Neovisni, ali ne i neutralni

Već sam pomislila kako se majstor opsjenarskog piskaranja, pljuvač hrvatskih vrijednosti - Miljenko Jergović, umorio u pisanju "hvalospjeva" svojim domaćinima, ali izgleda da mu je to kontinuirana djelatnost i zadatak.
U Jutarnjem listu 29.08.2009. na zub je uzeo Brazilca koji je uzeo hrvatsko državljanstvo, našega reprezentativca - nogometaša Eduarda.
Nekoliko dana ranije, Eduardov Arsenal je igrao utakmicu protiv Celtica i na Eduardu je učinjen dvojbeni jedanaesterac. Sama istraga je u tijeku pred UEFA tijelima, no po Jergoviću Eduardo je odglumio jedanaesterac. Citat iz Jergovićeva teksta " Eduardo je pao i za Hrvatsku u Celticovu kaznenom prostoru" :
"Kada se Eduardo da Silva manirom iskusnoga prevaranta naglavce bacio u protivničkom prostoru, glumeći da ga je pogodilo Zvonimirovo prokletstvo, britanska sportska javnost ostala je zgrožena, a hrvatski sportski komentator pohvalio je Eduardovo umijeće u kojem je "izborio jedanaesterac".
Po njemu naša novostvorena nacionalna ikona je varalica, a to varanje je ustvari zoran odraz Hrvatske, onakva kakva jest u svome kolektivnom duhu, talentu, kulturi i identitetu. To je u biti prava reklama za naš famozni narodni duh i prirodne ljepote ove zemlje, a on je pravi ambasador ovakve Hrvatske, njenom lopovskom mentalitetu i duhu. S božanskim talentom Eduarda nemamo ništa, ali smo ga odgajanjem i društvenim formiranjem učinili onakvim kakav je u biti: to je iskusni prevarant i tipičan produkt Hrvatske u kojoj je dozvoljena nekažnjena krađa.
Nogomet je po njemu, prije svega poštivanje igre u civiliziranom društvu, a civilizacija je skup pravila koje treba poštivati i zato su svi otočki listovi zgroženi njegovim "lopovlukom". Korektna britanska publika to najviše prezire, oni vole fair play igru.
Iz niza tih Jergovićevih premisa trebala bi uslijediti logična konkluzija, kako otočani žive u " fair play, svetoj državi" i da su stanovnici i političari te države, za razliku od nas, sami anđeli.
Nitko pametan, naravno, ne može negirati ratne i poslijeratne krađe kojima je društveno bogatstvo ove države uglavnom otišlo u tajkunske ruke. Naši "snalažljivci" su krali na mikrorazini, u svome novostvorenome malome kokošinjcu, opravdavajući to pričom kako neokolonijalni globalisti žele staviti svoje šape na sve vrijedno što imamo. Priča je točna, ali ih ne opravdava.
Otočani koji obožavaju fair play u nogometu su pak velemajstori u krađi na makrorazini i to u igrama puno ozbiljnijim od jednoga nogometa. Njihov politički, ekonomski i kulturni fair play osjetili su gotovo svi narodi kroz povijest, pa i naš pri završetku drugoga svjetskoga rata. Ova država bi imala "pokojega" stanovnika više da nije bilo njihova fair playa.
Oni su vrijedni ljudi, protestantski pronicljivi, sposobni za politiku, trgovinu, bankarstvo, uzrazito su materijalistički orijentirani, štedljivi su (čitaj: škrti). To je narod bogate prošlosti, kulture, znanosti i umjetnosti, izvanredno se znaju rugati tuđima, ali i svojim manama. Njihove BBC serije su jedna druga dimenzija u odnosu na američki kičeraj. Još uvijek imaju osjećaj više vrijednosti tako tipičan za bivše "gospodare svijeta", a to još uvijek žele i biti.
Jergović se ipak sjetio da je neki bezimeni nogometaš Eduardu slomio nogu i da su zbog toga svi otočani suosjećali s njime. Svi obožavatelji nogometa u Hrvatskoj ipak znaju kako je to učinio nogometaš Martin Taylor i to tako krvnički da je Eduardo lako mogao ostati bez potkoljenice.
Po riječima trenera Wengera taj start je zaslužio zatvorsku kaznu. Ubrzo ga je engleski nogometni savez utišao, pa je morao ublažiti retoriku (oni ga ipak plaćaju). Taylor je dobio "strašno rigoroznu " kaznu od tri utakmice neigranja: stvarno otočki fair play. I sada ponovo slučajnost: pred odlučujuću utakmicu između Engleske i Hrvatske ponovo lom noge također našeg ponajboljeg igrača Luke Modrića. Na utakmici Tottenham-Birmingham igrač istoga kluba "lomitelja nogu hrvatskih reprezentativaca", Lee Bowyer,teškim startom slama potkoljenicu Luki Modriću. Taj igrač je kažnjavan zbog korištenja droge, tuče sa suigračima, a zbog rasističkog teškog premlaćivanja i životno opasnog ozljeđivanja jednoga Britanca pakistanskog porijekla bio je "teško" -novčano kažnjen : toliko o fair play otočnom pravosuđu i nogometašima.
Engleska nogometna ikona W. Rooney je na nogometnoj utakmici koja se odigrala ove nedjelje protiv Eduardova kluba (Eduarda su zbog nesportskog ponašanja engleski puritanci i pravednici izviždali), je napravio isto "krivično djelo" kao i Eduardo - odglumio je jedanaesterac(http://jutarnji.hr/sport/nogomet/clanak/art-2009,8,30,,174519.jl). Valjda su i njega Hrvatska i Hrvati pokvarili kao i Eduarda? Sigurno je preko Eduarda prostrujio fluid hrvatske pokvarenosti i zagadio i tu britansku nevinost , čistoću i fair play. Pričekajmo, možda to ustvrdi i napiše Jergović . On za sva zla ovoga svijeta ima krivca: Hrvatska i Hrvati, čiji se nacionalni, kulturni i sportski identitet toliko gade Jergoviću, da bi ih najradije zatro, makar i svojim pokvarenim perom.
Da ne pričamo o navijanju i navijačima. Njihovi navijači su nevina dječica, njihov poznati rasizam je samo zaigranost ( samo su slučajno ubili mnoštvo na stadionu Heyselu) . Oni su djeca civiliziranog fair play društva i vjerojatno su i za to krivi Hrvati i Hrvatska, koji zagađuju Jergovićev svijet.
Na kraju: zašto baš Eduardo kao meta?
Hrvatska je prihvatila ovoga Brazilca kao svoga stanovnika, pošten je, vrijedan, zavolio je ovu zemlju, cijeni njene stanovnike i ljepotu Hrvatske, naglašava uvijek dobre strane koje je ovdje doživio (jer loše nitko nigdje ne može izbjeći na ovome svijetu), ovdje je stvorio obitelj i ima prijatelje, a uz svoj urođeni talent, trud i ogroman i stručan rad hrvatskih trenera postao je pravi ponosni predstavnik svoje nove zemlje i svjetski poznato ime. On je sve ono što onaj koji po njemu (i preko njega na nas) pljuje n i k a d a ne može i neće biti. Baš suprotno. To dokazuje svakim svojim tekstom, bez obzira na temu koju obrađuje.
A zašto su se za njega zakačili Englezi?
Jedna mala Hrvatska izbacila ih je u kvalifikacijama za prošlo europsko prvenstvo održano u Austriji. Time je povrijedila njihov nacionalni ponos, ali im je i izbila iz ruku ogromna financijska sredstva, što je daleko teže zaboraviti. Jesu li lomovi nogu naših ponajboljih nogometnih reprezentativaca slučajnost ili sretna zvijezda za engleski nogomet, ili nešto treće, o tome se može raspravljati? Isto tako i kazne koje zbog toga dobivaju lomitelji nogu su preporuka da se tako dalje nastave obračunavati s bivšim, ali i budućim protivnicima na zelenom terenu.
Nije mi bitan jedan antihrvatski novinar, jer takvih je puno, ali ovaj dnevnik je opet o njegovom (zlu)radu.
Došao je ovdje i zakačio se na medijske vode u Hrvatskoj kako bi po njima širio fekalije svoje mržnje prema svemu hrvatskome.