Tagovi

Jos iz vremena haaske presude...

„Ej umorna zemljo izmucena, ima li jos tko umrijeti za te?“ -Kaze nas domoljub Marko u jednoj pjesmi sa novog albuma po nazivu „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Tko se razumije u Hrvatsku i prati dogadjanja lako ce primjetiti da nije bilo jednom u Hrvatskoj, nego je jos uvijek u Hrvatskoj. Valjalo bi otvoriti referendum da Marku odgovorimo na pitanje, ima li jos netko da umre za Lijepu nasu? Osobno smatram da je pitanje suludo, oni koji su polozili zivot na popularni ‚oltar domovine’ umrli su od onda vec nekolicinu puta, i umiru i danas, ti isti jadni ljudi. Cemu da jos netko umire? Postoji i jos jedno nepostavljeno pitanje koje bi na nekom drugom mjestu bilo prozvano nacionalnim zlocinom, Latinicu bi cenzurirali ili ukinuli da je takvo pitanje u anketi, a na nacinonalnim TV postajama pokrenule bi se vec ne znam koje po redu ‚cistke’. Ali ja cu se osloboditi i postaviti pitanje, ne bojim se besplatne hrane u pritvoru: Dali su veci zlocin napravili oni koji su te zrtve napunili olovom i bezbozno strpali pod blato, ili mi koji im neprestano trpamo rijeci u usta, zastupamo ih i nepogresivo znamo tocne razloge zbog kojih su oni dali svoj zivot?
Procita li ovo pitanje neka „Hrvatina“ koja utjeruje pravdu pljujuci po srbima i ulaze svoju zivotnu energiju kako bi se izborio za vizni rezim na granicama sa omrazenim susjedima, konstatirati ce kako sam ja samo jos jedan od veleizdajnika kakvih danas ima svuda po drzavi, i kako je bas zbog mene ta nasa obecana zemlja – umorna i izmucena. Ali nitko me nece pitati jesam li ja umoran i izmucen? Od cega sam ja umoran i izmucen?
Umoran sam od Srba, ali ne onih pravih preko dunava vec od ovih Hipotetickih koji zive u Hrvatskim glavama i medijima. Umoran sam od silne „pravde“ koju napaceni narod ocekuje kako bi mogli zivjeti dalje i kako bi zrtve domovinskog rata mogle na svoj zasluzeni 'spokoj vjecni'. Umoran sam od rada i iznajmljivanja svog tijela „Hrvatskim“ posjednicima i umoran sam od zivotnog tempa koji mi diktira da radim sto vise kako bi u zamjenu bio kreditno sposoban i onda nastavio rintati htio – ne htio! Sreca da je danas dan nezavisnosti pa umjesto na posao, mogu ostati u krevetu i uzivati u toj maestralnoj slobodi i suverenitetu kojeg smo si na ovaj dan, pred nekoliko godina, odlucili pokloniti. Jesmo li doista neovisni ili smo mozda bas na taj dan, „promasili ceo fudbal“?
Neke moje frustracije me znaju odvesti daleko, skroz do foruma nekih nacionalnih medija gdje se akumuliraju „veliki hrvatski umovi“ i komentiraju dnevne i tjedne aktualnosti, nudeci uvijek najbolje rijesenje skrivajuci se iza kreativnih alter-ego-manijakalnih pseudonima i filozofskih floskula koji kontekstualno pocinju naslovom „Da se mene pita?“ Moderna vremena donijela su nam virtualni svijet u kojem mozemo vjesati veleizdajnike i sve lopove koji djeluju u sukobu drzavnih interesa. Tako da su ulice postedjene objesenih Juda. Nazalost.
Hranio sam svoj ego tako da sam pokusavao iznjedriti pricu o smislu rata, o neoliberalizmu, o zavadi i zavjeri i o manipulaciji ali dovraga. Kako mi takvo sto moze pasti na pamet sada kada nas je veliki prijatelj Haag tako grubo izdao? Tema je zlocin i kazna, a ne kapitalizam. Tema je Srbija a ne Europa. Emocije su mrznja, a ne zelja.
Ispricavam se zbog izdaje, ali ne mogu a da ne kazem sto imam za kasti. Tema nisu oni vec mi. Zrtve nisu pale da bi mi mrzili druge nego da bi voljeli sebe, tako su im barem punili glave kada su ih slali na prve crte. Humani rat se nikada u povijesti jos nije dogodio, pa tako ni balkanski krvnici nece ostati iza „resetaka pravde“, bilo Europske ili Bozje. Uhicenje Karadzica ili Mladica, presuda Vukovarskim egzekutorima ili dozivotni embargo sve manjim Srbima nece nama donijeti blagostanje. Kako stvari stoje, i kako nasa vanjska politika koju smo mi izabrali djeluje, nece nam ni EU donijeti Bog zna kakvo bolje sutra. Samo si mi to mozemo priustiti, ali u nas ne postoje MI, postoje ONI i MI. Razlicite pristase, suprotni politicari i politike, razlicite ideje i ideologije – paradoksalno – sve za bolje sutra jedne Hrvatske!
Zivimo u svijetu redukcionizma i kod svakog problema idemo metodom eliminacije kako bi otkrili uzrok, ne zelim gaziti ustolicene znanstvene teorije iako sam empirijski spoznao da su potpuno krive. Ali ako je tako, zasto ne idemo onda u tu dubinu i ne odemo dalje u trazenju uzroka, zar je za posljedicu uvijek zasluzan onaj prvi uzrok ili i tom uzroku postoji jos neki uzrok dok ne dodjemo do pocetka brige? Postoji li domovinskom ratu i neki drugi uzrok osim agresivnih Srba koji su nas voljeli i onda su nas iz vedra neba napali? Ima li opcenito rat kao disciplina i neki svoj visi smisao i interes?
Pricao sam i baljezgao na forumima, kako nas zavadise i posvadise. Pitati cu sada ovdje ima li moj daljnji tekst koji slijedi tracak smisla?
Zelim reci kako je domovinski rat bio plasirana agresija i kako ima svoje skrivene interese, osim onih za koje smo mislili da su uzrok – velika Srbija, itd. Zapitate li se jednostavno pitanje, sto se jos vazno dogadjalo tih godina u Europi? Odgovor ce vam se mozda pojaviti sam od sebe: Padao je socijalizam! Padao je kroz dve najbitnije drustvene akcije: ratom i revolucijom. Gdje je padao revolucijom a gdje ratom, to moze govoriti o bivsem stanju i poretku pojedine zemlje. Tamo gdje se rodila revolucija, tamo je vjerojatno bivala vladavina neke komunisticke diktature koja je ocigledno, i negdje brutalno, krsila ljudska prava. Sirom takvih prostora nije bilo tesko baciti iskricu i povesti svekoliki narod da sam skine s drzavnog vrha blatne „statue“ pod geslom slobode i demokracije. Prostori bivse Jugoslavije ipak su za vladavine Tita uzivali utopijski karakter boljeg radnickog zivota, danas gledajuci izolirano na Titov rezim, iz nekog filozofskog kutka, moze se reci da je bilo grube diktature. Onda se ipak s usporedbom na susjedne i ine rezime, vidjelo da je slavenski narod u zavidnijoj poziciji sa vecim zivotnim slobodama. Revolucija ovdje nije bila moguca, trebalo je montirati medjudrzavne razmirice i dovesti balkan u predratno stanje. Najlaksi nacin je podijeliti drzave medjusobno i otrovati ih nacionalizmom. Milosevic je postojao onda, kao sto uvijek postoji netko slican i tada je bilo dovoljno financirati njegovu kampanju kako bi se domogao vrha te zatim pravilno ga uputiti u metode „zavadjenja stada“. Sve je i otislo po planu, Yugoslavija se nije samo raspala vec su se njeni narodi pobili, borili su se za slobodu, nezavisnost i integritet. Izborili su se za sve to i usput dobili novi drustveni sistem, kapitalizam, ali to nije bilo tako vazno i vidljivo onda dok su se jos brojali mrtvi. Slavila se pobjeda iako nitko onda nije bio svjestan da je turnir tek poceo...
Kako sam ja o neoliberalizmu brujao na prohrvatskim forumima, tako su me sve vise istiskali. Tema je Zlocin i Kazna (vukovarska trojka), tema je domovinski rat a ne neoliberalni kapitalizam, tema je kurac a ne picka. Usta su mi zacepili kada su na kraju priznali da to sto ja pricam ima nekog smisla (ali u nekom paralelnom svemiru gdje vladaju idealni uvjeti), no da svejedno je ne moguce to sada objasniti uplakanoj majci koja pati zbog nepravde, i u boli je sto joj je sin zaklan na ovcari!?! I ode sve u PM. Kompletan cijenjeni nacionalni intelektualni krug mora se spustiti na nivo uplakane majke kako bi joj objasnio da je nepravda nekaznjena i da joj se sin okrece u grobu trenutno. Valja sada dignuti hajku na sud kojem smo paradoksalno mi suosnivaci i sada nesto ne stima sa Europskom pravdom, dok i dalje sve stima sa nasom politikom!?

Draga zalosna majko
Meni je iskreno zao sto vam je sin ubijen u domovinskom ratu, ali mi je jos teze reci vam kako je on svoj zivot izgubio potpuno bespotrebno. Naime, kada su ga slali u rat govorili su mu da ce sve to imati nekog smisla i da ce cijela nasa domovina jednoga dana biti slobodna zahvaljujuci hrabrim vojnicima poput njega. Tetosili su ga raznim obecanjima i sto je najtuznije, obecali su mu da ce kada se cijeli kosmar zavrsi svi imati vise i zivjeti bolje. Vasa tuga koja se vuce sve do danas iako je od tada mnogo godina proslo, i o ratu danas vec citaju djeca u citankama povijesti, nije uzrokovana samo smrcu vaseg sina, vec propalim obecanjima i opcem kaosu koji vlada unutar takozvane slobodne i neovisne Hrvatske. Vidite, sada vas salju da izadjete sa njegovom slikom na trg kako bi prisustvovali prosvjedu zbog katasrofalne Haaske presude iako je to jos jedna od kozmetickih floskula nasih vlada. Vi ste odavno trebali, skupa sa svojim supatnicima, izaci na trg i to bez slike. Vas sin poginuo je da bi vi bolje zivjeli a ne da bi oni imali kome lagati. Vas sin poginuo je da bi mi stvorili unutrasnje uredjenje na osnovu vlastitih potreba i snova, a ne potreba nekih talijana, slovenaca i nijemaca koji ovdje dolaze pisati, srati i prljati more kremama i faktorima. On je takodjer poginuo da bi vi svi jednoga dana mozda i bili dio Europske obitelji, ali da prvenstveno stvorite sebi svoje uvjete i onda da ta Velika obitelj postuje te uvjete, no nazalost, ovdje se vodila politika medjustranackih borbi te je bitka za vlast prevladala bitku za opce dobro naroda. Pa smo podlegli uvjetima Europe i kako bi se neki potez povukao unutar jednoga mandata i tako moglo vikati na predizbornim skupovima: „Mi smo...!“ Odleprsao je sav taj suverenitet, sada Europa od nas gradi veliko polje gdje ce se saditi hrana za izvoz a uvoziti ce nam svoju robu, jeftinu kako bi unistila nase proizvodjace, sada Europa od nas gradi veliko apartmansko naselje da bi ta obitelj imala gdje na odmor a mi cemo uciti njihove jezike i graditi one ceste koje ce njima olaksati put, sada Europa montira schengenske granice i kako stvari stoje i mi i Srbi opet cemo u isto vrijeme zavrsiti pod istim krovom bas kao nekada. Kada ovaj sistem bude padao, trebati ce opet neki rat i revolucija i opet cemo se dijeliti na isti nacin kao tih godina, opet ce neke nove majke pratiti svoje sinove i mnoge nikada svoje nece vise vidjeti.
Draga majko, sudac koji je presudio vukovarskoj trojci vas trenutno ne gleda kako stojite jadni s tom slikom na Ovcari, potrebno vam je otici na Markov trg kao i cijelom nasem narodu i tamo stajati ako treba dovjeka, jer otkako je rat zavrsio nitko se o nasoj drzavi ne brine. Svi su za rata bili slozni i konstruktivni, ali nakon toga svi su sjeli na svoje trosjede i nastavili pratiti stanje u drzavi na TV-u. Umjesto da HDZ i SDP rade za nas, oni se hvataju jedan protiv drugoga i ponasaju se kao da zastupaju dva razlicita naroda koji zive unutar istih granica, a mi sjedimo i slusamo. Ne boli vaseg sina Haag, boli ga sto vi zivite u neimastini i mrznji i neznanju. Ako nas nasi „oci“ nece izvesti u bolje sutra, to onda moramo uciniti mi, kao sto smo to samo mi i ucinili onda kada je grmilo i sijevalo pod vasim prozorom.

Kakvu pravdu da Hrvati traze kada je sami u svom dvoristu nemaju? Kako sada kriviti Europu kada smo se za sve njezine posasti pograbali? Kako znati koji je pravi put kada su medijski naslovi jedino znanje koje ulazi u nas kolektivni um? Ej braco, ajmo stati i pocistiti svoja govna, lako cemo onda jesti tudja za neku lovu.
Ne postoji izolirana tema u ovoj drzavi sto se politike tice, pocevsi od pregovora sa EU, pa preko Haaga sve do opceg stanja duha u Hrvata. Sve je usko povezano, postoji samo redoslijed koji je iznimno vazan da bi se stvari u nekoj buducoj vremenskoj zoni uskladile. Redoslijed je jasan kao i u svim oblastima, pocinje se uvijek od sebe. Dragi suHrvati, mi zivimo u drzavi koja je Europi duzna velike pare, te pare spiskali smo na aute, nekretnine, male i velike biznise a ostatak je ostao za fine sireve i vina. Zivimo u mediokritetskoj okolini gdje znanje crpimo iskljucivo iz novina i vijesti, od cega nam ostaju ponajvise samo naslovi, imamo misljenje ali nemamo temelje za njega. Takodjer, stanje duha visi na tankim nitima ali takve su vijesti pomno aranzirane i gurnute pod „medijski“ tepih, najprodavaniji lijek u drzavi je praxiten a dok nam pisu i uce nas da nam je bolje, nasa podsvijest uocava cijelu istinu i tjera nas u plac. Nadalje, tuzni smo zbog Haaske nepravde i sada bi nebo na zemlju srusili dok sutimo o svojoj Hrvatskoj pravdi, pravde u nas uopce nema. Suci su zasticeni ko koale, odvjetnici su sami svoji sefovi pa si sami diktiraju cijene a sve njih nadgleda sluzbeno tijelo pod nazivom 'odvjetnicka komora' koja je, gle cuda, skupina odvjetnika i sudaca. Mi se bunimo sto su nam neki generali pod istragom jer je moralni zlocin spominjati da je nasa vojska dok se branila malo i prekoracila granice obrane, dok svi sute i promatraju kako se sva sila Hrvatskog sljama obrusila na Anu Magas koja je kako kazu, prekoracila granicu nuzne obrane i priklala onog snobovskog hohstaplera. Ovdje jos uvijek vlada kultura „nisam procitao knjigu od osnovne skole“ i neznanje je jos uvijek glavno opravdanje, tuzan sam kad vidim na ulici mnostvo misljenja i stavova koji se temelje uglavnom na tajnom dnevniku Adriana Molea. Nitko stoga ne zna kako se vlada, svi su culi za parolu „podijeli pa vladaj“ ali u primjeni ju nitko ne prepoznaje. Yugoslaviju su najprije podijelili, i sada lakocom njome vladaju, nama su dali pare i zaduzili nas i to je najjace sredstvo manipulacije u danasnjem neoliberalnom svijetu. Zivimo otudjeno i anti-empaticno, sve sta se dogadja uvijek se dogadja negdje drugdje i nekom drugom. Prakticki od rata nije bilo postene drustvene akcije, mi smo promatraci vlastite sudbine, nitko se nije ustao i usprotivio bilo kojem obliku prljavstine i zla. Imamo zavidnu razinu izvrsne sudske vlasti u kojoj je moguce penetraciju prsta u anus izjednaciti sa rukovanjem, gdje je moguce pustati ubojice na vikend i gdje je uglavnom potrebno imati financijsku potporu, moral je na nasim sudovima poptuno amnestirana karakteristika. Mito i korupcija, sta je pak sad to? Kradja? Koliko vas vidi i gleda kako netko krade a o tome suti, koliko vas zna za vlasnika nekog ugostiteljskog objekta koji na kraju radnog dana skida racune kako bi utajio porez? I svi mislimo kako oni kradu nekog drugog, ali oni kradu nas dok je stvar jos gora cinjenicom kako svi ti utajivaci poreza nemaju obraza ni za svoje radnike pa su prijavljeni na minimalac i dobivaju veci dio place na ruke. Osobno znam mnogo slucajeva u kojima vlasnik digne pozamasnu svotu novaca tokom turisticke sezone a od te svote drzavi i radniku ode desetak posto. Prijava na minimalac i ostatak place na ruke najeksplicitniji je oblik kradje u lijepoj nasoj, ali mi i dalje mislimo kako se ne mozemo protiv toga boriti jer je takvo vrijeme, iako smo bas mi jedini potporni kamen nekom poslovanju koje bez svojih radnika ne moze opstati.

Sto reci za ovakav kaotican narod, o kakvoj Europi sanjati i u kojem Bruxellesu traziti bolje sutra kada ne valja ni jucer ni danas? Lagao sam vam jednu stvar, nije istina da su izostale drustvene akcije od rata na ovamo. Bilo ih je, svaki nogometni derbi velika je drustvena akcija i cesto politicki izrazito aktivna samo sto su to one vrste akcija iza kojih ne slijeduju promjene. Gay Pride – gerilske, i bez pardona, teroristicke akcije snazno su organizirane kada se treba rijesavati najveci nacionalni problem koji predstavljaju pederi i lezbe, da se drustvo ocisti od nakaradnih cudovista i nasa djeca sacuvaju od prljavstine i nastrane okoline. Posljednji „molotovljev Pride“ bio je dokaz kako i skupina maloljetnika moze planirano dignuti hajku i uprotiviti se necemu sto steti nacionalnom interesu, pritom proci nekaznjeno. Zao mi je sto pederi predstavljaju veci problem od drzavnih pljacki i prljavih privatizacija, ali to je realnost jer Vrhovnika, Zuzula, obitelj Tudjman i ostale hahare nitko ne ceka sa eksplozivnim koktelima i kamenjima. Ovo cubljenje sa slikama nestalih i poginulih takodjer je akcija, Thompsonovi koncerti predstavljaju snazne politicke skupove ali kao i kod svake akcije do sada nabrojene izostaje najbitniji segment, promjena ili reakcija.

Meni ipak izostaje jedini bitniji segment od trenutne promjene koji bi mi davao unutarnju snagu i zelju, NADA. Nemam nade u ovo drustvo i nemam vjere u buducnost, sve traje predugo i sve je otislo predaleko. Borba mi pruza sebicnu sadisfakciju a nesto kao sto je ova kolumna samo licemjernu kriticnost u kojoj opet fali samokriticnosti. Hrvati, vi nemate svoju drzavu, 80% imovine je pod hipotekom banaka a sve banke su u stranom vlasnistvu, sumoran ekvivalent je cinjenica da je velika vecina nacionalne imovine pod stranim vlasnistvom. Nemamo svoje ceste, stranci su nam ih napravili a mi ih samo placamo. Nemamo svoju politiku, Europa nam je kreira i diktira. Nemamo svoj identitet, topi se u pregovarackim pobacajima nase diplomacije koja ljubeci ruke EU pusta da kopne posljednji Hrvatski tragovi u snijegu. Nemamo svojih otoka ni svojih hotela, nemamo ni svojih tajkuna jer svi oni rade prvenstveno za sebe. Nemojte plakati jer suze ne poticu evoluciju, nemojte se srditi jer to nije revolucija. Pocnite misliti i djelovati pa mozda ako ne nama, bude barem vama bolje.

Glupo je traziti da se Vukovarskoj trojci sudi u Hrvatskoj kada bi ih ionako sudac Milanovic pustio za vikend na tzv. „resocijalizaciju“, zar ne?

Komentari

Leso, nabacano razno.

Leso, nabacano razno. Djelomično nije tako:

1. Nije nakon Tita samo tako došlo to razno, kao što ništa ne niče i ne razvija se kao nije nešto posašeno itd. tako i za priče nadalje, u sličnim uvjetima kao za Tita, samo je Titu/SFRJ zbog hladnog rata ubrizgano cca 200 mlrd dolara, a sada toga nema;
2. kao što je čelnik sa više od 90 % izborne podrške, dr Vlatko Maček rekao 1941.g., pokušali smo sve ali je došlo veliko zlo (2. svjestki rat). Da zlo nije došlo i postavilo okvire, mi bi bili dosadniji od Danske;
3. Nabacivanjem se može uneodgle i sve izgleda logično. Ali, jop gore je nicao i razvijao se Izrael. Ili, ovo isto u Srbiji, Crnoj Gori a još više u BiH izgleda strava. Ili, i bez ikakvog rata, čak sa povejsnom srećom od ujedinjenja, neki ne baš nelogični problemi zahvatili Njemačku i oni cvile gore nego mi;
4. Situaciju majke koja je izgubila sina na Ovačari nikad nitko neće moći ničim rješiti. ne mogu se rješiti niti banalnije stavri. Pokojni šUvar je pred smrt reako da oni SK političari nakon Tita nisu bili u stanju rješiti ni najbanalnije stvari, iz toga je logično i razvoj zla i nasatavak te nemogućnosti;
5. Ne kao moralno nego kao globalno, svima znano, razne bahate i nadmoćne pojave, pa i invazija kamatarenja, nisu moćne nego nemoćne pojave. Kod nas je to kao takvo apsolvirano prije 100 godina i vraća se, ali se odavno globalno te ne smatra kao moć nego kao nemoć. Nemoćni dr Maček i HSS su u nepunih 5 godina već uspkeli uglavnom izbalansirati i uhvatiti konce bjede i takve moći, ali je zlo koje naišlo omogućilo frustriranima koji pored njih nisu mogli niti 1 % i ništa da preuzmu igru. Mi smo na kraju dugoga puta vraćanja na nastavak toga. Sve namjere i otpori tome su i više nego logični, ali baš takvi manevri i iscrpljivanja se ne bi dešavali tako i u takvoj mjeri da gužva ne vodi k tome logičnom povratku na izgrađene kolosjeke. maovna ošamućenost je logična, to je maoizam koji je nakon 71. svjetskim prekrajanjem stigao u naše krajeve i spario se sa zatečenim boljševizmom. Gužva nije znak svježine geo dozrijevanja, popuštanja te astme i bronhitisa.

Tko je glasao

tagovi se odvajaju zarezima

tagovi se odvajaju zarezima

Tko je glasao

Bilo bi ljepše i jasnije

Bilo bi ljepše i jasnije kad bi dnevnik napisali danas na jednu, sutra na drugu temu itd. Ovako je teško čitati i razumjeti što ste sve htjeli reći.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 0
  2. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 28
  3. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 10
  4. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 25
  5. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 24
  6. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  7. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  8. Delanec od pravednik vz komentara 22
  9. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  10. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 66
  11. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 37
  12. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 37
  13. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  14. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  15. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  16. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  17. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  18. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  19. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  20. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  21. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  22. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  23. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  24. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  25. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • corto
  • Foma Fomič
  • indian
  • lunoprof
  • magarac
  • miris
  • rupert
  • Skviki
  • Weteran

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 10
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko