Jedna Račanova odluka - glupost koja svakodnevno raste i košta

zamirzine

Ovo je tema koja se tek ponekad stidljivo provlači kroz medije i nema status skandala kao npr. Sanaderovi satovi ili Šostarova striptizeta. No, kao što ćemo vidjeti, financijski učinak na platišu poreza, hrvatskog običnog domaćeg, je puno pogubniji.

Naime, Račan je 2001. trijumfalno zasjevši u Banske Dvore krenuo u obnovu narušenih nam odnosa sa međunarodnom zajednicom i njenim brojnim institucijama. Da bi u tome uspio, što je hvalevrijedan cilj, ponekad baš i nije birao zahtjeve koje će spremno i nadasve žurno ispuniti. Tako je u SSP-u potpisao da od 2009. Hrvatska postaje otvoreni market nekretnina i zemljišta za sve građane EU-a, bez obzira postane li Hrvatska do tada članica ili ne. No, to je druga priča.

Nakon euroatlantskih udruženja, svoje zahtjeve je u Zagrebu prostro i MMF, zahtijevajući smanjenje izdataka u plaćanjima zaposlenika javnog sektora. Rečeno-učinjeno. Solomonsko rješenje bilo je da 2001. zaposlenici u javnom sektoru ne dobiju božićnicu, koja je garantirana ne samo kolektivnim ugovorima, nego i nekim zakonima. Pitanje što su u donošenju te odluke radili pravni savjetnici Vlade je naravno, retoričko.

Ne budi im zapovijeđeno, sindikati i radnici su masovno tužili državu zbog povrede prava koje postoji u ugovorima. Sudovi, ionako besposleni, krenuli su u rješavanje tisuća sporova i donijeli mahom presude u korist radnika i sindikata.
Sada, šest godina nakon te odluke, Vlada mora isplatiti ne samo zaostale božićnice, nego i pripadajuće im zakonske kamate te sudske troškove. Pa tako 1000 kuna božićnice iz 2001. danas dostiže iznos od oko 8000 do čak 15000 kuna, ovisno o obračunu i raznim okolnostima neisplate. Znači, država je jednim potezom pera, nesposobnošću pravnih savjetnika i slijepim ispunjavanjem baš svake preporuke međunarodnih institucija (pogotovo ovih s reputacijom MMF-a) oštećena za puste milijune kuna. A taj iznos dnevno raste i uvećava se za iznos kamata. Reklo bi se, ovo je glupost koju dnevno možemo ponosno pratiti kako raste.

Ako vam je bilo teško pratiti ovaj tekst, tu vam ujedno leži i odgovor zašto ova tema nije medijski izložena. Tko će pratiti zakone, kolektivne ugovore, kamate, MMF... kad na naslovnicu pukneš Sanaderov sat ili polugolu nesretnicu kako pleše oko starog jarca i učinak je garantiran. To što su milijuni kuna odlepršali u vjetar glupošću i nesposobnošću jedne Vlade ćemo podvest pod onu staru "ma ne zanima ti mene politika". Ali virenje u tuđi novčanik ili privatnu zabavu sa striptizetom, toga daj na deset stranica.

Komentari

Još jedan mali ispravak.

Još jedan mali ispravak.

Tema nije dobila veliki prostor (ne znači da neće), ali je stvar ipak spomenuo netko iz vlade. Zašto Sanader nije bio glasniji, neznam.

Bit će da ima većih problema.

okolnosti u kojima nije

okolnosti u kojima nije isplaćena božićnica su zanimljivi i doista nikada dobro istraženi, bilo bi zanimljivo čuti priču s druge strane

samo jedan ispravak, nema tog zakona kojime je zagarantirana božićnica; zakon o radu samo predviđa nagradu, a zakon o porezu na dohodak i pripadajući pravilnici to samo preciziraju

ali u oba slučaja je to mogućnost a ne obveza

ugovori (kolektivni, granski, pojedinačni) obvezuju poslodavci

Očito je bilo obvezujuće

Očito je bilo obvezujuće po propisima, jer inače sudovi ne bi imali na čemu temeljiti svoje presude. Činjenica je da se taj novac isplaćuje iz državnog proračuna, a o teretu nas poreznih obveznika. I činjenica je da nitko od odgovornih iz tada vladajuće garniture nije zbog toga kažnjen. Isto tako je činjenica da su zbog takvih stvari izgubili prošle izbore. Te slijedi zaključak da ih neće više lako dobiti.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content