Sutra ćemo opet izmijenjivat poljupce :))

al za ovo sad ti fakat halal :)

To su oni magični jebemteživote trenuci koji u životu zadese čovjeka, nekoga češće nekoga rijeđe, čak je i Njemački ovčar koji nam je na tom stražarskom mjestu inače pravio društvo otišao na bolje mjesto te noći, toliko o "najboljem prijatelju" sa kojim sam nesebično dijelio mesni narezak i gulaš iz CSO kutije.
Zvao sam ga Johnny, po Štuliću, to je bio onaj period života u kojem bi mi se kćerka da sam je dobio zvala Azra, sin Pavel, na leđima bi da sam imao novaca tetovirao pjesmu "Nedjeljni komentar" a Poljska mi je bila u srcu više nego većini Poljaka.
Johnny je podvio rep i zavukao se negdje na suho, a ja sam (jer tako je trenutak nalagao) razmišljao o smislu onoga što sam upravo radio.
Čučiš u vukojebini, mokar si, hladno ti je, "čuvaš" sa puškom bez municije nekakva derutna skladišta od pitajboga koga, ponekad danju vičeš na pokojeg ribara koji se previše približi molu, ovaj te ne jebe 2%, i dalje peca, gleda te kao budalu, i sada ti nađi smisao svog čučanja u fetalnom položaju na podu stražarske kućice.

Kad si već bio na Muzilu

u mornarici,

zašto se nisi prijavio u pomorske diverzante poslije temeljne obuke pa da postaneš malo žešći i čvršći momak.
Ovako si odabrao -stražu.

Ja san bija u mornarici mrske

Ja san bija u mornarici mrske jna . Bija san na jednom raketnom čamcu . Jedne noći digli su uzbunu , ukrcali smo u šibeniku rakete i pravac u potkop na visu . Ta uzbuna je trajala više od misec dana i samo smo se vozikali noću između potkopa na visu i lastovu . Bila je ka neka kriza triba nas je neko napast , ne sićam se sad koji su ti napadači tribali bit .
To mi je bilo jedno od najgorih životnih iskustava. Tad sam svatija da sva ta drkačina sa bojevom gotovosti , potkopima , opasnim raketama na brodu služi da te u kratkom vrimenu ispizde toliko da neznaš ni kako se zoveš ali da se dobro izdresiraš da pucaš u onoga koga ti oni reču . Nakon petnaest dana psihičke jebade ispalija bi te četir rakete i na rođenu mater ako ti to naredi oficir. Sa takvim životnim iskustvom totalnog blesiranja uvik razumim i ne čudim se nikad kad vojnik napravi neki zločin na bilo kojoj strani . Jednostavno te ispizde tako da pukneš i nisi svoj.

Na samom početku rata san svatija da ovi naši nemaju namjeru stvarat pravu državu nego neku satelitsku koloniju . To san vidija baš na primjeru vojske .
U tim počecima rata još je u neposrednoj blizini škvera bila jna a mladićevi tenkovi nadomak šibenika neki naši su već počeli otimat brode jugomornarici . U škver je doša zapljenjen remorker . Ti mali remorker je bija interesantan jerbo je bija star a očuvan i imaje je nešto što više na jadranu nije ima nijedan brod a to je pogon parnim stapnim strojem . Brodovi sa parnim stapnim strojem su izuzetna povisna vridnost i praktički su neprocjenljivi . U jna je on služija da se more u praksi pokazat mornarima kako izgleda parni stroj .
Dakle , da skratim , iz tog ramorkera se vadi taj originalni povisni stroj, remorker se prodaje za siću privatniku i pretvara u koču . Sve to dok u ratnij luci lora, koju dili od splitskog škvera samo žica, stoje četnici a jugomornarica drži dubrovnik pod blokadom . Taj parni stroj je leža i trunija godinama na rivi splitskog škvera . Da su oni koji su stvarli državu hrvacku imali namjeru stvorit poštenu državu a ne pljačkašku siguro to nebi napravili.

Služimo narodu!

Ajde ajde, dobro si ti to odslužio, sjeti se samo da su nam i predsjednik i premijer ko izdanci crvene buržoazije služili vojsku na Dedinju.

Sjećam se kad su nama djelili pozive, '89 generaciji 4.L MIOC; Pljevlja, Trebinje, Surdulica...Ja super prošao Radovići!!!

Dobar ti je dnavnik, i dobro si prikazao kako se srozala vojna disciplina, stražar sa slušalicama na ušima hahaha...