Pitao sam se kako je to moguće , a onda vidim obične ljude koji u strahu od takvih pognu glavu, spuste pogled ,te shvatim strah i apatija su nas osvojili.

Nisam ni ja puno bio bolji, nekako sam uvijek toj našoj klijenteli držao leđa , skakao za njih bez povoda , bio budala zbog vožnje u dobrom autu , mogućnosti da uhvatim boljeg komada koji bi onda smatrao da ću preko njih stvoriti si budućnost. Fajter i srčan čovjek je svima dobrodošao , pa su me mnogi ljudi poznavali. Najsmješnije bi mi bilo kada bi me „veliki „ Hrvati pozivali na proslave obučeni većinom u „tipičnu hrvatsku“ crnu odjeću s nekim nacionalnim usklikom na majici , a ja bi to sve prihvatio zbog malo jela i pića. Uz to kada bi popili , derali bi se Ubi Srbina i tako „rješavali „ se svojih problema...
Kako bi neki ljudi rekli život bez života ... možda sam dijelom ja kriv, možda okolina , možda obitelj , a možda je sve skup nesretnih događanja koja su pogodila moju domovinu.

Dragica

Zgodna sam „mačka“ kako bi mnogi muškarci rekli u mom kraju, imam stila , znam se obući i jednostavnim flertom zavesti muškarca kojeg želim „iskoristiti“.Bit je na muškarce gledati s visoka, iskoristiti svoju ljepotu, jer kasnije nećeš to moći raditi. Prava ljubav za mene ne postoji, jer postavlja toliko pitanja :

Da li me istinski voli ili se samo pravi?

Gdje ću živjeti i ima li dovoljno novaca?

Kako ću planirati život?

Što ako me razočara ili napusti?

Što ako je neradnik i lijenčina , koji će mogućoj našoj djeci stvoriti probleme i težak život?

Toliko pitanja , a na nijedan si ne mogu dati odgovor...

Zašto sam takva postala , zato što sam shvatila kakav je ovaj svijet i ova država, te sam htjela si samo omogućiti sigurnost i nekakav normalan život. Normalan život , bla... svašta pričam kako išta može biti normalno u mom gradu Vukovaru , Slavoniji i Hrvatskoj. Za posao se moje prijateljice prodaju (kako bi rekli daju svoje tijelo...) lokalnom srpskom političaru , a nije im stran ni hrvatski mu „prijatelj“ glavno da se može od toga okoristiti. U boljem slučaju cilj nam je uhvatiti imućnijeg tatinog i maminog sinčića. Grozno pomislih uvijek u sebi , da te neki tajkun, političar , direktor, tatin sinčić hvata za dupe, naslanja se na tebe , „miluje te“ bez tvog pristanka i prodaje ti totalno glupave fore (poput da je on taj i taj, vadi kartice, pokazuje najbolji mobitel i ključeve od auta...).

Nekako se ipak držim iznad toga , jer smatram da ću uhvatiti pun pogodak i pobjeći s bogatim i dobrim mužem daleko van svog doma i zemlje, od povijesti ovog grada i stalnog etiketiranja mene kao Srpkinje (čak nekada četnikuše iako ni pravo ne znam što je to...) i neke manje vrijedne osobe. Bila sam i vani (London...) , završila fakultet , govorim tri jezika i sve to znanje me uopće nije unaprijedilo. Zaposlila sam se u školi (dio profesora mora biti srpske nacionalnosti...) i predajem srpski jezik , a neka Hrvatica koja je ciljala na to radno mjesto mi je to izrazito zamjerila iako ne zna pročitati riječ na ćirilici , a kamoli nešto napisati. Ne smeta meni hrvatski i voljela bi ga još više predavati , ali to Vam je nemoguće da Srpkinja u Vukovaru predaje hrvatski jezik , a da nema prozivanja i pritisaka. Toliko sličnosti među nama, a toliko različitosti!

Mama mi kaže da je otac bio prisiljen da bude u ratu (ili bi mi stradali ,stjecajem okolnosti mi smo proveli rat u podrumu Borovo kombinata i to su ekstremisti znali...) i puca na svoj grad i da je kasnije stradao od „svojih „ u nerazjašnjenim okolnostima. Tata je želio pobjeći od svega , ali nacionalizam i mržnja su ga stalno stizali i kada im se na kraju odlučio izbezumljen suprotstaviti završio je tragično. Prije toga je danima znao šetati po razrušenom „oslobođenom“ Vukovaru, plakati i pričati sam sa sobom.
Da li je kriv što nije odmah zbrisao (možda bi se nad nama osvetili tatini sunarodnjaci kod „oslobođenja“ Borova...) ili imao sreće i bio na pravoj strani (ma pitanje i da li je postojala prava strana iako znam da su ti ljudi branili Vukovar, kada vidim odnos svih nas prema našem gradu!) ne bih znala , samo znam da mi jako nedostaje! Odrasla djevojka , pa joj fali tata, onako kao maloj curici da je ubunda, zamota omiljenim šalom, kapu namjesti i izvede na sanjkanje ... aaa... Možda bi više vjerovala u ljubav , da je tu tata koji je mamu zavodio tako da je biciklom ili starim fićom po nju dolazio u susjedno selo. Danas bi rekle cure nije normalan, siroče , ako ne dođe dobrim autom pred mene taj je nula, nitko i ništa, kakva romantika bitan je novac i status...

Sve mi to govori da biti dobar i slušati svoje srce je opasno, ne samo po tebe nego i po tvoje bližnje. Razum mi govori gledaj svog posla, glumi i ne vjeruj u ljubav. Život bez ljubavi, kako to ružno zvuči, ali kao realna osoba si kažem : Ma gdje više ljubav postoji, sve se pretvorilo u interes, preživljavamo od danas do sutra nadajući se da će doći neki princ na bijelom konju i odvesti nas daleko od mržnje , zlobe, pokvarenosti koja živi u mom gradu...
Ovo je priča o nama , Vama, svijetu, današnjoj Zemlji, našim izgubljenim strastima, uništenim radnim mjestima , podjelama koje razaraju društvo, strahu, apatiji, letargiji i ljudima kojima se oduzima budućnost...

Postavljam si pitanje , a i Vama : Zašto su duše nestale?

Komentari

Problem - Reakcija - Rješenje

Postavljam si pitanje , a i Vama : Zašto su duše nestale?

Grubo i nestvarno zvuči kada se inzistira na širem pogledu a problem je uzak - moj - bolan. Zašto ljudi uzimaju život drugim ljudima čiji krimen je samo u činjenici da su živi...
I upravo zato što odgovor ne može biti mržnja i kriminalna pobuda - žrtvi treba otvoreno reći da je ljudska narav griješna gdje grijeh zatire ljubav i empatiju bilo koje vrste. I to nema veze sa srbima, hrvatima, sirijcima, židovima... i njihovom pohlepom za tuđim domom i pripadajućim resursima, al ima veze sa apsolutnom pokornošću njima 85-torici koji su si prigrabili poslanje igranja globalnog šaha i monopolya...
Srpski šovinizam i program SANU financirao je cionizam kroz moćne globalne elite i obavještajne službe tipa CIA i MI6 kao prikladne alate koji su imali zadaću fragmentirati ex Jugoslaviju kako bi ju se lakše prevelo na "ispravnu" stranu gdje je temeljni grijeh ex Yu bio socijalizam kao crvena krpa "demokratskom zapadu" koji svoju demokraciju uspješno izvozi u Afganistan, Libiju, Irak, Siriju - ljudi od sreće skaću preko Sredozemlja kako bi Evropi priopćili radosnu vijest...
Ako je imalo vjerovati bivšem CIA-inom operativcu Robertu Baeru koji u svojoj knjizi "Tajne bijele Kuće" iznosi samo light informacije o ratu na Balkanu tada i žrtve i krvnici na Balkanu jesu ništ drugo doli stoka sitnog zuba kako ju je svojevremeno i nazvao Tuđman. Po Baeru taj isti Tuđman i Mesić su primili novčeke kao što su to primili i Milošević i razni Čosići i Mladići kako bi odigrali krvavu predstavu s pravom krvi i pravim suzama. Zato su nestale duše s kraja tvojeg dnevnika... Zato niti nije proglašen rat jer su igraći stalno preko satelitskog telefona razmjenjivali šahovske poteze koje su vukli po špranci koju su dobili unaprijed zajedno s novčekima...
Što predlaže bivši CIA-in igrač, sve zaboravite čim prije - bila je to samo igra sa stvarnom krvi i stvarnim suzama a koja je samo uvod u ono što konačno slijedi!!!

http://www.globalresearch.ca/confession-of-a-cia-agent-they-gave-us-mill...

http://www.hayat.ba/vijest.php?id=14920

Tko je glasao

Sjenka nećemo sada politiku ,

Sjenka nećemo sada politiku , ovo je napisano onako od duše , pa neka ljudi si misle kako će se sklopiti ovo dvoje mladih ljudi... ili će im možda stari uništiti budućnost ili oteti radost...

Politiku drugi puta ;)

Justice for all !

Tko je glasao

Pohvale za mog bivšeg radnog

Pohvale za mog bivšeg radnog kolegu Marka Tominca i njegovu knjigu Panonski roman!
Predstavljanje knjige održalo se 08.12.2015. u knjižnici Vinkovci...

Itekako vrijedi pročitati.

Pošto me malo izazvao s knjigom , a ljudi u nedostatku vjere u bolje sutra, romantike , duha u današnje vrijeme za svakim dobrim komentarom se oduševe (uvidio neki dan...) , stvaljam ovdje uvod iz jedne moje ideje knjige koja će najvjerovatnije biti napisana...

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci