Tagovi

Jučer u Parizu: Mali dogovor velikog značaja

I dok svi vodeći svjetski mediji vijest o jučerašnjem postizanju dogovora o klimi u Parizu, ističu kao vijest dana na naslovnicama i posvećuju mu opsežne kolumne kojima rasčlanjuju značaj ovog važnog događaja, mediji u Hrvatskoj, barem oni digitalni koji su mi dostupni, o tome izještavaju oskudno ili nikako, kao da se radi o sporednoj crtici. Bez ijednog pokušaja ozbljnije analize o tome gdje je u tome Hrvatska i što učiniti da se ono što izgleda kao neizbježni trošak pretočiti u radna mjesta i rast. A kako i ne bi, kada u Hrvatskoj politici i široj javnosti prevladava ”laid back” odnos prema pitanju klimatskih promjena, kao da se radi o nekoj drugoj planeti, a javnost se kao omađijana tjednima zabavlja bizarnim ”pregovorima” oko podjele ministarskih fotelja.

Tekst koji prenosim iz jednih europskih novina, mali je doprinos ublažavanju te medijske praznine.

***

Dogovor o klimatskoj politici, koji su sinoć u Parizu nakon višegodišnjih usaglašavanja prihvatile 196 zemalja, predstavlja dosada najdalekosežniji dokument o tome kako zaustaviti klimatske promjene uzrokovane djelovanjem čovjeka. Iako je ovaj dogovor deleko od idealnog, pa i od dovoljnog,on ipak odražava da je Svijet pronašao način kako pojedinačne nacionalne doprinose rješenju ovoga problema povezati u jedinstveno nastojanje.

Pariški dogovor je istovremeno i slab i jak.

On sam po sebi NE osigurava zahtjev da se porast globalne temperature zadrži unutar 2 stupnja.

On NE obvezuje zemlje koje su veliki izvori CO2 na određene redukcije emisija CO2.

On NE osigurava potpuno financiranje ”zelenijeg” i robusnijeg razvoja zemalja trećeg svijeta.

On NE vodi k uvođenju globalnog poreza na emisije CO2, koji bi, inače, bio najjeftiniji način finaciranja ogromnih investicija u ”zelenu” tehnologiju i prijelaz na nisko-ugljično ekonomiju.

On NE propisuje pojedinim zemlja što moraju činiti.

S druge strane, Pariški dogovor potvrdjuje da se porast temperature mora održati unutar 2 stupnja i, štoviše, postavlja ambiciozniji zahtjev da se porast globalne temperature ograniči na 1.5 stupanj. Ovo posljenje znači da emisije CO2 praktično moraju potpuno prestati u drugoj polovini ovog stoljeća.

Ovaj dogovor predstavlja okvir za klimatske politike gotovo svih svjetskih zemalja.

Ovaj dogovor jača kritičnu interakciju javnih subvencija i privatnog kapitala, što može mobilizirati potrebne investicije.

Ovaj dogovor promovira inicijative za suradnju i povećanje iztraživanja ”zelenih” tehnologija na krupnom planu, što je odlučujuće za uspjeh u zaustavljanju klimatskih promjena.

I konačno, ovaj dogovor politički obvezuje svjetske zemlje da ojačaju svoje doprinose u borbi s klimatskim prmjenama.

Dakle, ne radi se o nikakvom čudu. Ipak, ovaj dogovor je puno više nego jedan obični korak na dugom putu. Otkada je Obama postao predsjednik USA., američka administracija je radila na potpuno novom pristupu medjunarodnoj suradnji za borbu protiv antropogenih klimatskih promjena. Odlučujuće je bilo pronaći okvir u kojemu se mogu naći i USA i Kina, kao dva najveća izvora CO2. To je dovelo do kotroverznog sloma ideje da bi jedan ovakav dogovor trebao obvezati samo razvijene zemlje.

Nakon fiaskoa u Kopenhagenu 2009 bilo je jasno da sve zemlje moraju doprinijeti, svaka na temelju svoje posebne situacije i razvojnog stupnja. Snaga tako izgradjenog dogovora ”odozdo” bila bi u tome što pojedine zemlje fokusiraju na ono što žele i mogu učiniti, a ne ono što ne žele. To znači da bi takav dogovor sadržavao značajno različite nacionalne strategije.

Pariški dogovor je upravo takav. On sadrži jednu manju jezgru o kojoj se sve zemlje slažu, dopunjenu s pojedinačnim nacionalnim doprinosima. Jezgra sadrži zajedničke ciljeve, dogovor o tekućem nadgledanju i reviziji klimatskih politika pojedinih zemalja, te o financiranju daljnjeg djelovanja. Tako je dogovor otvorio vrata znatno široj suradnji, a time i sveobuhvatnije ograničenje emisija CO2. To je nešto novo – samo po sebi povjesni napredak, iako je u samom procesu puno toga izostavljeno, kako bi se na koncu ipak došlo do dogovora.

S pariškim dogovorom stvorena je zajednička platforma koja je dalekosežnija od svega što smo dosada imali. On označava zajednički smjer i definira dinamički proces prema ambicioznijim koracima. Dokument je tako uobličen da omogućuje da se mnogobrojne inicijative i suradnje mogu razvijati svaka svojom dinamikom.
Poslovni svijet se više ne suprotstavlja i investitori istražuju mogućnosti koje se otvaraju velikim javnim investicijama u vezi s postepenim napuštanjem fosilnih goriva. Osim država, sada se i velike industrijske kompanije angažiraju na dosada nevidjenim interesom.

I upravo je taj angžman presudan. Dok je nekolicina u Parizu pregovarala oko formulacija teksta, deseci tisuća drugih učesnika konferencije su dogovarali suradnju na područjima ”zelenih” tehnologija. Pariška konferencija nije bila isključivo okvir za političke pregovore, nego i ogromni sajam trgovine i investicija.

Pariški dogovor pozitivno je prihvaćem širom svijeta, i to ne bez dobrog razloga. Uspjeh je sama činjenica da je, inače na bezbroj načina duboko podjeljeni svijet, postigao dogovor o tome što je činiti. To ne znači da će sutra koncentracija CO2 u atmosferi početi opadati. Ali, političkim naporom uspjelo se je okupiti volju za globalnom suradnjom, što je jedina nada čovječanstva.

Tagovi

Komentari

tekst dogovora

Kako dogovor nije obvezujući on se prije svega bavi s utjecajem na javno mijenje.
Glavne točke dogovora su:
1) Europska unija je obećala da će do 2030 smanjiti emisije stakleničkih plinova na razinu koja je 40 % manja od razine iz 1990. godine

2) SAD je obećao da će smanjiti emisije stakleničkih plinova na razinu koja je 26 % manja od one iz 2005. godine do 2025 godine

3) Brazil je obećao da će prije svega zaustaviti deforestaciju Amazone.

4) Kina je obećala da će povećavati razinu stakleničkih plinova do 2030. godine. Nakon toga je više neće povećavati.

5) Indija je obećala da će nastaviti povećavati razinu stakleničkih plinova, ali da će do tog povećavanja doći na ekonomski govoreći efikasan način.

Moje pitanje glasi:
Da li ste zadovoljni takvim sporazumom ?

Tko je glasao

Moje pitanje glasi: Da li ste

Moje pitanje glasi: Da li ste zadovoljni takvim sporazumom ?

Prenio sam na drugom dnevniku jedan sažeti prikaz. Moja opaska: Ocjene su, kako se i očekivalo, u cijelom spektru od očaja do euforije. Istina vjerojatno nije naprosto "u sredini", nego bitno ovisi o tome što ćemo činiti slijedećih godina i desetljeća.

Tko je glasao

...cijela priča je lijepo

...cijela priča je lijepo konstruirana e da bi se politički profesionalci nečim zabavljali do ionako očekivanog Malog ledenog doba koje bi trebalo nastupiti po AD 2030 i trajati do neke 2100te http://astronomynow.com/2015/07/17/diminishing-solar-activity-may-bring-...
...i trebalo bi ličiti na posljednje Malo ledeno doba između Ad 1400 i 1800te

...i usput iskoristili trenutne klimatske anomalije za guranje svojih globalnih agendi.
...u međuvremenu se svi, od Kine do zapadnih zemalja trude da ostvare kontrolu nad obradivom zemljom u zonama današnjeg tropskog pojasa.
...pa dok u medijima ide red "oh-tako-je-zrak-zagađen" stereotipa, pa onda red "CO2-arhineprijatelja čovječanstva"...pa "overpopulation" što će izist našu jadnu planetu, a bome i otežat´ i komplicirat´ vladanje njome, ...mimo interesa prolazi fakt da svega 2,5% svjetskih vodenih resursa je slatke vode...a svega 0,01% je upotrebljivo za agrarnu proizvodnju i humanu upotrebu. I da će za recikliranje i desalinizaciju u novim uvjetima trebati koristiti najjeftinije moguće izvore energije.
Sada su to fosilna goriva, uskoro možda fisijski reaktori...ali to sigurno najjeftiniji nisu sadašnji "obnovljivi" eoparkovi i fotovoltaika,
U vrlo bliskim uvjetima, energija neće biti ključna samo za prijevoz i industriju, za privredni rast, ...jeftini izvori će biti pitanje fizičkog preživljavanja.
A jučer neobavezno dogovoreni cilj neprelaženja 2° povećanja do ne znam kada? bit´ će to, po sili (prirodnog) zakona...i svi će veselo biti u pravu,

Tko je glasao

@indie

umberto eco bi rekao u foucaltovu njihalu

As the man said, for every complex problem there’s a simple solution, and it’s wrong.

Tko je glasao

...naravno da je svaka

...naravno da je svaka solucija za sebe "wrong" po prirodi stvari u tako raznolikom (i prirodnom i kulturološkom i političkom i razvojnom) okolišu kao što je naš planet.
...ali "Über-wrong" je uopće ozbiljno pomišljati da jedan dizajn solucije može dati ispravne odgovore gdjegod se aplicira. I da se reaktivno promatra situaciju u "petoljetkama". To mogu samo birokrati.

Tko je glasao

I da se reaktivno promatra

I da se reaktivno promatra situaciju u "petoljetkama". To mogu samo birokrati.

članci 49. i 50. dogovora daju nade da će se problem riješiti na najjednostavniji moguću način

49. Requests the Executive Committee of the Warsaw International Mechanism to establish a clearinghouse for risk transfer that serves as a repository for information on insurance and risk transfer, in order to facilitate the efforts of Parties to develop and implement comprehensive risk management strategies;
50. Also requests the Executive Committee of the Warsaw International Mechanism to establish, according to its procedures and mandate, a task force to complement, draw upon the work of and involve, as appropriate, existing bodies and expert groups under the Convention including the Adaptation Committee and the Least Developed Countries Expert Group, as well as relevant organizations and expert bodies outside the Convention, to develop recommendations for integrated approaches to avert, minimize and address displacement related to the adverse impacts of climate change;

uporabom "climate change task force one". čitaj, jedno UN 2.000 birokrata više.

Tko je glasao

...uskoro možda fisijski reaktori

treba biti:
"...uskoro možda fuzijski reaktori", ehm,

Tko je glasao

Motor novih vozila se gasi na semaforu

Hybrid taxi se sam pali na stajalistu.inace se pokvare. Kao maloprije moj taxi. Zeleni su nas opominjali da gasimo motor kada stojimo. Ocito su stvari komplexne . Uglavnom je bio mehanicar i popravio. Naredio: ne gasi hybrid na taxi-stajalistu. Sad je sve u redu i idemo u nove radne pobjede....

Tko je glasao

Za koji dan cu imati 50 godina

Upoznao sam svakakvih ljudi. Evo bas mi se pokvario 5 mjeseci hybrid taxi. Ali vjerujem da postoje i dobri bogati i mocni. Postoje i zli, ali zlo ima razlog. Kao sto su nacisti voljeli vise svog psa nego dijete Einsteina itd. Dajmo samsu ovom dogovoru, mnogi sute ali vjerujem da mnogi mnogo vise znaju, nego nam objave. Vjerujem g. Ostricu ali razumijem i sjenku i hlad i robota. Mozda nam treba reci potpunu istinu, bez obzira koliko je teska. Sjecam se malo tog Kryptona iz Supermana. Ako samo mali broj moze prezivjeti, ili moramo pobjeci odavde. Barem pokusati, barem nada...
Sretno

Tko je glasao

Obična proizvodnja pristanka

Inicijatori konferencije su G7 kroz UN kao preteću globalne vlade. Još da me netko uvjeri da najbogatiji to rade zbog empatije prema čovjeku a ne svojih hapačkih interesa. CO2 je NWO paradigma bez stvarnih dokaza znanosti koja se također upregla u kolonu teze o pregrijavanju planete isključivo poradi "prdeža čovječanstva"!!! Previše riti koje ispuštaju CO2 i s toga treba reducirati populus barem za polovicu - naravno ne nas već one druge...
Interesantno da u toj podjeli nema veze tko je amerikanac, rus , kinez...
Interesantno je i to da znanost mudro šuti glede utjecaja na zatopljenje a vezano za solarni ciklus sunca, geoinženjering (prženje ionosfere, kemijsko zaprašivanje planete...) već se dozvoljava unisono proglasiti CO2 kao jedinog ljudski generiranog pedra. O metan-hidratu iz oceanskih dubina neću ni riječ...

http://www.science20.com/news_articles/water_vapor_is_the_most_abundant_...

Jel to slućajno ili zbog neznanja - ni jedno ni drugo; na djelu je opet obrazac PROBLEM-REAKCIJA-RJEŠENJE slično kao i kod 9/11 koji je rezultirao PATRIOTACT alatom za pokoravanje običnog čovjeka bez njegovog protivljenja.

Ovdje će to biti drastični geoinženjering kojeg će sami tražiti ustrašeni homoljudi a provest će ga sa zadovoljstvom elite novim cjepivima, novim chemtrailsima i naravno trgovanje emisijama ugljika koje siromašni ne mogu preživjeti...

https://deusnexus.wordpress.com/2015/06/17/nwo-co2-management/

Tko je glasao

francuzi, francuzi....

Francuski ministar vanjskih posliva Laurent Fabius je u svojoj objavi završnog dokumenta rekao da se radi o "legally binding agreement", što uopće nije točno. Nakon dva tjedna pariških razgovaranja nitko se nije obvezao na ništa, nitko ne mora ništa platiti, i nema nikakvih obvezujućih termina. S obzirom da se radi o summitu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, i da je summit imao ambiciju da bude "svjetski", pomanjkanje bilo kakvih čvrstih točaka u sporazumu uopće ne čudi. Heads of state su nakon inspirativnih političkih govora napustili summit drugog dana, a nakon toga sastali su se predstavnici 195 država, većinom ministri ekologije, koji ni u svojim vladama nemaju veću težinu, i raspravljali 14 dana u gradu svjetla, restorana i hotelskih zvjezdica da ti se zavrti u glavi. Na ulicama Pariza bilo je nekoliko uljuđenih demonstracija, koji su se sasvim pristojno uklopili na razinu samog skupa, i to je bilo sve.
Nitko od bogatih se ne želi odreći ni inča svog bogatstva, a siromašni nisu veslo sisali da im sad oni koji su se obogatili na jeftinim fosilnim gorivima, nude šansu da zauvijek ostanu siromašni sa obnovljivim izvorima energije i low carbon ekonomijom.
U ovakvom obilju jeftinie nafte i plina, pa tko bi uopće razmišljao o masovnom prijelazu na zelene tehnologije, koje su ekstremno skupe i nedostupne siromašnijim zemljama.
Ja sam imao dojam da je završni dokumenat pao u vodu, ali ga je francuska ekipa digla iz mrtvih radi svojih internih političkih prilika (danas imaju drugi krug lokalnih izbora, a socijalisti baš ne stoje najbolje u borbi s desnicom gospođe Marine Le Pen)
Bilo je simpatično gledati kako zajedno aplaudiraju Hollande i njegova bivša životna, a sadašnja politička drugarica, francuska ministrica ekologije Segolene Royal., ali na kraju balade ostao je dojam da se radi o velikoj iluziji i blefu, koji sigurno neće zaštiti plavu planetu od štetnih ljudskih aktivnosti, niti će smanjiti postotak emitiranog COdva.

Tko je glasao

Ovaj dogovor jest "legally

Ovaj dogovor jest "legally binding", kao i svaki medjunarodni ugovor, tako da je Fabius u pravu. Problem je što su neke važne stvari izostavljene i/ili prenešene u preambulu (npr. ono o 100 mlrd. USD godišnje), koja nije "legally binding".

To što su "heads of state" napustili sastanak je dio protokola, i apsolutno nikakav znak manjka interesa. Obama i kineski predsjednik su bili na telefonskoj liniji do zadnjeg trenutka. To što su posao dovršili "lagani" ministri ekologije također ne znači manji značaj. Ili želiš reći da su si ovi dali oduška potpisivanjem sporazuma, mimo volje svojih vlada?

Opaska o pariškim hotelskim zvjezdicama i restoranima tipična je za hrvatske emisare koje sam u različitim okolnostima imao prilike upoznati, koji su u stanju i najozbiljniji poslovni put u stanju pretvoriti u najmanju ruku 50:50 ugodan provod. Mislim da se varaš u ocjeni da se radi o svjetskom "standardu".

Zaključak da je dogovor "spašen" u zadnji čas zbog francuskih unutrašnjo-političkih prilika je direktno pogrešan i nedostojan ozbiljnog komentatora: ovaj sastanak je pripreman 5 godina i u njega je uloženo puno više političkog prestiža a da bi nekakvi lokalni izbori odredili njegov ishod.

Oni koji ne vide da ima i te kako onih koji razmišljaju o masovnom prijelazu na zelene tehnologije, prije svega kao priliku za dobar biznis, žive zarobljeni u vlastitoj nesposobnosti prilagodbe novim realnostima. Ignoriranje i posprdno omalovažavanje zelenih tehnologija dovesti će Hrvatsku u kolonijalni položaj uvoznika svega i svačega, umjesto da se na vrijeme organizira za razvoj i vlastitu proizvodnju, što znači radna mjesta i izvoz.

Nitko nije rekao da će ovaj dokument spasiti zemlju od propasti, ali od subote je Svijet ipak drukčije mjesto: nijedna vlada, pa i ona koja potpisuje pariški dogovor s figom u džepu, više ne može bez velikih upitnika odobravati investicije u direktnoj suprotnosti s potpisanim, nijedna kompanija ne može investirati u istraživanja novih izvora fosilnih goriva, bez da u svojim planovima uzme u obzir (iz vlastitog interesa) ono što piše u dogovoru. Nasuprot tome, one kompanije koje jesu u zelenom biznisu ili koje to žele biti, imati će jak vjetar u jedra. Ocjenjivati to kao "blef" jest cinično i kratkovidno.

The Observer

Tko je glasao

ja se s tobom uglavnom u

ja se s tobom uglavnom u svemu slažem, osim u tome da je ovaj pariški skup činovnika od povjesnog značaja, i da će gomila raznobojnih obećanja nanizanih u sporazumu utjecati na realnu ekonomsku i energetsku politiku bilo koje zemlje, koja je stavila svoj potpis na agreement.
Kad ministri vanjski poslova govore o "legally binding" onda oni valjda misle da je obvezujuće nešto što nikoga ne obvezuje na ništa. Vanjski poslovi su takva struka.
Da pitamo ministra financija, odgovor bi bio vjerojatno sasvim drugačiji. Njegovo pitanje bi bilo - da li po ovom sporazumu ja moram nekome nešto platiti, koliko, kada, i da li sporazum stvara za moji zemlju dodatnu financijsku obvezu?
Zato je 100 milijardi ispalo iz sporazuma, jer o tome ne odlučuju ministri ekologije, nego nacionalni parlamenti u okviru svoje budžetske politike.
Ja spadam u one koji pod "legally binding" smatramo sporazume koji obvezuju potpisnike na vrlo konkretne akcije, a takve obveze se onda ratificiraju u demokratskim društvima na odgovarajućim tijelima, a ne na UN seansama u Parizu.
No, nije to najvažnija stvar. Radi se ipak o pokušaju da se pod kapom gobalnog, moćnog , konkuretnog kapitalizma progura romantična ideja o spašavanju plave planete, a da se nitko ne mora ničega odreći. A zapravo se radi o tome, i to je srž teme, da su svi trebali doći na sastanak i vrlo odgovorno izjaviti da su spremni odreći se nekoliko postotaka gospodarskog rasta, jer su vrlo svjesni veze između rasta ekonomije i emisije COdva zbog sagorijevanja fosilnig goriva.
A to nije napravio nitko, jer nitko ne misli ubiti svoju ekonomiju u ime općenitih sporazuma o eliminaciji štetnog djelovanja civilizacije na planetu, na kojoj živimo.
Suprotno od toga, mantra se o nekom novom razvojnom ciklusu investicija u prilično nejasne zelene projekte, koji bi onda bili temelj novog ekonomskog zamaha, baziranog na ekološkim projektima, a svi ti projekti se prešutno zasnivaju na:
- negraničenoj upotrebi fosilnih goriva
- niskim cijenama fosilnih goriva
- globalnom, konkurentnom kapitalizmu, koji će sam od sebe, protivno osnovnim načelima na kojima funkcionira prijeći na skupe energente, kraj obilja jeftine nafte, plina i ugljena.

Osim toga, ideje postaju stvarnost kad postoji poluga preko koje se one realiziraju. Ta poluga, koja je financijski i tehnološki moćna je danas Big Oil, a Big Oil još uvijek nije Big Energy, niti to misli uskoro postati, a dana s imaju takve probleme zbog pada cijene nafte, da im zeleni projekti uglavnom ne padaju na pamet, osim ako ne postoje neke obilate i raskošne subvencije.

Paradoks ovog pariškog skupa je u tome što je paralelno s najavom povjesnog procesa smanjivanja upotrebe fosilnih goriva radi zaštite planete, brent nafta pala na 37$, a prognoze su 20$, a nitko, pa ni najveći romantičari, nisu došli na ideju da se upotreba fosilnih goriva ograniči politikom cijena nafte, plina i ugljena, ili bar plaćanjem emitiranog COdva.

O vrijednosti asseta koji su angažirani u lance istraživanja i ekploatacije fosilnih goriva, a radi se trilijunima dolara, o praktički zanemarivim usporednim sumama asseta u zelenim tehnologijama, o trilijunima investicija u zelene tehnologije, za koje nitko nema pojma od kuda bi se stvorili, nitko ni riječi....
O tome da praktički ista pariška ekipa na sirijsko nebo svaki dan lansira sve više bombardera, a uskoro vjerojatno i na libijsko, i da je za normalni mozak inkomapatibilno istovremeno braniti zemlju od emisije štetnih plinova i slati sve više bombardera na nebo, nitko ni riječi.
Političarima je to normalno, a nama ostalima nije.
Eto, zato sam napisao ovo što sam napisao. Spas će jednog dana doći, ali ne od ovakve politike kakvu mi danas imamo.

Tko je glasao

Milan Milic

Upravlja velikom taxi firmom u Becu. Samo primjer: 2010 godine je prodao sve nove fordove i zamijenio ih sa prius toyotom jer je drzava to podsticala. Njegova vozila su eko-taxi kao i plin vozila. On ima vise od pet čisto elektricnih vozila Tesla. Sada je više od pola taxi vozila u Beču hybrid vozila. Otoci u Danskoj imaju zabranu vozila na naftu itd itd. Postoje primjeri za vjetrenjače i solarne panele, toplinske pumpe, filtere, moderne termoelektrane sa specijalno programiranim sagorijevanjem itd itd. Vjerujte ima dovoljno potencijala.....

Tko je glasao

Razliciti svjetovi

Na Zapadu, npr. Danska i Austrija je mrznja dijagnoza za terapije, psihijatra, psihoterapeuta i psihoanalizu, u Hrvatskoj je to Bozija Pravda prema zlim. Oni imaju jedne informacije, mi druge. Ucenje je osobina homo sapiensa.š evo sam otkrio hrvatska slova na i phone u.
Učimo.....

Tko je glasao

Nije dogovoreno ništa, samo

Nije dogovoreno ništa, samo mažeju ljudima oči.

Velike kompanije i oni koji imaju financijsku moć, ko prvo ne dozvoljavaju novitetima koji štede energiju proboj, jer dok god imaju veliku zaradu od momentalne situacije je za njih sve u redu.

Nisu mrdnuli ni picinom dlakom da spriječe sječu tropskih šuma, i drugih šumskih površina diljem zemaljske kugle.

Ko drugo ogroman broj ljudi bi kod realizacije tih dogovora ostao bez posla, a sirotinja u južnoj polutki bi bila još siromašnija jer kad bi sjever bio siromašan, nebi se moglo odvajati za ne razvijene..

Afrika formalno eksplodira od prirasta stanovništva i glad za fosilnim gorivima je sve vaća.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci