Tagovi

Jesam li uspio ?!

Umjesto odgovora na komentare podrške i na mome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.
Ja važnost politike vidim u jasnom vrijednosnom i etičkom pozicioniranju, često i protiv struje ili većinskog raspoloženja. Politika oslobođena vrijednosti i načela, svedena na pragmatičnu borbu za glasove, nije moj izbor. Pobijediti na izborima je, dakako i moj cilj. Ali to nije svrha mojega političkog rada bila niti do sada, niti će biti u buduće. Nisam nikada demagoški podilazio niti ću podilaziti da bih dobio podršku. Mene zanimaju samo one pobjede koje se temelje na podršci načelima, vrijednostima i vizijama koje zastupam. Kompromis na tim vrijednostima, ma kako da bio djelotvoran za prikupljanje glasova, za mene nije prihvatljiv, kao što ni vlast koja bi morala činiti ustupke na račun tih načela i vrijednosti za mene nije cilj. Bolje principjelna oporba, nego neprincipjelna vlast!
Naša je konvencija pokazala da su naši članovi umorni i frustrirani dugogodišnjom opozicijskom situacijom i da izbornu pobjedu očekuju odmah ili što prije. Svojim su izborom pokazali da na čelu stranke žele ljude za koje vjeruju da mogu ostvariti upravo taj cilj na najbrži način. Čini mi se da su uz kolegu Milanovića vezali upravo takva očekivanja, prepoznajući njegov stil upravljanja kao ono što stranki u ovome trenutku treba. Vjerojatno su u pravu i kada, uz sve izraze poštovanja mojim načelima, osobnoj hrabrosti i dosljednosti, ne vide u meni predatorskog vođu koji u prizemnoj, podzemnoj i često nepoštenoj političkoj borbi može biti uspješniji od kolege Milanovića.
Stoga, niti ja nisam nezadovoljan. Mislim da sam jasno i u svome govoru na konvenciji, poslao poruku mojega viđenja i politike i daljnjeg razvoja stranke, za koje ću se zalagati i ubuduće. Dakle, ja ne odustajem od koncepcije stranke koja će demokratski okupljati, slušati i uvažavati ne samo svakoga svojega člana, već i brojne simpatizere, ugledne pojedince, sindikate, civilne udruge i svjetonazorski bliske stranke i to na partnerskoj, a ne dominantnoj osnovi. Je ne odustajem o demokratskog vođenja stranke, s onu stranu svake autokratske samovolje, stvaranja kulta vođe i poslušnosti partijske vojske. Ja ne odustajem od sadržaja politike koji se temelje na zbiljskim problemima ljudi i rješenjima za njih, nasuprot estradnom pokazivanju lijepoga lica i nabildanih mišića. Ja ne odustajem od principjelnih koalicija, temeljenih na svjetonazorskoj i vrijednosnoj bliskosti, nasuprot pragmatičnom stavu da je dobar svatko s kime možeš formirati vlast.
Zbog toga, makar izgledao kao posljednji dinosaurus i “alisa u zemlji čudesa” istrajavam na onome na čemu sam istrajavao i u ovih 25 godina aktivnog bavljena politikom. Bio sam lud i osamljen i 87. kada sam među prvima javno progovorio o potrebi uvođenja višestranačja i zbog toga bio žestoko napadnut, bio sam poprilično sam i kada sam se suprotstavio moćnom Bori Mikeliću, ondašnjem banijskom gospodaru života i smrti, malo nas je bilo i bili smo ludi i u ljeto 91. kada smo s a zahrđalim pištoljima stajali u Mošćenici nasuprot tenkovskoj diviziji u Petrinji, bio u manjini i 92. kada sam se snažno angažirao u SDP-u i kada su svi “pametni” znali da je HDZ prava stranka koju podržava 80% građana. I da ne nabrajam sve situacije, kada sam bio manjina, lud, osamljen, nepragmatičan. A svejedno se osjećam dobro i kad nisam “mainstream”. U mnoštvu je toplije, ali se izvan njega lakše diše.
Eto, takav ću i dalje doprinositi mom SDP-u.

Komentari

Tko je glasao

Vidjeli ga neki. Kažu hita

Vidjeli ga neki.
Kažu hita na putu stan-knjižnica, knjige pod rukom i nešto još u torbi, sav crn ispod očiju, uzeo drug godišnji da savlada svu filozofiju pod ovim postom. Hodajući mrmlja imena pollitičara naizmjence s imenima svih tih filozofa, što mrtvih što živih. A za sebe se nada "Samo da preživim...".

Tko je glasao

MOJe misljenje na pitanje

MOJe misljenje na pitanje ovog posta...
NIsi uspio...kanditiro si se za predsjednika SDP a pobijedio je Zoran Milanovic.
Nepotrebno je opravdavanje ovog neuspjeha tj. ovog cina izbora za sefa SDPa.
No vidim da ste gurnuli loptu u for sa nekim novim temama,,,,,meni je mozda najbolja ona sa elektronskim glasovanjem(mislim da je to bilo nesto na kratko kod Bage u "Zatvorenom")
Vi ste saborski zastupnik i sigurno bi javna rasprava ovog vase ideje(a mozda i projekta) mnogima dobro dosla....naime glasovanjem preko neta smanjuju se troskovi a postoje i eu fondovi za takve stvari.

Tko je glasao

Moram priznati da je kolega

Moram priznati da je kolega Vidović ostavio puno bolji dojam kada sam ga slušao u živo, na predstavljanju par dana prije Konvencije u Rijeci, nego što su me se dojmili njegovi tekstovi ovdje i na blogu. Naime, primjetio sam "u živo" autentičnu crtu iskrenog nezadovoljstva i zabrinutosti koja je progovarala iz njegovih riječi, a mislim da se te stvari baš ne mogu fingirati, koliko god uspješnog političara po definiciji krasila i vještina uspješnog glumca. I ovaj tekst u dobrom djelu artikulira autentičnu poziciju kritike, s kojom se mogu identificirati mnogi u SDP-u, a između ostalih i ja osobno.

No, slabost Vidovićeve argumentacije i nedostatak uvjerljivosti leži negdje drugdje i mislim da je Gale poprilično dobro to "nanjušio". Naime, bez obzira što sam se u živo uvjerio u iskrenost Davorkove zabrinutosti i nezadovoljstva, i smatram da je njihova vrijednost u tome što nadilaze čisto osobnu poziciju (nezadovoljstva, frustracije..) pa imaju potencjal da budu ekvivalentnt nezadovoljstva i zabrinutosti drugih u SDP-u, mislim da u izvođenju svojih stavova i same subjektivne pozicije nije bio dovoljno konzistentan i konzekventan. Zašto je to tako ne znam, ali kao logičan zaključak tada ispada kritika koju Gale ističe, kritika koja poništava Davorkovu vjerodostojnost.

Prije svega Davorko bi trebao sebi, a i nama ostalima pojasniti, što je za njega politička desnica a što politička ljevica u hrvatskom kontekstu, i gdje se otprilike ocrtava ta granica koju imperativ političke vjerodostojnosti zabrajnuje da prijeđemo.
Mislim da se ta podjela na ljevicu i desnicu, posebno u Hrvatskoj , previše olako i arbitrarno povlači, što ima za posljedicu potpunu političku konfuziju i gubitak referentnosti (navodna ljevica smanjuje radnička prava, navodna desnica koalira sa Srbima itd). Sve relevantne političke snage se grupiraju oko centra i tu počinje vrijediti ono što je još 70-ih godina prošlog stolječa Jean Baudrillard označio kao alternation ili izmjenjivanje ili permutacija (ideoloških pozicija). Zoran Milanović pravi je izdanak takve logike i primjer postmodernog, cool političara, bez ikakve jasne i neupitne referentnosti u stanovitim svjetonazorskim vrijednostima koji određuju jasnu granicu između različitih političkih pozicija.

Kada je Davorko osporavao prihvatljivost koalicije SDP-a sa Glavašom i Đapićem u Osijeku, i poguban utjecaj takvog poteza na SDP-ovu političku vjerodostojnost, možda je bio u pravu (osobno smatram da je bio barem što se tiče Glavaša). Odgovor i opravdanje sklapanja koalicije od strane Milanovića bilo je da kada je riječ komunalim pitanjima kojima se bavi gradska razina vlasti, ideologija ne igra bitnu ulogu i da lokalnim organizacijam treba prepustiti autonomiju u odlučivanju o koaliciji. Ok . No, ono što je po meni tada trebao učiniti Davorko, a propustio je, jest pitati Zorana Milanovića da li to znači prihvatljivost koaliranja i sa HDZ-om u gradovima, općinama i županijama, ako o tome autonomno odluče lokalne organizacije. Na toj iznimci potvrdila bi se nevjerodostojnost i bezreferentnost Milanovićevog postmodernog cool političarenja. Jer Zoran to sigurno ne bi prihvatio, s obzirom da HDZ ima funkciju nužnog političkog antagonista, političkog neprijatelja kojeg ako nemaš nužno moraš izmisliti, a sama ideološka i svjetonazorska razlika je u suštini nebitna.

Dakle, da HDZ-a nema jednostavno bi ga morali izmisliti jer HDZ nama služi kao sredstvo za okupljanje, kanaliziranje strasti, projekcije (ne)odgovornosti, nesposobnosti i svega negativnog.. HDZ je SDP-u sredstvo koje mu vrlo dobro služi da izbjegne vlatitu (ne)odgovornost, po formuli "pakao, to su drugi". I ok, takvo artikuliranje podjela i i kanaliziranje strasti zasigurno ima učinka na svijest onih manje promišljenih građana, koji glasaju protiv. I to SDP-u politički koristi jer se on predstavlja kao glasnogovornik onih koji su - protiv. Ali upravo zbog dominantnog svođenja političkog djelovanja na to protiv (HDZ-a i Sanadera), SDP je popušio vlast, jer njegova biračka baza, koja je na izborima ostala doma, ipak su oni malo promišljeniji građani koji ne žele glasati protiv, ako im nije ponuđeno kvalitetno i vjerodostojno - za!.

Dakle, prvo što Davorko treba samom sebi, a zatim i stranačkoj, a zatim i ukupnoj javnosti pojasniti jest gdje leži ta razlika između desnih i lijevih političkih vrijednosti (prije svega programska, pa etička, ali i stilska) . Također mora razmisliti da li u samom SDP-u postoje politički moćne osobe koje utjelovljuju gubitak te razlike (poput Bandića), te da bi Davorkove riječi bile vjerodostojne mora se vjerodostojno postaviti prema takvim pojavama u SDP-u. Tek tada ću mu ja vjerovati, ali mislim i većina ostalih koji nisu zadovoljni i koji su zabrinuti pravcem kojim plovi SDP-ov brod.. Tek tada će biti moguće promjeniti kurs i vratiti ga na pravu lijevu putanju, a Davorko eventualno biti bitna karika u tom pothvatu..

P.S. Moj je stav da nema poštenih desničara i osobno ne bih mogao nikada biti prijatelj sa istinskim desničarom. Druga je stvar što po meni mnogi HDZ-ovci nisu desničari, kao što niti mnogi SDP-ovci nisu ljevičari. Zato imam nekolicinu ljudi u HDZ-u koje više politički cijenim nego mnoge pojedince u SDP-u.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Veselim se novim

Veselim se novim generacijama u politici. Iako marginaliziran zbog svoje zdravorazumske logike i slobodnog jezika, duboko sam uvjeren da vrijeme za ljude poput tebe, bez obzira na ideoloska stajalista, tek dolazi.

Tko je glasao

imaš zanimljiv sistem,

imaš zanimljiv sistem, odgovaraš na Vidovićev dnevnik, a ne obračaš se njemu osobno nego govoriš sam sebi

nakon Oštriča, najjači si filozof na pollitici, ali za razliku od tebe, on istu stvar kaže u 10x manje riječi

ne čudi što ne kotiraš visoko u SDP, teorija je jedno-praksa drugo

Milanović nije bog zna što, ako i pobijedi sljedeći put, to je zato jer će narod birat od dva jada, ono manje

jadan li je narod bez liberala Gotovca, koji u lice kaže ono što misli

Tko je glasao

Tebe Hrvoje ima po svim

Tebe Hrvoje ima po svim portalima i blogovima,ja kao penzić jedva stignem pregledati a tebe sinko ima baš svukuda. Radiš li ti što god? Znam da u Rijeci nisi uspio ali da skribomanski možeš biti svukuda e to još nisam doživio. Postat ćeš Marin Stošić zvani ućo. Uhvati se ti sinko posla.

Tko je glasao

A to je uteg tih starijih

A to je uteg tih starijih generacija, ne kuze da mladi brzo misle i jos brze tipkaju. Zacudili bi ste se, gospon penzioner Matrixdc, kak se puno rijeci da otipkat u minuti. Da ne ispadam kriticar, svaka cast da blogate. Svako misljenje je zanimljivo cuti... Nego, kad smo vec kod toga, osim sto vas boli kaj Stefan tipka puno brze od Vas, sto vam konkretno, s naglaskom na KONKRETNO, u njegovim stajalistima smeta? Ajmo povest konstruktivnu raspravu. Bez sranja i imputacijama o neradu....

Tko je glasao

Unaprijed te upozoravam da

Unaprijed te upozoravam da budeš oprezan kada otvaraš paštetu, da ne bi tvoje slabašno penzičko srce otkazalo kada te zaskočim..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Dragi moj Hrvoje, takvih kao

Dragi moj Hrvoje, takvih kao ti i koš i još sam prebacio prego grbaće.

Tko je glasao

Gle, ti si najobičnija

Gle, ti si najobičnija ljudska bijeda kojoj je internet omogucio da svoje frustracije liječi u poznim godinama, skriven iza anonimnosti nekakvog priglupog pseudonima matrixdc.. Jer duboko vjerujem da si ti jedna od onih osoba koja kada me susretne srdacno me pozdravlja, tapša po ramenu i usiljeno se smije, da bi odmah cim stigne kuci zasjela za kompjuter i iz plasljive i dvolicne osobe pretvorila se u hrabrog matrixa koji sve sto o meni misli otvoreno i napise. Ajde se sunce moje predstavi imenom i prezimenom kada takve kao ja jednim potezom prebacujes preko grbace.. Naravno da neces, nisam ni mislio... Stoga, budi sutra spreman da me opet tapšaš po ramenu..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Previše si laskaš

Previše si laskaš mladiću, osim toga sad si i pokazao koliko si umišljen, e vidiš to je tvoja boljka i u SDP PGŽ i Grada Rijeke, no ni to nije toliko strašno koliko su tvoji stavovi proturijećni. Sjeti se svojih početaka kad smo te pokušali naućiti elementarnoj pristojnosti rada u SDP-u. Tu i tamo si nešto i prihvatio ali ne lezi vraže. Sjeti se Foruma mladih itd itd. sve bi to bilo dobro da nisi poćeo skribomanski raspravljati o poznatim nam ljudima po portalima, iznositi insinuacije (Obi blog) itd. Velika većina nas "staraca" smo ocijenili da s tobom nešto nije u redu i digli ruke od tebe. Stoga ovu prepisku s tobom smatram završenom. Ako nisi gledao film MATRIX onda ni neznaš što znaći moj nick.

Tko je glasao

Furas osobnu prepisku, a ne

Furas osobnu prepisku, a ne zelis se predstavit. To je sramotno.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ne vidim potrebe gale,čemu

Ne vidim potrebe gale,čemu i zbog čega ili koga? Onaj kome je potrebno lako će saznati.

Tko je glasao

Dosao si na javni forum.

Dosao si na javni forum. Ovdje je tvoja publika prije svega javnost. Tako ja kao dio te javnosti vidim samo nekoga ko se ne usudi javno predstaviti, a iz nekog meni nepoznatog razloga ne podnosi Hrvoja Stefana.

Osobno sam vidio na tone takvih napada koji se gotovo uvijek svode na najobiniju podvalu i laz, s obzirom da se prikrivanjem identiteta ne riskira prokazivanje osobe, a istovremeno je na nama da onda idemo provjeravati istinitost tih tvrdnji, sto naravno necemo napraviti, jer nije bas razumno trejsat svaku tvrdnju anonimnih pojava sa neta.

Pogotovo oko vrucih pojava koje imaju podosta neprijatelja iz svijeta tmine i kada su podmetanja i spletke svakodnevnica.

Tako je moj ukupni zakljucak ove price da ako ides udarat ad hominem osobu koja se javno predsstavila, tada ili iznesi svoj identitet ili nemas sta traziti u javnoj rapsravi. I zbog toga nula.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Petica bez obzira na

Petica bez obzira na apsurdan PS.

No, mozda bi bilo u redu da i ti napises sto je to za tebe desnica. Jer evo Vidovic to ne moze jednostavno i jasno izraziti (sto naravno odmah otvara i sumnju u to moze li uopce postaviti realan kriterij). Mozes li ti?

Jer ako se ne moze to srociti u dvije jednostavne crtice, tada postoji prilicno realna mogucnost da je taj kriterij pogresan, mitski, sukladan Milanovicevoj prici o HDZu kao referentnoj tocki.

A bez tog kriterija, nije moguce isfurati niti politicki pravac, jer politika bez kriterija nije politika, vec obicna poslovnica.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Super važno pitanje, na

Super važno pitanje, na koje ipak nije moguće ili bolje rečeno, prihvatljivo, ponuditi jednostavan odgovor. Upravo zahtjev da se razlika političke desnice u odnosu na ljevicu odmah utvrdi po kratkoj i jasnoj formuli, sprječava da se stvari sagledaju na pravi način. Mislim da je za ocrtavanje jasne razlike ipak potrebno i vremena i analitičko-sintetičkog truda i vještine, no prije svega spremnosti da se misli ono što je vladajučim tzv. liberalnim konsenzusom "zabranjeno u mišljenju" (Denkverbot; Freud). Tek počevši od takvog posrednog i podužeg puta u ocrtavanju razlike možemo širiti svijest i pomalo doći do kondenziranih i operativnih formula koje povezuju i okupljaju političku ljevicu u jasnom kontrastu i borbi protiv političke desnice.

Vladajući tzv. liberalni konsenzus implicitni je dogovor svih relevantnih snaga na političkom spektru da se određena pitanja ne smiju tematizirati odnosno da predstavljaju politički tabu. Drugim riječima, liberalni konsenzus naziv je za vladajuće, hegemonijsko ideološko polje koje već u startu iskljućuje mogučnost razmišljanja o određenim temama. Naprimjer, danas u svim stranaka koje ozbiljno pretendiraju na vlast nije moguće politički ozbiljno razmišljati o uvođenju instituta društvenog vlasništva kao zamjene za privatno vlasništvo (o samoupravljanju), nije moguće zamisliti ograničavanje slobode medija i mnogih drugih formalnih prava koja služe kao paravan za manipulaciju, eksploataciju, "kontrolu mišljenja" itd. Sve takve teme i rješenja se kroz prizmu tzv. liberalnog konsenzusa ideološki automatski povezuju sa bivšim sistemom, i prokazuju kao totalitarna prijetnja, ukidanje osobnih sloboda, siguran scenarij za novi Goli otok ili Gulag itd. Liberalni konsenzus određuje pravila igre jer predstavlja ideološku hegemoniju vladajućih interesa u današnjem kapitalizmu i okupljanje svih stranaka oko centra upravo izražava da je društveni antagonizam (kao nesvodiva razlika) danas politički potisnut.

Zato ono što je prvo potrebno uočiti jest da suštinske razlike između najjačih stranaka ljevice i desnice danas nema prvenstveno zato jer su obje strane implicitno prihvatile konsenzus da neće otvarati teme koje izražavaju temeljni politički antagonizam između ljevice i desnice. Od tuda proizlazi i bljutav okus današnje politike.

S obzirom da su ključne teme koje razlikuju i stavljaju u antagonizam političku ljevicu i desnicu, isključene u ideološkom polju liberalnog konsenzusa, ono što se nudi su zamjenske razlike (ili umjesto antagonizma imamo agonizam). To ne znači da te razlike nisu bitne, kao što je recimo različit pogled na prava manjina (rodne, seksualne itd), ali one ne ocrtavaju temeljni društveni antagonizam, koji je u kapitalizmu određen jedinom istinskom univerzalnošću - Kapitalom, i društvenim odnosima i institutima njegove oplodnje, a politizacija tog antagonizma i dalje je ključna zadaća prave ljevice.

Dakle, za mene istinsku desnicu predstavljaju prvenstveno kapitalisti i svi koji su u ideološkoj službi njihove dominacije.

Nacionalizam s druge strane vidim kao primitivnu reakciju na prazan i apstraktan okvir ljudskih prava koji predstavlja ideološku formu širenja današnjeg globaliziranog Kapitala (njegove sistemske logike), a koju politički zastupa upravo socijaldemokracija (SDP). Isto tako mislim da su i raznorazni fundamentalizmi (vjerski, etnički) samo reakcija na takvo nevidljivo sistemsko (objektivno) nasilje koje se širi u nominalno pozitivnom okviru ljudskih prava. Dakle, nacionalizam i šovinizam druga su strana medalje programski i vrijednosno sve apstraktnije socijaldemokracije.

Eto za sad.. Morat ću ipak o ovoj temi malo šire i sistematičnije..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Cini mi se da si odlutao.

Cini mi se da si odlutao. Naime, sjecam se da si predbacivao Milanovicu zbog koalicije u Osijeku. A isto tako sam uvjeren da to predbacivanje nema nikakve veze sa liberalnim konsenusom. Mene interesira ono sto ima veze, jer to predstavlja tvoj stvarni kriterij. Ne nesto iz drugog svemira, pobogu.

Dakle, koji je to tocno kriterij po kojemu si odlucio da Milanovic ne moze suradjivati sa desnicom? Pretpostavljam da stvar ima veze sa nacionalizmom, no potrebno ga je ipak dodatno pojasniti i utvrditi na kraju krajeva njegovu utemeljenost i opcenitu suvislost.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Dakle, predbacivao sam

Dakle, predbacivao sam Milanoviću njegovo, u najblažu ruku rečeno, blagonaklono gledanje na moguću koaliciju sa Branimirom Glavašom, uvjerljivo osumnjicenim za ratne zlocine. S ratnim zlocincem nije prihvatljivo koalirati u nikakvim okolnostima. Bitan je dakako i kontekst koji određuje prirodu ratnog zločina kojeg je počinio Branimir Glavaš, u njegovom slučaju sa presudnom nacionalističkom konotacijom.

Sto se tice tzv. desnice i nacionalizma, tu su stvari ipak nesto slozenije. Vrijednosno i svjetonazorski sigurno da nisam u rangu onih oni koji se vode ideologijom "krvi i tla". Ne slazem se niti s protivnicima abortusa, s vjeronaukom u skoli, s protivnicima legalizacije istospolnih zajednica itd.

No rigidni nacionalizam više nije prisutan niti u jednoj relevantnijoj političkoj stranci u Hrvatskoj, prvenstveno u smislu nekakve službene politike. S druge strane, nacionalista, klerikalaca i zadrtih faca ima svugdje, pa i u SDP-u. S treće strane, smaram uvjetno pozitivnim tzv. "ekonomski nacionalizam", ali to bi prije bio svojevrsni patriotizam.

No pored tih razlika, koje su bitne ali ne i presudne, antagonizam između ljevice i desnice trenutno uopće nije otvoren ili politiziran. A on se tiče društvenih odnosa proizvodnje..

Dakle, ono što osobno smatram i gdje se slažem s Milanovićem jest da trenutna podjela na ljevicu i desnicu, kako je određena liberalnim konsenzusom, zaista nije bitna pogotovo na lokalnim razinama, a moj je stav da nije toliko bitna niti za državnu razinu. Stoga bi po meni bilo poprilično pošteno da tzv. desnica i tzv. ljevica koaliraju jer se u presudnom pitanju društvenih odnosa proizvodnje (ekonomskih odnosa) u suštini slažu, a kod spornih razlika prepustio bih da odluče pojedinci po vlastitoj savjesti (za/protiv abortusa, za/protiv vjeronauka u školi itd). To ima mnoge prednosti jer mislim da bi otvorilo pozitivnu konkurenciju razvojnih ideja i rješenja, a značilo bi i prihvačanje zajedničke odgovornosti za ekonomska pitanja (ekonomski konsenzus političkih snaga bio je ključna pretpostavka razvoja u svim naprednijim zemljama s kojima se Hrvatska želi usporediti - Irska, Slovenija itd)

No, za tako nešto nužno bi bilo odreći se mnogih mistifikacija, a prvenstveno one o HDZ-u kao prirodnom antagonistu. Milanović ipak na to nije spreman. A s obzirom da nije spreman onda ukoliko želi biti vjerodostojan mora od svih svjetonazorskih razlika učiniti suštinske i nepremostove razlike, a to onda znači da ukoliko HDZ nije prihvatljiv koalicijski parter, onda to ne može biti niti HSP.

Moja kritika je Milanovića išla je upravo u tom pravcu - ukoliko je ideološki prihvatljiv HSP onda to mora biti i HDZ. I obrnuto, ukoliko nije prihvatljiv HDZ onda to ne može biti niti HSP.

Problem s Milanovićem je što ne kuži da ne može vjerodostojno opravdavat koaliciju s HSP-om, a branit sa HDZ-om..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ako sam te dobro shvatio, ti

Ako sam te dobro shvatio, ti nemas nista protiv koalicije sa HSPom po sebi, kao niti sa HDZom po sebi. No, sto je onda politicki protivnik SDPa? Sto bi trebao biti, ako ga sada nema?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Tu imamo dvije razine

Tu imamo dvije razine odgovora.

Ukoliko prihvačamo vladajući liberalni konsenzus, a za očekivati je da ćemo ga prihvatiti jer smo u njega trenutno uronjeni, tada je največi neprijatelj SDP-a sam SDP.

Što bi to značilo?! Prije svega riječ je o JOT-u. Naime, usvajanje JOT-a znači dosljednu primjenu načela vladajućeg demokratskog poretka, a kada se JOT dosljedno primjeni i dovede do svojih krajnjih konzekvenci, dobijamo potisnutu istinu demokracije (odnosno uvid da se iza te nominalne liberalnosti i pluralizma kriju dominacija, prinuda i ograničenje). Drugim riječima, dobijamo njezinu vlastitu poruku u izokrenutom obliku. Stoga je JOT ujedno i nužan i nemoguć zahtjev za demokratski poredak (liberalni).

Ti si to Gale dobro primjetio, da je najdosljednije ponašanje u okviru liberalne demokracije i liberalnog konsenzusa upravo primjena JOT-a, jer JOT raskrinkava javnosti potisnutu istinu sistema i čini jasno odgovornim njezine vinovnike. Dakle, JOT ne odgovara zakulisnim igrama koje prožimaju pozadinu današnje demokracije i njezine predstave za javnost, a što je uzrok korupcije, nejednakih šansi, zaštičene nesposobnosti i kukavičluka pojedinaca, licemjerja itd.

Kada ističeš da je danas izlišna podjela na ideološku ljevicu i desnicu, uvjetno si u pravu, s obzirom da ta teza u potpunosti vrijedi u okviru liberalnog konsenzusa. Kada zatim tražiš da unutar takvog okvira jedina prihvatljiva selekcija može biti ona na najsposobnije i najpoštenije, također si u pravu. I upravo takvoj selekciji najbolje služi JOT. No paradoksalno, kada se JOT primjeni, on podriva vlastitu mogućnost uspijeha jer razotkriva da je sam okvir liberalnog konsezusa utemeljen u radikalnoj i neiskorjenjivoj pristranosti društvenih odnosa proizvodnje (ili vlasničkih odnosa). Dakle, poanta je da nema neutralnog i objektivnog znanja kada je riječ o upravljanju i odlučivanju o društvenim i političkim odnosima moći, već je ono uvijek nužno pristrano i nužno nekoga privilegira, a nekoga (ili večinu) isključuje.
Kada JOT ukaže koga se sistemski privilegira a koga isključuje, tada se o hridi razbijaju sve lažne proklamacije o pravdi, jednakosti i slobodi postojećeg porertka.

I tada dolazimo do druge razine odgovora, koja je povezana sa tim pozdinskim ali jedinim relevantnim društvenim odnosima moći i njihovim institucionalnim okvirom, gdje ljevica nužno i odlučno politizira ono što je liberalnim konsenzusom isključeno iz razmatranja, pa čak i "zabranjeno u mišljenju". Tek odlučnim politiziranjem društvenih odnosa proizvodnje ljevica ima šansu da utječe na realnu promjenu odnosa moći u društvu. Tek tada se spoznaje prava istina i prava podjela na ljevicu i desnicu, tek tada vidljivim čini društveni antagonizam.

Dakle Gale, stvari nisu jednostavne, ideološki aparati države i medija igraju svoju ulogu u blokiranju mogućnosti razmišljanja u pravom smjeru. Isto tako definiranje političkih neprijatelja po kratkom i jasnom pojmu je kontraproduktivno jer sam pojam političkog neprijatelja ljudima neće biti razumljiv ukoliko nisu prošli njegov razvoj. Nema kratkih i jednostavnih rješenja u ovom trenutku, potrebno je ići zaobilazno i krčiti put razumijevanja, ukazivati na "zabrane u mišljenju" koje postavlja današnja ideologija..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

OK. Dakle, ono sto bi bilo

OK. Dakle, ono sto bi bilo tvoj ideoloski protivnik je zapravo stranka u kojoj se nalazis i kroz koju se boris. Tako mogu zakljuciti iz tvojeg upisa da je onda za tebe prihvatljiva i koalicija sa HDZom i sa HSPom i sa HDSSBom, sto je po mome misljenju u redu.

Jer ako imamo jasan cilj, tada se ne moramo brinuti oko sminke jer djela govore puno vise od rijeci, jeli.

Jesam te dobro skuzio?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Moj ideološki protivnik je

Moj ideološki protivnik je liberalni konsenzus i svi njegovi podupiratelji (ili agenti). A takvih ne manjka niti u SDP-u. U kontekstu prihvačanja liberalnog konsenzusa prihvatljiva je koalicija sa svima koji u njemu sudjeluju, između ostalog i sa HDZ-om i HSP-om.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

OK. Znaci ideologija nema

OK. Znaci ideologija nema realan kontekst i samim time u ovome trenutku je besmislena. No, sto je sa pricom o JOTu? O postenju/nepostenju? O kompetentnosti/nekompetentnosti?

Politika treba realne okvire uvijek. A ideologije, ako iz njih crpimo kriterije, trebaju se prilagoditi konkretnim zahtjevima. Sto je sa tim realnim, danasnjim okvirima?

Pretpostavljam da nije za ocekivati da SDP ovoga trenutka napusti liberalni konsenzus. No, ima li sta drugo, prijemljivije, korisnije za ovaj trenutak?

Jer ako nema, onda moram reci da niti ne poznajes kriterije, vec samom cinjenicom sto djelujes kroz stranku koja je prihvatila liberalni konsenzus i samim time predstavlja tvojeg ideoloskog neprijetalja, jeli.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Gale vas dvojica bi se

Gale vas dvojica bi se trebali naći i napisati knjigu o JOT-u, a ne cimati nas ostale vašom vrlo često privatnom korespodencijom. Za knjigu ukoliko bi do nje došlo bih očekivao neku posvetu od obojice. Pozdrav JOT-ovci.

Tko je glasao

"Tek odlučnim

"Tek odlučnim politiziranjem društvenih odnosa proizvodnje ljevica ima šansu da utječe na realnu promjenu odnosa moći u društvu. Tek tada se spoznaje prava istina i prava podjela na ljevicu i desnicu, tek tada vidljivim čini društveni antagonizam."

Hoćeš reći da istina o kapitalizmu nije poznata? Hoćeš reći da odnosi moći u društvu nisu poznati i nisu politizirani? Hoćeš reći da istina o liberalizmu kao ideologiji jednakih šansi nejednakih individua i društvenih grupa nije poznata? Hoćeš reći da istina o totalitarizmu kao ideologiji jednakosti svih u totalnoj negaciji slobode nije poznata?

Ne čini li Ti se da u zanosu iznošenja svoje političke ideologije potcjenjuješ inteligenciju i zdrav razum svojih sugovornika? Kao i svi rigidni ljevičari, puno si bolji u kritici. No kad kreneš s vizijama, padaš ispod razine najvulgarnijeg marksizma. Ima nas koji smo njegove varijante (inačice, kako bi rekao Kovačević:-) gutali i u teoriji i u praksi pa Ti preporučam da se opustiš, daš mašti na volju i smisliš nešto makar malo veselije.

grgo

grgo

Tko je glasao

Evo ti malo Žižeka da

Evo ti malo Žižeka da umjesto mene pojasni:

"Velika novost današnjeg postpolitičkog doba "kraja ideologije" tako je radikalna depolitizacija ekonomske sfere: način na koji funkcionira ekonomija (potreba za smanjivanjem socijalne skrbi itd.) prihvaća se kao jednostavan uvid u objektivno stanje stvari. Međutim, dokle god se ta temeljna depolitizacija ekonomske sfere prihvaća (a to je Grgo potisnuta istina današnjeg liberalnog konsenzusa; op. H.Š), sva priča o aktivnom građanstvu, o javnoj raspravi koja vodi odgovornim kolektivnim odlukama itd., ostat će ograničena na "kulturalna" pitanja relegijskih, spolnih, etničkih i drugih razlika u načinu života, ne zadirući zapravo u razinu na kojoj se donose dugoročne odluke što pogađaju sve nas. Ukratko, jedini način da se uistinu stvori društvo u kojemu će riskantne dugoročne odluke proizlaziti iz javne debate koja će obuhvaćati sve kojih se tiču jest neka vrst radikalnog ograničenja slobode Kapitala, podvrgavanje proizvodnog procesa društvenom nadzoru - radikalna repolitizacija ekonomije. To će reći: ako je problem današnje postpolitike ("administracije društvenih poslova") u tome da ona sve više podriva mogućnost pravog političkog čina, to je podrivanje na djelu izravno uslijed depolitizacije ekonomije, uslijed sveopćeg prihvačanja Kapitala i tržišnih mehanizama kao neutralnog oruđa/procedura koje valja iskorištavati"

Tvoj pogled na ovakvo razmišljanje, kojeg odmah povezuješ sa totalitarnom prijetnjom i vulgarnim marksizmom, odeđen je zanijekanom "temeljnom fantazmom" (kao konstitutivnim uvjetom tvojeg ideološkog mandata; op H.Š) :

"Upravo iz tog razloga - zbog toga što je depolitizirana ekonomija zanijekana "temeljna fantazma" postmoderne politike - uistinu politički čin nužno bi za sobom povlačio repolitizaciju ekonomije: u datoj situaciji, neka gesta vrijedi kao čin samo ukoliko remeti ("prolazi kroz") njenu temeljnu fantazmu"

Što se tiče političke revolucije, koja podrazumijeva čin promjene društvenih odnosa proizvodnje (vlasničkih odnosa), i uz revoluciju popratnog terora:

"Ukoliko je politički čin par excellence revolucija, ovdje se nadaju dvije suprotstavljene strategije: može se nastojati razdvojiti uzvišenu Ideju Revolucije od njene gnjusne zbilje (sjetimo se Kantova veličanja uzvišenog osjećaja što ga je Francuska revolucija izazvala u prosvijećene javnosti diljem Europe, što ide ruku pod ruku s krajnjim prezirom spram samih revolucionarnih zbivanja), ili se može idealizirati sam uatentični revolucionarni čin i naricati nad njegovom žaljenja vrijednom ali neizbježnom kasnijom izdajom (sjetimo se nostalgije trockista i drugih radikalnih ljevičara za ranim danima Revolucije, kada su posvuda "spontano" nicala vijeća radnika, nasuprot termidoru, to jest kasnijem okoštavanju Revolucije u novu hijerarhijsku državnu strukturu). Nasuprot svim tim iskušenjima, valja inzistirati na bezuvjetnoj potrebi da se čin prihvati u cijelosti, u svim njegovim posljedicama. Vjernost nije vjernost načelima što ih iznevjerava kontingentna činjeničnost njihova ozbiljavanja, nego vjernost posljedicama što ih za sobom donosi potpuno ozbiljavanje (revolucionarnih) načela. Unutar horizonta onoga što prethodi činu, čin se uvijek i po definiciji nadaje kao promjena "od lošega ka goremu" (uobičajena kritika koju konzervativci upućuju revolucionarima: da situacija je loša, ali vaše rješenje je još gore..).Pravi heroizam čina je u potpunom prihvačanju toga "goreg""

Dakle Grgo, ti si u prethodno pojašnjenom smislu pravi konzervativac jer ističeš da je postojeće stanje nezadovoljavajuće, ali nisi spreman prihvatiti posljedice čina koji jedini radikalno zahvaća u logiku koja proizvodi takvo stanje. S druge strane, ja sam svjestan da nakon takvog čina sigurno ne bi teklo med i mlijeko, ali sam spreman prihvatiti negativne posljedice, samo da se konačno promjeni postojeća sistemska logika.

"To znači da ipak ima nečega inherentno "terorističkog" u svakom autentičnom činu, u njegovoj gesti posvemašnjeg redefiniranja "pravila igre", ukljućujući i sam temeljni samoidentitet njegova počinitelja - pravi politički čin oslobađa silu negativiteta koja uzdrmava same osnove našega bitka. Kada, dakle, ljevičara optuže za polaganje temelja za za staljinistički ili maoistički teror svojim inače iskrenim i dobrohotnim prijedlozima (a upravo to ti činiš u odnosu na mene Grgo:), on bi trebao izbjeći liberalnu zamku prihvaćanja te optužbe zdravo za gotovo i potom pokušaja da se obrani izjavljujući da nije kriv ("Naš socijalizam bit će demokratski, poštovat će ljudska prava, dostojanstvo, sreću; neće biti univerzalne obvezatne partijske linije...): ne, liberalna demokracija nije naš konačni horizont; koliko god to nelagodno zvučalo, užasno iskustvo staljinističkog političkog terora ne treba nas navesti da napustimo samo načelo terora - treba se dati u još odlučniju potragu za "dobrim terorom". Nije li struktura istinskog političkog čina oslobođenja, po definiciji, ona prisilnog izbora, i kao takva "teroristička"? Kada je 1940. francuski Pokret otpora pozvao pojedince da se pridruže njegovim redovima i djelatno se suprotstave njemačkoj okupaciji Francuske, implicitna struktura tog poziva nije bila: "Slobodni ste da odaberete između nas i Nijemaca", nego: "Morate odabrati nas! Izaberete li kolaboraciju, odričete se svoje slobode!" U autentičnom izboru slobode izabirem ono što znam da moram učiniti."

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hrvoje, ja Ti Žižeka baš

Hrvoje, ja Ti Žižeka baš ne pušim. Ničega supstancijalnog u njega nema, osim hrpa postmodernističkih dosjetki koje bi da budu bombe, ali bi ih prije opisao kao intelektualne petarde. Za frigidne akademske krugove i to je senzacija, pretpostavljam.

Umjesto njega, ja bih Ti preporučio da se posvetiš dubinskom proučavanju Hannah Arendt. Primjerice, u njezinom djelu On Revolution naći ćeš najbolju ikada napisanu komparativnu studiju Američke i Francuske revolucije i svih pojava koje su ih pratile.

Što se tiče terora, reći ću Ti da sam se u srednjoškolskim danima iskreno divio Crvenim brigadama, RAFu, IRAi vjerujući da je terorizam jedini autentični odgovor na kapitalizam. Tada su, međutim, u Hrvatsku došli i filmovi Margarete von Trotta o članicama i članovima terorističke skupine Baader Meinhof, koji su na visokoj umjetničkoj razini pokazali istinu o terorizmu. A istina je ta da se tu radilo ne o herojstvu "istinskog političkog čina oslobođenja", nego o duboko tragičnom činu ljudi koji su iz svog prezira prema političkom izabrali djelovati anti-politički. A kao što znamo, izbor koji je unaprijed osuđen na propast ne stvara heroje/heroine, već tragičare/tregetkinje.

Žižek se može igrati s tim stvarima, jer je njegova debela guzica uvijek na sigurnom. Igrajući se, osim toga, ima osjećaj da je još uvijek mlad (pa se i ženi balavicom). Nedaj da Te to zavede, Hrvoje. Politika treba heroje, ne tragičare.

grgo

grgo

Tko je glasao

Tada su, međutim, u

Tada su, međutim, u Hrvatsku došli i filmovi Margarete von Trotta o članicama i članovima terorističke skupine Baader Meinhof, koji su na visokoj umjetničkoj razini pokazali istinu o terorizmu.
Ovaj film je došao u Hrvatsku odmah, nekoliko dana nakon što je montiran (prikazuje se sada, vjerojatno je bolji u djelu nijansi žive reakcije).
http://www.goethe.de/ins/hr/zag/ver/hr3331968v.htm

Službena državna stranica o tome piše ovako
http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,2766384,00.html

Tada i kasnije nisu u prvom planu bile razne (sporedne) nijanse, koje daju neke druge naznake:
- iz istih krugova kao Baader Meinhof su Joschka Fischer i njegov krug, pri čemu je Fischer uvažavan kao prva liga novih evropskih političara;
- Jean Paul Sartre je dolazio, specijalnim odobrenjima i misijama, u zatvor nagovarati, u ime "ljevice", Baadera i Urlike Meinhof da radi interesa ljevice, pri čemu je pod tim mislio i na SSSR itd., stanu sa borbom, jer to šteti zajedničkoj stvari (što ilustrira intelektualnaa i informativna kretanja);
- iako se slučaj Baader Meinhof redovno povezuje sa Crvenim brigadama i raznim terorizmom, slučaj je jače uticao na zemlju (Njemačku) i šire. Dobrim djelom je bio katalizator stvarne denacifikacije Njemačke, bez čega to ne bi išlo. Ujedno je uticao na najcijenjeniji evropsli društveno-ekonomski slijed, njemački poslije toga. Nesporno je jako doprinio razbijanju debelog evropskog licemjerstva, koje i danas jaše i koje je imalo značajni doprinos oko SFRJ i raspada. Nakon te bure je i klasični evropski građanski liberalizam dobio na cijeni pa se se, paradoksalno što nije, nakon toga mogli pojavljivati Fischer, Blaire i razno, a i carstva sa istoka su postala gola;
- igrom slučaja sam uskoro nakon toga malo putovao. Npr. u Heidelbergu, gdje su se dešavali neki akcijski djelovi, ozbiljni mladi intelektualci su opisivali nijanse koje nisu važne po slučaj ni išta drugo kao facinantne, ponašanja i nedoumice za napetih dana i poslije njih, što ih je kao neko oslobođenje kočnica podstaklo da vide i misle o raznim nijansama koje im do tada nisu pale na pamet, da su prestali biti automatizirani. To ima veze sa općim, tako je građanski potpuno uredna i mirna Urlike Meinhof uopće ušla u to, novinarski prateći slučaj je najednom živo uočavala nesvijest i laži sustava, pa i da to ima veze sa nečim ozbiljnijim, npr. da su se ekipe po inerciji povezivale po ex nacističkoj bliskosti, od čega bazdi Evropa, posebno francuski kvislinzi. Fassbinder i drugi su konačno prešli tabu crtu i umjetnički približili rast nacizma, kao nešto ureno i privlačno što je privuklo i najbolje a mase oduševilo. Na osnovi igre nijansi je moguće da po svemu nepriličnu gospođu Merkel iz ex istočne Njemačke, kćerku svećenika i klasičnu ženu koja sama kuha i pegla, koja kao fizičarka nema veze s ekonomijom i društvom, nitko više u Njemačkoj ne doživljava kao nekog nad kim bi se pravio važan, to je izišlo iz mode, što je stvarna evropska građanska konsolidacija (kod nas ne bi mogla biti na desetoj razini članstva u nevažnoj stranci).

Navedeno nije nikakav zagovor opcija a najmanje terorizma, samo mali pokušaj priloga razumijevanju, radi naše situacije u kojoj je sve cca isto kao tada, jedino što je car odjahao u vječna lovišta.

Tko je glasao

"Navedeno nije nikakav

"Navedeno nije nikakav zagovor opcija a najmanje terorizma,"

Nije stvar u zagovaranju ili nezagovaranju, nego u stavu da je čin oslobođenja u biti teroristički čin koji (stav) propagira Žižek, a puši naš mladi kolega hrvoje stefan. Pa zar to ne zvuči kao poznati refren islamskih fundamentalista? Btw, Žižek ne krije svoje simpatije za fundamentalizam.

Kao i svi tragični likovi, i ovi europski teroristi iz '70-tih godina prošlog stoljeća svojim nasilnim činovima iskazali su neprihvaćanje stanja ljudskih stvari i kao oni koji izabiru žrtvovati se za svoju ideju mogu (ali nije nužno) izazvati određenu katarzu društva. Međutim to ne mijenja činjenicu da se ovdje ne radi o političkom djelovanju.

grgo

grgo

Tko je glasao

Opet krivo Grgo. Nikako ne

Opet krivo Grgo. Nikako ne želiš shvatiti da atribut "teroristički" u Žižekovom određenju pojma autentičnog čina nema nikakve veze s Crvenim brigadama i ostalim terorističkim skupinama i s bilo kakvim fundamentalizmom.

Iz toga proizlazi tvoja sljedeća zabluda, da Žižek gaji simpatije za fundamentalizam. Evo da ti dokažem:

"Citat iz pjesme "Drugi dolazak" Williama Butlera Yeatsa izvrsno pokazuje naš današnji problem: "Najboljima manjka svako uvjerenje, a najgori su puni intenzivne strasti". Ovo je sjajan opis trenutnog rascjepa između anemičnih liberala i strastvenih fundamentalista: "najbolji" više nisu u stanju u potpunosti se angažirati, dok se "najgori" angažiraju kad je riječ o rasističkom, religijskom ili seksističkom fanatizmu. Međutim, jesu li teroristički fundamentalisti (bili oni kršćani ili muslimani) doista fundamentalisti u autentičnom značenju tog pojma? Jesu li oni zaista vjernici? Njima nedostaje ono što je lako prepoznati među svim autentičnim fundamentalistima, od tibetanstkih budista do Amiša u SAD-u: odsustvo gnjeva i zavisti, kao i istinska ravnodušnost spram načina života onih koji ne dijele njihova religijska uvjerenja. Ako su današnji tzv. fundamentalisti doista uvjereni da su pronašli svoj put do istine, zbog čega bi im nevjernici predstavljali prijetnju i zbog čega bi im trebali zavidjeti? Kad budist naiđe na zapadnjačkog hedonista, vrlo rijetko ga osuđuje. Umjesto toga, dobronamjerno primjećuje da će ga potraga za srećom odvesti do vlastitog poraza. Suprotno istinskim fundamentalistima, terorističke pseudo-fundamentaliste itekako smeta, zanima i fascinira grešni život nevjernika. Čini se kao da se boreći protiv grešnog Drugog zapravo bore protiv vlastitih iskušenja. Takvi takozvani kršćanski ili muslimanski fundamentalisti nanose štetu i sramotu istinskom fundamentalizmu.
Upravo ovdje Yeatsova dijagnoza stanja pogađa bit sadašnjeg problema: strastvenost rulje svjedoči o manjku istinskog uvjerenja. Terorističkim fundamentalistima također nedostaje istinskog uvjerenja duboko u njima samima; o tome svjedoče njihove nasilne provale gnjeva. Koliko li samo mora biti krhka vjera muslimana ako je mogu ugroziti glupe karikature u niskotiražnim danskim novinama? Fundamentalistički islamski teror ne temelji se na uvjerenjima terorista o njihovoj superiornosti i želji da se njihov kulturno-religijski identitet sačuva od nasrtljive globalne potrošačke civilizacije. Problem s fundamentalistima ne sastoji se u tome što ih mi smatramo inferiornima, nego u tome što oni sami sebe potajno smatraju inferiornima (kao što se Hitler očito osjećao spram Židova) Zbog toga ih naša ponizna i popustljiva politički korektna uvjeravanja da se spram njih ne osjećamo nadmoćni još više razbješnjuju i pojačavaju njihov gnjev. Problem nije u kulturalnoj različitosti (njihovoj želji za očuvanjem vlastitog identiteta), nego u upravo suprotnoj činjenici da su fundmentalisti već postali poput nas, da su potajno već usvojili naše standarde i da ih primjenjuju na sebe (to se posebice odnosi na Dalaj-Lamu koji opravdanje za tibetantski budizam nalazi u zapadnjačkom stavu o potrazi za srećom i izbjegavanju patnje). Ono što fundamentalistima zapravo nedostaje jest, paradoksalno, upravo ona doza istinskog "rasističkog" uvjerenja o vlastitoj superiornosti..."

Viši Grgo da daješ paušalne ocijene o Žižeku. Zato ti ipak preporučujem da ga čitaš, jer te uvjeravam da češ se ugodno iznenaditi...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Što je paušalno u mojim

Što je paušalno u mojim ocjenama?

Upravo si citirao Žižekovu apologiju vjerskog fundamentalizma. A ovo si citirao u gornjem komentaru:

"Nije li struktura istinskog političkog čina oslobođenja, po definiciji, ona prisilnog izbora, i kao takva "teroristička"?"

Tko kaže da se Žižekova igra značenjima ne bi mogla još jednom zavrtiti ili se u trećem koraku dijelaktike vratiti, kako kaže Jameson, "pojavnosti za koju znamo i da je pojavnost i da ipak, kao pojavnost, ima vlastitu objektivnost, vlastitu stvarnost kao takvu", pa tako "dobri terorizam" postane opet terorizam, a vjerski fundamentalizam opet zadobije "istinsko rasističko uvjerenje o vlastitoj superiornosti..."? Tako su, naime, završavale sve te "igre" s dijalektikom.

grgo

grgo

Tko je glasao

Gle, sada se malo praviš

Gle, sada se malo praviš lud. Tvoja opservacija o Žižekovim simpatijma za fundamentalizam imala je jasnu negativnu kontotaciju koja proizlazi iz raširenog shvačanja fundamentalizma kao ideološke potpore današnjih terorističkih akcija. Kada se danas spomene fundamentalizam sigurno nitko ne pomisli na budiste i Amiše, već prvenstveno na islamske teororiste. A Žižek objašnjava razliku između tog lažnog fundamentalizma koji stoji u osnovi terorističkih akcija i onog autentičnog..

Drugo, još jednom ponavljam da atribut "teroristički" u smislu pojašnjenja istinskog političkog čina, ima značenje prinude. Svaka prinuda je na neki način "teroristička". Grižnja savjesti također može biti "teror" superega itd

Što se tiće ovog posljednjeg, još jednom potvrđuješ Grgo da si pravi konzervativac. Način na koji argumentiraš je ono što Hirschman naziva "retorika reakcije" (preporučujem ti za pojašnjenje istoimenu knjigu Hirschmana "Retorika reakcije"). Dakle, svaki radikalan zahtjev za promjenom, ili u ovom slučaju potreba da se traži "dobar teror", u konačnici se može preokrenuti u svoju suprotnost, u loš teror. Stoga je tvoja retorika autentični zagovornik zadržavanja "statusa quo", jer ti se slažeš da stanje nije dobro, ali što garantira da ako se odlučimo na promjenu ( i potragu za "dobrim teororom"), stanje neće postati još i gore.
S druge strane, ja sam spreman odlučno se uputiti u potragu za "dobrim terorom", ali i prihvatiti sve moguće negativne posljedice takvog čina..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hirschman naziva "retorika

Hirschman naziva "retorika reakcije

Nepresusno si vrelo komentara, pitanja, kritika i svega onoga sto jaca um. Zato te volim.

No sad jedno pitanje u vezi argumentacije. Nabacio si gornji citat kao obrazlozenje. Koji je smisao tog obrazlozenja, s obzirom da je ocito potrebna knjiga da bi se njezino znacenje prepoznalo. Jel zelis pokazati kako si nacital ili sta?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ne, nego želim ukazati da

Ne, nego želim ukazati da ukoliko o nećemu raspravljamo nužno je sagledati svu moguću uvjerlivu argumentaciju. A ima dosta pametnih ljudi koji su promislili stvari puno dalje nego što smo mi to učinili, pa ih je nužno konzultirati ukoliko želimo doći što bliže najuvjerlivijem objašnjenju..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

U diskusiji izmedju dvije

U diskusiji izmedju dvije osobe nije bitno znanje trece osobe.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nisam siguran da si baš

Nisam siguran da si baš mislio ovo što si rekao...

Tko je glasao

Ako pricam sa Stefanom, onda

Ako pricam sa Stefanom, onda pricam s njim. Ne interesiraju me njegovi citati, niti referenciranje na neko trece tijelo.

Iliti, bitno mi je ono sto je Stefan kroz svoje citanje uspio pohvatati i ubaciti u diskurs kroz jasna objasnjenja.

Ova pak prica o citatima, podrazumjeva spiku da moram procitati sve sto je Stefan procitao da bismo uopce mogli komunicirati, a onda opet postoji mogucnost da reference potpuno drukcije interpretiramo.

U svakom slucaju, pozivanje na treceg mi nema smisla. Ili?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

čin oslobođenja u biti

čin oslobođenja u biti teroristički čin koji (stav) propagira Žižek, a puši naš mladi kolega hrvoje stefan. Pa zar to ne zvuči kao poznati refren islamskih fundamentalista? Btw, Žižek ne krije svoje simpatije za fundamentalizam.
Čin oslobođenja nije u biti teroristički čin, čak i ako je "voda prljava", jer razna nužnost nužnosti koja nije nužna a davi također treba biti oslobođena te nužnosti. Npr. pred nama je proces oslobođenja biblijskih razmjera, od hapanja i trošenja beskrajnih milijardi i snažne (maoističke) mobilizacije i bitki na onome što se ni ovdje ni inače nije radilo niti radi da nije naišla tolika nužnosti nužnosti koja nije nužna te, s tim u vezi, daljnjeg bitno jednostavnijeg i slobodnijeg poslovanja.

To sigurno neće ići niti ugodno ni pametno niti EU harmonizirano, jer je i EU u to umočena, ali je to neizbježni čin oslobođenja, za kojeg je čak bespredmetno iscrpljivati se u raspravama, ako ništa drugo zato što smo iscrpljeni i svi sve dovoljno znaju, samo se mnogi prave blesavi.

Ne treba se bojati da Žižek inspirira teroriste bilo kakve vrste, pa niti da će Štefan i gale ili tko sve ne krenuti tim putem. Žižek je po Evropi i svijetu, kao sam kaže, ratni profiter, uz odgovarajuću pažnju i honorare zadovoljava potražnju, a po ovim područjima je nešto konkretniji i jedan od korektnijih ratnih profitera, pa na neki način krči put za daljnje normalnije poslovanje, poslovni je čovjek. A ako se treba nečega u tome bojati to nije terorizam nego da i daljnja, nova, poslovanja ne zapinju, ne salonski (to se samo tako kaže, nema salona ni po Evropi) nego po inerciji i neodoljiovoj privlačnosti za "starim" poslovanjima, što se inače redvno zbiva ako netko stvarno ne povuče.

A tko će malo povući? Pa valjda je dovoljno provjera izvršeno da se zna da skore pa ništa neće napredne organizirane političke snage, uvijek vuku alternativa i mangupi iz vlastitih redova. U tom smislu je dobro da Žižek kao iskusni poslovni čovjek malo čačka i po ovome području, da respektira bazu ratnoprofiterskih uspjeha i malo provocira humor postojećeg "poslovanja".

Ad humora, nije mu loša fora sa bitkom za čovječnost čovjeka. Npr. da se sve ovo kod nas misli i radi zbog bitke za čovječnost čovjeka, iskušavanje u svemu i svačemu, nadsvjetski, da bi nakon takvih bitki konačno dočekali oslobođenje, rada i ostaloga, te smiraj bitke za čovječnost čovjeka.

Tko je glasao

Uobičajeno dijalektički

Uobičajeno dijalektički korektna izvedba. Nitko ni ne sumnja da će divizije budućih akademskih građanki i građana iz čista mira prigrliti terorizam kao čin samooslobađanja i/ili oslobađanja svijeta (iako zabrinjava broj onih koji su se "oslobodili" oduzimajući život sami sebi). Previše su to razmažene generacije navikle na sigurnost i ugode raznih vrsta.

Ali neki od njih ipak puše taj akademski kvazi radikalizam koji što je radikalniji to više paralizira za bilo kakvu akciju (jer nitko nije dorastao radikalnosti teorije). I onda dobivaš autiste koji poput muha bez glave slijede svoje intelektualne gurue (obična ljudska govna) i ponavljaju njihove fraze u kakvimgod prilikama ili se međusobno nabacuju citatima (quotes) nadajući se da će nešto od te "dubokoumnosti" prijeći na njih. Kakva šteta!

grgo

grgo

Tko je glasao

Jeste, ta pojava je duga i

Jeste, ta pojava je duga i zabrinjavajuće je koliko je toga spito i koliko toga ...

Ali, za taj dio su ipak krive globalne modne oluje, koje manje sredine uvijek jače i dublje zahvate. Čuveni svjedok vremena Koestler svjedoči da je opoj neodljive privlaćnosti staljinizma, fašizma i nacizma između dva rata zahvatio sve, da je točko zabilježeno da tim čarima nisu bili opijeni samo nekolicina Njemaca, koji su moralo pobjeći u USA (drugdje nisu bili poželjni, Brecht, braća Mann ...) i crkavati izgubljeni, te Russel i Wells. Obzirom na stalna napredovanja iz etape u etapu, praćena čišćenjem, po Koči Popoviću su zadnji minimalno misleći počišćeni početkom sedamdestih po cijeloj SFRJ, čišćeni su i misleći tehničkih i svih vokacija, na što su došli još jači udari novca i novih pobjeda pod istim vodstvima, jako se dobro držimo.

Tko je glasao

Mislim da si potpuno

Mislim da si potpuno promašio poantu Žižekove teze o "terorističkom" karakteru istinskog političkog čina. Nema to nikakve veze sa Crvenim brigadama i sl. On pojmovno i teorijski vrlo uvjerljivo i konzistetno iscrtava topos razlike čina ili akta od puke aktivnosti, i u tom smislu obašnjava da je svaki autentičan čin prinudan, a prinuda je temeljna odlika "terora".

Upravo suprotno od tvoje primjedbe, Žižekova metoda i doktrinarna vezanost uz Lacana, ali i Heglela, Kanta i Schellinga, nikako nije prihvatljiva konzervativnim akademskim umovima. Oni jednostavno ne mogu prihvatiti Žižekovu metodu "teorijske prakse" kojom visokoparne teorijske koncepte povezuje i objašnjava primjerima iz popularne kulture, dosjetkama i aforizmima. Uvažene akademske veličine takvu metodu smatraju šarlatanskom i nedostojnom njihovog posvećenog uvida u hermetiku teorije, koja može biti dostupna tek odabranima.

Čitao sam ja i Hannu Arendt, ali daleko je ona od prodornosti Žižeka. Istina, ideološki je kompatibilna sa neoliberalnom ideologijom, stoga mi je i razumijiva njezina recentna popularnost.

Žižek je uz Badioua, Ranciera, Balibara, Jamesona i Butlerovu najači recentni lijevi mislioc, a i jedan od naznačajnijih u drugoj polovici 20 st.. No za tako nešto prihvatiti mislim da bi ipak morao pročitati njegove glavne radove. Onda bi mogao shvatiti zašto teza o površnosti njegovih teorijskih uvida apsolutno ne drži vodu..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ispricavam se zbog ove

Ispricavam se zbog ove upadice, i bez namjere da se mijesam u ovu veoma zanimljivu raspravu, ali kad je rijec o Zizeku, a posebno o Lacanu & co, ....Žižekova metoda i doktrinarna vezanost uz Lacana....onda zelim preporuciti i ovo.....

Tko je glasao

Ta teza o "fashionable

Ta teza o "fashionable nonsensu" popularna je u određenim intelektualnim krugovima. Čak se Noam Chomsky obrušio na Lacana:

"...my frank opinion is that Lacan was a conscious charlatan, and was simply playing games with the Paris intellectual community to see how much absurdity he colud produce and still be taken seriously"

Naravno, postoji sasvim logično pa čak i teorijsko objašnjenje takvog stava prema Lacanovoj teoriji, a ponudio ga je nitko drugi nego William James u njegovoj čuvenoj knjizi "Pragmatism":

"In his "Pragmatism", William James develops the idea, taken up again by Freud, of the three necessary stages in the acceptance of the new theory: First, it is dismissed as nonsense; then, someone claims that the new theory, although not without its merits, ultimately just puts into new words things already said elsewhere; finally, the new theory is recognized in its novelty. It is easy, for a Lacanian, to discern in this succesion the three moments of "logical time" as articulated by Lacan: the instant of looking ("I can see immediately that this is nothing"), the time for understanding ("let us try to understand what the autor is trying to say" - thas is, let us try to reduce it to what is already known), the moment for concluding (the decision to have done with hesitation and accept the new theory in its novelty, in fear of being too late to attach oneself to the new doxa).

The same three moments, of course, also determine the reception of the Lacanian theory itslef:
1 "Lacan is simply bluffing, his so-called theory is totally worthless sophism"
2. "Lacan just formulates in obscure jargon what has already been said in a much clearer way by Freud himself and others"
3. "I affirm myself to be a Lacanian, for fear of being convinced by others that I am not a Lacanian.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

....."Žižekova metoda i

....."Žižekova metoda i doktrinarna vezanost uz Lacana, ali i Heglela, Kanta i Schellinga, nikako nije prihvatljiva konzervativnim akademskim umovima."

Upravo suprotno. Postmoderna "teorijska praksa" opstaje ISKLJUČIVO na tlu akademske zajednice. Strogo se pazi da ne zaprlja ruke zbiljom. Štoviše, poprimila je one karakteristike "žargona autentičnosti" zbog kojeg je Adorno kritizirao Heideggera. Judith Butler je inače na samom vrhu tog izdrkavanja. O tomu više ovdje:

http://www.akad.se/Nussbaum.pdf

grgo

grgo

Tko je glasao

Ne bih se baš složio. S

Ne bih se baš složio. S jedne strane to stoji ali smatram da odgovornost ne leži na navedenim filozofima, koji po tebi "paze da ne zaprljaju ruke zbiljom".

Prije svega, Žižekov jezik nije uopće hermetičan, već kao što sam rekao povezuje vioskoparnu teoriju sa primjerima iz popularne kulture, sa paradoksima iz svakidašnjeg života, aporijama i antinomijama naivne ali i teorijske svijesti, pa se nikako ne može govoriti o nekakvom Heideggerovskom "žargonu autentičnosti". Žižekovski su paradoksi djelatno primjenjivi u svakodnevnom diskursu, i ja ih osobno često koristim, da ljudima ukažem na ograničenost formalnog rezoniranja, na logiku želje koja poništava racionalno rezoniranje itd.

Žižek je uostalom bio vrlo aktivan na slovenskoj intelektualnoj i umjetničkoj sceni koja je prva ozbiljno započela proces dekonstrukcije partijske ideologije i pokrenula urušavanje bivšeg sistema, 80-ih godina prošlog stoljeća (Mladina, Laibach, Neue slovenische kunst..).. Pored bitne teorijske potpore, Žižek se čak i politički angažirao i bio kandidat za predsjednika Slovenije.. Sada je predavač na svim jačim intelektualnim uporištima akademske ljevice, zajedno s Butlerovom, a ta uporišta su ponajviše kulturalni studiji koji zauzimaju na akademijama diljem svijeta svojevrsno ne-mjesto..

Usotalom, ne znam što misliš pod kritikom da oni ne "žele zaprljati ruke zbiljom"?! To me naime podsječa na patetične Sartreove invektive protiv tzv. salonskog marksizma, kada je siroti Sartre odlučio raditi u tvornici sa običnim radnicima kako bi kao autentični ljevičar djelio njihovu sudbinu.. Kakav je bio učinak na radničku svijest - nikakav. Ali je Sartre zato umirio svoju ljevičarsku savjest i ubrzo se vratio salonskom ljevičarenju..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Iako nisam Žižekov fan

Iako nisam Žižekov fan niti g ozbiljno pratim, a imao sam neke veze sa slovenskim gibanjima i sličnim kod nas, u prilog Žižeku je konkretno dobro ovo (i razno slično)

http://blog.b92.net/text/2563/%C4%90in%C4%91i%C4%87%20i%20%C5%BDi%C5%BEe...

Žižek: Znate li što je po mome mišljenju prvi korak prema pomirenju? Moramo si priznati da se međusobno ne podnosimo. To je puno važnije nego da se istjeruje neko prisilno "Od danas se međusobno poštujemo". Priznajmo si da se mrzimo! Ako to budemo mogli reći, a da se međusobno ne masakriramo, onda smo skoro već dobili.

Žižek: Dopustite da kažem još nešto o multikulturalizmu. Prije nekoliko godina vidio sam na austrijskoj televiziji diskusiju između jednog austrijskog pacifista, jednog Albanca i jednog Srbina. Albanac i Srbin su izrekli razmjerno razumne stvari, ali pacifist nije razumio uopće ništa već je neprestano samo vikao: "Vi morate voljeti jedni druge, a ne pucati jedni na druge." U jednom trenutku Srbin i Albanac su se pogledali samo na kratko, kao da su u dosluhu. Šta priča taj idiot? Moj je san tada bio ovo: Kad bi Srbi i Albanci mogli reći jedni drugima "Izbacimo zajedno te glupe pacifiste i multikulturaliste", tad bi bilo nade za Balkan.

To nisu nikakve sporedne stavari i apstrakcije, nego iz sasvim jako poznatih interesnih razloga dominantna licemjerja, ne samo ex SFRJ nego i evropska.

Ljudi su sluđeni od o raznih izama i naročito maoizma, dok su s druge strane i redovnim minimalizmom moguća čuda. Žižek jako koristi iskustva iz JNA. Ja imam slična ali još puno uvjerljivija, niti za 2 mjeseca sam kao stariji dobio čuda sa mladićima svih vrsta balkanske zbrke i primitivizma, u rasponu Romi sa Kosova do doktorand na Lacanu u Parizu sa naočalima debelom dioptrijom. Ključno je bilo npr., koja će se glazba, kada i koliko jaka slušati. Kako se nisu mogli složiti niti dva zemljaka iz istočne Bosne ili Sandžaka, logično sam primjenio pravilo da svatko i svi slučaju sve kad hoće i kao hoće, samo da nije toliko preglasno da rastura ostale, i tako redom slično, da svi slobodno mogu iskazati svoje zebnje, želje, sklonosti, ljubavne jade ili oduševljenja, religije i sve ... Na koncu su znali da su svi globalno doktorirali, zvaršno slavlje je uključivalo sve moguće kulture i ponašanja. Logični paradoks je bio da mi je visila nad glavom prijetnja zatvora 2-3 godine za razbijanje SFRJ sa osnova anarholiberalizma, od čega me je spasila većina, koja je sa znimanjem pratila razvoj tog sveučilišta i navijala za to. Pouka - u praksi to nisu apstrakcije, nego ključevi za veoma različite smjerove.

Tako da je, izgleda, Žižek korisniji za civilizacijska pitanja nego za ekonomska i politička, ali je onda posljedično i za ta, jer je kod nas npr. problem prvenstveno u naznačenom esteskom licemjerju - neće da se pogledati slika kakva jest i kakva stremi biti, nego je strašna presija nekih drugih projiciranih slika, najčešće copy paste, forsanje bez pokrića.

Tko je glasao

..."kada je siroti Sartre

..."kada je siroti Sartre odlučio raditi u tvornici sa običnim radnicima kako bi kao autentični ljevičar djelio njihovu sudbinu.. Kakav je bio učinak na radničku svijest - nikakav."

A reci mi kakav učinak ima Žižekova "filozofija" na radničku svijest? Ili Tvoja? "Zaprljati ruke" ne znači doći u priliku propovijedati neukima i osviještavati neosviještene, nego dovesti u vezu misao i zbilju, djelovati. Ali za salonske dijalektičare ionako vrijedi ona Hegelova: "Ako se moja teorija ne slaže s činjenicama, tim gore po činjenice."

grgo

grgo

Tko je glasao

Ovo također ne razumijem.

Ovo također ne razumijem. Što bi po tebi značilo "djelovati" i na koji način se dovode u vezu misao i zbilja?!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

To što ne znaš i jest Tvoj

To što ne znaš i jest Tvoj najveći problem.

Ad 1
Djelovati znači poduzeti inicijativu, započeti (grč. archein = započeti, voditi, vladati), pokrenuti (lat. agere). Ja bih još dodao da za mene djelovanje jest i mijenjanje.

Ad 2
Prvi korak u uspostavljanju veze između misli i zbilje jest priznati da zbilja postoji.

grgo

grgo

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Konoplja - biblijska biljka od walpurga komentara 0
  2. Putin hoće li spasiti NATO i €U-ropsku uniju? od aluzija komentara 0
  3. Izraelci i Palestinci danas, ali i sutra od Kvarner komentara 0
  4. EU: Pod opsadom od Julijana Mirkov komentara 49
  5. €U-ropski parlamentarist pričao je priču od aluzija komentara 19
  6. ЕКСКЛУЗИВНЕ ВЕСТИ: МИЛАНОВИЋ ДОБИО АЗИЛ У СРБИЈИ od MKn komentara 44
  7. Hvala "U ime obitelji" što je na političku čistinu pred narod izvela političke partije RH od ppetra komentara 7
  8. Nas i Rusa dvjesta miliona... od Zoran Oštrić komentara 15
  9. ECOCONCEPT – nova tehnologija za obradu komunalnog otpada (energizing your waste) od DEMOS komentara 13
  10. Kako se lažima kreira mržnja od Zoran Oštrić komentara 15
  11. sluga neka prepozna svoj život od aluzija komentara 1
  12. 13 apostola antidemokratske balvan-revolucije u RH od ppetra komentara 31
  13. Sezona kiselih krastavaca … od Feniks komentara 30
  14. Auto cesta-- Milanović VELEIZDAJNIK ko Sanader od JPeratovic komentara 104
  15. Rezultati istrage o avionskoj nesreći u Ukrajini se skrivaju ! od Busola komentara 1
  16. DESET NAOPAKIH LOGIKA o Izraelu i Gazi koje se uporno ponavljaju od Ljubo Ruben Weiss komentara 30
  17. Genocid nad Palestincima i šutnja Svijeta od Falkuša komentara 13
  18. Turisti kao ovce za šišanje od drvosjek komentara 21
  19. VIP, Lalovac, Linić i trajekti od gledamokosebe komentara 11
  20. Imate li 15 km kabela? od robot komentara 19
  21. Kaj jedna riječ znači ? od boltek komentara 24
  22. Vrijeme je za krizni stožer! od Feniks komentara 8
  23. Nova mjerna jedinica shvaćanja u Hrvata - jedan Penava od StarPil komentara 2
  24. Domobranski bezobrazluk post-mortem Beara od sjenka komentara 114
  25. Skandalozna političko-protudemokratska odluka Ustavnoga suda od ppetra komentara 168

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • magarac
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha
  • norrismichal
  • general war