Tagovi

Jedna sasvim neobična priča ...

... isprična negdje početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Kad sam se krajem 1970. zaposlio u jednom velikom zagrebačkom poduzeću, zatekao sam u pogonu vremešnog čovjeka, umirovljenika, koji se u to vrijeme bližio 80-oj godini života, ali je honorano i dalje radio na vrlo specifičnim poslovima.

Budući sam vodio dio pogona koji je najviše koristio njegove usluge, intenzivno smo surađivali, stekli povjerenje jedan u drugoga i unatoč generacijskom jazu postali dosta bliski, tako da smo razgovarali o svemu i svačemu, pa i o stvarima o kojima on s drugima nije nikad htio razgovarati.

Taj čovjek bio je do kraja 2. svjetskog rata zajedno sa svojim ocem osnivač i vlasnik jednog poduzeća, renomirane tvornice srednje veličine ...

Rat završava, komunisti preuzimaju vlast, propituje se suradnja pojedinaca s okupatorima i ustaškim vlastima, pronalaze se i kažnjavaju kolaboracionisti i ratni profiteri, osuđuje ih se i konfiscira im se imovina, počinju radovi na obnovi zemlje, ali se priprema i sveobuhvatna nacionalizacija, koja se odmah počinje i provoditi uz silne otpore vlasnika proizvodnih poduzeća, banaka, zemljišta i šuma, stambenog prostora ...

I sad dolazi onaj neobični dio, kad spomenuti, koji tokom rata nije bio kompromitiran ni na koji način, odlučuje iskreno prihvatiti nove vlasti, temeljito analizira novonastalu situaciju, znajući za komunističku odlučnost da provedu zamišljeno, ta odlučnost ih je dovela do pobjede u ratu, donosi odluku da se neće ni na koji način suprotstavljati komunističkim vlastima, već naprotiv potpuno i iskreno surađivati s njima.

U svojoj sveobuhvatnoj analizi stanja on zaključuje da je nacionalizacija, koliko god se na prvi pogled činila surovim pa u nekim segmentima i pljačkaškim procesom, conditio sine qua non opstanka države, jer nove vlasti od prethodnih nisu naslijedile baš ništa, osim ratom opustošene ionako siromašne zemlje, okupatori i ustaše su temeljito ispraznili trezore HNB ali i komercijalnih banaka i štedionica, ostavljajući u njima samo potpuno bezvrijedne kune ... a planovi obnove i izgradnje zemlje su bili grandiozni.

Tako on zna da će i on doći na red i da će i njegovo poduzeće biti nacionalizirano, pa odlučuje preduhitriti neminovno, ne čeka nacionalizaciju, već donosi odluku da svoje poduzeće darovnim ugovorom prenese u vlasništvo države.

I sad priča on o konsternaciji predstavnika vlasti kad se jednog dana pojavio u prostorijama GNO Zagreba i rekao da je došao državi pokloniti svoje poduzeće ...

Kaže da je na licima svih prisutnih vidio potpunu nevjericu, ta tko državi, a još državi u kojoj su komunisti na vlasti, išta poklanja, svi se bore i tuku da zadrže, sakriju, prikriju i od nacionalizacije spase makar dio svojeg vlasništva, a ovaj dolazi i poklanja poveće poduzeće!?

Naravno da u GNO Zgreba, obzirom na stanje u društvu, nije bio nitko tko se osjećao nadležnim i da, bez konzultacije s višim državnim i partijskim organima, sklopi darovni ugovor s ovim čudnim industrijalcem, pa mu je rečeno da će se konzultirati, da će razmisliti i potom ga pozv

I da ne duljim, darovni ugovor je sklopljen, bivši vlasnik je ostao zaposlen u poduzeću u svojstvu tehničkog direktora, koju funkciju je obnašao do umirovljenja, vlasti mu obiteljsku kuću i drugu imovinu nisu dirale, osim automobila koji postao službeno vozilo poduzeća.

Kasnije su se u poduzeću zaposlili i njegovi sin i snaha.

Prilikom odlaska u mirovinu po sili zakona, izrazio je tadašnjem vodstvu poduzeća svoju želju da kao honorarac nastavi raditi, a ovi su mu izašli u susret i tako je kao honorarac ostao raditi u poduzeću do svoje, mislim, osamdesete godine života.

Pitao sam ga jel' ikada požalio što je donio takvu odluku.

Rekao mi je da nije i da bi i s tadašnjim iskustvom, kad bi se stvari vratile unazad, opet donio istu odluku.

Rekao mi je i kako smatra, da bi, da su i brojni drugi vlasnici poduzeća, zemljoposjednici, ali i KC donijeli istu odluku koju je on donio, mnoge napetosti u društvu bile smanjene a mnogih trauma ne bi bilo.

Je, točno je, rekao je, da su ga drugi radi te njegove geste prozvali „crvenim“, premda nikad nije dijelio komunistički svjetonazor, bio je i praktični vjernik, već samo pokušavao objektivno ocijeniti i situaciju u društvu i vjerodostojnost vlasti, po njemu komunistička nastojanja za pogresom nikad nisu bila upitna, nacionalizirana dobra nisu prisvajana od pojedinaca niti su zavšavala u privatnom vlasništvu pipadnika političke elite, a to ga je još više učvršćivalo u vjeri koliko je njegova gesta bila ispravna.

Neobično, zar ne?

Komentari

Rekao ti je ono što je znao da želiš čuti.

Rekao mi je i kako smatra, da bi, da su i brojni drugi vlasnici poduzeća, zemljoposjednici, ali i KC donijeli istu odluku koju je on donio, mnoge napetosti u društvu bile smanjene a mnogih trauma ne bi bilo.Rekao ti je ono što je znao da želiš čuti.

Tko je glasao

@ppetra

Vidiš kako ti, kao i ponoćnica ali i drugi iz porodice dung beetle, sve zante, za sve imate sebi prihvatljiva objašnjenja.

Tko je glasao

peni(k)s,

to ti je isto kao kada bi zena koja zna da ce biti silovana preduhitri silovatelja, skine se i "vodi" ljubav sa silovateljom i usput rafalno glumi orgazme...

Kitz

Tko je glasao

@Kitz

Niti je bilo silovanja niti silovanih i silovatelja, nacionalizacij je bila iznuđeni potez u surovoj borbi za goli opstanak i naroda i države, kad se vlasnici kapitala, pod nemalim utjecajem crkvi, kao po pravilu otvoreno neprijateljski odnose prema vlastima i opstruiraju svaki napor u obnovi i iuzgradnji zemlje, sve bez davanja političkih i teritorijalnih ustupaka bilo kome.
Da nije provedena nacionalizacija, koju neki smatraju kao uvjetovanu isključivo ideološkim razlozima, u Jugoslaviji bi se umiralo od gladi.
Opasnost za državu je, radi borbe za političku prevlast, dolazila jednako s Istoka i Zapada sve do okončanja "Tršćanske krize".
Saveznički sporazum iz Jalte o jednakom političkom utjecaju u Jugoslaviji ("fifty-fifty") je više nego išta određivao njenu sudbinu, jednako kao što ju je kasnije odredio odustanak od njega.
Da je taj sporazum ostao na snazi, raspad Jugoslavije ne bi bio moguć.

I ponovo, u slučaju "Jalte" nije se radilo ni o kakvoj teritorijalnoj podjeli, jer da su to Saveznici htjeli, oni bi to i napravili, ne bez krvi, naravno, Titovih 250.000 "vjernika" bilo je spremno izginuti do zadnjeg čovjeka, radilo se samo o zoni političkog utjecaja.

Ali ti o tome pojma nemaš, jednako kao i drugi "većinci"!
I ne samo na ovom portalu.

Tko je glasao

da,da, nakon sto je tito sa

da,da, nakon sto je tito sa partizanima i cetnicima poubijao nekoliko stotina tisuca hrvata, churchil, koji nista manje nije bio zlocinac nego adolf, kroji granice, i veselju nikad kraja...

Kitz

Tko je glasao

@Kitz

Da mi je znati, skarabeju, prem kojoj to matematici, osim one dr Milaana Bulajića, korištne u brojanju Srba ubijenih u Jasenovcu, se onih dvanaestak tisuća odmetnutih kvislinga, Hrvata, od kojih je nota bene većiona ostala na životu, se dođe do "nekoliko stotina tisuća"?

Tko je glasao

@Fićo, Fićo, samo sam te tri

@Fićo, Fićo, samo sam te tri dana ostavio bez nadzora, a ti opet grlom u jagode. Daj čovječe uzimaj propisanu terapiju i prestani stalno vikati da svi osim tebe Fićo voze u pogrešnom trakom!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

kukljica@ moram napomenuti

kukljica@

moram napomenuti kako se uistinu neodgovorno ponašate spram feniksa@ kao vašeg pacijenta

TRI DANA - bez nadzora!!!

ovako težak slučaj zaraženosti virusom boljševizma treba 24/7 držati pod nadzorom i nikako ne dozvoliti preskakanje zadanih terapija

jer u protivnom, čestiti komunisti daruju firme državi, Vukovarci nasrću ničim izazvani na tenkove JNA po Borovu, a prvi čovjek na mjesecu je bio Koča Popović

u budućnosti očekujem da će te više pažnje posvetiti ovom pacijentu kako bi mu ako ništa olakšali muke

Tko je glasao

@kukljica

O evo još jednog iz plejade sjajnih skarabeja!

Tko je glasao

Ovdje si fulao totalno jer bi

Ovdje si fulao totalno jer bi onda silovatelj odustao.

Tko je glasao

da ti to nije neki novi

da ti to nije neki novi program obrane od silovanja?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ja sam malo ironizirao ovakve

Ja sam malo ironizirao ovakve tvrdnje koje su po meni potpuno apsurdne te sam zato to i napisao. No. Ako malo razmislimo ono sto silovatelja zanima je upravo nadmoc nad zrtvom i nasilje nad zrtvom. Vjerujem da je to ono sto silovatelja uzbudjuje. Ako osoba napravi ono sto je gornji napisao samim time prestaje uzbudjenje silovatelja te gubi motiv za ono sto je nakanio. Ja tako razmisljam no mozda i nisam u pravu a cijela rasprava o tome mi je gadljiva jer se radi o strasnim stvarima koje na zrtve ostavljaju strasne posljedice.

Tko je glasao

Bosancero

Kako to strašno strasno ispada kad su slova bez kvačice.

" o strasnim stvarima koje na zrtve ostavljaju strasne posljedice."

Tko je glasao

Imaš pravo znaci strašne

Imaš pravo znaci strašne stvari koje ostavljaju strašne posljedice

Tko je glasao

Samo nemoj po glavi druže plavi...

Rekao mi je i kako smatra, da bi, da su i brojni drugi vlasnici poduzeća, zemljoposjednici, ali i KC donijeli istu odluku koju je on donio, mnoge napetosti u društvu bile smanjene a mnogih trauma ne bi bilo.

Vjerojatno bi bilo i manje žrtava kad se ljudi na cesti ne bi opirali pljački nego dobrovoljno davali novčanike svaki put kad im netko zaprijeti. Pristajanje na pljačku zaista smanjuje napetosti i traume u društvu :-)

A možda je čovjek jednostavno zaključio da se s budalama nije za raspravljati jer bi ionako završio s metkom u glavi, pa je pokušao spasiti što se spasiti da i ostatak života mudro držao jezik za zubima.

Tko je glasao

Imam i ja jednu pricu sa ne tako sretnim zavrsetkom

U jednom vecem mjestu zivio je trgovac. Imao je svoju trgovinu, suprugu i dvije cerke. Imao je i dosta brace i sestara rasutih po svijetu. Dolaskom rata on i dalje vodi trgovinu i ne petlja se previse u politiku. No slucajno saznavsi za nakane ustasa prema jednom pravoslavnom selu riskira zivot i po noci odlazi obavijestiti seljane o opasnosti. I dolazi 1945 godina oslobodjenja. No za njega je oslobodjenje znacilo uhicenje i odvodjenje u sumu te smrt po kratkom postupku uz nesuvislu presudu. Trgobvina je naravno nacionalizirana. Mozda bi i on ponudio trgovinu na poklon no izgleda tu priliku nije mogao ponuditi.

Tko je glasao

Život damo a tvornicu ne damo

Ma pala mi je na pamet situacija da je dotični gospodin svoju imovinu poklonio crkvi, a što nije rijetki slučaj, nitko se tu ne bi puno čudio. Čovjek vjernik je tu postupio u logici svojeg uvjerenja.

E sad kad se pojavi priča koja nas uvjerava da je netko svoju imovinu poklonio državi onda nitko (ili skoro) u to ne vjeruje. Zanimljivo jer između crkve i države zapravo nema neke posebne razlike, ovi jedni daju duhovnu podršku, a ovi drugi tehničku podršku. Je isto je ali ipak nije isto jer ovim jednima smo naučeni da im dajemo a kod ovih drugih smo naučeni da im ne dajemo.

Ne treba ići tako daleko u povijest, dovoljno je otići do domovinskoga rata gdje su mnogi bili spremni dati svoj život za domovinu, a mnogi su ga stvarno i dali, no istovremeno se od domovine uzimalo sve što se moglo i to u ime iste identične "domoljubnosti". Zanimljivo jelte?

I sad pokušajmo otkriti gdje leži problem i otkuda takvo protusmjerno ponašanje. Put prema rješenju je skriven u gornjoj konstataciji da smo "crkvi naučeni davati, a od države smo naučeni uzimati" i tako smo odgojeni (više manje jer ako nije crkva onda je nešto drugo).

E sad, obzirom da crkva nije bitna za ovu priču ostanimo na državi i razmislimo tko su ti koji najviše uzimaju od države? To je očito upravo naša "elita" koja svoje bogatstvo temelji na svakakvim mogućim i nemogućim muljanjima gdje se niti greškom nije plaćao ikakav porez ili, nedajbog, carina. To su oni nepoznati Todorićevi prvi miljuni, razne hladnjače pune novčanica, građevinski poslovi s državom itd itd. Jasno da bi ti i takvi imali osigurano mjesto pod suncem moraju nas svih uvjeriti da je to potpuno ispravno i poželjno ponašanje jer privatno vlasništvo je svetinja bez obzira otkud došlo. No to nije tekovina ove naše države, takvo što postoji zapravo od kad postoji ljudsko društvo. Ono što nije dobro, i što imamo svi usađeno negdje jako duboko, je ova nevjera da je netko ipak napravio nešto iz ideala bez ikakve druge računice.

P.S. I znam, znam, vrlo je vjerojatno čovjek dao nešto što bi u svakom slučaju izgubio i vrlo je vjerojatno na ovakav način ipak nešto sačuvao, no pokušajmo ipak razmisli o naslovu ovog komentara.

leddevet

Tko je glasao

ne mislim da je tema samo

ne mislim da je tema samo darivanje kao takvo.. jer je naravno moguce da covjek iz svojih privatnih pobuda pokloni bilo kome svoju imovinu..

no isto tako ne poklanja se bilo sto dobre volje onome koji ce to unistiti.. posebno ne nesto sto si radom i znanjem zaradio.. a darovoprimatelj je prvo "noname" a zatim nema blage veze sto s tim i kako to dalje voditi, dakle unistenje vjerojatno..

dakle, jedna tema bi bila poklanjanje parka gradu, ili zemljista za nesto.. izgradnja djecjeg vrtica i slicni pokloni koji su normalna ljudska potreba u nekim prilikama (i nekih ljudi naravno).. ja bih to nazvala "ciniti dobro" je ok.. poznato i prisutno u blizoj i daljnjoj povijesti..
pokloni crkvi mogu biti iz istih, dakle dobrih pobuda ali i kupnja zagrobnog ili otkup grijeha, priblizavanje bogu ili nada u osiguranje starosti uz crkvenu pomoc ili tek zajeb nasljednika s kojima se ne slazemo.. sto razloga..

ali pokloni kao ovi iz price.. manufaktura.. u kojima unistavas ono sto si stvorio svojim osobnim radom, zbog kojih ostavljas svoju porodicu i sebe bez egzistencije (osim ako ti ne dozvole zaposliti se nakon).. su najobicnije propagandno smece, uobicajeno za soc-kom sisteme.. i to je to sto ne stima u toj prici..

kad netko pokloni 10tu tvornicu, onu koju je naslijedio od cukundede, nepoznatom ili poznatom kraju, drustvu ili ju izgradi za njih mogla bih to prihvatiti kao moguce.. no to ovdje nije slucaj..

moguce je i da dovoljno veliku proizvodnju vlasnik podijeli sa nekim od svojih dugogodisnjih radnika..

no sve to nisu pokloni koji vlasnika ostavljaju bez onoga sto je osobno odradio i bez dovoljno sredstava za zivot..

jedino ako ne mislis da je "zivot ispod mosta" odluka lucidnog i racionalnog covjeka, pogotovo onog sa obitelji..

utoliko je plasirana poanta ove price cista laz i propaganda.. sto je najgore toliko puta videna i plasirana u bivsoj drzavi da je smijesno koliko ljudi to moze kao istinu i dan danas "popusiti"

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Utopija

no isto tako ne poklanja se bilo sto dobre volje onome koji ce to unistiti..
Naravno da ne, no takva pretpostavka također spada u propagandističku retoriku, a što s pravom spočitavaš ovom dnevniku.

Tvornice su bile upropaštavane bez obzira i s obzirom na promjenu vlasništva. Ima situacija gdje su isti vlasnici zdrobili ono što su bili stvorili, ima situacija gdje su to temeljito učinili njihovi nasljednici, ima situacija gdje su države to učinile nakon nacionalizacije te ima situacija gdje je potop nastao nakon nasilnih promjena što vlasništva što društva. Na kraju svega propale su mnoge stvari jednostavno jer su se potrebe promijenile kao što je propao cijeli jedan veliki grad kao što je Detroit.

Ima situacija gdje su stvari propale, no ima situacija gdje stvari nisu propale. Na kraju krajeva sve je u Jugoslaviji bilo nacionalizirano a nije da je sve propalo. Mnoge stvari su funkcionirale relativno pristojno, neusoredivo bolje od onoga što imamo danas kada smo nasjeli na pritisak svjetskih financija da sve treba privatizirati i ukalupiti u isključivu profitnu logiku. Naravno da taj pritisak ne skrbi za dobrobit naše države i njenih stanovnika nego isključivo za vlastitu dobrobit gdje tako privatizirane firme postaju neusporedivo lakši plijen.

Svakako sam svjestan da je ovo moje razmišljanje u mnogome utpoističko, no treba se pitati čemu služe enormna bogatstva i kamo takav rast vodi? Uz to razmišljanje ide i moje razmišljanje o razlozima takvog razmišljanja i o tome gdje takvo razmišljanje vodi?

leddevet

Tko je glasao

ovdje se ne radi o takvom

ovdje se ne radi o takvom vlasnistvu vec o manufakturi.. obiteljskom biznisu..

ne o rudnicima kositra u vlasnistvu rotschilda ili krupp pogonu u nekoj koloniji.. ili o madarskim zeljeznicama koje su osnovale recimo dio firme kasnij nazvan koncar ili duro..

dakle, tema u koju uvodis je tema za jedan sasvim drugi dnevnik..

maloprije sam ostavila link.. zgodno je mislim to procitati i vidjeti da se i kod ljudi koji ne dolaze na takva promisljanja kao ti (ili mnogi) jasno ocitava razlika u odnosu prema

multinacionalnim kompanijama, enormnom bogatvu ili vlasnistvu i malim ili srednjim tvrtkama klasicnog kapitalistickog backgrounda ..

zgodan je clanak, a ima i dosta fotografija pogona.. meni barem zgodan pokazatelj vrijednosti i poslovanja tih proizvodnji
http://usporedbe.wordpress.com/2012/01/07/tko-je-industrijalizirao-hrvat...

ono sto je dodatna tema za taj neki novi dnevnik u koji mislim da ovakva razmisljanja spadaju je svakako razlika izmedu realnog gospodarstva, proizvodnje, bazirane na znanju i imanju generacija neke obitelji i njihovih "nefleksibilnih" generacija radnika (sa tradicijom i znanjem u proizvodnji ) sa postepenim razvojem u odnosu na danasnji nacin stvaranja "vrijednosti" financijskim pretumbacijama vecinom bez ikakvog realnog proizvoda..

dakle, ako ti se da, a ti lijepo pises.. molim dnevnik na tu temu.. jer to po mom sudu nikako ne spada pod ovaj naslov

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Kad špaher naraste postane lokomotiva

Ponešto sam skrenuo s teme dnevnika uvodeći element odnosa prema vlastitoj državi. U tom kontekstu, ono što ima veze s dnevnikom, je suprostavljenost privatnog interesa prema nekom općem državnom interesu u pozitivnom smislu riječi.

Negdje niže Feniks spominje Gavrilovića i prijašnju Baniju koja je dobro živjela upravo od Gavrilovića. Za one koji ne znaju, Gavrilović se opskrbljivao svinjetinom za svoje čuvene kobase i salame tako da su za njega po cijeloj Baniji uzgajali svinje do potrebne veličine. Domovinski rat je takav uzgoj prekinuo obzirom da je stanovništvo, koje je većinski bilo srpsko, izbjeglo, a Gavrilović svinjetinu potražio na drugom tržištu. To "drugo tržište" daje znatno jeftinije meso i zapravo je teško vjerovati da će se predratna proizvodnja ponovo pokrenuti bez obzira što je banijska svinjetina bila kvalitetnija.

Negdje pojednostavljena priča o besmislenosti svega je da predratna Gavrilovićeva klaonica ne radi jer nema svinja, a svinja nema jer ne radi klaonica.

Ono što u priči o regionalnoj osjetljivosti ne treba zaboraviti je da kad je ondašnja suradnja uspostavljena takvo rješenje je bilo ekonomski najjisplativije i najlogičnije. Danas u vrijeme globalizacije i nepreglednih hladnjača blizina proizvođača i dobavljača je postala puno manje važna.

Romantični pogled na cijelu priču može sugerirati da bi bilo dobro da se Gavrilović odrekne dijela profita i da ponovo pokrene uzgoj svinja na Baniji (doduše tamo nema danas skoro nikoga) i da time sudjeluje kao važan čimbenik u razvoju tog kraja. Pitanje je da li je takva filantropija danas moguća gdje je svako poslovanje pod povećalom bankarskog sustava koji će svoje financijsko sudjelovanje uvjetovati eutanaziranjem bilo kakvog neimanja maksimalnog profita.

Kontra takvog romantičnog pogleda urotili su se i proizvodni normativi koji su primjenjivi isključivo na enormne svinjogojske farme. Ondašnje romantično seosko gospodarstvo s desetak svinja postao je jednostavno žrtvom takvog standarda. Naravno da takve normative nameću veliki proizvođači koji na taj način tamane konkurenciju s kojom se ne mogu takmičiti.

Istina je da zapravo uspoređujući ovo i ono vrijeme uspoređujemo kruške i jabuke i jedino je pitanje da li su nam bile dovoljne one male kruške od kojih su svi uspijevali živjeti? Sljedeće je pitanje kome treba nekakva tvornica kao što je Gavrilović čiji vlasnici su barem jednom nogom u Austriji, gdje su strojevi koji su proizvedeni negdje drugdje zamijenili domaće radnike, gdje se prerađuje meso proizvedeno pitajbogagdje umjesto banijske svinjetine?

Potrebna je isključivo profitu, a profit u ovim vremenima pokazuje sve više svoje kancerogene oblike. Ostaje zamisliti što je altiernativa i da li je možda neko manje profitno rješenje bolje i zapravo u vremenski duljoj perspektivi zapravo profitabilnije ako ne gledamo isključivo novac.

leddevet

Tko je glasao

da, ali o tome danas ne

da, ali o tome danas ne odlucuje gavrilovic.. jer on moze poslovati samo na nacin koji mu omogucava opstanak..

dakle i da zeli ulagati u regionalni razvoj to moze jedino ako ima dovoljan profit za opstojnost i to u jednom dijelu proizvodnje.. cisto da zadovolji svoje ljudsko-drustvene potrebe u mjeri u kojoj je to moguce, ako ih naravno ima.. i to samo ako postoje ljudi koji bi ga pratili u toj ideji po svojoj slobodnoj volji.. te na taj nacin podijelili rizik (no kao sto i sam kazes na baniji ni ljudi ni svinja nema i nece se uskoro to stanje promijeniti)..

ono sto bi bilo krivo je provodenje takvih ideja od strane nekog vec gavrilovica bez sudjelovanja lokalne zajednice jer takvi aranzmani bez osobnih aktivnosti zainteresiranih strana obicno propadnu.. dakle da raditi dobro ali ne naturati "poklone" za koje nitko nije zainteresiran.. ljudi ne cijene poklone, u principu kazem.. ali cijene ono sto sami zarade

za generalno drugaciji stav bi se trebao promijeniti stav vecine, drzava, zajednice drzava, svijeta.. ili barem rasiriti toliko da je takav nacin poslovanja odrziv na nekom podrucju koje proizvodi dovoljno svega samo za sebe.. 9zatvara krug) ako bi neki pojedinac u to kreneuo sa 100% (kao gavrilovic) proizveo bi samo novu devastaciju i to vlastite tvornice..

kao sto @indian kaze.. danansnje drustvo omogucava stvaranje razlicitih kolektiva u kojima snosis odgovornost za svoje postupke i imas toliko koliko ulazes..pitanje je samo zasto to ljudi ne rade a nisu bas ni zainteresirani da u buducnosti tako funkcioniraju.. vec je lakse ukalupiti se u propisano, pa time izbjegavati odgovrnost za svoje postupke deligirajuci lose na drustvo, zajednicu, ideologiju, drzavu, neo i ostle izme kako se vec kome svida

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Đuro i Bill G.

da, ali o tome danas ne odlucuje gavrilovic.. jer on moze poslovati samo na nacin koji mu omogucava opstanak.
Pa sad, racimo da je Bill Gates mogao poslovati s 1/10 profita i da garant bi mu ostalo da za kruh i paštetu (Gavrilović, naravno). Istina je da ti je svejedno da li zarađuješ 1.000.000,00 ili 10.000.000,00 nečega mjesečno, no nije drugima.

leddevet

Tko je glasao

obrni i okreni.. logiku razmisljanja.. ??

vracam se na temu uzgoja svinja.. sa jednim, samo naizgled banalnim pitanjem..

zasto mislis da bi gavrilovic trebao ulagati u regionalni razvoj a ne padne ti na pamet da bi se trebalo dogoditi ovo:

udruzeni seljaci iz lokalne zajednice dolaze kod gavrilovica sklapaju ugovor o otkupu svinja po vec nekoj cijeni.. na temelju tog ugovora osiguravaju kredite, lokalna zajednica pomaze u realizaciji kredita garancijom te ga oni dobijaju uz male, hamagove kamate prikladne za proizvodnju..

gavrilovic na temelju tog ugovora stavlja klaonicu u pogon, dobija kvalitetnije meso, dakle zadovoljova svoj interes makar mozda i malo skuplje placao od uvoznog (ali jos uvijek isplativo) .. seoska gospodarstva se razvijaju, zaposlenost raste, sto u sektoru uzgoja i samozaposljavanja sto u klaonici kod gavrilovica.. i svi sretni i zadovoljni i odgovorni za svoje postupke (vracanje kredita i postivane ugovora) te korist tj zaradu koju im vlastiti trud, znanje, imanje pruza... lokalna zajednica u prosperitetu zbog povecane kolicine prihoda, ne povecanjem poreza vec kolicinom uplacenog..

zaposljava se jos pokoji veterinar, poneki proizvodac hrane itd itd.. za kojeg ima dovoljno posla..

lokalna zajdnica dogovora nov projekt.. grijanje od otpadnih voda svinjogojskih farmi.. za farme a mozda moze i za mjesto koje se pocinje razvijati i zivjeti sa skolom, sumarijom koja trguje zirom i bozicnim drvcima, i tenis terenom za rekreaciju.. kao najbogatiji gavrilovic poklanja zajednici vec sto god, napr. teren za izgradnju nove skole jer se povecao broj djece ili podrucnu zgradu vet. ambulante u napr. Madarima

pazi.. ne trazis od nikoga nista njegovog osim da se angazira i svojim radom pokrene.. a sve ostalo sto se tice poklanjanja ostaje na slobodnu volju..

