Tagovi

Kad se zlo dokopa vlasti ...

... ono poremeti sve odnose u društvu i rađa novo zlo, koje sve više ljudi doživljava kao nešto normalno.
I ne radi se samo o fašizmu.

Mislim da smo mi u Hrvatskoj danas upravo na tom stupnju društvenog razvoja kad je postalo uobičajeno misliti da dobro i zlo, poštenje i kriminal, antifašizam i fašizam ... mogu gaziti ruku pod ruku, a da su posebno pozitivni oni prilagodljivi ljudi, mahom ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja ili vlastitog stava o bilo čemu, ljudi koji se "ne bi šteli mešati", pa zauzimaju poziciju ekvidistance, svojevrsnih "dlaka tandrkača", između suprotstavljenih ljudi, ideologija, stvari ili stavova, pa istupaju onako kako to trenutak ili okupljeno društvo nalažu. Nekad se za takve reklo, "možda on i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže".

Zar zaista itko misli da je moguće istodobno biti i dobar i zao i pošten i kriminalac i antifašist i fašist ...? Ali eto svjedoci smo da neki to mogu, a jedna od najsjajnijih zvijezda u tom sazviježđu je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji u društvu antifašista slavi antifašizam, a u društvu ustaša slavi ustaštvo i tzv. NDH.
No nije Ivo Baldasar ni sam, ni usamljen, ni jedini političar u najmanju ruku nakaradnog i odioznog a društveno silno štetnog ponašanja.

Čovjek bi pomislio, ha, eto, dogodilo se zalutao čovjek u društvo kamo ne pripada, pa bi bilo za očekivati da će iz stranačkih ili redova vlasti u najmanju ruku uslijediti prijekor ili ograđivanje od takvih u suštini neprihvatljivih stavova visoko pozicioniranog dužnosnika u državi koja se bar prema svojem ustavu zasniva na antifašističkim temeljima.
No ništa od toga, događa se upravo suprotno, njega i njegove stavove se i opravdava i brani.

Kao što je to recimo s najnovijom kaznom koju je UEFA izrekla HNS-u, kad se izbjegava ulaziti u suštinu razloga kazne, već se traže oni koji su nedopustivo ponašanje dijela navijača dojavili UEFA-i. Jer da disciplinskim organima UEFA-e nedopustivo ponašanje nije dojavljeno, valjda takvog ponašanja ne bi bilo.

Mislim da danas svakome iole politički i inače pismenom ne treba posebno objašnjavati kako je zlo bilo sadržano u malignoj osobi dr. Franje Tuđmana, mislim da ne treba posebno objašnjavati ni da je taj nedoučeni skriboman i plaćenik BND-a opoganio sve čega se dotakao, a sustav društvenih vrijednosti okrenuo na glavu.

Posebno je u „mladoj“ Tuđmanovoj demokraciji stradalo pravosuđe, ključni segment vlasti o čijoj vrijednosti i vjerodostojnosti ovisi gotovo sve u društvu, a taj je segment vlasti u bivšoj državi sasvim solidno funkcionirao. Ali eto suci su sudili prema „onim“ zakonima, pa ih je trebalo zamijeniti stranački podobnima i Tuđmanu odanim sucima koji bez pitanja pristaju na „jedinstvo vlasti“. Radi članka o „verbalnom deliktu“ ili „deliktu mišljenja“ u ondašnjem KZ svaka je fukara, osuđena ma radi čega zapravo spadala u plejadu „žrtava političkog sudovanja“ kao da se ondašnji kazneno zakonodavstvo sastojalo samo od „verbalnog delikta“, radi kojega se poslije Titove smrti u Hrvatskoj nikome nije ni sudilo.

Dobro, svakome je jasno da sve nepodopštine koje je Tuđman inicirao, on sam ne bi mogao izvesti, ali eto u njegovoj blizini našlo se dovoljno „domoljubnih“ stručnjaka i još više „stručnjaka“ koji su zdušno „zalegli na rudo“. Prisjetimo se samo vrlih profesora s Pravnog fakulteta, neopravdano zaboravljenog Smiljka Sokola, koji nas je podučio da novac nije imovina, pa danas akademika Jakše Barbića, autora pretvorbeno-privatizacijskih zakona … Milana Vukovića, predsjednika Vrhovnog suda prema kojemu se u obrambenom ratu nisu mogli činiti zločini, a onda i Krunislava Olujića, koji bi se danas sasvim sigurno odrekao svega onoga što je napravio, jer je svojim osebujnim izborom sudaca Državno sudbeno vijeće predvođeno Antom Potrebicom doslovno „otpuhalo“ sve one suce koji su u hrvatskom pravosuđu nešto vrijedili.

Ustavni sud i izbor sudaca u to tijelo je priča za sebe, jednakom kao i odluke koje donosi, ne libeći se prekoračivati svoja ovlaštenja, kao što je poništavanje pravomoćnih presuda, pa i onih Vrhovnog suda.

Postoje tako zanimanja koja doslovno traže čitavog čovjeka, što zahtijeva i stanovita odricanja na privatnom planu, od toga što će raditi i kao se ponašati u slobodno vrijeme, pa do toga s kime će se u slobodno vrijeme družiti, zato što primjerice policajac ne može biti policajac samo osam sati na dan, a onda se valjda u „slobodno“ vrijeme može baviti kriminalom i družiti se s kriminalcima.

U još delikatnijoj poziciji nalaze se suci, jer sudac pogotovo ne može biti sudac osam sati na dan, a u slobodno vrijeme se družiti s kime hoće i raditi što hoće, kako nam to sve vrijeme želi sugerirati predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić, pa će on prijateljevati s primjerice Zdravkom Mamićem ili Milanom Bandićem, a onda problem, ukoliko bi oni bili optuženi za kriminalne radnje, riješiti na način da se izuzme od suđenja takvim svatovima.

U bivšem sustavu poznavao sam dvojicu sudaca Vrhovnog suda, jednog dobro, a jednog slabije i znam koliko su pazili i kuda se kreću i s kime se druže. Jedan je imao problema radi toga što mu je brat, s kojim gotovo i nije komunicirao, bio sklon piću.

U slučaju „Agram“ Turudić se otvoreno stavlja na stranu osumnjičenog Milana Bandiće, a nije se libio niti „kao branitelj branitelje“ posjetiti „šatordžije“ ispred Savske 66 iako su se oni tamo ulogorili protuzakonito.

No Turudić nije ni sam ni usamljen, tu su kojekakvi lozine sa svojim sramotnim presudama, pa onaj sudac iz Gospića koji će nasilno guranje ruke u žensko međunožje proglasiti činom jednakim rukovanju …
Što reći za onog vinkovačkog suca-pacijenta koji u slobodno vrijeme vodi seminare duhovne obnove?

Takvi suci su svojim nakaradnim presudama i jednakim ponašanjem srozali razinu hrvatskog pravosuđa do te mjere da će mu trebati desetljeća da se oporavi. Samo će i ministar pravosuđa morati biti netko kome je do vjerodostojnosti pravosuđa i sudaca istinski stalo, to ne može biti netko tko je morao biti uklonjen iz den Haaga jer je opstruirao rad Haaškog suda.

Jedino zdravo i učinkovito pravosuđe jamči pravnu sigurnosti u državi, jamči zdravo društvo, a mi smo danas jako daleko od tog ideala.

Komentari

Kada se zlo dokopa

Kada se zlo dokopa vlasti...
Mislio si na ove:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Federativna_Republika_J...

Točno, to je vrlo opasno kada se zlo "dočepa mača i baruta" i satrapijske vlasti... Milijuni umiru u najgorim mukama i potpuno nevini.

Tko je glasao

sad sam malo prolistao

tvoje dnevnike na brzinu i zapazih da si još 2008-9 trkeljao o "puzajućem fašizmu".

Tad je bio Sanader s Pupovcem u koaliciji a član njegove stranke ministar u vladi, haha, danas je Pupovac predsjednik saborskog odbora za vanjske poslove, haha

Pa jebemu, kad će taj fašizam već jednom dopuzati...ako je fašizam takav kako ga eto ti prikazuješ...pa to je pičkin dim od fašizma...

Sad ti ne pašu suci...haha..pa ne pašu ni meni..ali si ne utvaram da znam bolje od njih primjenjivati zakon.

Ne pašu ti samo neki..oni koji su bili za dosljedno pridržavanje međunarodnog ugovora...svezigledno...udbaških ubojica..ajd priznaj da je tako..

sve dobro...

Tko je glasao

Pa jebemu, kad će taj fašizam

Pa jebemu, kad će taj fašizam već jednom dopuzati...

:-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci