Neovisni, ali ne i neutralni

Duge cijevi. Blokada. Helikopteri iznad Zagreba. Izvanredni dnevnici i izvanredne sjednice Vlade, repriziranje izjava od prije tri godine, lažna sućut vladajućih, prosvjedi. Sukus događanja posljednjih par dana. Ubijena je kći poznatih roditelja. Malo sam odvrtio film unazad i slagao događaje dan za danom nakon premlaćivanja Luke Ritza. Nije bilo dugih cijevi, policija nije blokirala glavni grad, a te noći im se možda i pokvario helikopter. Malo poslije je preminuo i Luka Ritz. Doniranim organima nakon smrti spasio je mnoge živote. Njegovi ubojice nisu otkriveni jer netko nije pokrenuo sve što je mogao u nalaženju počinitelja.
Ništa novo, reći će netko, ni u smrti nismo jednaki. Lukini roditelji nikada nisu bili potpredsjednici Vlade niti poznati odvjetnik. Roditelji mlade Ivane Hodak ipak jesu i tu represivni aparat radi bez greške. Žao mi je i zbog smrti mlade žene kao i smrti djevojke Nike koju je poput psa ubio pohotni zaštitar jer mu nije odgovarala na more SMS poruka i poziva. Nije znala kome se treba obratiti u zaštitu od nasrtljivca. Ali samo je jedna smrt prelila čašu i ponukala Vladu na djelovanje. Smrt Ivane Hodak.
Prije više od tri godine nakon izručenja "uglednog" Hrvoja Petrača Ivo Sanader je obećao obračun sa organiziranim kriminalom. Angažirao je pritom mladu nadu HDZ-a iz Virovitice, Ivicu Kirina. Isti se proslavio nebulozama, zapravo glupavim izjavama koje je jedan internaut postavio na YouTube. Ivica iz Virovitice je u tome vidio opake naznake zločinačkog udruživanja pa je informatičke resurse MUP-a pokrenuo u nalaženje IP adrese internauta koji ga je ismijavao. Ismijavanje političara u Hrvatskoj je kriminalna djelatnost i mora joj se stati na kraj jer su posisali svu mudrost ovog svijeta i nama je dobro. Živimo u zabludi kako nam je loše.
Rezultate ministarskog rada mlade virovitičke nade i perjanice HDZ-a vidimo danas. Ostavku nije dao zbog loše obavljenog posla, već zbog lova u društvu haaškog osumnjičenika Mladena Markača. Na njegovu stolicu je sjeo jednako nesposobni Berislav Rončević koji nije bio u stanju riješiti ni kadrovske probleme. Vjerojatno zbog toga je poludio i poznati nasilnik sa varaždinskih brega Ivan Korade. Popustljivost represivnog aparata prema tome prijestupniku je uzrokovala smrt nekoliko kmetova i jednog policajca. Nikome iz represivnog aparata nije pala vlas sa glave zbog višegodišnjeg toleriranja nasilničkog ponašanja nekadašnjeg generala Hrvatske vojske.
Spirala nasilja se sa varaždinskih brega nije prelila na ostale dijelove Hrvatske već je samo nastavljena po starom dobrom običaju gdje je policija samo dobar promatrač i registrator nemilih događaja. Dijete financijera predsjedničke kampanje Stjepana Mesića marljivo sakuplja prekršajne prijave. Vjerojatno želeći prestići rekord zlatne djece osječkog suca Kljajića (97 što prekršajnih, što kaznenih i nikada procesuiranih prijava) sjeo je pijan u svoje osobno vozilo i ubio mladu ženu, a od njenog dečka napravio doživotnog invalida. Represivni aparat je tek tada reagirao na pravi način. Sada nakon pravomoćne presude svjedoci smo napisima o njegovoj bolesti i vikend ispijanja kavice u zagrebačkoj špici.
Dušan Miljuš se svojim napisima očigledno nekome zamjerio. Zbog toga je Nataša Zečević na stranicama sa osmrtnicama objavila njegovo ime. Malo poslije je majka "uglednog" Hrvoja Petrača prijetila dotičnom nekakvim Bosancima. Ažurni djelatnici policije su ove akcije žena "uglednih" ljudi hrvatskog krim miljea ispitali tek nakon brutalnog premlaćivanja Dušana Miljuša par mjeseci poslije i dali nam do znanja koliko im je stalo do tjelesnog integriteta svih ostalih koji nisu članovi kriminalnih organizacija.
Pitam se, zašto djelovati samo nakon ubojstva djeteta poznatih roditelja? Imamo li mi ostali pravo na život? Nabrojani negativni primjeri su samo odraz uplitanja politike u stvari koje ne razumije. Važno je rješiti kadrovske križaljke na vlastito zadovoljstvo i zadovoljstva vlastitih koalicijskih partnera. Luka Ritz je samo kolateralna žrtva takvog promišljanja. Svi smo mi Luka Ritz i koliko im je stalo do nas vidimo samo kad im treba naš glas. U vremenskom periodu između izbora trebamo šutjeti i ponuditi naše živote beskrupuloznim ljudima koji će za sitniš skratiti našu glavu i nitko se neće nimalo zabrinuti zbog našeg niskog stališkog položaja. Postat ćemo samo dio statistike koja će se čitati na saborskim zasjedanjima gdje će se izglasavati povjerenje nesposobnim premijerima i jednako nesposobnim ministrima. Jer jednakost svih je samo utopija ili kako omiljeni premijer u Hrvata voli reći uravnilovka. Svima koji pale svijeće za pokojnu Ivanu Hodak, neka zapale i jednu svijeću za Luku Ritza, maturanta i beznačajnog kmeta, običnog statističkog podatka. Unaprijed zahvalan.