pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Malo sam u zaostatku s gradivom i citam postove unazad (stislo s vremenom) - pa zakasnjeli komentar na sva tri teksta ...
Osobno sam imala dosta srece do sad i nisam se susrela s pogreskama u zdravstvu na vlastitom primjeru, ono malo trzavica koje su usput nastajale su rjesavane promptno finim ili povisenim tonom, ovisno o situaciji ( u nekim slucajevima su se post festum nosile fine cokolade i bombonijere kao znak paznje za iznimnu uslugu nicim podmicenu, a u nekim se islo do ravnatelja i pravilo frku, srecom ne patimo od mutavosti ) uvijek u konacnici sve bilo u redu i kako treba - ali ono sto sam cula od drage kucne prijateljice za koju nemam razloga povjerovati da pretjeruje i jednu jedinu rijec - me je zaprepastilo prije tri godine.
Njen suprug je bio lijecnik, zubar, jedan od videnih u gradu, lijecili su ga njegovi kolege i dobri prijatelji ... Umro je od raka pluca koji je pola godine metastazirao (nakon uspjesne operacije pluca) na mozak i okoncao tuznu pricu. Dogodio se niz dijagnostickih propusta u ranoj fazi (primjerice, ona izrijekom okrivljuje lijecnike jer nije se napravio CT)
Njegova gospoda je dugo vremena bila prisutna danima u bolnici, hranila ga i prala na vlastiti zahtjev, suocavala se s problemima za koje je tesko povjerovati da postoje, pogotovo kad se uzme u obzir da je bilo rijeci o POVLASTENOM pacijentu. Na koncu je smjela dolaziti samo u vrijeme regularnih posjeta. Ona je ustanovila da joj je suprug skapavao od gladi cijelo vrijeme, jer ga nisu hranili ( kupila je neku specijalnu hranu u staklenkama i koju su joj vratili jer je potrosen samo manji dio ) i nisu mu redovito cistili kanilu od sluzi, nisu ga cak ni posteno prali dolje ... On je bio otpisan ... Ona bi imala stosta ispricati, ogorcena je do srzi, ne kani nikog tuziti jer nije taj tip.
S druge strane, imam kcer koja radi u zdravstvu, cujem i drugu stranu price kako neki pozrtvovno i dobre volje rade s ogranicenim ljudskim i materijalnim resursima i kako je tesko ... kako je uvijek prisutan strah od greske, kako je uvijek prisutna svijest da treba paziti.
Unatoc svemu, treba jasno povuci crtu koja razlikuje razumijevanje mogucih problema od slamperaja i nestrucnosti - svima je lako teoretizirati dok se ne radi o nekom bliskom, pogotovo kad je rijec o smrtonosnim posljedicama, onda se gube svi kriteriji razumnog i civiliziranog ponasanja i ma koliko ne podupirem filozofiju bejzbol palice - mogu je razumjeti.
Rjesenje je dati vise novca u resurse, nekako ... nepodnosljiva je spoznaja da se na pretrage mora cekati, da se na operacije mora dolaziti preko mita ili poznanstava... Vjerujem da bi se pravilnom preraspodjelom sredstava moglo puno napraviti, iako znam da je tesko stvoriti novac kojeg nema.
Ili bi ga se ipak moglo naci ?

Evo da se javim zadnji put na neko vrijeme jer nažalost imam stvarno posla van neta...

Najprije o našem prepucavanju: mislim da i nije tak loše što su se našla dvojica rogonja kao mi jer se vidjelo koliko emocija u toj temi ima. Jedino mi je teško palo što je ispalo da drugima govorim kako su glupi, a htio sam samo bit efektan ko Zvone;)

Što liječničkih grešaka tiče: naravno da se događaju. Ali, to je stvarno dio sustava. I našeg, i svakog drugog. Ali, treba pokušati te greške shvaćati na sasvim drugi način. Kao i liječničke mehanizme obrane, uključujući zataškavanje.

Navest ću jedan istinit primjer iz medicine u kojem je informatičar skrivio grešku s najtežim poslijedicama jer mislim da će mnogi moći bolje razumjeti i diskutirati o kakvim se greškama radi. Dakle postoje uređaji za zračenje (radioterapiju). Na tim uređajima se narihta kolka je doza potrebna - preko programskog sučelja. E sad, to je dugo radilo dobro, dok sestra nije utipkala neki krivi, preveliki broj. Sestra je uočila grešku i ispravila (delete, backspace). Ali, svi pacijenti su taj dan poslije toga bili previše ozračeni. Sve do novog restarta uređaja. Što se klinički primjetilo tek tjedan dana kasnije.
Nitko mi ne može reći da je za programirat tak nešto potrebno nekakvo veliko informatičko znanje (makar je ta priča jako stara i iz nekog drugog doba informatike).
I sad nek mi netko kaže kako se to moglo dogoditi! Beskonačna arogancija dotičnog informatičara? Neznanje? Namjerna površnost?

Kad se tak očigledne greške ponavljaju, mora bit greška u sustavu. Takva mrlja na rendgenu ne može imat veze s neznanjem. To jedanput vidiš i znaš zauvijek. Treba manje pacijenata po doktoru, manje noćnih dežurstava. I, nema svaki pilot svog kopilota zabadava. Čak i vozači autobusa voze u paru. Al kažem vam, nema zdravstvo love za dvostruko mišljenje o svakom pitanju.

napadali su me samo pojedinci i manje grupe
(zoran stanojević).

samo naprijed zvone, ne mijenjaj nick, neko govori glasnije neko tiše,
tko ne govori ne može ni pogriješit, tko ne sluša ne može ništa čuti, tko se ne izloži ne može ni znat šta drugi o njemu misle, i je li u krivu

Priča koju si ti ispričao je najcrnji mogući scenarij, na žalost
i on je moguć. Svako može pogriješiti i
velika bi pomoć bila kad bi se o tome poučavalo na fakultetu, i pokojim primjerom.
Možda najbolji liječnički tjednik na svijetu, čuveni Lancet, godinama
objavljuje u kratke ispovijesti čuvenih doktora o greškama koje su počinili
baš kako bi ohrabrio ljude da priznaju greške

Analitički dio pokušao sam prikazati na postu
pravi doktori, pravi pacijenti, prave greške

a evo ti konkretni odgovor
Što bi napravio da se to meni desi
1. provjerio bih je li to istina, jesam li zaista napravio takvu stvar
2. priznao bi krivnju i sebi i tebi
3. ispričao bih ti se i pomogao koliko je to moguće
4. promislio bih dobro kako se to uopće moglo dogoditi,
i što trebam učiniti da se to nikad više ne dogodi meni,
ali i što trebam učiniti da se to više ne dogodi nikome
5. i pokušao bih razlikovati sebe kao dobrog čovjeka
od slučajnih i nesretnih postupaka koji mogu povrijediti drugoga

A tebi zvone bi pomoglo kad bi ti neko prijateljski kazao
da je ovo što ti predlažeš
simapatično kao iskaz neukrotivog temperamentna u
krugu obitelji i prijatelja koji te dobro znaju
ali na javnom mjestu ovakav je prijedlog
vigilantizam,
uzimanje zakona u svoje ruke
i nije daleko duh koji opravdava vigilantizam
od duha koji opravdava totalitarizam (fašizam, nacizam ili komunizam)
Iako su i neki dragi ljudi (Charles Bronson, Bruce Lee, Dustin Hoffman, Clint Eastwood)
na vigilantizmu napravili karijeru,
kad bi to ponovili na ulici
našli bi se iza rešetaka

I za kraj Zvone Radikalni, razmisli
kako bi ti , na primjer, postupao prema ratnim zarobljenicima
za koje znaš da su
- ubili neke tvoje suborce
- ubili nekog iz tvoje obitelji
- počinili ratni zločin prema tebi nepoznatim
- počinili ratni zločin prema nekome tvome (majci, ocu, bratu, kćeri)

a takvi ljudi žive oko nas, u hrvatskoj,
i mi od njih očekujemo da ne uzimaju zakon u svoje ruke

Kako sam već rekla, teoretski je pristup bejzbol palicom zaista radikalan, i ja sam duboko protiv toga. Međutim, kad je došao u pitanje, moj život, ili još gore moje djece, a liječnici onako, nezaintersirani, ne da im se, ukupno preko volje. Joj da mi je samo bejzbol palica pri ruci. Sve ostalo je teško licemjerje ili naiva.