Neovisni, ali ne i neutralni

Obzirom na to da sam s pravom dobio minus od hdz-ekonomije, jer svoj stav nisam obrazložio, ispričavam se prvenstveno autorici dnevnika, pa onda i cjelokupnoj populaciji. Stoga sam uzeo vremena, da napišem svoje viđenje ovog dnevnika, pa će možda biti jasnije zašto sam onako reagirao.

1. Prvi stereotip, kako kaže autorica, tiće se gay parade. Dakle, autorica smatra da su praktično svi oni koji su sudjelovali u anti-gay demonstracijama, potencijalno opasni za građane i da ih treba izdvojiti u poseban tor, kako bi se njima lakše vladalo. Nu, u isto vrijeme, oni imaju puno pravo prosvjedovati, samo ako su u svom toru.
Pravo prosvjeda je i pravo izvikivanja i onih parola koje se ne moraju nužno svidjeti kontra strani, jer tada ne bi bili u funkciji prosvjeda.
2. Drugi stereotip, kako kaže autorica, tiće se "jadnih i siromašnih seljaka".
Dobra strana autora je što čita novinske članke, ali problem je što ne čita tko je te članke pisao, jer to više govori o članku nego sam sadržaj istog.
Seljak Davor kojeg spominješ u tekstu, sve je za razliku od nekih zaradio svojim žuljevima i radom, još kad se odbiju sva davanja, sredstva za gorivo, režije, održavanje strojeva, pa ako mu još ni žena ne radi, i ima sitnu djecu koju treba školovati, tih 19 000 kuna o kojima govoriš na kraju je mizerija kojom jedva preživljava.
I nije, srećo moja, problem što je prosvjed dobio podršku građanstva, već je problem da nakon toga nisu padale glave ministara i inih krvopija.
I, znaš, Todorić, Kerum i slićni ne moraju na ulicu, jer največi dio državne potpore oni već davno inkasiraju.
Pozdrav,
Molotov

Ok, mogu se složiti da griottin dnevnik nije na uobičajnoj razini i da se jasno pokazalo da postoje stvari o kojim je mnogo informiranija nego o poljoprivredi. Ipak, jedno temeljno pitanje je po mom mišljenju otvoreno, a to je pitanje KOGA i pod KOJIM uvjetima subvencionirati, a koga ne.

Ja sam za agrarnu politiku laik, uopće neću lagati i ne da mi se kopati podatke kojim bih sad na silu dokazivao suprotno. Međutim, iz neke osnovne literature koja se bavi hrvatskim gospodarstvom shvatio sam da su ključni problemi naše poljoprivrede: a) usitnjen posjed-prosječna veličina hrvatskog posjeda je, koliko ja znam oko 2,9 ha, dok je u Danaskoj (pomozi bet), s kojom se volimo uspoređivati oko 30 ha; b) razina produktinosti, koja je povezana s tehnološkim kapacitetima naših poljoprivrednika. Zaključno, autor koji se čini mi se zove Družić tvrdi da hrvatska poljoprivreda nema potencijal da bude ključna hrvatska razvojna grana, ali tvrdi isto tako da poljoprivreda u velikoj većini razvijenih država ima STABILIZACIJSKU ulogu te da je sređeno stanje u agraru ključ cjelokupnog razvoja. Ako se možemo složiti s tim, nekako je logično pitanje-što je to sređeno stanje?

Osobno smatram da treba težiti zadovljenju što više razine svojih potreba putem domaće proizvodnje, ali u tome ne treba pretjerivati. Iako je sad silno pomodno napadati "neoliberalizam" i "okrutnost globalnog tržišta" (s kojim i ja u dosta aspekata imam dosta problema, da se razumijemo), ne može se zanijekati da neke države imaju komparativne prednosti u proizvodnji nekih proizvoda u odnosu na druge. Tako ne treba posebno iznenaditi da su jedni od najvećih dobitnika ulaska u EU bili poljski seljaci koji su, zbog svojih velikih posjeda postali idealni igrači za opskrbu Europe žitaricama i pekarskim proizvodima. Ne treba zaboraviti da to nije prošlo bez otpora jer sve države, unatoč priči o zajedničkoj poljoprivrednoj politici silno štite svoju domaći proizvodnju, a u tome iznad svega, nimalo iznenađujuće, prednjače Francuzi.

Hoću reći sljedeće-čini se da uspjeh poljoprivrede ovisi o nizu kako ekonomskih, tako i političkih faktora. Uspjeh primjerice Danaca ili Poljaka kombinacija je jednih i drugih. Ono o čemu mi ovdje trebamo razgovarati su malo finije nijanse koje će ovakve zabune spriječiti. Prvi impuls koji je u meni izazvala "traktorijada" je bio impuls iritacije jer me strašno nervira taj cehovski karakter po kojem sve društvene skupine u Hrvatskoj teže zadovoljenju svojih prava i povlastica, bez imalo želje da sagladaju širu sliku. Iskustvo me ipak naučilo da ne reagiram ishitreno oko stvari o kojim baš ne znam toliko (ipak sam ja gradski klinac čije se znanje opoljoprivredi zaustavljalo na igri s prababinim kozlićima), ali isto tako bih, prije nego što se opet duboko potegne u državnu kasu, pokušao dobiti odgovore na neka pitanja. Na primjer: kolika je minimalna veličina gospodarskog posjeda potrebna za isplativu proizvodnju žitarica? Kolika je minimalna veličina farme potrebna za isplativu proizvodnju i plasman mlijeka? Da li je istina da je Željko Mavrović isplivao tek kad je svoje brašno počeo miješati s običnim jer ga je Konzum stiskao da spusti cijene (jer u tom slučaju njegove priče o isplativosti ekološke proizvodnje možemo sagledati u nešto drukčijem svjetlu)? Zašto se naši seljaci tako tečko udružuju u zadruge? Zašto se neki mogu preorijenirati na proizvodnju kultura koje se bitno lakše plasiraju na tržište (kamilica, duhan, lješnjak...) te da li je baš sasvim slučajno da se radi u pravilu (uvjeravaju me oni koji više znaju) o kulturama koje zahtijevaju veliku brigu i ljudski rad, dok to baš i nje slučaj, s na primjer pšenicom? Zašto se dogodi da svaki put kad dođem na Jadran, u bilo kojem hotelu osim u Istri nađem strani pekmez i mlijeko (ovo je bilo hipotetsko pitanje: rekao mi je jedan vlasnik hotela da je pokušavao s našim, ali da u ga 2 puta usred sezone zajebali s isporukom, dok su Istrani u svoj master plan razvoja turizma integrirali plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda, prije svih vina i sira, kojim onda ne konkuriraju cijenom, već autohtonošću i kvalitetom-točnije, ništa ne izvoze, već prodaju doma po višim cijenama)?

Ja sasvim sigurno ne mislim da je poljoprivreda prioritet hrvatskog razvoja i možete me pljuvati radi toga koliko hoćete. Međutim, zadnji sam koji će reći da ljudima koji svoj posao dobro rade treba uzimati od usta. Ipak, jako je bitno razdijeliti žito od kukolja (metaforički :)) i vidjeti koliko je seljačkog bunta uistinu posljedica nesređenog stanja u agraru, a koliko posljedica meni prilično neuhvatljive priče o "seoskom načinu života" i "siru i kobasicama", točnije, o tradicionalnoj nespremnosti sela za nužne promjene. Ne mogu reći da mi ljudi nije žao, ali ipak ne baš toliko da trajno iz svog poreza financiram njihovu nekonkurentnost i nespremnost na promjenu dok to sam od sebe tražim na dnevnoj bazi. Ako već to moram činiti, bar smatram da imam pravo dobiti odgovor na barem neka od ovih pitanja. Mislim da je to bio glavni motiv griotti da napiše ovaj dnevnik i bez obzira na sve, smatram ovu temu, o kojoj bi se trebalo raspravaljti bitno trezvenije, jako bitnom i vrijednom pažnje.

minus

dnevnik je spin zajedno sa autoričinim komentarima koji nemaju veze sa životom

griotino,
Evo, necu cekati da me preduhitris s pitanjem zbog cega ti dadoh minus, stoga cu ti to odmah priopciti: Dadoh ga zato sto nemas pojma o predmetu o kojemu pises.

Treći je problem to što su oni zaista dobili ono što su tražili. Kad se sve podvuče, od 1 l mlijeka više im ne ostaje 10 lipa, nego im ostaje 60 lipa, što znači da im je profit na jednoj litri mlijeka ušesterostručen. Možda je ovdje zgodno za napomenuti da ta njihova dodatna zarada neće izaći iz džepa Polančeca, Kosirice ili Sanadera, nego iz džepa bilo kojeg poreznog obveznika (među njima i onom zaposleniku dotičnog Davora koji brutto zaradi 4000 kuna).

e draga moja, nije problem u tome da su DOBILI, nego u tome što im je OBEĆANO da će dobiti, al´ znajući kako funkcioniraju ovi što samo dijele obećanja, al´ lovicu nikako, ubrzo ćemo , ponovo, vidjeti traktore u Zagrebu

Za krdo te veličine treba oko 100 radnih sati po kravi godišnje 110 krava x 100 sati = 11 000 radnih sati
Radnik godišnje može odraditi oko 225 radnih dana, bez vikenda (103 radna dana), praznika (12 radnih dana), godišnjeg (21 radni dan) i bolovanja (ajmo reć, 4 radna dana), što znači da godišnje može polučiti rad od oko 1800 sati.

Sve skupa, za rad tolike farme je potrebno 6 ljudi puno radno vrijeme (za veće farme od oko 1000 grla trebalo bi oko 35 ljudi).

Prema tome, zarada od 19 000 kn na mrcini od farme od 110 krava iznosi oko 3200 kn po radniku, s tim da vjerojatno gazda sebi uzima malo više love (on i žena), pa je zarada za preostala četiri najamna radnika puno niža, a slijedom toga i njihov učinak je niži, bolovanja su češća itd.

Stoga je otkupna cijena mlijeka od 2,2 kn po litri smijurija.

Eto, to je matematika, ali malo viša. :)

griotta, pogrešno interpretiraš neke stvari. jesu davoru povećali zaradu za 6500 kn, kao što i jeste njegova zarada 19 900 kuna. no, ajmo dalje. ta se zarada uzima kao zarada nekog tko ima 110 krava. pa si sad ti pokušaj zamisliti da li ima mogućnosti da jedan jedini čovjek brine o njima, ili je riječ o cijelom kućanstvu koje se sastoji od tko zna koliko ljudi koji skupa rade oko tih krava i to 7 dana u tjednu, te naravno skupa dijele i zaradu, tj žive od nje.
pa će biti da gradjani ipak znaju što rade kada pružaju potporu, zar ne?