Još jedan euroskeptični tekst

zamirzine

Kako rastu razni pritisci iz Europske Unije tako i meni proporcionalno raste tlak. Još kad i ovdje pročitam razne tekstove u kojima se opet traži puna suradnja s Unijom, onako mi malo to ide na živce. Prije neki dan u hiper-gledanoj i intelektualnoj emisiji Branimira Bilića (Lica nacije) jedan gost je rekao da je ideologija samoupravljanja i socijalizma zamijenjena ideologijom Europske Unije. U potpunosti se slažem s time.

Kritizirati EU ili ne daj Bože, biti protiv pristupanja je tabu u Hrvatskoj, barem u javnom prostoru. Sve političke stranke koje barem nešto znače su bezrezervno za EU. Nije to toliko neočekivano jer za biti protiv EU bi trebalo ponuditi nekakvu viziju razvoja izvan unije, a to je već malo teži zadatak za razinu naših političara. Sanader ulaže sve na taj cilj ulaska u EU kako bi svima nama bilo bolje, ali nekako sumnjam da je u cijeloj priči zanemario svoj interes. Naime, Ivo Sanader je tipičan profil eurokrata. Već ga vidim kako u Bruxellesu ili Strasbourgu vodi nekakav parlamentarni odborić ili čak kao nekakav povjerenik u Europskoj Komisiji. Ma šta povjerenik, možda bude i šef Europske Komisije, kao Prodi ili danas Barroso. U nedavno vrijeme imao sam prilike pričati s nekim Talijanima i Portugalcima koji su mi o Prodiju i Barrosu rekli doslovno istu stvar - bolje da su u Bruxellesu jer su doma, kao premijeri, bili katastrofa. Eto šanse za dr. Ivu, očito traže njegov profil.

Uz sve pozitivnosti koje bi donijelo članstvo u EU, a ono je neminovno, prije ili kasnije, jedna stvar nam mora biti jasna - to članstvo ima svoju cijenu. Svi ovi pritisci su u stvari cjenkanje, a mi nismo u poziciji da određujemo cijenu, samo da je što više umanjimo. Sredite sve institucije, preuzmite naše zakone i standarde, liberalizirajte tržište, ajde... to nam ionako treba.

Ali kad smo već kod toga, nemojte proglasiti ZERP, kaže Olli Rehn čija država je napravila upravo to prije dvije godine, jednostrano i bez konzultacija. Dajte nekretnine, zemljište, otoke, more, velike i uspješne firme (u stvari sve što je vrijedno) na raspolaganje i možebitnu kupnju. Nemojte se bahatiti s nekakvim akcijama tipa "Kupujmo Hrvatsko!" jer time ugrožavate naše proizvode. Nemojte nam ekološki provjeravati tvornice po Istri jer je to greenfield investicija, a to vam treba. Šta će vam ekologija, vidi Napulja, davi se u smeću, korupciji i mafiji i šta im fali, otkad su u Uniji...

Eto, to je samo mali dio cijene koju plaćamo i plaćat ćemo da bi ušli u Uniju i dobili basnoslovne novce iz bajnih Fondova. Pitam se jel netko napravio cost-benefit analizu toga, koliko ćemo toga dati i popustiti da bi jednog dana dobili 1/28 kolača iz EU? Vrijedi li taj posao ili nas ovaj trgovac malo zajebava?

A kakav je taj trgovac s kojim se već godinama cjenkamo dok on svakodnevno podiže cijenu a mi samo klimamo glavom? Pa ako se zaviri iza blještavog štanda vidi se malo i drugačija slika. U stvari tamo iza sjedi 27 ljudi koji se nikako ne mogu dogovoriti zbog čega su uopće zajedno. Htjeli su napraviti Ustav pa su se neki digli od stola. Onda su samo potpisali nekakav papir bez da puno pitaju svoje klijente.
Malo dalje stoje puno veći štandovi Amerikanaca, a i njih već po veličini i snazi love puno brojniji Kinezi i Indijci. Dok se ovih 27 gubi u svojim dogovorima i birokraciji, konkurenti idu naprijed.

Znam, mi nemamo puno novaca, birati baš i ne možemo i na kraju priče završit ćemo kod ovog štanda. Ali bi stvarno bilo krajnje vrijeme da barem zaglumimo da imamo i druge opcije i da drastično popravimo mogućnost cjenkanja. Kad EU počne kopati po škrinji s obiteljskim srebrom, odlučujući ima li tu šta vrijedno primanja u klub, da zalupimo poklopac i po mogućnosti im i uhvatimo prste. Ili da jednostavno odemo sa svim svojim vrijednostima doma i pričekamo nekakvu ponudu. Toliko gladni da skočimo na svaku ponudu ipak nismo. Uostalom, ni ovaj trgovac nema baš previše izbora, koliko god se postavljao kao da smo mi oni koji moramo trčati za njima.

A živim za dan kad će barem neke naše novine (može i 24 sata, ekvivalent ovom dolje) objaviti barem nešto slično ovoj donjoj slici. Pa taman kao gestu i taman sutra ušli u EU. Ali samo da ne ispadamo konstantno država koja sluša jačeg od sebe kad treba i kad ne treba.

Photobucket

Da parafraziram sliku, pozivaju se i hrvatski ljudi da napokon kažu briselskim budalama gdje mogu zabiti svoje odustajanje od ZERP-a.

Komentari

Dakle, očito nama,

Dakle, očito nama, nažalost netko izvana mora napraviti reda. Žao mi je što je tako, ali tako je.

To je naša tragična istina. Samo ulazak u EU može u nekom razumnom roku riješiti neka osnovna civilizacijska pitanja kod nas, ali samo MOŽDA ona osnovna. MOŽDA!

No isto tako se, iz mojih komentara o ZERP-u, na primjer, vidi da nisam za ovakav slabićki, klečeći ulazak

Nažalost imam utisak da smo se od početka postavili jako slabo prema Uniji. S jedne strane nekvalitetni pregovarači a s druge strane veliki problemi sa korupcijom, političari upitnog morala itd.

više primjera u kojima su s nama postupali kao s manje vrijednima, kao s kolonijom

Da, ne možete zamisliti kako se ponekad prema nama ponašaju određene stranke desnice. Ovdje još uvijek igra priča sa Titom, fojbama, Pavelićem, ustašama, već prema političkom opredjeljenju tvog sugovornika. Jako puno se manipulira sa našom prošlosti a i sa svakodnevnom politikom.

ali ipak su oni u EU malo jaći igrači.

U to nisam baš siguran. Da su tako jaki, vjerujte mi, ne bi nas bilo.

Naime, propisi EU nalažu da se pokvarljivi prehrambeni proizvodi ne smiju prodavati na otvorenom

Djelomično točno, to je pitanje pregovora. Italija je imala slične zahtjeve sa nekim njihovim tradicijama ali su to riješili pa od svega ništa. Kada svratite do Engleske javite mi malo o higijeni ;).
Ja ću vam reći u čemu je najveći problem. Tržište je stalo, novac se ne okreće. Izmišljaju se nove norme i prisilne promjene tako da bi što više trebalo bacati, kupovati, mijenjati, popravljati itd. Ekonomija dragi prijatelji, ekonomija, ništa drugo.

Ovdje u Italiji jako malo ljudi je zadovoljno sa Europom. Euro je donio ogromna poskupljenja od kojih se još nismo oporavili, a bojim se i da nećemo. Od 2001 traje kriza koja umjesto da prođe još se pogoršava. Nema nekih ekonomskih pokazatelja da se nešto mijenja nabolje. Velike tvornice bježe u Kinu i Rumuniju, ignorirajući činjenicu da se kineska konkurentnost bazira na novoj formi ropstva. Domaći ljudi ostaju bez posla. Novi zakoni, fleksibilniji prema poduzećima zbog većeg zapošljavanja, proizvode mase radnika sa malim ili nikakvim pravima. Usprkos Europi na jugu vlada Mafija, 'Ndrangheta, Sacra Corona Unita i druge organizirane forme kriminala. Regija Campania troši godišnje skoro 180 mil. eura za skupljanje i odlaganje smeća (posao u rukama kriminalaca) a rezultate ste nedavno vidjeli, regija Lombardia troši niti 30 mil. I dan danas, nakon godina Europe i eura, još uvijek imamo dvije Italije i mislim da se to neće nikada promijeniti. Zakonodavstvo je neefikasno i sporo. Politika je takva kakva jest, jadna da jadnija ne može biti. Čuvena zaobilaznica, o čijoj se gradnji priča od kada sam 1987. došao u Italiju, oko grada Mestre blizu Venecije (dvadesetak kilometara) biti će gotova (možda) za 4-5 mjeseci. Mi smo u tih 20 godina izašli iz Juge, dobili rat i napravili autocestu od Bosiljeva do Šestanovca :). U gradovima nema parkinga, ceste su zagušene prometom a gradovi i predgrađa smogom. Ne vidi se neka pametna energetska politika. Divlja imigracija stvara getove po cijeloj Italiji, gradovi su sve opasniji za život, širi se droga i prostitucija. Među ljudima nema vjere u budućnost, mladi ljudi su flegmatični i pasivni. Komičar Beppe Grillo je jedan od rijetkih koji javno (na televiziji mu ne daju prostora već godinama) govori o stvarnim problemima ove zemlje.
Hoćete još???
U suštini ja ne želim biti niti euro skeptik niti euro entuzijasta ali ako me pitate što mi je dobrog donijela EU... ja stvarno ne znam.

Jadan je i taj narod koji bi

Jadan je i taj narod koji bi da mu Pašalić i njemu slični kroje sudbinu. Sačuvaj Bože (ovo kažem kao istinski katolik)!

Nokija zatvara proizvodnju u

Nokija zatvara proizvodnju u Bochum-u ( Njemačka), 2000 ljudi ostaje bez posla jel se produkcija seli u Rumunjsku ili Mađarsku. Navodno razlog, pre skupa proizvodnja.
Prošlu godinu su još radili prekovremeno i u zadnjih par godina dobili od države i grada Bochum-a oko 80 mil. za razvoj proizvodnje.

Što ne dođu u Hrvatsku,

Što ne dođu u Hrvatsku, nego idu u takve EU-članice kao što su Mađarska i Rumunjska?!

Postoji više kriterija po

Postoji više kriterija po kojima se investitori vode pri odabiru zemlje u koju će investirati. Osnovni su, cijena radne snage, prometna povezanost, komunalna opremljenost, kompetencije radne snage, zakonodavstvo, porezna politika... U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama Hrvatska ne stoji baš previsoko i to je osnovni razlog zbog kojeg nas investicije u proizvodnju zaobilaze.

Sigurno, ali ja sam siguran

Sigurno, ali ja sam siguran da je stanje po svim tim elementima u Kini i Indiji puno gore nego u Hrvatskoj, pa kapital tamo ide k'o lud. Zašto? Zbog velikog tržišta. Što onda preostaje Hrvatskoj, nego da postane dio jednog tako velikog tržišta kao što je EU (drugog u širem okruženju nema na vidiku)?

Vidiš, to je pametno

Vidiš, to je pametno pitanje.
Puno njih tak dela i zaobilazi nas.
Ja bi se pital zbog čega.

Zato što smo jako dobri i

Zato što smo jako dobri i privlačni...

Ovo bi bilo jako

Ovo bi bilo jako interesantan predmet ozbiljnije analize. Mislim da bi rezultat bio porazan za hrvatske političare općenito, hrvatsku makroekonomsku politiku a i za naše mišljenje o sebi samima.

Zato što ulazak u zemlju

Zato što ulazak u zemlju koja nije članica EU košta više. Unutar EU postoji sloboda kretanja kapitala i ljudi (nema carina, granica, radnih dozvola, itd).

Opinioiuris

EU postoji sloboda kretanja

EU postoji sloboda kretanja kapitala i ljudi (nema carina, granica, radnih dozvola, itd).
Nebi baš rekel, kapital se je širil u zemlje koje nisu tak dugo u EU i prije njihovog članstva.
Ljudi su malo skromnije gledali na investicije i u šta se ulaže.
Kolko smo mi skromni se više nego dobro zna.
Kapital briše granice i nesporazume, no zavisi o korektnim i kvalitetnim dogovorima onih koji su za takve stvari mjerodavni.
Jel je to kod nas slučaj znaš bolje nego ja.

Je, ali sve su one imale

Je, ali sve su one imale perspektivu ulaska u EU i NATO. Pogledaj samo kako priljev kapitala u Tursku oscilira ovisno o njenim šansama da uđe u Uniju.
Osim, naravno, ako ne misliš na Rusiju, Indiju, Kinu i ostale, koji nemaju ni šanse, ni želje za ulazak u EU i NATO.

Kritizirati EU ili ne daj

Kritizirati EU ili ne daj Bože, biti protiv pristupanja je tabu u Hrvatskoj, barem u javnom prostoru

Mislim da razlog izostanka rasprave nije tabu nego manjak kompetencije. Oni koji su za javnu raspravu zaduženi (političari, novinari, udruge, druge interesne skupine, itd) su uglavnom potpuni ignoranti glede EU i impotentni verbalizirati argument protiv EU koji se ne može srušiti jednom proširenom rečenicom (npr. "pokupovat će nam sve nekretnine" - "nemojte im ih onda prodati" / "zabranit će sir i vrhnje" - "ne, zabranit će nehigijensko držanje bilo koje namirnice što je u interesu zdravlja i sigurnosti").

EU ima niz negativnosti. Demokratski deficit, korupcija i netransparentnost (posebno u CAP-u), sve veće širenje ovlasti na tradicionalne grane suverenosti (npr. kazneno pravo ili obrana), itd. Pravi argumenti poput onog da građani imaju vrlo slab utjecaj na EU politike ili da se većina odluka donosi u Vijeću ministara (ili uz njegovu dominaciju) umjesto u direktno izabranom Europskom parlamentu ne postoje.

Oni koji su za raspravu zaduženi ne znaju ni razliku između Vijeća Europe i Europskog vijeća. U takvoj situaciji potpuno je nemoguće recimo naći nekoga tko će argumentirati kako smjernica o uslugama sa načelom zemlje porijekla može otvoriti mogućnost zlouporabe.

U Hrvatskoj zapravo (tradicionalno) ne postoji euroskepticizam nego ignorancija.

A cijena ignorancije je daleko veća od cijene pristupa EU.

Opinioiuris

Istina je da ne postoji

Istina je da ne postoji javna debata o plusevima i minusima ulaska u EU (kao i NATO-a, potpisujem stav Peregrine Falcona:) na tu temu). Barem da znamo malo detaljnije što nas čeka, dosta mi je fraza i one-linera dr. Ive na tu temu.

Za taj nedostatak javne debate krivim političare i vodstvo ove zemlje kao primarne krivce, a nakon toga medije... I dosta mi je slušanja da je ulazak u EU "naš strateški nacionalni interes" - jer takve fraze znače sve i (češće) ništa. Ulazak u EU nije cilj sam po sebi - to bi samo trebao biti način (put) da , recimo, bolje živimo...

Činjenica je da i ulazak i ne-ulazak u EU ima svoju cijenu. Nažalost, čini mi se da smo premali "ponder" u odnosu na ostatak EU i da nemamo luksuz da ostanemo s vanjske strane zida. Žalosno je za konstatirat da nam je očito bolje (ili, bolje rečeno, manje loše!) da uđemo u EU jer će se neki standardi morati, silom prilika, poštovati. Dosada se nismo pokazali da smo to u stanju sami provesti, pa ćemo dobiti "software" onih kojima ide malo bolje.

Žalosno je isto tako da kad su, recimo, banke bile "naše" da smo imali puno lošiji servis od tih "naših banaka", a to se može reći i za niz drugih poduzeća koja su preuzeli stranci: da su bolja nego što su bila kad su ih vodili "naši" i pritom ih koristili kao svoje osobne ili stranačke blagajne...

Što se tiče toga da će stranci sve što vrijedi pokupovati kad uđemo u EU, mislim da je logika obratna: ino kapital sada ima interes da Hrvatska uđe u EU upravo kako bi ZAŠTITILI svoju imovinu koju su već kupili, a toga je podosta...

Teško se ne složiti s

Teško se ne složiti s većinom onoga što pišeš pa se eto i ja, manje - više, slažem. Sve si napisao i tu se nema bogzna što ni komentirati. Umjesto toga jedna mala priča.

U ljeto, davne 1974, nakon prve godine studija, odlučio sam se na putovanje Europom. Put me odveo daleko do atlantske obale, do Portugala. Nisu onda u Jugoslaviji cvijetale ruže, ali ono što sam tada vidio u Portugalu me je šokiralo. Prilična bijeda, čak i u Lisabonu. Gazdarica kod koje sam iznajmio neki sobičak sa sanitarijama skoro u drugom bloku, je na balkonu držala dvije kokoše. Vidjevši u meni izgladnjelog studenta pozivala me na ručak i sa mnom dijelila tu crkavicu, na kojoj sam joj još zahvalan. Malo sam putovao okolo, posječivao kulturne i povjesne spomenike, koji su, uz par izuzetaka, svi bili u prilično zapuštenom stanju. Ljudi kojima se sa lica isčitavala briga i strah. Ceste uske, krivudave, pune rupa. Javni prevoz po principu: doći će neće doći. Sve u svemu milsim da je u Portugalu onda standard bio niži nego u Bugarskoj.
Evo sada i godine 2005, putujem u Lisabon na 4 dana, pun rezerve i pitajući se je li to dobra odluka za provesti par slobodnih dana. A kada tamo svjetski grad, uređen bolje od nekog njemačkog grada, periferija čista, hoteli odlični (i skupi), ljudi sretni, barovi, restorani sve puno kao kod nas u Dubrovniku ili Poreču u kolovozu, samo nekako još na višem stupnju. Sve skoro novo sagrađeno ili tako renovirano da izgleda ko novo, muzeji bolje održavani nego u Muenchenu. Divota.

Čemu mogu zahvaliti transformaciju i napredak. Samo jednom - Europskoj Uniji.

Stoga, iako se slažem s tobom, mi nemamo drugoga puta i trebamo pojesti kolikogod kiselih jabuka da bi se i mi našli u tom društvu. Ono naime do sada nikome nije donijelo lošiji standard, a bolji bogme jest svakome.

Bio sam i ja u Portugalu

Bio sam i ja u Portugalu nedavno i slažem se, prekrasna zemlja i grad Lisabon, svaka čast. Doduše, oni su malo specifična priča jer su do 1975. imali fašističku diktaturu, raspad kolonija i ratove koje su vodili po Africi. Ali od pristupa Uniji svakako idu naprijed.

I da još jednom napomenem svima - ja nisam protiv ulaska u EU, dapače rekao sam da je on neminovan prije ili kasnije. Samo govorim da ulijećemo ko guske u maglu, a i to je blago rečeno.

Nismo li upravo mi ti koji

Nismo li upravo mi ti koji su zakucali na sama vrata EU i zatrazili za ulazak u bezcarinsku "bracnu" zajednicu u kojoj se nalazi trziste mocnije cak i od Americkog?! Odluka o samom pristupanju bi svakako trebala biti bazirana po "pros ili contras" nacelu. Prvo pitanje koje se treba postaviti je sto HR najvise dobiva s ulaskom u EU?! Posto zivimo u bespravnoj drzavi koja se nalazi u rukama "Neprincipijelne Koalicije" u kojoj korupcija te ne-efikasna "red-tape" birokracija uveliko prednjace u svim segmentima nasega drustva, a u kojoj pretezito prevladava bezperspektivna atmosfera uzrocena pretezito dugogodisnjom katastofalnom politikom koju su sprovodili nesposobne politicke karikature te koje se jos uvijek nalaze na vlasti, tada se slobodno moze zakljuciti da ce za HR gradjanstvu zasigurno biti bolje unutar EU. A to najvise ne ide u korist vladajucoj "politickoj mafiji" koja svakako nastoji na bilo koji nacin sprijeciti njezino clanstvo u sto skorasnjem vremenu, a sto im nazalost izgleda i uspijeva.

Whatever nas zeli zaslijepiti iliti je mozda i sam zaslijepljen s cinjenicom kako se toboze, Sanader kao borac za "Demokratsku" HR javno i zalaze za ulazak u EU. Naime, "Sanader ulaze sve na taj cilj "neulaska" u EU, kako bi svima "njima" bilo bolje, a ne svima nama! Sanaderova prodaja magle EU politickoj eliti tu ne prolazi i toga je on sam sasvim svjestan.

To clanstvo ima cijenu, i u tome se slazem. Medjutim HR gradjanstvo je do sada placalo predebelu cijenu kao neclanica EU. Osim toga sto HR gubi ako se preuzmu njihovi zakoni i standardi?! HR s time puno dobiva posto vec 17 godina nije ionako bila sposobna sama oformirati pravnu drzavu. Vecina ce prokomentirati da ce HR izgubiti svoj nacionalni identitet. Glupost, pogledajte si malo primjer susjednu dezelu te ostale drzave poput Austrije, Ceske, Madjarske, itd. Da li su oni izgubili svoj nacionalni identitet?! Normalno da nisu. Svijet postaje jedno veliko globalno selo u kojoj ce prevladavati ekonomski divovi poput Kine, SADa, Indije i EU.

Uostalom, ZERP ne predstavlja neki ozbiljniji problem ka daljnjim pregovorima s EU, nego sama postojanost Pravne Drzave!!! A Sanader & Co. ce ciniti sve da takvo stanje i dalje prevladava u HR. Tu se nesmije iskljuciti niti mogucnost njihovog u pocetku umjerenog preokreta u politici u kojoj ce se mozda teziti i prema Pasalicevom "Jedino Hrvatska" smjeru. Nista tu nije iskljuceno. Svi oni su i dalje cvrsto povezani s pupcanom vrpcom u kojoj protjece Krupni Kapital.

Medjutim slazem se s cinjenicom da se najprije treba izvrsiti "Feasibility Study" te kreirati "Business Plan" u svezi ulaska u EU. Nakon toga se onda moze ici odlucivati da li se HR isplati postati punopravnom clanicom EU. Osim toga, alternativa ce uvijek postojati. Mi smo ti koji kreiramo svoju buducnost!

Live Free or Die !

I ja spadam u zagovornike

I ja spadam u zagovornike ulaska u EU. Ne zato što mi se Unija nešto jako sviđa (mada ima svojih prednosti, u to nema sumnje), koliko zato što ne vidim neku SUVISLU alternativu tom projektu. Uostalom, svi oko nas su ili već u Uniji, ili na putu prema njoj. Zar bi mi trebali odabrati sudbinu Albanije Envera Hoxhe ili, možda, Srbije Slobodana Miloševića? Samo nemojte, pls, početi pričati o Švicarskoj i Norveškoj, jer mi to nismo, niti ćemo ikada biti (od njih smo jako daleko kako zemljopisno, tako i po stupnju razvoja i mentalnom sklopu)!
Osim toga, u globaliziranom svijetu na snazi su samo velike brojke (veliko tržište, velik BDP, velik politički utjecaj,...). Ne tvrdim da će nam utjecaj nešto jako porasti kada budemo u EU, ali barem ćemo imati priliku sjediti za stolom za kojim se donose odluke i nešto kazati, pa možda i progurati (ako skupimo dovoljnu potporu). Ovako, nemamo nikakve šanse! Samo ćemo slijepo morati nastaviti provoditi odluke koje se donose daleko od nas i bez ikakvog našeg utjecaja. Zato sam za EU.

Dok Hrvatska nije rjesila

Dok Hrvatska nije rjesila svoje probleme, dok nije otkrila svoj identitet, svako pridruzivanje politickim integracijama je samo bjezanje od problema. Nista dobro. Dakle, kada Hrvatska rijesi svoje temeljne probleme, kada postane pravna drzava, kada sedemokratsi konsolidira, tada mozemo poceti raspravljati i o EUu.

Ali ovako, dozvoliti da nas kriminalci vode u "bolji" svijet bjelosvjetskih politickih predatora, djir je koji bi Hrvatska vec trebala nauciti prozrijeti. Iliti, nije prvi put da se Hrvatska iz ciste gluposti odrekla suverenosti, kako se vladajuca klasa ne bi morala brinuti o svojim problemima.

Hebem mu misa, koliko puta moramo proci kroz istu pricu?

UZDP-Tiaktiv

Ima nešto u tome. Samo, ne

Ima nešto u tome. Samo, ne zaboravi da je za sve to važno i što kaže druga strana. Ili, preciznije, hoće li EU nas tada biti spremna primiti? Jer, ako ne bude, a sve ukazuje da se oni nakon nas više uopće ne namjervaju baviti proširenjima, to onda znači da ostajemo IZVAN nje, odnosno u društvu s BiH, Srbijom, Kosovom, Moldovom... A, to baš nije društvo u kojem bih želio živjeti (njima svaka čast, ali...).

Bit cemo i izvan tih drzava,

Bit cemo i izvan tih drzava, pa nam to nece predstavljati veliki problem, ako budemo imali kvalitetan drzavni ustroj. A tu nam EU ne moze pomoci.

UZDP-Tiaktiv

Jasno! Možemo pasti i travu

Jasno! Možemo pasti i travu (kao što su Srbi govorili 1992., kada su im uvodili sankcije, ili kao što je danas stvarno u Sjevernoj Koreji).

Hebem mu misa, koliko puta

Hebem mu misa, koliko puta moramo proci kroz istu pricu?

to je barem lagano pitanje; dok ne naučimo

Sto tocno znaci biti

Sto tocno znaci biti euroskeptik? Moze li se biti to, a ipak ZA pridruzivanje EU?
Takoder, vrijedi pitanje i za druge kombinacije.
S obzirom na poteskocu da je konacna odluka samo DA ili NE, onda i nastaju svi ti problemi.

Pored toga problem je i nasa sklonost pretjerivanju. Uvijek pretjerujemo i za i protiv. Nama nikad nije dosta izreci misljenje moramo jos i uvjeriti sugovornika u to.
Kod nas nije dosta konstatirati npr da ima korupcije. Kad se netko kod nas na svojoj kozi uvjeri da je ima, onda korupcije ima do te mjere da taj ofureni nece prestajati sve oko sebe uvjeravati o tome. Zato su one percepcije kod nas uvijek prenapuhane. Od percepcije korupcije do percepcije potrosnje durex proizvoda. Vrijedi za sve teme, pro i kontra.

Ta nasa osobina obilato se politicki, estradno i medijski eksploatira od nasih, ali i vanjskih politika. Nekad sam se zbog toga strasno uzbudivao i strasno zamjerao to domacem mentalitetu (potajno sramio bih se pripadnosti takvo cemu), ali mi je to nakon nekog vremena iscezlo jer se dogodilo pretjerivanje i u tom sramu, a i cini mi se da sam prosao preko crte zasicenja tog uobicajenog nacinalnog samoponizavana i samookrivljavanja toboz racionalnog, neupitnog i uvijek idealnog uma intelektualnih uzora. To mi je sad cista romantika i smatram to jos onom vrstom nacionalne nevinosti i nepokvarenosti da cak pocinjem razvijati nostalgiju prema vremenu kada je to bilo jos i vise izrazeno, jer mi je posve jasno kakve nam se promjene u tom smislu kolektivnog misljenja i nemisljenja ulaskom u npr EU i dr spremaju. Kakve sve nebuloze oni kod sebe gomilaju, a mi naivni, romanticni i zaneseni glorificiramo i toleriramo kao nesto napredno i u tome ne posustajemo ni nakon tisuce i tisuce primjera.

Kad se netko kod nas na

Kad se netko kod nas na svojoj kozi uvjeri da je ima, onda korupcije ima do te mjere da taj ofureni nece prestajati sve oko sebe uvjeravati o tome. Zato su one percepcije kod nas uvijek prenapuhane.

Da, ali što kad naiđete na više takvih. Ja osobno imam određenih iskustava s korupcijom, a imam i poznanika koji nosi kovertu kad pohodi državne činovnike.
Nije problem biti inferioran prema korupciji sve dok je ne morate primjeniti da biste riješili problem. Kakav osjećaj će obuzeti mladog čovjeka kojega su učili da treba biti pošten (roditelji, škola, ...) kad mu postane jasno da to što želi ne može riješiti u prihvatljivom vremenu bez mita. U tom slučaju je sasvim realan scenarij uvjeravanja o kojemu pišete.
Percepcija je subjektivna stvar, a prenapuhanost kao dojam se javlja kad postoji velika diferencija između osobnog iskustva i dojma o stavu okoline.

Problem je dvostruki moral

Problem je dvostruki moral koji s jedne strane javno prenapuhuje korupciju, a tajno tj osobno pristaje na nju. Uvijek se traze opravdanja za nedjelovanje.

Dvostruki moral jest

Dvostruki moral jest problem, ali nije rješenje problema korupcije. Jasne, nedvosmislene i učestale poruke moraju biti odaslane iz samog vrha vladajuće garniture o štetnosti korupcije prema svim građanima u Hrvatskoj. A nakon toga bi bilo logično da uslijede i sankcije prema prekršiteljima. Koliko pratim zbivanja, nisam čuo ništa slično tome.

I ja spadam u euroskeptike.

I ja spadam u euroskeptike. Ali bojim se da smo previše napravili koraka prema EU a da bi sada mogli i jedan korak natrag. Osim toga, ako ne EU, što je alternativa? Ima li ma i koja stranka alternativni program?

Unija sa recimo

Unija sa recimo Libijom?
Imamo mnogo zajedničkih točaka recimo i o nama i o njima pričaju s podsmjehom.

Ma to je manje bitno, mi

Ma to je manje bitno, mi ulazimo u EU htjeli to ili ne. Po starom europskom receptu, čak i ako ne prođe referendum, glasat će se dok se ne izglasa pravi odgovor.

Ulazimo i radi naših političara koji ne vide alternativu, radi europskih političara koji si ne mogu dopustit rupu usred Europe i na kraju što neke bolje alternative stvarno ni nema.

Ali ponavljam, pitanje svih pitanja je cijena pristupa i što ćemo dati za to članstvo. I mora li sve ići tako bezglavo, klimoglavo i na žurbu?

Ja spadam u strastvene

Ja spadam u strastvene zastupnike ulaska u EU (ali žestoke protivnike ulaska u NATO) i to zato jer se u ovoj našoj balkanskoj krčmi red može napraviti samo pritiskom izvana.
Isto tako, kad se sjetim komunizma, kad smo i Slovenija i mi imali podjednake uvjete rada i života, pa se sjetim kako su oni i u to doba znali dobro organizirati i proizvodnju i turizam. Sjetim se naših toplica (i izgleda i programa), a sjetim se njihovog Čateža (prekrasno uređenog, s kulturno -umjetničkim programoma), njihovih Atomskih toplica i koječega drugog, a isto tako se sjetim i naše ostale turističke ponude (jedino je Istra odskakala i tamo sam zato i najčešće ljetovao.

Dakle, očito nama, nažalost netko izvana mora napraviti reda. Žao mi je što je tako, ali tako je.

Inače bismo, s prirodnim bogatstvom koje imamo, ali i drugim resursima, mogli i drukčije razmišljati.
No isto tako se, iz mojih komentara o ZERP-u, na primjer, vidi da nisam za ovakav slabićki, klečeći ulazak, jer, naravno, Zapad se stalno potvrđuje i kao centar dvostrukih mjerila, a to se tiče svega, od ekologije, poljoprivrede, pa do uvoza i izvoza, do sad smo, hvala bogu, imali više primjera u kojima su s nama postupali kao s manje vrijednima, kao s kolonijom. To se događa zato jer si to dopuštamo, naravno.

Dakle, ljudi se moraju upoznati i s negativnim i s pozitivnim stranama ulaska, slažem se, pa neka većina odluči, ali na temelju dovoljne količine podataka, a ne ovako, kako ovi naši na vlasti hoće, na slijepo, bez da išta znamo o tome.

njihovih Atomskih toplica

njihovih Atomskih toplica

Više se ne zovu tako jer je njihov PR zaključio d bi moglo biti negativnih asocijacija. Sad se zovu Terme Olimija i koliko mi je poznato (nisam 100 % siguran), vodu za toplice crpe sa hrvatske strane granice. Btw oni su vlasnici i Tuheljskih toplica i promijenili su ime iz Tuheljske toplice u Terme Tuhelj. U Hrvatskoj uvode tuđice i nitko ništa? E to je Hrvatska.

Nekad je ideja EU bila ideja

Nekad je ideja EU bila ideja slobode, mira, prosperiteta, šanse za sve Europljane...
Danas je ona prostor kompromisa, povjerenstava, obveza i u vlasti je brzorastućeg birokratskog čudovišta iz Bruxellesa.

Ja sam za Europu o kojoj je pjevao Toto Cotugno '90. u Zagrebu, a ne one o kojoj danas govore političari (i naši i europski).

Insineme

Kad malo pogledam sve što

Kad malo pogledam sve što se piše i čuje o ZERP-u stjeće se dojam da one gori boli k... za ZERP i da je to glavni motiv nebrige i dodvoravanja EU. Što mi ipak malo labavo, uzimajući u obzir goliko gube na domačem terenu. Pa se pitam; možda je ZERP cjena koju plačamo u zamjenu za neefikasno, korumpirano i nazadno pravosuđe. Mislim saki ima spiku za neuk puk, ali ipak su oni u EU malo jaći igrači.

A kakav je taj trgovac s

A kakav je taj trgovac s kojim se već godinama cjenkamo dok on svakodnevno podiže cijenu a mi samo klimamo glavom?

Ne brinem se ja za tog trgovca, očito je dobar jer svakodnevno podiže cijenu, brinem se za tu budalu od kupca koji i dalje klima glavom.

Napisao sam u jednom dnevniku prije o "pregovaračkom položaju" naših političara...

Ipak, trebalo bi imat i malo

Ipak, trebalo bi imat i malo više informacija o stanju tog kluba u kojem žarko želimo ući. A nije baš da je najsjajnije.

Kritizirati EU ili ne daj

Kritizirati EU ili ne daj Bože, biti protiv pristupanja je tabu u Hrvatskoj, barem u javnom prostoru.
Problem je u neinformiranosti.
Kako onih koji su za EU, tako i onih koji su protiv EU.

Da bi bili iole ozbiljnije doživljeni protivnici EU moraju krenuti s ozbiljnom raspravom o EU.
Kad pogledaš našu političku scenu, onda vidiš da su protivnici EU mahom politički marginalci i redikuli koji su protivnici samo zato da bi išli protiv struje. Automatski ti se stvara odbojnost prema svemu što govore i prema svakom njihovom stavu.
I tu se stvorio jedan veliki problem za Hrvatsku. Izostaje prava rasprava.
Ono što nam treba je argumentirana rasprava od strane protivnika EU. Rasprava utemeljena na činjenicama i argumentima. Na taj način će se i zagovornici EU prisiliti na nekakve činjenice i argumente.
Tek tada će hrvatski građani dobiti potrebne informacije za izgradnju svog stava za ili protiv EU.

U Hrvatskoj zbilja ne postoji prava oporba po pitanju ulaska Hrvatske u EU. Ako mislimo na pravi način tamo ući, onda nam je jedna takva oporba nasušno potrebna.

Ja sam ZA cisto iz sebicnih

Ja sam ZA cisto iz sebicnih vlastitih interesa - izlazak na EU trziste rada u IT-u. No kako su stvari krenule, ne vjerujem da ce mo moci dobiti radnu dozvolu jos duze vrijeme nakon sto udjemo u EU. Jos imam 3 godine do diplome pa mi se nikamo ne zuri :) Za sada..

Pazi ovu računicu: nas je

Pazi ovu računicu: nas je manje od 4,5 milijuna, dakle manje od 1% EU sada, sa oko 7% visokoobrazovanih i još manjim posotkom ljudi u ITu.

EU neće imati potrebe nama nametati zabrane rada na njihovu tržištu u prvim godinama članstva. Slijedeći val proširenja bi trebao pogoditi samo nas, potom ostatak Balkana pa onda Tursku... Dapače, EU postaje sve starija i tu smo "na konju"...

Druga stvar je bilo zadnje proširenje sa velikim brojevima u stanovništvu (na pr. Poljska 40 milijuna) od čega su strahovali Njemci ali recimo ne i Britanci...

Dapače, EU postaje sve

Dapače, EU postaje sve starija i tu smo "na konju"...

Problem starenja populacije je u najmanju ruku isti u Hrvatskoj kao i u EU.

to, silverci:) dao bih ti

to, silverci:) dao bih ti pet plus za ovo:)

Je, sve to stoji, ali je tu

Je, sve to stoji, ali je tu aktualno pitanje kokoš ili jaje? Jesu li baš svi oponenti EU redikuli bez argumenata ili ih se takvima učini kroz medije nakon što se usude nešto reći?

Osim toga, i zagovornici ulaska u EU mogu tu i tamo reći nešto o negativnostima pristupanja, a ne stvarati predodžbu kako je to med i mlijeko i kako negativnih efekata skoro neće ni biti. Pa ćemo se svi češat po glavi kad nam se to dogodi.

Ja nisam militantni protivnik EU, ali kad vidim da nitko drugi neće, jednostavno moram i ja malo zaoštriti svoje stavove :)

Naravno da nisu svi oponenti

Naravno da nisu svi oponenti EU redikuli bez argumenata.
Reci mi koja je stranka na protekle izbore izišla s jasnim i argumentiranim stavom kontra EU?
Građani koji su protiv ulaska u EU na zadnjim izborima su mogli glasati za Jedino Hrvatska. Super izbor, zar ne.

Ja nisam militantni protivnik EU, ali kad vidim da nitko drugi neće, jednostavno moram i ja malo zaoštriti svoje stavove :)
Ne moraš zaoštriti stavove. Moraš proučiti EU. I ukazivati na moguće opasnosti i posljedice od ulaska u EU.
Naravno, ne na razini domaćeg sira na pijaci, kako se kod nas već to čini. Protivnici EU krenu s pričom da nećemo smjeti imati domaći sir na tržnicama, a Sanader brže-bolje odvede goste iz EU na tržnicu da probaju takav sir. Wow! Koja opasnost! Sir!

A proposito redikula, još

A proposito redikula, još nešto... Najistaknutiji redikul bio je Nenad Ivanković, jelte, sir i vrhnje.
Ali samo zato što je njegova prezentacija bila takva, jumbo-plakati s njegovom facom kako kusa sir i vrhnje i prenapuhavanje problema do apsurda.

Ali to ne znači da kod sira i vrhnja nema problema. Naime, propisi EU nalažu da se pokvarljivi prehrambeni proizvodi ne smiju prodavati na otvorenom, tj. da moraju postojati rashladne vitrine, deklaracije itd... Ako se to provede, ti reci koliko će kumica koje dnevno prodaju pet sireva na Dolcu moći uložiti novce u te uređaje? I na šta će Dolac sličit ako pola štandova bude moralo imati te vitrine? A koliko znam do sad se ljudi od stvari s naših tržnica nisu masovno trovali... Dapače.

Drugo, svinjokolja u Slavoniji ili Dalmaciji će biti isto jako otežana jer se više neće smjeti klati po dvorištima i odmah prerađivati to meso kako je običaj. Samo u klaonice sa certifikatom i gdje će se svinjama šaptati na uho da bude što humanije. Upravo sada Rumunji imaju s time problema jer ih EU proziva radi tog običaja i traže ukidanje, a seljaci se bune, a nekima je to tamo i jedini izvor prihoda i hrane. Bio je o tome članak u Economistu prije par tjedana.

Sve to i nas čeka, ali Ivankovića smo ismijavali. Mislim, sam je kriv jer je redikulozno nastupao i pretjerivao, ali poantu nije promašio.

Jedino Hrvatska su imali

Jedino Hrvatska su imali redikulski pristup s povremenim ispadima normalnih argumenata. Ostale stranke su znale da čak i blagi euroskepticizam nije popularan. Ne znam zašto to misle ako 50% građana nije sklono Uniji.

Proučio sam EU i više no što sam htio, utvaram si (c by Ćiro) da dosta znam o tematici. Ne bih se postavio u tabore pro i kontra EU, jer ne može biti crno-bijelog odgovora. Zato treba iznositi negativnosti koje su jako podzastupljene u medijima čisto da se dobije prava slika pa neka svatko odluči kad bude referendum.

Zato treba iznositi

Zato treba iznositi negativnosti koje su jako podzastupljene u medijima čisto da se dobije prava slika pa neka svatko odluči kad bude referendum.
Da, upravo tako.

Odnos EU Hrvatska ponekad mi

Odnos EU Hrvatska ponekad mi je slican onoj situaciji kad je Tom Sawyer (Mark Twain) dobio zadatak ofarbati ogradu, pa se dosjetio angazirati lokalne klince kojima je dozvolio farbati ogradu svakom po malo uz obvezu da mu (jos) za to daruju nesto od svoje imovine (zabe, klikeri, ...). Ograda je planula, a on je jos dobio gomilu drangulija, a klinci prezadovoljni jer su ucestvovali.
Naravno da je Hr klinac iz Tom Sawyerovog reda, ali ipak ne mogu se oteti dojmu da se klinac ipak malkice opametio, pa se bar snebiva dok ceka u redu, ako vec ne moze pobjeci od sudbine.

pozivaju se i hrvatski ljudi

pozivaju se i hrvatski ljudi da napokon kažu briselskim budalama gdje mogu zabiti svoje odustajanje od ZERP-a

Podržavam inicijativu, ali mislim da će nas unija prije odbiti zbog pravosuđa a ne zbog ZERP-a.

ZERP, pravosuđe, tako

ZERP, pravosuđe, tako dragom bogu svejedno... Uvijek će se naći neki razlog. Nije valjda da mislimo da je u Bugarskoj i Rumunjskoj možda bolje stanje po tim pitanjima? :)

ZERP, pravosuđe, tako

ZERP, pravosuđe, tako dragom bogu svejedno... Uvijek će se naći neki razlog
Točno, i kada nam "uzmu" sve što žele (a mi ko prava radodajka) onda ćemo moći raditi, neraditi, proglašavati što god želimo, uz napomenu da to onda više nečemo biti "mi".

Svejedno je, ali, je dobro

Svejedno je, ali, je dobro kad elitu prisiljavaju na reforme.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content