Dakle, moje je pitanje zasto ne pretpostavljas da bi se lokalni seljaci trebali udruziti i tako udruzeni trebali traziti dogovor -ugovor sa Gavrilovicem za otkup svojih proizvoda?.. jer to bi bilo jedini logican put za razvoj regije..

a ne Gavrilovicevo novo ulaganje u farmu svinja koja je opet samo njegova i u kojoj ce zaposliti samo 10 radnika za placu i proizvodnju svinja sa trake.. a nije mu nuzno niti se zeli tim baviti jer nije stocar vec industrijalac preradivac.. ili jos gore da pokloni nekom novce ili farmu iz altruizma (to nikad nema pozitivan rezultat)..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Životinjska farma

zasto mislis da bi gavrilovic trebao ulagati u regionalni razvoj
Nisam to nigdje ustvrdio niti mislim da bi trebao ili da ne bi trebao. Ja sam napisao:
Romantični pogled na cijelu priču može sugerirati da bi bilo dobro da se Gavrilović odrekne dijela profita i da ponovo pokrene uzgoj svinja na Baniji
što predstavlja neku vrstu idile, odnosno utopije.

Inače se slažem s idejom da bi se sami seljaci, kojih u ovom konkretnom slučaju nažalost nema, trebali organizirati i krenuti u proizvodnju svinja ili bilo čega. Seljačke zadruge (kooperacije) su normalan način i često jedini način funkcioniranja malih seljačkih domaćinstava. Takve zadruge onda mogu imati i svoje trgovačke lance gdje će "kupujmo hrvatsko" stvarno moći biti istina.

Takve zadruge onda predstavljaju ozbiljnog pregovarača kojeg trgovački lanci znatno teže mogu ucjenjivati. Do tog trenutka prave budućnosti za selo nema jer ove specijalizirane "monokultura udruge" kao što su proizvođači mlijeka nisu dovoljno snažne. Očito da je tu potrebna interdisciplinarnost i puno šira zatupljenost raznih vrsta proizvoda.

Toga nema vjerojatno i zbog lošeg iskustva poslljeratnih poljoprivrednih zadruga u koje su seljaci bili prisilno anektirani i treba se nadati da će se to ipak čim prije preboljeti

Također moje iskustvo s projektom poljoprivrednog fakulteta i stvaranjem "vinskih cesta" se pokazao neostvarivim zbog nevjerojatno tvrdog mentaliteta koji nikako ne može shvatiti da je besmisleno imati "vinski puteljak" s dva vinara. Jednostavno se ne žele udružiti i točka i "nek susedu krepa krava".

leddevet

Tko je glasao

pa dobro ustvrdio ne

pa dobro ustvrdio ne ustvrdio. ja tak pricam da ispadn kao da te za nekaj krivim.. no to je samo stil a ne ono sto sam htjela reci. (sam prati smisao, ostalo nije u losoj namjeri)

nek susjedu krepa krava..

jedan od vecih problema u nasim glavama.. zato nema udruzivanja, zato ti seljaci mrze izrabljivaca poduzetnika, itd itd..
no sljedece je sto nema ni osobne inicjative .. naprosto svi zele servirano od vec nekog.. drzave ili te prokletinje izrabljivaca vec tamo nekog poduzetnika koji je pri ruci..
nema ni zelje za osobnom odgovornoscu o svom zivotu i potezima.. a bez toga nema ni inicijative

i zbog svega toga uopce nema smisla da neki tamo gavrilovic nesto poklanja, ali nema smisla ni da to drzava radi tj. da oni koji pune poklanjaju.. sve bi to bile uzalud bacene pare, kao sto su i sve ove koje su do sada tako "darovane".. sa jos gorom posljedicom u navici "primanja" bez truda i zasluga.. samo zato sto netko postoji..

to nisu obrasci koji funkcioniraju i koji vode naprijed..

eto.. to mi je palo na pamet da bi ipak trebalo naglasiti.. ovdje se stvari mogu promijeniti tek ako se promijene navike i logika zivota.. to neki tamo gavrilovic ili drzava sa nasim parama niti treba pokusavati niti ce imati uspjeha.. u biti vjerojatnije j ocekivati donaciju od nekog "gavrilovica" regiji nego promjenu logike zivota vecine.. kao i ocekivanja o silnoj dobiti u kratkom vremenu (vec kroz godine i godine i generacije vlasnika ) uz minimalan trud.. to ne postoji u realnom gospodarstvu (osim ako se ne zoves bill i jos radis kao stekli bez obzira na ime)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Mana s neba

no sljedece je sto nema ni osobne inicjative .. naprosto svi zele servirano od vec nekog.. drzave ili te prokletinje izrabljivaca vec tamo nekog poduzetnika koji je pri ruci..
To i je glavni naš problem gdje se ekonomija shvaća kao što ju shvaćao naš opjevani Petar Kružić koji sa svojom ekipom banči u tvrđavi na Klisu, a kad mu nestane pijače skokne do Splita i tamo se "samoposluži" usenaspodase materijalom. Tko će kome ako neće svoj svome.

Po istoj "Petar Kružić" metodi su ovi, napokon "svoj na svome", pobrstioli cijelu državu i još pokrali na kredit uvjeravajući populus vulgaris da će evo sutra doći strani investitori s torbama punim para i svima odmah podijeliti za božičnice, regrese, poklone za dicu i nagrade za vjernost. Eto i tako imamo državu kao one ptice u gnijezdu koje s otvorenim kljunovima čekaju da im nešto padne s neba.

Priča s Gavrilovićem i Banijskim svinjama je danas teško ostvariva obzirom da je prekinut jedan lanac koji je zajednički rastao. Sam Gavrilović kaže mu jetra svih svinja u Hrvatskoj nije dovoljna za proizvodnju paštete, a da ne zaboravimo da ima još proizvođača paštete koji ju proizvode od pitajboga čije jetre. Ovakva veličina traži i adekvatnu kontinuiranu opskrbu ujednačene kvalitete za koju su potrebne godine ulaganja do prvog profita.

Možda bi rješenje konkretnog slučaja bilo otvaranje posebnog pogona koji bi krenuo u proizvodnju originalne salame od svinja dvijestokilašica kakvih danas nigdje nema i tu je glavna razlika u okusu stare i nove salame. (Današnje svinje su same manekenke, kao što je moj mesar definirao, bez imalo masti). Takva investicija može imati smisla u trenutku kad se Gavriloviću širom otvori veliko tržište kao što je europsko i kad bude imalo smisla prodavati takav proizvod koji nikako ne može biti jeftin. No takvu inicijativu, poznavajući lokalni mentalitet, možemo očekivati isključivo od Gavrilovića.

Nešto sličnom temom sam nedavno maltretirao ugostitelje po Cresu tražeći da mi serviraju neko lokalno jelo. Obzirom da sam bio tek na početku sezone lokali su bili gotovo prazni i ovi su imali vremena malo i popričati, odnosno odgovoriti na moju znatiželju. Zapravo moja želja je ostala neispunjena osim gulaša od janjetine u Orlecu i opet janjetine s mirisnim travama u Belom. Sve je to bilo ok ali je to ipak estetizirana hrana kakvu sigurno domoroci nisu jeli pred 100 i više godina. Tužno u toj priči je što niti jedan restoran nije uspio pokrenuti nekakvu lokalnu proizvodnju za vlastite potrebe, a niti lokalna proizvodnjanije nije uspjela naći restoran za svoje proizvode. Utoliko sve ostaje na nekoj dosadnoj konfekciji i prosječnosti i ne proširuje se nekakva mikroekonomija na takve male slabo naseljene zajednice.

Nažalost nema tu nikakvih ideja, nema nikakve interakcije i želje da na neki takva način zajednica prosperira. Dešava se upravo ono što i ti primjećuješ, čeka se da stvari dođu same od sebe, a nažalost one nikako da dođu dok se djedovina polako rastače i s njom bilo koja mogućnost da se stvari preokrenu i pokrenu.

leddevet

Tko je glasao

Nešto sličnom temom sam

Nešto sličnom temom sam nedavno maltretirao ugostitelje po Cresu tražeći da mi serviraju neko lokalno jelo. Obzirom da sam bio tek na početku sezone lokali su bili gotovo prazni i ovi su imali vremena malo i popričati, odnosno odgovoriti na moju znatiželju. Zapravo moja želja je ostala neispunjena osim gulaša od janjetine u Orlecu i opet janjetine s mirisnim travama u Belom. Sve je to bilo ok ali je to ipak estetizirana hrana kakvu sigurno domoroci nisu jeli pred 100 i više godina. Tužno u toj priči je što niti jedan restoran nije uspio pokrenuti nekakvu lokalnu proizvodnju za vlastite potrebe, a niti lokalna proizvodnjanije nije uspjela naći restoran za svoje proizvode. Utoliko sve ostaje na nekoj dosadnoj konfekciji i prosječnosti i ne proširuje se nekakva mikroekonomija na takve male slabo naseljene zajednice.
Na rastokama ima vodenica ali nema kruha iz krusnih peci od brasna samljevenog u vodenicama, Nema domacih jela nego hamburgeri i slicne bedastoce.

Tko je glasao

Rastoke

Nema kruha ali bi trebalo biti pastrva koje plivaju pod nogama gostiju. Ovo s kruhom zahtjeva dobre odnose, odnosno suradnju, susjeda s restoranom i susjeda s aktivnom mlinicom, a to je posao za Toma Cruise-a.

Nek susjedu krepa pastrva (ili presuši Slunjčica)!

leddevet

Tko je glasao
Tko je glasao

sve istina.. samo jednu

sve istina.. samo jednu sitnicu zaboravjas..
u realnom gospodarstvu tj. proizvodnji takvi ekstremni profiti u okviru naseg (zapadnog) drustva su naprosto nemoguci..

bilo bi od nas nerazumno danas pricati o ekstra profitima bilo kakve proizvodne firme kad smo neki dan razgovarali o selidbi realnog gospodarstva na istok te njegovom nestajanju iz zapadnog, postindustrijski koncipiranog drustva..
odustajanja bas zbog nemogucnosti visoko profitabilne proizvodnje u tom sektoru i prevladavajucg gospodarstva na "izmisljenim" proizvodima koji stvaraju taj ekstra profit na kojem se bazira citav zapadni svijet

ja bih iz toga zakljucila da je svaka samoodrziva industrija koja ne trazi poticaje vrlo pozitivna sama po sebi i da ju ne treba ni u kom slucaju opterecivati bilo kakvim drustveno korisnim izmisljotinama (osim ako sami ne procijene da to zele) jer je samo postojanje i odrzanje takve proizvodnje dovoljno drustveno korisno..

za hrvatsku vrijedi jos i gore.. jer su porezna opterecenja ogromna kao i troskovi, poslovanje administrativno opterecujuce, a trziste dovoljno veliko jedino uz izuzetne sposobnosti prodavaca ili politicku podobnost koju gavrilovic i slicni cini mi se nemaju..

stanje danasnjih poslodavaca poetski opisano sam procitala na jednom blogu :
nema vise restrukturiranja.. sada idu rezanja, ostra rezanja. poduzeca se ponasaju kao vocke u velikoj susi.. nakon sto su odbacile sve plodove, poceli su odbacivati i lisce ne bi li sacuvali supstancu..

stvarno je bespredmetno raspravljati o bilo kakvom ekstra profitu proizvodnih firmi danas, kao nepravednoj zaradi kad se radi samo o golom opstanku ako su sacuvali rezerve od prije..
a jos blesavije bi ih bilo dodatno opterecivati bilo cim (previse je i ovo kako se kod nas "pomaze" poduzetnistvu)

bilo bi bilje raspravljati kako im omoguciti poslovanje sa profitom iznad nule.. da ih bude sto vise i da se pocne sa reindustrializacijom.. u kojoj ponovo nec biti nekih ekstremnih profita, no to je jedino sto bi nasem drustvu omogucilo opstanak..

ps
nije sadrzaj konzerve chip - made in china.. a ni hrenovka USB.. ni konzumacija koristnje softwarea.. da bi stvaralo nezamislive profite.. a i da jest mi nismo amerikanci ni kinezi da bi imali dovoljno veliko unutrasnje trziste koje daje osnovnu sigurnost nekoj proizvodnji da bi se profit barem onaj visak, mogao ostvariti izvozom

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

i ne bih bas rekla da je

i ne bih bas rekla da je smetnja ta nog au austriji i to sto je on natrag kupio djedovinu..

svjedoci smo propasti sljemena, belja i pik vrbovca.. od kojih je vrbovac sada ziv.. ali na nacin da j eprvo devastiran a onda kupljen za 1 kunu uz dodatak oprosta dugova drzavi.. sljeme nije imalo tu srecu..

gavrilovic je bio unisten ratom, a ipak nije dosao ni u stecaj niti mu je netko oprastao drzavne dugove.. niti smo financirali oporavak i nove strojeve..

u biti mi se svida ta noga u austriji koju zasigurno "ja" nisam placala.. za razliku od ostalih koje preko politcara svi zdusno pomazemo..

ne vjerujem da bi tamo bilo ista osim praznih hala da nije gavrilovic to preuzeo

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Cherchez la femme 2

gavrilovic je bio unisten ratom
Nije bio uništen, osim jednog pogotka u upravni dio i nešto pljačke koja je neizbježna i to više od naših. Po svemu sudeći Đuro je podmitio ekipu u Petrinji za vrijeme trajanja Krajne da mu sačuvaju pogone dok je istovremeno kupio tvrtku poprilično povoljno.

u biti mi se svida ta noga u austriji koju zasigurno "ja" nisam placala.
Austrijska noga se zove Greta!

leddevet

Tko je glasao

@lunoprof

Iako je svaka rasprav s tobom jednako produktivna kao i dojenje jarca u rešeto, tvoj beprimjerni bezobrazluk ipak zahtijeve nekakav odgovor.

Između istine, a ta je uvijek i samo jedna i tvojih "istina", postoji nepremostiv jaz.
Primjerice, što su od nacionalizirane imovine komunističke vlasti uništile.
Na primjeru Končara, a Končar je pravilo a ne izuzetak, sam pokazao kakve razmjere je to "uništavanje" imalo i koliko bismo danas dali da nam netko na taj način "uništi" poduzeća.

Ja znam da vas silno muči podatak o kojem je to poduzeću u mojem dnevniku riječ i kako se zvao njegov nekdašnji vlasnik, ali ja nemam ovlasti to objaviti, nisam ih tražio, niti ih tražiti kanim, ali ako te to baš toliko zanima, uđi u Arhiv i potraži dokumentaciju GNO Zagreb iz 1946., tamo ćeš taj podatk naći.
Bezobrazlukom i podmetanjima mene ne možeš natjerati da ti ga ja podastrem.

Samo kao informacija, to poduzeće na sreću i danas postoji i radi, pod drugim imenom, naravno.

Tko je glasao

Uništenje

"što su od nacionalizirane imovine komunističke vlasti uništile"

Dosta toga, pamtimo neuspjeh kolektivne poljoprivredne proizvodnje. Budući da su 90% stanovništva bili seljaci možemo reći da su uništili dosta toga (a da su ustrajali na sovjetskom modelu uništili bi sve).
Od konkretne tvornice, mogu reći tvornica kiseline (u mjestu između Pakrac i Daruvara iz kojeg (majka) potječe). Eto, bio sam konkretniji glede tvornice nego ti.

->Pointer

Tko je glasao

Paralela

"Zanimljivo jer između crkve i države zapravo nema neke posebne razlike"

Paralela baš nije u potpunosti ispravna. Naime država ti može oduzeti imovinu na zakonit način, dok Crkva (vjerojatno se misli na katoličku) nema nikakav instrument vlasti.

->Pointer

Tko je glasao

Cherchez la femme

Crkva (vjerojatno se misli na katoličku) nema nikakav instrument vlasti.
To što instrument nije očit ne znači da ga nema. Crkva, katolička kao i ostale vjerske zajednice, se uvijek miješaju u vlast i uvijek imaju nezanemariv utjecaj. Mislim da je dovoljno se podsjetiti svih onih naših svećenika koji su s oltara slali politčke poruke svojoj pastvi, zar misliš da tu nije bilo baš nikakvih interesa već samo domoljublje?

Crkva je kao "žena koja stoji iza uspješnih muškaraca" i često se treba pitati tko je zapravo taj koji donosi neke odluke?

leddevet

Tko je glasao

Udruge

Dobro, ali takve neizravne utjecaje ima svaka organizacija.
Kada smo kod toga znamo da se Crkva protivila Zakonu o Medicinski potpomognutoj oplodnji. Pa je li to sprječilo donošenje zakona?
Znamo da je Mamić agitirao za Bandića, pa jesu li svi Dinamovci glasali za Bandića?

Toliko o lobiranju, a najveća je razlika kada se neki zaključak donese, npr. povećanje PDVa na 25%, ukoliko to prekršiš i ne platiš podložan si sankcijama čak i zatvoru dok meni nije poznato da je papa (ili MUP svoje specijalne postrojbe) poslao Švicarsku gardu da upiknu svojim kopljima sve koji prakticiraju vanbračni sex.
Glede mješanja u vlast, izraz je malo neprecizan,
ali sve udruge civilnog društva (tako i Crkva) pozvane su izreći svoje mišljenje i "mješati se u vlast".
Zar bi Eko Kvarner trebao šutiti pri gradnji hidroelektrane u Ličkom Lešću da ne bi riskirali da ih netko prozove da se mješaju u vlast!?

->Pointer

Tko je glasao

Usluge

Zar ti stvarno misliš da Crkva svoje PR usluge nije naplatila i ne naplaćuje (čitaj uvjetuje) te da nije relevantni politički faktor?

leddevet

Tko je glasao

Utjecaj

To je tema za drugi dnevnik.
Ne, Crkva nije relevantan politički faktor (njena politička snaga je drastično precjenjena), jer je očito da ne može izlobirati za svoju volju (naveo sam svježi primjer).
Glede utjecaja, naravno da ga ima, ali kažem ovisno o broju članstva i organiziranosti i udruga RODA, Eko Kvarner i Udruga biciklist imaju u širem smislu nekakav politički utjecaj.
Budući da nije tema, neću više replicirati o ovom.
Lijep pozdrav, Pointer

->Pointer

Tko je glasao

@Feniks

Ne preseravaj se.

Srcedrapateljske priče ostavi za svoj klub penzionera.

Ide poplava. Hoćeš li u čamac ili ne. Bolje je u čamcu makar u istom bili gubavci.

Čovjek je jednostavno bio pametan i skužio je kako vjetrovi pušu.

Inače,pričica ti je sasvim ok,gledano literarno.

Naime,ja poznajem nekoliko takvih poput tog čičice.

Naravno,plus zbog poticaja koji upućuje lijevo jer između rada i kapitala biram rad.

sve dobro...

Tko je glasao

@Feniks Neobično, zar ne? Da,

@Feniks Neobično, zar ne?

Da, dobio bi plus da sam uvjeren da je priča istinita!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@kukljica i drugi pametni poput @Rebela

A što bi vi da navedem ime čovjeka i njegovog nekadašnjeg poduzeća?
E pa za to nemam ovlasti.

Tko je glasao

A što bi vi da navedem ime čovjeka .............?

@Feniks potpuno razumijem tvoj odgovor, ali moraš i ti mene razumjeti. Pitanje vjerovanja nekoj osobi je pitanje njegovog kredibiliteta i vjerodostojnosti onoga što tvrdi, a po tom pitanju moraš priznati kod tebe odgovori na ta pitanja nisu baš ohrabrujuća.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Iskrenost

“odlučuje iskreno prihvatiti nove vlasti, temeljito analizira novonastalu situaciju, znajući za komunističku odlučnost da provedu zamišljeno”

Ovime si smatram malo doveo u pitanje njegovu motivaciju. Dakle bio je svjestan da će mu komunisti odlučno (kako si napomenuo) ionako sve uzeti tako da daljnja “vjera” i “iskrenost” mora biti uzeta s rezervom. Možda je bila pragmatika. Tako da su i @zaphodove opservacije po znakom upitnika (makar se slažem da bilo ljudi (čak postoje i danas) koji su vjerovali u tadašnji novi poredak)

"premda nikad nije dijelio komunistički svjetonazor, bio je i praktični vjernik"

Eto Fenikse, možeš i ti svoju imovinu poučen njegovim primjerom doborovoljno darovati svoju imovinu Crkvi ili Republici Hrvatskoj.

->Pointer

Tko je glasao

zanos(i)

Sasvim interesantna priča, iako je zaključak na kraju (ok, to je prirodno) subjektivan.

Mislim da donekle i autor dnevnika a i mnogi komentatori ispod zaboravljaju na nešto vrlo značajno - a to je ljudski zanos. Da, znam da to u ovakvim vremenima zvuči smiješno, ali postoje vremena kada ljudi padnu u neki svoj zanos i kada rade stvari koje se iz kasnijih perspektiva čine budalastima i nepromišljenima.

Meni je zanos prilično razumljiv. I sam imam u obitelji starije članove koji su na državu pripisivali vlasništvo nad ovim i onim - vjerovali su da rade dobro. Također spadam u generaciju koja je (ipak) sa jednom vrstom zanosa išla u rat - nitko normalan ne ide u rat s idejom "ukrast ću frižder" ili "ako pobijedimo, postat ću ministar" - u ratu vrlo često možeš izgubiti oko, ruku ili život, a dobiti - ništa.

Ali tada, pod utjecajem unutarnjeg zanosa radiš ono što misliš da je ispravno. OK, čovjek ispadne ridikul ako njega uhvati zanos, a ostale oko njega ne... ali, pa što onda? Je li bolje živjeti u skladu sa svojim načelima ili samo u skladu sa svojim okruženjem?

Tko je glasao

ti si u ovoj prici negdje

ti si u ovoj prici negdje primijetio zanos tog covjeka?

bilo bi zgodno ak bi, prosim lepo, rekel i s cim mislis da se zanesel?

ja nis takvoga nisam primijetila

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

zanos zrelog čovjeka

Zanos zrelog čovjeka ne vidim u tome da idiotski jujuška po ulicu ili urla - već da zrelo razmisli o nečemu i - ako ideju procijeni dobrom - da ju i realizira, tj. da preuzme inicijativu.

Dakle, on nije čekao kao većina "da se nešto dogodi", već je preuzeo inicijativu - i kolikogod to glupo sada zvučalo - sam poklonio tvornicu. Sad možemo špekulirati o razlozima, ali po meni je to - zanos - zato je i naišao na čuđenje i snebivanje onih koji taj zanos nisu dijelili ili nisu vjerovali u iste stvari, makar predstavljali vlast.

Tko je glasao

da procijenio je situaciju

elektronda procijenio je situaciju dobro, to je tocno.. ostal je ziv, sa dovoljno imovine i uvjetima zivota u tvornici koju je stvarao da bi ju poklonio nekom prolazniku na ovaj nacin. no ovako je ipak ostao u njoj da ne propadne.. i da se dalje razvija.. (osim sto je spasio svoju porodicu, uz savjet i poduporu nekog pametnog prijatelja na liniji)

no zasigurno nije bio zanesen tom idejom poklanjanja necega sto je stvarao radom i znanjem, porodicnom tradicijom.. jer ono sto si sam stvarao generacijama, razvijao i ulagao ne dajes nepoznatim junosama nekog sistema u ruke "zanesen njihovom ljepotom".. da bi se po njoj igrali jer pojma nemaju o cemu se radi..

mnogi obrazovani i imucni ljudi iz tog doba (30tih godina) su prihvatili socijal ideje.. tebi ce biti mozda blizi krleza.. no postoji i mika tripalo i mnogi drugi.. to ne znaci da su zaneseni odobravali ovakve bedastoce kad je doslo do realizacije nakon rata.. pa ih se mnogo povuklo.. tu je socijalizam kao ideja krenula nekim drugim putem od pocetno zacrtanog.. i izgubio puno..

poratnim godinama vladala je snaga jaceg, glavu si gubio samo tako kao i svugdje u takva doba divljanja ideologije.. do 48 slijedile su se staljinove metode.. i tek poslije nakon razilazenja sa rusijom kroz vrijeme dolazi do smirenja..

ovo o cemu feniks pise nije cudna ni posebna prica, vec vrlo cesta prica.
nacin kako su savjetom, podrskom i ponasanjem normalni i pametni ljudi sami i uz pomoc isto takvih politicki aktivnih spasavali svoju i tudu glavu, porodice i zivote.. pametni ljudi prije svega svjesni vremena i uvjeta.. vjerujem da je i ovaj covek imao prijatelja na pravoj strani koji ga je savjetovao da napravi bas to sto je napravio i pomogao mu da to tako prode na najbolji moguci nacin.. (to su najcesci slucajevi, no mozda je uspio i sam)

covjek je odgovorio feniksu.. opet bi isto napravio i ne zali za svojom odlukom.. nista drugo nije rekao.. nije pricao o svojoj zanesenosti "soc revolucijom" i oduzimanjem manufakture, jer to sigurno nije ni mislio..

zastitio se odgovorom od cinkanja i problema, i pri tome bio apsolutno iskren.. opet bi sito napravio jer to je bilo najpametnije moguce rjesenje..

sva burna razdoblja nisu ni crna ni bijela vec se sastoje iz gomile ovakvih prica..

pridavati im ideoloski entuzijazam kao povod bilo bi krivo.. razlog je ipak samo zdrava pamet i dobar instinkt za prezivljavanjem..
kao i buducnost koju je tada morao odabrati.. ova koju je odabrao je ipak bila najbolja moguca

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

zanos i inteligencija

Zašto zanos ne bi smio bio inteligentan? Zar zanos mora biti samo paljenje zastave, gađanje policajca bocom ili jurišanje na tenk s čačkalicom? Takvi zanosi dobro završe samo u malom broju postotka.

Tako da tvoj zaključak "pridavati im ideološki entuzijazam bi bilo krivo" brojim u samo jedno od bezbroj mogućih (ispravnih) tumačenja.

No, tom interpretacijom mu odričeš njegove ideale i svodiš ga na golu "lukavost i inteligenciju". Što ne znači da nisi u pravu. Ali - nije lukavost i inteligencija jedino što u životu postoje. Osim toga - postavljaš se kao vrhovni arbitar.. "bilo bi krivo". Možda bi tebi bilo krivo, možda njemu ne bi bilo krivo.

Po meni, prepragmatično tumačenje stvari. Iako si vjerojatno u pravu. Ali ja ću navijati - da nisi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci