Tagovi

Je li priznanjem Kosova RH prekršila međunarodno pravo?

Prema dogovoru između ministara vanjskih poslova RH Mate Granića i SRJ Milana Milutinovića, u želji da doprinesu miru i sigurnosti u regiji i da unaprijede međusobne odnose, sastavljen je 23. kolovoza 1996. g. u Beogradu sporazum od 14 članaka.

Prva dva članka glase:
„Članak 1. Ugovorne stranke poštuju jedna drugu kao neovisne, suverene i ravnopravne države u okviru svojih međunarodnih granica.

Članak 2. Svaka Ugovorna stranka, sukladno međunarodnom pravu, poštivat će suverenost, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost druge Ugovorne stranke. Ugovorne stranke potvrđuju da će rješavati sporove mirnim putem i suzdržavati se od prijetnji i uporabe sile, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Ugovorne stranke nastojat će jačati međusobno povjerenje, dobru volju i toleranciju te će surađivati u poticanju mira, stabilnosti i razvitka u regiji.“

Nakon priznanja Kosova, Vlada RH prekršila je navedeni sporazum jer je narušila suverenitet druge države mijenjajući međunarodno priznate granice, uzrokujući pogoršanje međusobnih odnosa i stabilnosti u regiji. Činom priznanja, RH se svrstala u zemlje koje ne samo da ne poštuju međunarodno pravo, već ne poštuju ni sporazume koje potpisuju u bilateralnim odnosima.

Poznato je da su separatističke težnje Albanaca na Kosovu stare 3-4 desetljeća (uz slogan Kosovo Republika), da je za to vrijeme srpsko stanovništvo doživjelo neviđene represije (jer ih je više od 200.000 napustilo svoje domove prodajući i ispod tržišne cijene svoju imovinu), da je OVK iz Albanije napadala Kosovo i ubila nekoliko stotina ljudi (a prema informacijama iz hrt-dnevnika, a iz knjige Karle del Ponte te su leševe prevozili do Albanije i vadeći im organe, njima trgovali). Poznato je da je zbijeg nekoliko stotina tisuća kosovskih Albanaca nakon američkih bombardiranja - bio namještaljka, a također poznati štrajk glađu rudara u Trepči (jer su kroz postojeću mrežu hodnika odlazili kućama i vraćali se). Poznato je da su nakon bombardiranja Ameri na Kosovu izgradili najveću vojnu bazu u jugoistočnoj EU (a ni postojeće baze im nisu bile mrske jer blizu Prištine postoji veliki podzemni vojni aerodrom što ga je izgradila JNA). I dok su samo Albanci na Kosovu zadovoljni, oni ne znaju za cijenu koju će morati odraditi Amerima, a i ne znaju da su samo igračke na koncu kraja procesa transformacije (uništenja) ovog područja od prije nekoliko desetljeća zamišljenog u akcionom programu utjecaja SAD na Jugoslaviju što ga je sredinom kolovoza 1978. g. u Uppsali iznio savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky.

Komentari

a evo što kažu neki u

a evo što kažu neki u Beogradu (B92)

Kosovo je Srbija – MALO MORGEN

Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državlajnstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje neprvednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i predruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja za neisporučene ratne heroje koje oni, potpuno nepravedno i ničim zasluženo, zovu zločincima. Sada kažnjavaju Čavića jer im je krivo što je Kosovo Srbija a oni ga, ne hajući za naš stav, već priznali.. Kako svi Srbi, a posebno premijer Koštunica i predsjednik Tadić, znaju da je Kosovo Srbija, svi oni osjećaju nepravdu zbog ničim zasluženih sankcija Evropske plivačke federacije. Ali, ne mare za njih. Sam plivač kaže da mu nije žao što je kažnjen jer mu je patriotizam važniji od medalja. Pripremao se godinu dana za ovo takmičenje, svakog dana 10 sati bazena, sam protiv štoperice, milioni atoma snage, koliko prolivenog znoja, i na kraju sve to žrtvujete zbog poruke svojom narodu. Što je patriotizam. Ipak, mislim da je Čavić, i sebi, i svojima, bolje učinio da je ispisao sličnu, malo dopunjenu, poruku. „Kosovo je Srbija – MALO MORGEN“. Time bi zaista učinio viteški i patriotski čin, prevashodno prema svom narodu. Naime, poslao bi mu poruku da zaboravi na Kosovo, da je politika „malo morgen“ najviše doprinijela da i Kosovo pobjegne od Srbije a time možda i ne bi toliko isporvocirao rukovodstvo LEN-a, pa bi nastavio takmičenje i osvoji još koju medalju. Zbog čege je valjda i otišao u Holandiju.

Porukom Kosovo je Srbija – MALO MORGEN, Čavić bi na jedan sjajan način ismijao vodeće srpske političare, tipa Koštunice i Tadića, koji iz uskostranačkih, dakle politikanstskih, to jest niskih pobuda, obmanjuju narod i tvrde kako je Kosovo Srbija. Time bi takodje uputio jasan signal da je bilo dosta obmana i laži i da porazi nijesu pobjede, zločini viteštvo, a gluposti vrhunske misli. Čavić bi porukom Kosovo je Srbija – MALO MORGEN, Koštunici i Tadiću skrenuo pažnju da prekinu kontinuitet Miloše vićeve politike koja je za deceniju i po više unazadila Srbiju nego Otoamska imeprija za pola milenijuma. Čavić bi im takvom porukom, naime rekao, dajte ljudi, pa dosta je bilo laži. Kao što danas Kosovo zovemo Srbija, nekada smo Hrvatsku zvali takozvana Hrvatska, a takozvanu Jugoslaviju sa Srbijom i Crnom Gorom – Jugoslavija. Bosna nam je takdoje bila takozvana, a himna Hej Sloveni naša nacionalna himna, iako je pola tih Slovena već odavno bilo izbačeno iz zemlje, dobar dio njih i pobijen. Čavić bi porukom Kosovo je Srbija – MALO MORGEN, najviše učinio za sam napaćeni i unesrećeni srpski narod. Natjerao bi ga na jednu disciplinu koju on ne upražnjava tako često ali bi ovog puta morao. Poslije Čavićevog rekorda i zlata. Narod bi se zapitao nad tom porukom i možda zaključio – stvarno, što nas ovi političari stalno vuku za uči. Prave od nas magarce. Govore nam ono što želimo da čujemo a ne ono što jeste. Pitao bi se Čavićev narod, kako to da nas ovaj svijet ne razumije skoro dvije decenije. I nikako da se promijeni. Da li je možda problem u nama a ne u svijetu. Da li smo se mi promijenili a ne svijet. Da li smo mi od normalnog i evropskog naroda postali svjestka parija i crna ovca. I ko je tome više doprinio, svijet ili mi sami.

Porukom Kosovo je Srbija – MALO MORGEN, i to sve na onoj kukastoj ćirilici, Čavić bi na najbolji način demaskirao glavne pokrovitelje čitave ove tragikomične parade – čelnike srpskog Plivačkog saveza i Ministarstva sporta. Oni su mu, valjda je to svima jasno, ponudili ovu genijalnu ideju, da "lalama", koji su toliko opterećeni Kosovom, na čistoj čirilici, pošalju poruku o njihovom nepravednom priznaju ove lažne države i kršenju Rezolucije 1244. Siguran sam da su mu oni i majicu odštampali, kao što sam siguran da je lično premijer birao slova. Da svet što bolje razume. Piši srpski da te ceo svet čita. Milo mi je što se s mojom tezom da majica sa porukom Kosovo je Srbija bila promašaj, saglasan i neko od tih vođa Čavićeve ekspedicije. Naime, jedan od njih je rekao da je siguran da Čavić ne bi imao nikakvih problema da je nosio majicu s natpisom „Sloboda za Tajvan“. Pa zašto onda tako Čavića nijesu obukli. Em bi popravili odnose Srbije i Amerike koji odavno nijesu bili gori, em bi čovjek Srbiji i samom sebi donio još neku medalju. Možda i rekord.

A šta bi se tek desilo da je Čavić nosio majicu sa natpisom „Srbija je svet“. Ne dakle Kosovo je Srbija, već Srbija je svet. Ili Srbija je Evropa. Kako bi takvom porukom obodrio svoj narod. I kako bi time postidio svjetske moćnike koji na Srbiju sve više gledaju kao na azijsku a ne evropsku zemlju. I možda zbog takve poruke i ne bi bio diskvalifikovan. Učinio bi time i sebi, i svom narodu, i tom nepravednom svijetu. Jedino bi izgubili Koštunica i Tadić. Ne bi imali povoda za svoja saopštenja u kojima prkose svijetu i goloruki plaču nad nepravednim i ničim zasluženim sankcijama.

Sve u svemu ima nečeg dobrog u ovoj suspenziji Čavića. Prvo, njemu više nikad neće pasti na pamet da se bavi politikom na ovaj način. Drugo, ovo je nauk drugim velikim srpskim sportisitima da ne učine sličnu glupost. Možete zamisliti šta bi se desilo kada bi familija Novaka Đokovića, umjesto natpisa NOLE, nosila majice s natpisom Kosovo je Srbija. Tata nosi majicu sa natpisom KOSOVO, mali brat JE, majka SRBIJA a drugi brat ! (znak uzvika). Ili kada bi Ana Ivanović, makar prikriveno, u rajfu koji nosi u kosi ispisala Kosovo je Srbija. Ili da košarkaši Partizana u finalu fajnal fora do kojeg će nadam se doći, a koje će se igrati u Madridu, umjesto s transparetntom koji se obično iznosi na terene a koji govori protiv rasne diskriminacije i politike u sportu, izađu s porukom "Baskija je Španija". Opet na čirilici koju je Koštunica birao. Time bi se odužili Španiji zato što nikad neće priznati lažnu državu Kosovo i poslali poruku ohrabrenja španskom narodu. A da ruski CSKA, koji je mogući partner u mogućem finalu, izađe s natpisom "Abhazija je Rusija". Našta bi zbilja ličio svjetski sport kada bi svaki tim, svaka reprezentacija, svaki sportist pojedinačno, mogao da izalazi na teren, stazu, plivalište, i šalje poruke svom ili tuđem narodu. Zbilja, čudo kako su se ovi funkcioneri srpskog plivačkog saveza i ministarstva sporta, zapitali šta bi se desilo da je Čavić nosio majicu s natpisom Sloboda za Tajvan, ali se niko od njih nije zapitao zašto nijedan plivač, osim Čavića, nije izašao ni sa kakvom sličnom majicom i natpisom. Čak se skoro nijedan nije umotavao, po daleko bilo rahmetli običaju, u nacionalnu zastavu - skoro svi su bili „samo“ u reprezetantivnim trenerkama, s nacionalnim grbom na grudima. I zar to nije dovoljno. I zar nakon dvije decenije dobar dio Srbije nije sposoban to da shvati.

Željko Ivanović

Bulevar Malo morgen, davno Osame i Solane, do jutros Mila i Marka, još danas Bulevar Borisa (Kidriča), prethodno Lilića i samo Lilića, prošle nedjelje Bulevar Gudžarat, prošle godine Milana i Romana, a bio je i bulevar sumraka, koliko juče Čede i Bebe, donedavno EK i OEBSA, ranije korupcije i kriminala, prije toga Ranka Krivokapića, a davno, veoma davno, Svetog Petra Cetinjskog)

luka

Tko je glasao

a evo što kažu neki u

a evo što kažu neki u Beogradu (B92)
Kosovo je Srbija – MALO MORGEN

I ti si nasao citirati "domace izdajnike, belosvetske placenike i soroseve satrape" umjesto da nadjes lijepo stranice obraza, dveri Srbskih i nacionalnog stroja, srbskih nacionalista te veliku zajednicu Srba na Sturmfront forumu.

Tko je glasao

Da se Srbija pridržavala

Da se Srbija pridržavala vlastitog i međunarodnog prava dok je bila jača od ostalih, sad ne bi imala problema i pozivala se na to isto pravo. Svi ovi argumenti pokazuju vrhunsko licemjerje političke scene u Srbiji.
Svi argumenti u ovom dnevniku su već prežvakani u beogradskoj Politici u zadnja skoro tri desetljeća. I upitne su istinitosti, osobito ovaj o Trepči i rudarima. Podsjeća na plinske boce, auto gume i Dubrovčane.
Pozivanje na bjelosvjetsku zavjeru je također Politikina specijalnost.
Srbiji bi puno više pomoglo da stane i pogleda što su krivo napravili, i prihvate odgovornost za to. Kad spoznaju greške, mogu ih i popraviti. Ali dok su svi drugi krivi, osim Srba i njihove vlasti, ne znaju što trebaju promijeniti.
Hrvatska je trebala priznati Kosovo, naprosto, jer Srbi su imali zadnjih 96 godina da vladaju Kosovom. Zato vrijeme su napravili samo gore. Dajmo priliku Albancima da vidimo što oni mogu napraviti u tom vremenu.

Tko je glasao

Dajmo priliku Albancima da

Dajmo priliku Albancima da vidimo što oni mogu napraviti u tom vremenu.

Ne daješ(mo) priliku Albancima na Kosovu, već je daješ(mo) Amerima u njihovim daljnjim osvajanjima (približavanje i učvršćenje obruča prema Rusiji). Dobro bi bilo da neka novopriznata država, kad se to desi, bude slobodna, neovisna (vojno, politički, gospodarski). Ne vjerujem u samostalnost neke države sa velikim stranim vojnim bazama.

Tko je glasao

Na žalost, upravo zbog

Na žalost, upravo zbog stavova Srbije, to je jeini način na koji Albanci mogu dobiti šansu.
S druge strane, Amerikanci su bolja opcija od Rusa,koji se prizivaju u Srbiji.

Tko je glasao

Pretpostavljam da je za

Pretpostavljam da je za njih, a također i za nas, najbolja opcija i bez Amera i Rusa. Budi prijatelj sa svima, ali ne dozvoli da ti se miješa u život. Nekad je tako bilo, a tko nas je doveo u situaciju da zovemo u pomoć "prijatelje"?

Tko je glasao

Slažem se da je bolje bez

Slažem se da je bolje bez ikog, ali na žalost, samo smo si krivi, da ih oboje imamo u dvorištu. Samo puno gore prođu oni kojih se dokopaju Rusi.

Tko je glasao

Je li Srbija prekršila

Je li Srbija prekršila međunarodno pravo?
- ne poštuje sud u Haagu
- ne poštuje sporazum o zaštiti hrvatske manjine u Srbiji
- na poštuje svoje državljane-Albance

Taurunum

Tko je glasao

Ovo što ću napisati

Ovo što ću napisati vjerojatno će vas sablazniti s obzirom od koga dolazi: Kosovo NIJE trebalo priznati! Ne stoga što volim Srbe (osobno bih ih sveo na veličinu "beogradskoga pašaluka" kada bih mogao) ili, ne daj Bože, mrzim Albance...pardon, Kosovare. U mojem životu, a pogotovo kod zaključivanja u ovakvim stvarima dvije izreke koje naučih trajno mi se u pamćenje urezaše: "Historia est mater repetitiorum" i "Historia est magistra vitae" s tim da ova druga ovdje bolje paše. Zašto? Najjednostavnije stoga što Kosovo nikada u povijesti (kada to kažem onda mislim na malo daljnju povijest kao npr. rani srednji vijek pa na ovamo) nije bilo Država, a ponajmanje Država albanskoga naroda. Besmisleno je njihov slučaj uspoređivati s nama, jer smo mi imali svoju Državu "međunarodno priznatu" (shvatit ćete o čemu govorim) već 852 g. za vrijeme vladavine kneza Branimira. Doduše to je tada bila Država plemstva budući da nacionalne Države nastaju tek nakon francuske revolucije, ali je svejedno BILA. Iz svega ovoga moj je zaključak gore napisani.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Najjednostavnije stoga što

Najjednostavnije stoga što Kosovo nikada u povijesti (kada to kažem onda mislim na malo daljnju povijest kao npr. rani srednji vijek pa na ovamo) nije bilo Država, a ponajmanje Država albanskoga naroda.
E vidis tu grijesis.

Tko je glasao

Ti možda imaš nekakav

Ti možda imaš nekakav čvrsti dokaz da je Kosovo nekada bilo država? Albanskoga naroda? Molio bih te da mi podastreš nekakav argument za tu tvrdnju. Možda ja ipak nisam bio na nastavi kada smo o tome učili...sve je moguće.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ti možda imaš nekakav

Ti možda imaš nekakav čvrsti dokaz da je Kosovo nekada bilo država Albanskoga naroda?
Imam.
Molio bih te da mi podastreš nekakav argument za tu tvrdnju.
Za vrijeme drugog svjetskog rata. http://www.kosovo.net/sk/history/kosovo_saga/saga13.html
In Kosovo, the Albanians felt that their dream had been realized. Kosovo was annexed to rump Albania and became a part of "Great Albania,"
Vjerujem kako je ovo dovoljan dokaz u tvrdnji da su Albanci u blizoj ili daljnjoj povijesti imali drzavu Albanskog naroda u sklopu koje je bilo i Kosovo. Iako se radi o kvislinskoj drzavi poput NDH ili Nediceve Srbije ipak zadovoljava kriterij upita kojeg si postavio. No ja ti ne zamjeram jer se niti o hrvatskoj povijesti ne uci dovoljno u skoli a kamo li o albanskoj.

Tko je glasao

Iskreno...ovo je samo

Iskreno...ovo je samo djelomičan odgovor, jer je riječ o Kosovu i Albancima koji žive u njemu. Mislio sam isključivo na samo Kosovo kao državu- to nije nikada postojalo. Zapravo do ustava iz 74. god (ne računajući fašističku "veliku Albaniju") Kosovo nije imalo nikakve elemente državnopravnoga subjekta. Činjenica da je jedan narod u većini na nekom području ne daje im za pravo imati vlastitu državu, jer ako ćemo tako gledati onda bismo sutra morali priznati samo u Europi 30-tak novih država. To bi ipak bilo previše kaotično stanje.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Iskreno...ovo je samo

Iskreno...ovo je samo djelomičan odgovor, jer je riječ o Kosovu i Albancima koji žive u njemu.
Dobro. djelomicno si u pravu. Kosovo nikada nije bila samostalna drzava Albanskog naroda. No kako vidimo bilo je u sirem smislu drzava Albanskog naroda. No da ponovim na Kosovu je bio sraz dvaju velikodrzavnih projekata. S jedne strane velikosrbijanski drzavni projekat koji je nakon Berlinskog kongresa dobio svoju potvrdu kao samostalna drzava sa teznjom na sirenje teritorija prema jugu i istoku s lukom Solun kao izlazom na more. Redukcijom planova doslo je do ideje o luci Drac kao izlazu na more jer prema velikodrzavnickim projektima drzava koja nema more nije prava drzava. S druge strane imamo velikoalbanski projekat koji se razvija nesto kasnije a prvi okvir je dobio poznatom Prizrenskom ligom. I jedan i drugi velikonacionalni projekat iskljucivao je druge etnicke skupine iz svojih projekcija. ti velikodrzavni projekti protegnuli su i do danasnjih dana s tim da je srbski okrenuo pogled prema zapadu te je poceo polagati pravo i na dijelove Hrvatske do vec poznatih linija. Prema prijedlogu iz 1937 godine na Kosovo je trebalo naseljavati Crnogorce i Srbe te pritiskom prisiljavati "Arnaute" na seobu u tursku prema scenariju razmjene stanvnistva izmedju Grcke i Turske. S tim da naseljeni Srbi i Crnogorci trebaju biti "gorstaci" po karakteru slicni "Arnautima". Dakle tijekom cijelog dvadesetog stoljeca na Kosovu imamo povijest medjunacionalnih pritisaka u kojima niti jedna strana nije nevina i cista. Kosovo kao drzava je danas realnost koju treba prihvatiti. Da li ce to imati reperkusija i na neke druge drzave vidjeti cemo. Nadalje nisu Amerikanci iskoristili Albance nego su albanci iskoristili trenutne odnose da ostvare ono sto im je bila visedecenijska zelja.

