Naslovnica › Dnevnici › Drugi film dnevnik

Jurčić igra unaprijed izgubljenu utakmicu?

Sub, 14/07/2007 - 14:18 — Drugi film

Čak u slučaju i da pobijedi – Ljubo Jurčić teško kvalitetno može voditi Vladu. Gospodarstvo bez politike jednostavno ne ide, o tome bi Jurčića mogao podučiti Ante Marković. Budući da je teško očekivati da će SDP osvojiti natpolovičnu većinu na izborima, Jurčićeva vlada sasvim bi sigurno bila koalicijska i na njezinom bi čelu kao jamstvo funkcioniranja trebala biti snažna politička ličnost koja spretno manevrira puno širim spektrom tema od isključivo gospodarskih. Jurčić to nije.

***

Od prije nekoliko dana Ljubo je Jurčić i službeni kandidat najjače opozicijske stranke – SDP-a – za poziciju premijera. To se dogodilo usprkos činjenici da je posljednjih nekoliko tjedana novopečeni stranački šef Zoran Milanović od njega ( i još važnije od Sanadera) po anketama popularniji među građanima. I dok će HDZ i HNS u nužno personaliziranu kampanju s dvojicom istaknutih kandidata – Sanaderom i Čačićem – SDP je odlučio ponuditi tim – točnije dvojac Milanović-Jurčić.

Profesoru zagrebačkog Ekonomskog fakulteta ostalo je tako četiri mjeseca da uz pomoć Milanovića artikulira politiku koja bi ih dovela do osvajanja Banskih dvora. Za glavnu opozicijsku stranku nije počelo dobro i to iz dva razloga. Prvo, Jurčić je u vrijeme Račanove bolesti imao nekoliko vrlo nespretnih javnih istupa koji mu sasvim sigurno nisu pomogli zadobiti simpatije biračkoga tijela. Tu spadaju najave uvođenja oporezivanja kapitalne dobiti i nakon toga najava o mogućem oporezivanju nekretnina. Koliko god ti planovi bili sasvim u skladu s tradicijom većine zemalja članica Europske unije, nespretnost izbora trenutka pokazuje upravo najveći nedostatak Jurčićeve kandidature – on jednostavno nije političar. U trenutku kad je nekoliko desetina tisuća građana po prvi put u povijesti – najprije s dionicama Plive, a onda i Ine – osjetila slast zarade na tržištu kapitala – Jurčić najavljuje oporezivanje tog dobitka. Primjer Magme čije su dionice ovih dana izazvale četverostruko veći interes od očekivanog te vrlo vjerojatni stampedo malih investitora za dionicama T-HT-a potkraj rujna dodatni su argumenti za tezu da je za taj potez izabran upravo katastrofralan tajming. Drugo, iako manje bitno, Jurčić nema niti ideološki "kapacitet" za premijersku kandidaturu socijaldemokratske stranke koliko god nas Zoran Milanović posljednjih dana uvjeravao u suprotno. Izjave o ujacima koji su poginuli u ustašama (i istodobno prešućivanje oca partizana), suradnja s desničarskim medijima i "čudan" glazbeni ukus (za potencijalnog ljevičara) čine ga sasvim neuvjerljivim kandidatom najjače lijeve stranke u zemlji. Ako se želio svidjeti glasačima koji naginju desnici, taj je potez sasvim promašen jer trebao bi znati da su upravo birači HDZ-a najstabilnije biračko tijelo u Hrvatskoj. Prosječan birač ljevice jednostavno teško da može naći razlog za opredjeljenje za Jurčića. Sličnosti s Milanom Bandićem pak ne stoje jer je glavni zagrebački SDP-ovac ipak godinama gradio identitet stranke u glavnom gradu Hrvatske u ne baš jednostavnim vremenima. I izgradio ga do uvjerljivo najjače stranke u Zagrebu. Jurčić se, podsjetimo, nakon dugotrajnog oklijevanja, u SDP upisao tek prije nekoliko mjeseci.

I svoju glavnu ekonomsku ideju – onu o industrijskoj politici – barem zasad nije uspio jasnije artikulirati. Dojam je da se s tom idejom zakasnilo nekoliko godina, i s druge strane, da ignorira neke globalizacijske trendove. U Hrvatskoj je udio usluga u BDP-u

od 1990. do danas povećan sa 32 na oko 50 posto (s transportom i telekomom oko 59) dok je istodobno udjel industrije pao s 36 na 21 posto. Osim toga, u trendu rasta udjela usluga Hrvatska nije iznimka. Slično je, primjerice, i u Sloveniji gdje industrija i danas participira solidnih blizu trećine BDP-a, i kod nje se udio industrije znatno smanjio (1990. bio oko 50 posto), dok su usluge dobivale na važnosti. Nije sasvim jasno koje bi to industrije trebale biti pokretač snažnijeg hrvatskog rasta iako se može prihvatiti činjenica da bi za stabilniji razvoj zemlje bilo dobro da se industrijski udjel u ukupnom BDP-u poveća (i s tim vezani izvoz). Uvođenje roka od 60 dana za obvezno podmirenje obveza – što Jurčić također najavljuje – sasvim je sigurno dobar potez zbog rastuće nelikvidnosti. Sve to, međutim, teško da će SDP-u donijeti pobjedu. Međutim, čak u slučaju i da pobijedi – Jurčić teško kvalitetno može voditi Vladu. Gospodarstvo bez politike jednostavno ne ide, o tome bi Jurčića mogao podučiti Ante Marković. I on je kao jugoslavenski premijer mislio da će ekonomskim reformama nadvladati političke podjele u zemlji. Poznato je kako je završio. I na kraju, budući da je teško očekivati da će SDP osvojiti natpolovičnu većinu na izborima, Jurčićeva vlada sasvim bi sigurno bila koalicijska i na njezinom bi čelu kao jamstvo funkcioniranja trebala biti snažna politička ličnost koja spretno manevrira puno širim spektrom tema od isključivo gospodarskih. Jurčić to nije pa SDP-u ostaje tek nada kako će se birači na izborima ipak više opredjeljivati za programe i timove, a manje za osobe. Takav je scenarij, međutim, malo vjerojatan.

Komentari

Pon, 16/07/2007 - 14:39 — Mithrandir73

Nemam apsolutno ništa,

Nemam apsolutno ništa, dapače pobornik sam političke legitimacije medija. To bi reklo da svaka novina, radio, televizija te novi mediji kazu za koga "navijaju" odnosno koja im je politička opcija najbliža i iza koga su se svrstali. Ne mora to bi stalno, ali recimo u predizbornoj godini ili barem 6 mjeseci prije izbora.

Na taj bi način čitatelji, slušatelji i gledatelji znali za koga netko "druka" i ne bi se morali opterećiovati isčitavanjem između redova. Jer, možda će ovo nekima zvučati preradikalno, nigdje na svijetu nema neovisnog novinarstva pa sam im time ni neovinsih medija. Mislim, mogu pokušati biti neovisni. Od pameti.

Jedino mjerilo i pravi kriterij je objektivnost. Kako bi se reklo na BBCu, najozbiljnijoj elektroničkoj medijskoj kući na svijetu, budi objektivan koliko možeš biti. To znači da primjenjuješ sve standarde struke (novinarstva), a ne da pišeš političke pamflete tvrdeći da si objektivan. I neovisan. Od pameti.

Zbog toga mi je iritantno čitati tekstove koji se pokušavaju prodati kao novinarski uradci, odnosno komentari, a koji, u stvari, u potpunosti krše novinarske uzuse i standarde.

Ne bih imao ništa protiv da je Siniša Malus, gornji text, napisao na svom blogu ili kao post osobnog razmišljanja na pollitici. Ali pojaviti se kao kolumnist na web magazinu znači povinovati se standardima struke i profesije. Kao etabliran novinar, sumnjam da, zajedno s kolegom Tomislavom Klauškim, besplatno radi za Drugi film. Znači riječ je o plaćenim profesionalcima koji bi trebali poštivati profesiju koja im plaća račune.

A Malus to ne čini jer iznosi uopćene fraze i opservacije koje nisu utemeljene, kako u realnosti, tako u poznavanju sadržaja o kojem piše. Nastupa kao apsolutni autoritet koji, kad piše, iznosi apsolutnu istinu. U koju se vjeruje jer dolazi od apsolutnog autoriteta. Zatvoreni krug.

Žalosno je kako je malo potrebno da se od pristojnog novinara postane politički pamfletist. Pod krinkom kolumniste.

Ned, 15/07/2007 - 01:44 — sm

Tekst je pismeno napisan ali

Tekst je pismeno napisan ali ponavlja neke od pogrešnih teza ranije plasiranih iz HDZ-ovog tabora. Kao i tamo, u članku nedostaje argumentacija.

Evo primjera:
Čak u slučaju i da pobijedi – Ljubo Jurčić teško kvalitetno može voditi Vladu.

Iako je SDP više puta pojasnio koncept upravljanja državom koji namjerava uvesti u slučaju da dobije mandat na izborima, ovdje se i dalje gotovo usklađeno gusla suprotno.
Svaka čast pravu na mišljenje, pa i na citiranu tvrdnju, ali bi bio red ponuditi kontraargumente onim SDP-ovima. A ovdje toga nema.

Drugo, iako manje bitno, Jurčić nema niti ideološki "kapacitet" za premijersku kandidaturu socijaldemokratske stranke koliko god nas Zoran Milanović posljednjih dana uvjeravao u suprotno.

I ovo je više puta pojašnjeno no i dalje se govori o nekom "ideološkom kapacitetu". Umjesto ponavljanja, upitao bih za "ideološki kapacitet" tajkuna kojeg kao stranka ljevice nudi HNS? Bilo bi to zanimljivo štivo.

Prosječan birač ljevice jednostavno teško da može naći razlog za opredjeljenje za Jurčića

Citat dokazuje svu apsurdnost ponuđenih tvrdnji iz tabora HNS-a jer bi anketna potpora od 30% trebala biti dovoljan pokazatelj i onima koji bi na mjestu premijera radije vidjeli "nekog svog".

Sve to, međutim, teško da će SDP-u donijeti pobjedu.

Na nogometnim se je utakmicama navijačima kluba koji ustrajno i dalje navijaju za svoje, i pored toga što uvjerljivo gube, običavalo glasno dati uputu "pogledajte semafor". Izgleda kako je to primjenljivo i u politici.

...Jurčićeva vlada sasvim bi sigurno bila koalicijska i na njezinom bi čelu kao jamstvo funkcioniranja trebala biti snažna politička ličnost koja spretno manevrira puno širim spektrom tema od isključivo gospodarskih.
(moje boldiranje)

Kolega "ap" bi rekao da je riječ o klasičnom autogolu. Bilo bi jako zanimljivo vidjeti kojim to "puno širim spektrom tema od isključivo gospodarskih" manevrira Čačić.

Da ne bih ja ocjenjivao, umjesto vlastitog viđenja "snažne političke ličnosti", opet bih ukazao na "semafor" prema kojem je ta "snažna politička ličnost", možda baš zbog manevriranja, sebi i stranci nakon godinu i pol dana kampanje priskrbila tek neuvjerljivih 6% anketne potpore birača.

Ponavljam opet, podržavam pravo na vlastito mišljenje, ali argumentacijski puno više vrijedi odnos 30:6 u korist Jurčića.
Taj se odnos sigurno neće promijeniti napadima na Jurčića. Daleko bi efikasnije bilo više rada ovog drugog i njegove stranke.

Ned, 15/07/2007 - 08:21 — grgo

Poštujem Tvoj optimizam re

Poštujem Tvoj optimizam re Milanović vođa parlamentarne većine+Jurčić premijer=novi tip upravljanja Hrvatskom. Taj projekt, međutim ima neke negativne konotacije iz vremena koalicije kad su se odluke događale izvan institucionalnog okvira. Račan je bio premijer, ali ipak nije bilo problema kontrolirati SDPeovsku većinu u Saboru (imali su biča Arlovića).

Nezahvalno je također unaprijed kritizirati nešto što se tek treba dogoditi. Pogotovu ne uz isticanje kandidata kojemu stranka slabo stoji. Na gornji tekst se moze gledati i kao na najavu problema u davanju potpore Jurčiću, a time i komplikacija pri dobijanju mandata za sastav vlade.

Sve to moglo se elegantno izbjeći s kandidaturom Milanovića. Čačić se ne bi bunio, ljevica bi bila zadovoljna, koalicija SDP/HNS neupitna. Ovako... Bit će napeto. Naravno, ako SDP osvoji apsolutnu većinu, ništa od ovog neće biti problem.

Grgo

Pon, 16/07/2007 - 14:18 — Mithrandir73

A u kojim se to

A u kojim se to institucionalnim okvirima donose odluke u Vladi našeg Ive Sanadera?! Ne kažem, niti želim vući paralele i time opravdavati nastojanje ili pogreške jednih ili drugih, ali je činjenica da Republika Hrvatska nije, do sada, imala ukupno telkefonskih sjednica Vlade koliko ih je Sanaderova Vlada odradila u godinu dana. I što je posebno zanimljivo, uglavnom su se za telefonskim, a onda i za zatvorenim sjednicama Vlade vukli repovi koji još uvijek nisu razjašnjeni. Sjetite se Bechtela, Liburnija rivijera hotela, Rukometnog zakona, da ne spominjem rebalanse proračuna i slične "sitnice" koje su naš Ivo Sanader i njegova ekipa odrađivali preko telefona.

Pon, 16/07/2007 - 15:50 — grgo

Nije dobra usporedba s

Nije dobra usporedba s telefonskim sjednicama vlade, jer su one (priznajem neuobičajene i sugeriraju odlučivanje naprečac, po diktatu) unutar institucionalnog okvira. I zaista nije dobro argumentirati svoj rad na način "pa i oni su to radili" ili "a što su oni radili".

Inače vaninstitucionalno odlučivanje je uobičajeno svuda u svijetu. Jest da to vladama ruši legitimitet, ali to su nužnosti promjena u političkom sistemu društva.

Ovo što nas najvjerojatnije čeka (prema nekim ispitivanjima javnog mnijenja SDP osvaja natpolovičnu većinu) je vlada stručnjaka (bit će zanimljivo da li će i Vidović biti ubrojen u takve) kojima će operativno rukovoditi Jurčić, a politički će im biti nadređen Milanović (iako i to može doći u pitanje, jer se ne zna da li ga svi i u svemu podržavaju).

Hajde da i to doživimo, kad smo već toliko eksperimenata izdržali i preživjeli, valjda ćemo i ovaj.

Grgo

Pon, 16/07/2007 - 16:44 — ap

Ovaj put su moguće veće

Ovaj put su moguće veće varijacije na temu rezultata izbora, jer još ima vremena a raspoloženje birača mjenjaju nijanse. Npr. lako se može desiti da protesti vanparlamentarnih stranaka protiv cementirane kuhinje HRT dobiju podršku birača, pa je tim malim strankama otvoren put za koalicijski ulazak u Sabor, a la manjine.

Pretežno suprotno od onog što je dosad prevladavalo dobiva veliku podršku. Kao što je SDP logično dobio demokratskim izborom predsjednika, HNS logični gubi sa projektom Čačić za premijera, tako i SDP lako može početi gubiti sa Linićem koordinatorom a i nekim stručnjacima, kad dospiju pod jaču lupu, HDZ može još gubiti a i dobivati, ovisi kako igraju.

Konačno bi se mogao, nakon beskrajnih uspojeha i sposobnosti, pojaviti i netko tko bi iskazao kakvu slabost, pa bi se lako moglo desiti da to donese puno podrške birača jer bi se radilo o najozbiljnijem pristupu dosad.

Pon, 16/07/2007 - 16:56 — grgo

Za ovo o vanparlamentarnim

Za ovo o vanparlamentarnim strankama mislim da je malo vjerojatno. Mogu se oni izborit za TV nastup, ali to niko neće zaokruživat.

Ovo u drugom pasusu potpisujem.

Ovo zadnje bi bilo u tradiciji dobre domaće prakse. Bar bi bilo zabavno.

Grgo

Sub, 14/07/2007 - 16:40 — gale

Uistinu je iritantno

Uistinu je iritantno ponavljanje fah-idiot price kako sve porizlazi iz gospodarstva. Sitni detalji poput korupcije, tajkunizacije medija, sprege kriminala i visoke politike (tipa, Perkovic je ubojica, mali Manolic vozi Diabla, Pavicu medju mnogima odletio X5 u zrak, Ibrahim Dedic u grobu, ubojice secu slobodno i sl.) po prici naseg uvazenog gospodarskog strucnjaka bivaju jednostavno rjeseni novim sustavom oporezivanja (u najmanju ruku bolesno razmisljanje) :-P

Sta bilo da bilo, Jurcic definitivno ne odise mudroscu niti sposobnoscu da napravi bitne detalje koji bi Hrvatsku oslobodili od vladavne mafije. Samim time Sanader kao, ako nista drugo, najveci sutljivac, je lik sposoban da sve to hendla i da sve ide nekamo odise cak i pozitivnom emocijom.

Nekako mi vec ide na jednu stvar podjela uloga gdje su u jednoj ekipi "dobronamjerne" pi*kice, a u drugoj beskrupulozne mudonje. A eto, igra se i dalje nastavlja, a navijaci neka masu zastavicama i zapale baklje. Ta prica nije za mene.

S druge strane, ako Jurcicev posao nije da izmislja toplu vodu, vec da bude operativas Sabora, onda ti problemi vise nisu znacajni. No opet, on cesto isfurava price ala MOJ program i slicno, sto me navodi na pomisao da lik ipak puca na mjesto koje mu nije namjenjeno (Murphijevi zakoni)

Ned, 15/07/2007 - 01:06 — ap

Zanimljivo je kako Račan i

Zanimljivo je kako Račan i iz groba vuče konce hrvatske politike.

Ti si se bunio na moje tvrdnje prije o tome a vidiš do kuda je doguralo. Ovo su ti Čačićevi propagandisti i kad ovako briju o partnerskom SDP-u koji ih je digao iz mrtvih (s 8 zastupnika na 2 g. 2000) to znači da im je Račan uspješno nasapunao dasku.

Gale, imao sam dojam da ćeš ti biti jedan od rjetkih koji se koliko toliko snalazi u tim nepredvidivim zabavnim djelovima.

Ned, 15/07/2007 - 13:42 — grgo

Kome je u stvari Račan

Kome je u stvari Račan nasapunao dasku, vidjet će se na kraju. Moglo bi bit da se po njoj posklizne sam SDP, ako ne budu imali većinu u parlamentu. HNS-u je svejedno. S njihovih 6% oni ne gube ništa, za razliku od SDP koji gubi sve, a najviše vjerodostojnost. Sujetni tipovi poput Račana skloni su sapunjanju daske svojima. Prvi put je to učinio kad 2003. nije dao ostavku i kad je (nakon više puta najavljivanog odlaska iz politike) sebe nametnuo kao premijerskog kandidata po drugi put. To je SDP-u oduzelo 3 godine pripreme mlađeg kadra (možda i boljih od Milanovića) za lidership. Ali ne, prije smrti je učinio zadnju pakost svojim ljudima i ostavio im u politički amanet Jurčića koji može biti sve samo ne socijaldemokrat. Toliko o sapunjanju iz groba.

Grgo

Ned, 15/07/2007 - 14:06 — ap

Nejasno je s tim Jurčićem.

Nejasno je s tim Jurčićem. Zadnjih dana izgleda da nema pojma ni o čemu i gdje pipne katastrofa. To ti po našoj magarećoj psihologiji, u kombinaciji sa vjerodostojnošću konkurencije, donosi glasove.

Da li je Račan na to računao pitaj boga. Vjerojatno je kalkulirao, pa cijeli život je upravo to radio. Ad HNS-a i Čačića je dobro znao da oni neće birati sredstva kako porasti na račun njegove firme.

Uto, 17/07/2007 - 09:34 — grgo

Ad jačanja firme HNS na

Ad jačanja firme HNS na račun Račanove firme: HNS je jačao u vrijeme kad su Račan (i njegova firma) impotentno inzistirali da on bude drugi put premijerski kandidat SDP-a. Na toj varijanti bi rejting podizalo i malo dijete, koliko je bila iritantna za veći dio biračkog tijela.

Sad kad su si izabrali Milanovića, vraćaju im se glasovi koji su prije išli HNS-u. To je cijela priča. Ako im to propadne zbog lošeg vladanja Jurčićevog tima eksperata (to će biti teško, jer dolazi vrijeme prijema u EU, što će samo po sebi donijeti pozitivne efekte), onda možda ljudi shvate da je Čačić bio bolje rješenje.

Grgo

Uto, 17/07/2007 - 10:09 — ap

Grgo, Čačić i Vesna

Grgo, Čačić i Vesna Pusić su straanku pod vodstvom počasne predsjednice sa 8 zastupnika i nizom istaknutih osoba doveli 2000.g. na stranku sa 2 zastupnika, i ta 2 u nečem kao koalicija sa HSS-om i IDS-om. Onda im je Račan omogućio da i bez ikakve procedure njihov čovjek odmah postane direktor INA-e i zatim mimo bilo kakve političke logike (jer su birači dali ogromnu većinu glasova koaliciji SDP-HSLS a njima 5 x manje pa su ih birači htjeli izvan vlasti), veoma nesrazmjerno velik udio u vlasti, koju je onda spašavala frakcija HSLS-a (Radoš, Libra), u vezi čega je Račan opet izveo manevar tako da im je utapanje u HNS bio jedini izbor. Dakle, sa više koraka koji se tiču najosnovnijih političkih činjenica (izbori, vlast, održanje Vlade, upravljanje državnim novcem i poslovima) Račan je prekršio sva pravila u uzdizanju HNS-a i tek potom slijede usponi i padovi Zagreb, ovi odnosi itd.

Da nije Račana, vjerojatno se više rasprave o HNS-u ne bi ni vršile, tako je bila odlučila politička arena.

Uto, 17/07/2007 - 10:42 — grgo

U Hrvatskoj su političke

U Hrvatskoj su političke prilike takve da se ljudi moraju najčešće odlučivati između dvije krajnje suprotstavljene opcije (za ili protiv nezavisnosti; ustaše ili partizani; balkanske asocijacije ili autarkija, domoljublje ili izdaja; itd.itd.). U nas još nema stanja u kojem se ljudi opredjeljuju između liberalizma i socijaldemokracije. Mi na političkoj sceni imamo jednu anomaliju (HDZ) koja proizvodi trajno opsadno stanje za koje je Carl Schmitt vjerovao da je sama bit političkog - podjelu na prijatelje i neprijatelje.

Ne treba tu nikakve posebne mudrosti pa da se vidi da su Račan i Tuđman bili personifikacije tih dvaju polova. Sudbina trećih ili četvrtih ide uz struju tih podjela ili niz struju. 1999. je koalicija startala kao koalicija 5 ili 6 stranaka. Za njezino formiranje isključivo su zaslužni Vesna Pusić, Vlado Gotovac, Banac, Kovačević (uglavnom antituđmanovski intelektualci koji su željeli promjene). Račan jednostavno nije bio tip za to. On je više volio i više mu je pasala hladovina opozicije (nisu ga uzaludno smatrali tipičnim apartčikom). Ali kad je već dotle došlo i kad su vidjeli da je narodu dosta HDZ, Račan i Budiša (a možda i obrnuto, ne bih se čudio) su iskoristili trenutak i dogovorili samostalni nastup. Druge su ostavili na cjedilu.

Da se razumijemo, (u svjetlu gornje definicije političkog C. Schmitta) to je rezultat specifičnosti političkih odnosa u Hrvatskoj - u tom trenutku je neprijatelj bio HDZ i narod mu je pokazivao palac dolje, izražavajući želju čak i za likvidacijom pljačkaške stranke. Račan je znao da kao sljednik SKH ne može štititi bokove od optužbi za komunjarstvo, a Gotovac, Pusić i Banac su bili malo previše lijevo, pa si je za tu svrhu uzeo Budišu. On je mislio da će to sedirati Hrvate kad budu morali zaokruživati njegovo omraženo komunističko ime na glasačkom listiću. I upravo to se i dogodilo.

Ali to apsolutno ništa ne govori o HNS, LS, IDS, HSS. Oni su marginalne stranke koje narodu samo smetaju u uživanju promatranja gladijatorske borbe na život i smrt između dva glavna politička aktera. A što se tiče imonovanja njihovih ljudi na neke položaje - pa Račan je bio poznati poštenjak, morao je nagraditi one koji su 1999. godine najavili preokret svojom povijesnom rečenicom (nažalost zaboravljenom) _ "Od sada s HDZ-om možemo razgovarati samo o načinima predaje vlasti!"

Da nije bilo toga, možda ni on ni njegova uzdanica ne bi došli na vlast. Toliko.

Grgo

Uto, 17/07/2007 - 11:31 — ap

Nisam profesionalac ali bih

Nisam profesionalac ali bih i ja s rubnim uvidomm u stvar mogao uspješno prikazivati i dokazivati da to što jest i nije, pogotovu birači a i npr. da su ti "antituđmanovsski intelektualci" u ključnim situacijama (npr. izbor gradonačelnika Zagreba 1996.g.) bili kočničari promjena te da u puno toga nisu lijevije nego desnije od Budiše i Račana pa i samog Tuđmana (npr. potpuno oslanjanje na tzv. tehnomenadžere, što je u našim uvjetima klasična desničarska katastrofa, s tim u vezi nije bez veze što je Šuvar razglabao o ljevica=desnica). Ne mislim potpuno tako, samo ukazujem na neke detalje, a globalno je velikom broju aktera veoma poznato da su zakazali skoro u svim trenucima, a sve skupa je aktualno i bitno prije 1990.g.

Npr. kad su sve snage 1990.g. maestralno i namjerno podržale tzv. Markovićevu reformu i kao keks sav kapital društvenih stanova u privatni kapital desetine građana, više nemaju legatimaciju ni za kakvu političku i društvenu poziciju, jer to nigdje u svijetu ne postoji kao takvo a u našim uvjetima je čvrsta potvrda elitne (ne)svijesti grabeži i lupetanja ispod bilo kakvih hrvatskih kriterija.

Uto, 17/07/2007 - 14:40 — sm

A bi li ti kao profesionalac

A bi li ti kao profesionalac malo pojasnio ovo:

Za njezino formiranje isključivo su zaslužni Vesna Pusić, Vlado Gotovac, Banac, Kovačević (uglavnom antituđmanovski intelektualci koji su željeli promjene). Račan jednostavno nije bio tip za to.

Nama amaterima prosvjetiteljstva nikad dosta.

Kako tumačiš da najzaslužniji u koaliciju unesu i do 80% manje nego su imali prije?

Kolega amater "ap" ti je ukazao na pad s 8 na 2 zastupnika i na ipak neku ulogu amatera Budiše i Račana.

Kako to da najzaslužnije nisu prepoznali i birači?

P.S. Krivo mjesto komentara, odnosi se na grgin gornji.

Sri, 18/07/2007 - 11:42 — grgo

Čemu sarkazam u

Čemu sarkazam u komentaru?

Jedino na što sam htio ukazati je da se za analizu i razumijevanje političkog u Hrvatskoj ipak treba ponešto znati i o znanosti o politici. Zanimljivo je da u nas ljudi vole razglabati o politici (ili o nogometu), a da ih pritom nimalo ne brine što njihova politička opredjeljenja (ili emocije povezane s njima) u bitnome određuju njihova gledišta. No to samo po sebi i ne bi bio neki problem, da ti isti ljudi sebe ne smatraju krajnje objektivnima.

Na primjer, čitajući Tvoje komentare sm, primjećujem tu vrstu neobjektivnosti kad je u pitanju SDP (imam dojam da bi ti branio premijersku nominaciju "štapa sa šeširom" pod uvjetom da je iz SDP-a). S druge strane, dijelim Tvoju kritiku HDZ-a i neke druge izražene svjetonazore. ap-ova fenomenologija hrvatske zbilje me oduševljava kao i pojedini zaključci koje iz nje izvodi. S druge strane, ne mogu ne primijetiti izvjesni nihilizam koji, po mom sudu, služi prikrivanju neke druge vrste ogorčenosti. Ona pak dođe do izražaja u vidu krajnje neobjektivnosti kad se u komentarima netko dotakne ap-ovih dogmi o Budiši ili HNS-u.

E sad, odgovor na Tvoje konkretno pitanje. kako tumačim pad HNS-a u izborima 2000.? Iz mojeg komentara bi se dao iščitati odgovor, ali očito da nitko nema vremena (a zašto i bi?) udubiti se u nj.

Gledaj, kad imaš političko tijelo koje je određeno podjelom na "prijatelje" i "neprijatelje", kad se izbori svode na "naše" i "njihove", a glasovanje ZA nekog na glasovanje PROTIV drugog, onda treće, četvrte ili razne marginalne strančice po zakonu velikih brojeva (u izbornim sustavima jedna primjena tog zakona je poznata i kao d'Hondtova metoda - krajnje pojednostavljeno to je kada se neki glasovi pribrajaju nekom kome nisu originalno dani) jednostavno ispadaju iz igre. U tako podijeljenom političkom tijelu na taj način nastaje bipartizam.

Na prvim izborima glasati za HDZ značilo je glasati protiv komunista koji su nedemokratski vladali 45 godina. Svi mi koji smo tada glasali za neke treće opcije bili smo, nakon početnog oduševljenja demokracijom, pomalo razočarani kad smo shvatili da su naši glasovi izgubljeni. Većinski izborni sustav ipak je, međutim, omogućio relativno dobru zastupljenost stranke SKH-SDP u parlamentu. Za vrijeme rata bilo je prirodno da političko tijelo bude jedinstveno, jer je neprijatelj prepoznat u agresoru. U tim vremenima je SDP bio sveden na svega nekoliko zastupnika/zastupnica (dijelom i zbog uvođenja razmjernog sustava glasanja).

1999. došlo je ponovno do polarizacije u smislu da se političko tijelo podijelilo na one koji su bili za PROMJENE (sjećate se tog slogana), što je prevedeno značilo protiv HDZ-a. Ni jedna opozicijska stranka nije se usudila (iz raznih razloga, a Ti nagađaj kojih) nastupiti samostalno protiv HDZ-a. Formirana je koalicija malih, jedne veće i jedne relativno velike stranke. Kad je i njima postalo jasno da je narod u velikoj većini protiv HDZ i da samo to raspoloženje donosi vlast praktički u krilo, formirana je izdvojena koalicija (o njezinim razlozima sam ponešto govorio u gornjem komentaru). Sasvim je bilo logično da se u tako polariziranu situaciju pred birače stavi izbor HDZ ili SDP/HSLS. I zaista je pravo čudo da su ostali uopće nešto i dobili. Ti rezultati mogu se ispravno razumijeti samo ako se, dakle razumiju bitna određenja političkog u konkretnoj situaciji.

2003. imamo manju polarizaciju političkog i tu se mogla vidjeti veća raspršenost glasova te su i manje stranke dobile respektabilni broj glasova i odgovarajući broj zastupničkih mandata.

Želim reći svoje osobno mišljenje. Držim da je upravo HDZ faktor polarizacije hrvatskog političkog tijela. Ako malo bolje pogledate to je jedina od relevantnih političkih grupacija koja nema nikakvu tradiciju u hrvatskom političkom tijelu. Narodnjaštvo, pravaštvo, socijaldemokracija, seljačka stranka imaju duboke korijene u hrvatskoj političkoj povijesti. To su stranke koje zaista pripadaju (ili mogu legitimno reprezentirati njihove interese)pojedinim segmentima hrvatskog biračkog tijela: HSS predstavlja poljoprivrednike, HSP sitne obrtnike i male poduzetnike i jedan dio tehničke inteligencije, HNS krupni kapital, menadžere, i jedan dio inteligenicje, SDP radništvo, mladež i jedan dio humanističke inteligencije. Koga predstavlja HDZ? Oni će reći: cijeli hrvatski puk. Dakle, oni koji ne glasaju za njih su protiv hrvatskog puka. Kad tako postavite stvari, automatski dijelite političko tijelo nacije na prijatelje i neprijatelje (i sve one podjele u hrvatskom narodu koje uz to idu).

Biračko tijelo u takvoj situaciji može prepoznavati najzaslužnije za pozitivne promjene u društvu, ali ono također zna da je stanje IZVANREDNO i da se mora opredijeliti za njih ili za nas. Ili drugim riječima: ako dam svoj glas najzaslužnijima, možda će na vlast doći/na vlasti ostati njihovi a ne naši. Dakle radi se o dobro poznatim zakonitostima političkog definiranog na Schmittovski način (prijatelj/neprijatelj), a ne o političkom kakvo funkcionira u nepolariziranim/pluralnim političkim tijelima gdje se razmatraju programi i ideje u uvjetima mogućnosti da sve one istovremeno egzistiraju u društvu.

Nadam se da sam barem malo pomogao da se ovaj problem razumije.

Grgo

ps
u svom komentaru sam rekao da su Gotovac, Pusić, Banac i drugi bili "previše lijevi". Evo baš u toj mojoj omašci (hvala, ap, na idirektnom ukazivanju na to) se vidi paradoksalnost te polarizacije. Podijela na lijeve i desne u Hrvatskoj je išla ovako: oni koji su bili za suradnju s Haškim sudištem su bili "ljevica", a oni koji su bili protiv "desnica". Ili drugi primjer, oni koji su se zalagali za građansku državu bili su etiketirani kao ljevica, a oni koji su zastupali nacionalnu državu su bili desnica. Ne treba ni spominjati da se podijela na ljevicu i desnicu u Evropi događa (ako još uopće) po sasvim drugim osima.

Sri, 18/07/2007 - 23:23 — ap

Grgo, za poštovanje su

Grgo, za poštovanje su tvoje analize ali već mnoštvo prosječnih birača zna da u skoro svim tim strankama iza HDZ-a i SDP-a nema niti jasnog znaka volje za profiliranje kako si ga ti izložio, da to nije slučajno nego potpuno jasno i interesno profilirano uglavnom po modelu "vođa i interesa" koji to prilagođavaju svojim potrebama koje opet nisu dosljedne, nešto slično nogometnim klubovima i raznim drugim društvenim pojavama (poslovi također).

U tom smislu ja nisam pobornik Budiše i HSLS-a nego samo podsjećam na činjenicu da su kroz zaboravljeni slijed HSLS-a kao odlučujućeg aktera i treće stranke odigrane mnoge utakmice koje su potvrdile politička ponašanja i donijele razvoj događaja sustavno protivan biračkoj volji i mogućnostima. Vlast se je sustavno formirala, grupirala i provodila protivno biračkoj volji. Stranke nikada nisu sustavno poštivale rezultate izbora pa ni same sebe.

Ad HNS-a, kamo sreće da su profilirani. Ne samo da nisu politički i programski, nego u svakoj prilici kad bitno sudjeluju u vlasti sami sebi prave veću zbrku nego što je to radio HDZ, čak i osobnim poslovima i najzainteresiranijim točkama vođa. Ne samo Čačić, nego skoro još više Vesna Pusić i počasna predsjednica su u svakoj bitnoj praktičnoj prilici postupile suprotno od onoga što koncipiraju i teoretiziraju. To se valjda da objasniti Vesninim rječima kad je Račan umro - on je jedini imao iskustva i svi mi smo se oslanjali na njega. To je poraznije nego Šuvarevo "Tito je bio jedini političar a svi mi drugi nismo mogli rješiti niti nebitne rutinske stvari" ili bijesdrugi podjela na državnike i "stoku sitnog zuba" u kojoj je Vesna upala u državnike a Čačić nije. Bolje je ne navoditi konkretno Zagreb, pa i Split. Slično je sa HSS-om, HSP-om i drugima. Nije važno šta ja mislim. Odigrano je puno toga i zbilja je vrijeme za obrnuto, da i te stranke i vođe malo stvarnije zapjevaju a i struke po područjima da se malo stvarnije pozabave impresivnom zbiljom.

Naš položaj, stanje, naslijeđe i perpsektive su složenije. Malo zbiljskije i ozbiljnije bavljenje se i onako ne može izbjeći. Više ne ssamo da nema smisla da pojedinci uzgred uz svoje profesionalne poslove moraju rješavati više toga nego što to obave cijeli politički i profesionalni sustavi nego to više i nije moguće, to su pojedeni sladoledi. U mojim napisima se deformirano odražava nekih 1 % puno složenije moje zbilje a ja sam samo djelić. Možeš samo zamisliti koliko toga je još na toj drugoj zapuštenoj strani medalje. Gdje god se takne čaše su prepunjene i provalija između asptrakcije i zbilje sve veća. Neka sada već čudna nesvjest struji po javnim strukturama.

U tom smislu vjerodostojnosti izbora više skoro da i nema i kriteriji postaju po logici da li ima ikakve šanse. Tu i HDZ (i bilo tko) ima šanse, pa i gdje im ne ide, kao npr. u Splitu gdje je njihov pali gradonačelnik bar pokazao neki smisao za nešto u zbrci bez globalne orjentacije koja puzi preko 30 godina, slično kao Bandić u Zagrebu.

Sri, 18/07/2007 - 16:04 — sm

Sarkazam zato jer jasno

Sarkazam zato jer jasno odijeljen od bezobrazluka predstavlja legitiman stil izražavanja. :)

Upotrijebio sam ga isključivo jer si u raspravu unio etiketu amatera što držim neprimjerenim. Malo tko ovdje za malo koga zna tko je i čime se bavi pa je naslov amatera nasumično ciljanje, a u slučaju promašaja može biti i uvredljiv, pogotovo ako ide zbog neslaganja s nečijim stavom. Drugim riječima, nazvati nekoga amaterom nije argument.

Slažem se ja sa svim što si napisao osim sljedećeg:

Na primjer, čitajući Tvoje komentare sm, primjećujem tu vrstu neobjektivnosti kad je u pitanju SDP (imam dojam da bi ti branio premijersku nominaciju "štapa sa šeširom" pod uvjetom da je iz SDP-a).

Obzirom da se radi o odluci da se razdvoji funkcija premjerskog kandidata i predsjednika stranke, zašto je neobjektivno ne složiti se s tobom da je to pogrešan izbor?

Ponudio sam argument, a također i neki drugi komentatori, da se radi o jačanju parlamentarizma, odnosno uloge Sabora koji je trenutno na najnižim granama od početka hrvatske samostalnosti. Da ne razrađujem dalje.

Da je to dobro, može poslužiti i argument biračke potpore, pa i pojedini komentari profesionalnih analitičara.

Naravno da je legitimno i ne složiti se s time, ali treba ponuditi argument drugačiji od "ne bu to išlo". Da li će ići ili ne, tek je za vidjeti. No, vrlo je teško sporiti to kao dobar i poželjan model, bez obzira koliko tko poznavao političku teoriju pa i praksu.

Može se Jurčić nekome sviđati ili ne, ali on je SDP-ov legitiman izbor i jedino će ta stranka snositi posljedice svoje odluke, bile one dobre ili loše.

Kao zagovornik opcije jačanja parlamentarizma, a to je i po Ustavu, ne smatram se neobjektivnim jer podržavam.

Sri, 18/07/2007 - 11:59 — mrak

jedna od mojih obzervacija

jedna od mojih obzervacija je i to da je SDP politička stranka, a HDZ nacionalna stranka

to ukratko znači da SDP zastupa (ili bi morao zastupati) vrlo precizan pogled na život i životne vrijednosti, dok HDZ okuplja ljude oko nacionalnih tema što im daje "slobodu" da se ponašaju u političkom smislu kako im god pada na pamet

nacionalne stranke su se povijesno gledano uvijek pokazale kao negativni igrači (bacimo pogled samo preko istočnog plota pa će ti sve biti jasno)

s druge strane, neosporna je činjenica kako je HDZ pokretačka snaga nacionalne kohezije tijekom početka devedesetih i iako ja građane ove države smatram onima koje su hrvatsku stvorili, činjenica je kako je HDZ bio predvodio sve to skupa (što, ponavljam, ne znači da je bilo koja druga stranka uključivo i SDP bila protiv toga ili dapače imalo manje zaslužna)

Sri, 18/07/2007 - 13:02 — grgo

Razumijem što hoćeš

Razumijem što hoćeš reći, ali ne bih se složio da ono što nalazimo kao agendu SDP-, HSS-a, ili HSP-a nisu nacionalne teme.

Ovo u zadnjem pasusu je točno percipirano i spada u jednu od onih ironija života kada lijek ima potencijal da postane otrov. Sjećam se da su HDZ mnogi tada karakterizirali kao pokret. Nisam se slagao s tom ocjenom jer sam bio sudionik društvenih pokreta i upoznat sa sociologijskom definicijom društvenih pokreta kao nečeg što po definiciji ne teži vlasti (recimo, društveni pokreti iz '70-tih su se pretvorili u nevladine organizacije i ta se sociološka definicija upravo na njih i odnosila). Čitajući, međutim, H. Arendt, upoznao sam se i s politologijskom definicijom pokreta koja glasi da su oni usmjereni (i u tomu uspijevaju) na destrukciju političkog tijela. To je Arendt dokazivala na slučajevima panslavističkih, nacional-socijalističkih i fašističkih pokreta. Ono što su ti pokreti u pravilu stvarali su bile autoritarne države.

Kad se radi o HDZ-u, danas mi je bliža politiologijska definicija pokreta, nego sociologijska. HDZ na čelu s Tuđmanom stvorio je autoritarni režim čije posljedice se i danas osjećaju prije svega u sferi politike. Ali stvari se ipak miču na bolje.

Grgo

Sri, 18/07/2007 - 13:12 — mrak

nominalno, svaka tema koju

nominalno, svaka tema koju politička stranka promovira je po definiciji nacionalna jer se odnosi na neki zemljopisno definirani teritorij koji okupira neka nacija :)

no SDP je u posljednje vrijeme krenuo s temama koje su izrazito vrijednosne prirode i koje promoviraju određeni politički pogled na svijet; dakle ideja o primjerice kapitalnoj dobiti i oporezivanju imovine je tipično socijaldemokratska tema; priča o dijaspori je s druge strane čisto nacionalna tema ali je istovremeno jedna od rijetkih jasno definiranih granica između HDZa i SDPa (ako njih uzmemo kao dvije najznačajnije stranke u državi)

s druge strane, HDZ nominalno provodi (neo)liberalističku ekonomsku politiku ali to je samo površinski tako (zato što primjerice ne žele širiti poreznu presiju, zagovaraju minimalni upliv na tržište i tome slično), no istovremeno operiraju s iznimno velikim repertoarom socijalno-populističkih mjera koje recimo počinju s inflacijom hrvatskih branitelja i invalida, ogromnim i vrlo neselektivnim socijalnim poticajima (recimo besplatni udžbenici pa čak i besplatno visoko školovanje), a njihov neoliberalni koncept pada u vodu jer država u BDPu sudjeluje s preko 50% i nema stvarne i vidljive namjere/napora u smanjenja tog postotka ili u reformi nabujale državne uprave...

HDZ je u stvari nacional-socijalistička stranka, a svoju demokršćansku orijentaciju koriste samo kao marketinški alat, no u svojoj biti oni nisu demokršćani niti po jednom kriteriju osim što su pripadnici europske pučke stranke

a to je i logično jer su kreatori HDZa u svojoj osnovi nereformirani komunisti koji su samo partijsku sljedbu zamijenili nacionalnim motivima, no modus operandi im je totalno neprimijenjen

sad but true, rekla bi metallica

Uto, 17/07/2007 - 12:28 — grgo

Nisi profesionalac i u tomu

Nisi profesionalac i u tomu jest problem. Analizirati politički sistem u Hrvatskoj iz pozicije rubnog insidera, bez poznavanja i razumijevanja temeljnih pojmova znanosti o politici, može biti zanimljivo (i vrlo često jest ne samo to, nego i na razini fakta i njihove interpretacije korektno) samo uz obilje sočnih detalja koji opet mogu eventualno biti koristan i duhovit doprinos antropološko/etnološko/sociološkim aspektima domaće zbilje.

Amaterima u razumijevanju političkog, međutim, uz sav napor da se prikažu objektivnima i uz svo naizgled hladno iznošenje detalja kojima žele prikriti manjak teorijskog znanja, tu i tamo ipak pobjegne pa im se ispod brašna pokažu dlakave šape. To bude tada kad shvate da u auditoriju ima i upućenijih od njih i da nisu svi opčinjeni njihovom svirkom, štoviše, da ima i onih koji znaju prepoznati i njihove dosta česte falšove.

Grgo

Uto, 17/07/2007 - 13:11 — ap

Pod profesionalcem sam

Pod profesionalcem sam mislio na onog tko se time bavi, stigne i mora egzistencijalno baviti a za analize i razumijevanje politike u Hrvatskoj jest nešto sasvim drugo. To drugo je, karikirano, kao i u svim područjima, profesionalci zakazuju i čak ključno kreiraju zamagljivanje i zakazivanje, ne baš slučajno nego interesno i po navici prilično sustavno i namjerno.

Profesionalne branše su logički duboko veći problem nego izloženiji političari, poduzetnici i razni izvršni akteri, a od tog ponašanja stradavaju najviše profesionalni stručnjaci koji u svim područjima rješavaju i drže kičmu stvari od potonuća. Čast iznimkama, ali ni hrvatska politološka branša se nije udostojila maknuti dalje od A za razna goruća politička pitanja. Npr. veoma relevantni autori su upozoravali, a mi praktičari znamo to masovno, da su bitne i sustavne odlike političkih i društvenih procesa, sa osnovnim u vezi, već preko 30 godina puzajući grabež i pljačka, neodgvornost i nerad u smislu guramo i čekamo da 100.-ti da to obavi a nas 99 to moderira tako da se izbjegnemo i potpisati da ne bi bilo, država kao nešto o čemu se grebe po površini itd. Takva praksa sustavno zaobilazi sve, nije ni najmanje samo politološka ili po nekoj drugoj disciplini nego ni sve discipline nisu dovoljne. Kad se ta zbilja poveže sa uobičajenim raspravama, skoro da nismo imali čast da kakav neprakticiraajući stručnjak može išta odgovoriti a u politiku i interese involvirani šute.

U zbilji imamo potpuno naopaku situaciju, radi osiguranja vitalnih radnih i drugih procesa rubnim dodirima i zahvaćanjima u trku moramo ad hoc improvizirati političke, društvene i druge postulate i rješenja za sprječavanje blokada do stupnja potpunih nemogućnosti, da bi nam se ponavljalo ti nisi ekonomist pa ne razumiješ ekonomsku teoriju, ne razumiješ politiku itd. Da, to je istina, samo društveno-političko-egzistencijalni život teče i na puno odigranih situacija masovno znamo da se te naše avangarde (čast iznimkama) još nisu odlučile na slabosti - za zbilja se početi suočavati s tim, na vrijeme a ne nakon 30 godina itd.

Problem je ujedno prešao sve fizičke granice, u sustavnoj praksi sve manje i manje ljudi sve manje zna o nužnim globalnim minimumima nužnim za održanje bilo kakvih sustavnih poslova i procesa, npr. Grad Zagreb, i svi se koncentriraju na svoj uski segment i interes treba, gori mi itd. te davež nešto malo preostalih. Pravo neznanje puzi desetljećima i sada gore od Jakuševca prelazi rubove tako da nikakva sanacija neće biti moguća.

Evo, umjesto načelne rasprave, za sve dobar poligon za odgovore - Zagreb. Kladim se da ni jedna struka po područjima ne bi uspjela elaborirati temu niti za dvojku, ne zato što su nesposobni nego zato što su prolupali s tim u vezi već prije 30 godina a do danas se nisu udostojili malo spustiti gard i pozabaviti temom. Npr. arhitekti i urbanisti su svečano najavili da će izići u komunikaciju s javnosti, ta prejavna struka, nakon što su definitivno otklizali na ne tako zahtjevnoj temi Donji grad. Šta profesionalni politolozi i političari, ekonomisti i drugi mogu reći na temu Zagreba?

Uto, 17/07/2007 - 13:05 — Skviki

Od silne teorije u politiki

Od silne teorije u politiki smo još uvjek u mulju. Kak bi bilo kad bi se malo i prakse upotrjebilo.

Ned, 15/07/2007 - 01:16 — gale

Moram priznat da ne

Moram priznat da ne povezujem pricu o Cacicu sa problemima koncepta Jurcic-premijer.

Ned, 15/07/2007 - 01:58 — ap

Ovaj post su plasirali

Ovaj post su plasirali "Drugi film", Čačićevi promotori. To ti je praktički Čačićev i HNS-ov službeni napad na SDP-ov izbor koncepta Jurčić premijer.

Obzirom da je te konce potegao Račan, sada ti Čačić i HNS napadaju Račana koji ih je podigao i sada, obzirom da se to napada, očigledno nasapunao dasku.

Ne znam bolje, valjda ti je sada jasno.

P.S. Kad sam prije jednom da Račan vuče konce a Budiša odlučuje, onda si se strašno ljutio.

Ned, 15/07/2007 - 13:39 — gale

Moze biti da je Drugi film

Moze biti da je Drugi film promotor Cacica, ali to je potpuno irelevantno, ako argumenti stoje.

Sad kad smo rijesili ovaj detalj, moram primjetiti nesto drugo, nesto sto cu vjerovatno ponavljati malo cesce i malo vise, nadam se u sve artikuliranijoj formi.

Nu, mozda je najbolje da prosljedim post sa foruma mladih SDPa. Taj post je na tragu zeljene artikulacije jeli.

http://www.fmsdp.org/forum/viewtopic.php?p=12087#12087

"Ovako ti ja vidim stvar. SDPovci u klasicnoj maniri pickastosti ne usudjuju se suociti sa temeljnim problemom ovog drustva, a to je da je drzava i dalje taoc kriminala, korupcije, nepotizma, ali kriminala prije svega.

Spomenut cu par primjera kako bih oslikao ovaj problemcic. Ibrahim Dedic je ubijen pred kucnim pragom, video kamera je snimila egzekutora, kuloari znaju tko stoji iza svega, ali interesi ne daju da se stvar rijesi.

Nino Pavic je ostao bez svoje X5ice opet pred kucnim pragom, opet se sve zna tko stoji iza svega, ali se stvari ne rjesavaju. A pazi Nino Pavic u svojim rukama prakticki drzi javno mnijenje Hrvatske dovoljno za sprovedbu bilo kojeg blitz kriega.

Unuk vjecnog UDBAsa, Kolja, vozi okolo Labordzinija, propucava eipu i dobro se zabavlja. Najblizi suradnici Stipe Mesica, likovi koji i dalje drze tajne sluzbe su ubojice (istina politicki egzekutori, ali sta ces sad, ne bi me cudilo da u ovome drustvenom kaosu isti organiziraju i pokoji reket i slicno) i kriminalci (Perkovic, Bagic), a mracnjaci ala Rebic i dalje harace zakulisnim scenama.

U toj prici paradigma Vesne Balenovic nema prodju, jer svima je jasno koliko je sati, pa narod onda niti ne registrira detalje poput Sanaderovih satova, ili sitnih propusta od par milijona Eurica, javnosti to nije niti najmanje bitno. Jer zna se koliko je sati. I zna se kako stvar ifunkcioniraju.

I sta tada imamo? Imamo znaci potpuno nesredjeno stanje u drzavi gdje navodni silovatelji bez problema ostaju suci Ustavnog suda, gdje je guranje prsta u anus izjednaceno sa rukovanjem, gdje je najnormalnije da tajne sluzbe sluze iskljucivo za privatne obracune, gdje je najnormalnije da samo tu i tamo neki autsajder izvisi iz globalnog dila drzavnog haraca, u toj jednoj prekrasnoj situaciji mi imamo pickice koje ce sve to ostaviti po strani, jer nemaju muda da se suoce sa stvarnim problemima i gdje onda klasicno streberski biflaju svi skupa kako ce mjenjanje pet zakona promijeniti ovu opcu drstvenu izopacenost.

A nece. Da imas muda Stefan, ovog bi trenutka to i sam prizno, ali Strefan je danas blijeda kopija onog Stefana koji je razbijo stijene koje bi mu se nasle na putu, Stefana kojem se nisu usudili nista niti spocitati, bez obzira na stvarno stanje stvari.

I sta sada? Imamo ekipu kojoj fali pokoja daska kognitivnog karaktera, ekipu koja bi tesko mogla i odgajati djecu u vrticu zbog opceg nerazumijevanja stanja stvari, da sada repetitivno ponavlja izrecene rijeci vrlog fah idiota koji je uistinu po svemu sudeci maksimum koji ovaj SDP moze ponudit.

Hvala i dovidjenja."

Za kraj, nemjenjeno samo za tebe ovaj put Ap, moram primjetiti da je pokusaj bijega od stvarnih problema ovog drustva na posljedicne probleme, nesto za sto sluzi koncept Jurcic-premijer. U svakom slucaju, vec rekoh, to je za one koji nemaju muda da se suoce sa stvarima koje je nuzno rijesiti ako zelimo stvoriti zdravo gradjansko drustvo.

Jasno, ovdje nisu bitna samo muda, bitno je i da u toj prici nisu dodirnuti interesi, sto je relativno rijedak slucaj svuda, pa tako i na ovome sajtu.

Ned, 15/07/2007 - 10:50 — KPG

Ja to ne doživljavam kao

Ja to ne doživljavam kao kazalištarac "ap". Razumljivo.
Nit je Račan dignuo HNS (ako je, izbori će pomesti HNS sa scene i stranka će nestati), nit je Drugi film Čačićeva pipa prema nekome ili nečemu. Čini se da tamo sjede pametni ljudi kojima je stalo do promjene u društvu. Jasno, piknuli su u osinje gnijezdo, no bolje da su to učinili jednim ovakvim kritičkim osvrtom nego nekim tenkovskim napadaom. Nije mi jasno za koji vrag vi SDPovi pokušavate prikazati ovaj tekst kao napad na SDP? S druge strane, zar imate tako kratko pamćenje? Tko je kome nudio koaliciju? Pogotovo u "opasnim" izbornim jedinicama? Ok, no, neka izbori prođu, neka građani odluče. Sudar Milanovića, Sanadera i Čačića na listama. Iza svega izlazi Jurčić i postaje premijer. Lako moguće, samo u slučaju da pola od njih koji budu glasali daju glas tom novom liku, liku koji će "promijeniti baš čitavi svijet". U protivnom, treba računati na strančicu. Da, moguće da će na ovim izborima ljudi glasati za modnu reviju, a ne programe. Toga me i strah.

Ned, 15/07/2007 - 20:22 — kradem

Sudar Milanovića, Sanadera

Sudar Milanovića, Sanadera i Čačića na listama.F***** Blair Witch Project pod nazivom "personalizirana kampanja" je princip koji dovodi do:Da, moguće da će na ovim izborima ljudi glasati za modnu reviju, a ne programe. Toga me i strah.

Zasad mi je u ovoj kampanji najveća dubioza HNS-ovo prigovaranje SDP-u na isticanju njihova člana kao premijerskog kandidata (što će on i postati, eventualno ima konkurenciju, jako slabu, u Sanaderu, ostali imaju šanse kao i Dinamo osvojiti Ligu prvaka dogodine), a istovremeno forsiraju, sa svojih 5-7%, svog kandidata na to mjesto. Dalje, gore komentar navodi kako ljevica nije zadovoljna Jurčićem (valjda zbog slušanja glazbe), a bila bi Čačićem. Ako netko vjeruje u to, onda ja tvrdim da ista ta ljevica mrzi Čačića iz dna duše kao što mrzi sve tajkune u državi.

Kiseli krastavci se beru, još imaju vremena od Prepotentne stranke postati stranka koja izgleda jedina ima kalkulator za pobrojati branitelje kako spada.

Ned, 15/07/2007 - 20:53 — grgo

Jurčić naprosto nema

Jurčić naprosto nema kapacitete političara niti premijera. Ljevica bi bila zadovoljna Milanovićem.

Grgo

Ned, 15/07/2007 - 21:39 — kradem

Jurčić naprosto nema

Jurčić naprosto nema kapacitete političara niti premijera.I narodu, a kamo li ljevici, je šminkera preko glave.
Ljevica bi bila zadovoljna Milanovićem.S njime su postali zadovoljni kad im se postizborno u medijima i na ulici potvrdilo da je to dobro za SDP. Isto će biti i s Jurčićem, a još kad im se objasni da je to njihova jedina šansa za samostalno upravljanje Hrvatskom, postat će zaluđeni.

Ned, 15/07/2007 - 20:55 — mrak

kako se mjeri taj kapacitet?

kako se mjeri taj kapacitet? na čemu se manifestira sanaderov kapacitet da bude premijer?

Ned, 15/07/2007 - 22:04 — ap

Od Tita (i prije Tita) na

Od Tita (i prije Tita) na ovamo da dobro uigra dvojnu igru, sa svjetom uskladi tako da im odgovara (u biti se prilagodi) a na domaćem terenu demagogiju podešava tako da može vladati.
To je opći obrazac, nije hrvatski specifikum. Tako teku demokracija i promjene u Hrvatskoj. Bitne vanjske i unutarnje snage nemaju razloga za promjenu toga obrasca, osim ako ih se ne prisili.

Ned, 15/07/2007 - 13:45 — gale

Programi bez volje su

Programi bez volje su prazni, a na nasoj sceni volje je taman dovoljno da se ekipa svake 4 godine lagano nasminka i evetnualno nabavi neku moderniju protezu.

Ned, 15/07/2007 - 12:13 — ap

Moj komentar je bio

Moj komentar je bio objašnjenje gale-u, legendarnom impotentnom kritičaru i predvodniku imaginarnih snaga promjena, neke vrste broja 1. U obraćanju tako nečemu se izražaj naravno podređuje takvoj pojavi.
Ja jesam u nekoj dalekoj kazališnoj vezi. Nisam SDP-ovac, nisam uspio nikad doći niti do prave navijačke pozicije ali mi nisu strana upetljavanja kao čovjeka iz publike, prvenstveno radi bolje i zanimljivije igre. To je možda deformacija baš od tih nekih kazališnih upliva, samo je rječ o nekim nekonvencionalnim i prilično otvorenim uplivima. Tako je meni zanimljiva mogućnost i da premijeri postanu Čačić ili Đapić kao treći ili tko zna tko (velika koalicija), kad se možda bude lomilo i u drami opcija izbjegavanja novih izbora prevagne.

Zanimljivo je ovo težište na programima. Ne stignem, ali sigurno bih mogao organizirati dobivanje nekih 50-tak besplatnih programa boljih od ponuđenih i izrađenih od strane vjerodostojnijih igrača. Hoću reći da smo desetljećima u inflaciji programa i da se radi o tome da se neki djelovi promjene. Ne samo da tek tako naznačavam nego znam da o mnogim velikim dubiozama stranke i akteri nemaju pojma, čak i kad su im teme bliske. Npr. Čačić nema pojma kave su hdz-ovci, sdp i on napravili štete trasama auto-puta iznad Šibenika, kroz Karlovac i iznad masleničkog mosta, o komunalnoj infrastrukturi i stanovima za što je bio uspješni ministar. Drugi imaju pojma još manje od njega a radi se u dubiozama u kojima plešu milijarde i koje dugoročno veoma nepovoljno djeluju na bit društvenih i ekonomskih kretanja u Hrvatskoj, kao pojava "guranja pod tepih" i trošenja krivog trošenja enormnih prekomjernih novaca (puno gore nego brodogradnja i razno drugo).

Ovdje ti u vezi ovih naših komentara od odnosa HNS-SDP i slično možda zanimljivije bude kad gale shvati "drugi film" i ako pokrene te neke svoje stote imaginarne snage. Tu onda možda dobijemo nešto kao Alan Ford. Obzirom da je na ovim stranicama počeo operirati i čuveni G-njus, kojem su udarne opcije i stranke HSU i DSŽ a druge ga iskreno smetaju, postaje zanimljivije (valjda će stranica izdržati te neozbiljnosti).

Sub, 14/07/2007 - 15:20 — G-news

Na zalost kod nas je sve

Na zalost kod nas je sve vaznije od gospodarske logike. Bar kad je u pitanju - gospodarstvo. Razmisljanja glasaca su mi sasvim misteriozna.Placanje u 60 dana bi odvelo u stecaj one nase najomiljenije kraljeve trgovine. Istovremeno bi razocaralo i banke koje kreditiraju male uvoznike i davaoce usluga istima. Da isplate ljudima place dok cekaju kao Godota svoja nenaplacena potrazivanja od ovih velikih.. Ni ne znajuci da su ona vec proslijedjena uz medijsku pompu vlastitih im novinara-biografa u tzv. "akvizicije u regiji"...

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content