pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Iako je na ovim stranicama već objavljen dnevnik koji donosi vijest, ipak objavljujem članak koji vijest razmatra iz drugog kuta.

Vijest koja je danas objavljena u medijima, sigurno će izazvati dosta komentara i reakcija. HSP-ov dvojac Tadić-Rožić napušta stranku u kojoj su proveli posljednjih dvanaest godina svog političkog života. Do sada je bilo uobičajeno da stranku napuštaju ljudi koji su u istoj marginalizirani nakon što su izgubili ranije pozicije. Prema iskazu imenovanih, ovdje se ne radi o tome.

Stoga unatoč sigurnoj budućnosti u HSP-u, ipak smatramo da punu slobodu djelovanja u javnom interesu možemo ostvariti jedino izvan HSP-a.

Vjerojatno je točno da bi obojica unutar HSP-a imali osiguranu budućnost ukoliko pod istom smatramo lagodno mjesto saborskog zastupnika. Međutim, politička nas praksa uči da to jednom broju političara nije dovoljno već da žele sudjelovati u izvršnoj vlasti i tako izravnije utjecati na zbivanja. Ukoliko se i kod njih radi o tome, njihova ostavka na članstvo u stranci može značiti puno više od razočaranja politikom HSP-a. Zašto?

Tadić i Rožić navode da ne žele djelovati u stranci u kojoj su stranačka stajališta promjenljiva od tjedna do tjedna radi tzv. višeg stranačkog interesa, a zapravo radi političke trgovine i obećanja o dolasku na vlast nakon izbora.

Ovakvo obrazloženje njihove ostavke je samo na prvi pogled u redu i izraz visokog osobnog političkog morala i principijelosti političkih stavova. Ono bi bilo u redu da je HSP stranka koja je do sada vodila principijelnu politiku, bez političkih obrata i mijenjanja stavova po potrebi. Svak koji prati politička zbivanja u toj stranci mora se složiti da se HSP mijenjao kroz godine djelovanja na političkoj sceni i da trenutno zastupa stavove koji su ranije bili nezamislivi. Zato ostavku temeljiti na neslaganju s takvim ponašanjem je u najmanju ruku sumnjivo.

O čemu bi se onda moglo raditi?

Mišljenja sam da se osobni motivi navedenih političara, koliko god cijenim njihovu kvalitetu, ne razlikuju od ostalih koji su nakon nekog vremena napuštali političke stranke u kojima su djelovali. I sami navode kako namjeravaju i dalje politički djelovati a nije nevažno da su već jedamput promijenili stranački dres.
Može li njihova ostavka značiti da su postali sigurni kako HSP ni nakon ovih izbora neće doći na vlast? Stalni boravak u oporbi doista može frustrirati.

HSP na vlast može doći jedino preko HDZ-a, ukoliko ga isti primi u koaliciju i ukoliko se Evropa složi s takvim HDZ-ovim odabirom. Nakon posljednjih izbora ih je upravo to koštalo vlasti koja im je bila obećana i na koju su računali. Razočarenje je bilo veliko i neskriveno.

Može li njihova ostavka značiti da su izgubili i posljednju nadu da tim putem mogu konačno izaći iz opozicije? Može li to značiti da su postali sigurni kako HDZ ne može pobijediti na parlamentarnim izborima?

Može li se dogoditi njihov povratak «matičnom stadu» kojeg su napustili prije dvanaest godina? Šanse da Đurđa Adlešić ostane ili dođe na vlast nisu male. Možemo li uskoro očekivati vijesti o njihovim međusobnim kontaktima?