Tko je glasao

E sad je već bolje. I

E sad je već bolje. I složit ću se s tobom da je Kosovo današnjice "politička realnost" koju trebamo prihvatiti... samo se nadam da znaju kako imati državu znači imati i veliku odgovornost te da će uspješno nositi "svoj križ".

cogito ergo sum

Tko je glasao

samo se nadam da znaju kako

samo se nadam da znaju kako imati državu znači imati i veliku odgovornost te da će uspješno nositi "svoj križ".
Vjerojatno je zato tu Ahtisarijev plan po kome su i dobili "nadgledanu nezavisnost". Koliko mogu primjetiti od proglasenja neovisnosti do danas nije bilo nikakvih incidenata u kojima bi ucestvovali Albanci. Ustvari osim jednog incidenta koji je prikazao RTS a radilo se o napadu na neku dementnu staricu i komentar RTS-a je glasio "nekoliko nepoznatih napadaca Albanske nacionalnosti". Pri tome je pitanje ako su nepoznati kako se moze sa sigurnoscu znati da su Albanci? I ja se iskreno nadam kako ce u buducnosti i iskreno postati snosljivi prema svojim gradjanima Srpske nacionalnosti.

Tko je glasao

te pritiskom prisiljavati

te pritiskom prisiljavati "Arnaute" na seobu u tursku prema scenariju razmjene stanvnistva izmedju Grcke i Turske. S tim da naseljeni Srbi i

To se je događalo i u pedesetim i šesdesetim godinama.

Znam Turke u Njemačkoj koji govoriju srbijanski jezik i pričali su o tome.

Ranković se je o tome brinul.

Tko je glasao

Iseljavanje drgih, osobito

Iseljavanje drgih, osobito muslimana, odnosno vjernika islimske vjeroispovjesti, je tradicija srpske vlasti. Poznato je iseljavanje muslimana iz BiH u Tursku i Albaniju po uspostavi kraljevine SHS. Tako danas postoji nekoliko enklava u Turskoj u kojima se govori nešto kao bosanski jezik, malo arhaičan jezik iz Bosne, koji je teško nazvati Srpskim ili hrvatskim, ali je razumljiv.

Tko je glasao

Vipera, Nisam htel izazivat

Vipera,

Nisam htel izazivat emocije i napisal sam samo o jednom čovjeku koji je moral iselit iz Srbije i koji je govoril o ljudima koji su iz te republike. Njemu je čak i žena Srbijanka i otišla je s mužem i djecom u Tursku.

Tko je glasao

pa jel onda ranković

pa jel onda ranković zaslužan što govori srpski ili je zaslužna njegova žena srpkinja?
nehotice si pokazao kakve komentare ostavljaš ovdje.
prvo nešto navedeš kao činjenicu i kao da se odnosi na ne znam koliko krug ljudi (poznam turke koji govore srpski) da bi na kraju ispalo da se radi o jednom tipu kojem je k tome žena srpkinja. da je kineskinja govorio bi kineski, a ti to msatraš relevantnim za iznijeti ovdje.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Skviki, nema emocija, samo

Skviki,
nema emocija, samo gole činjenice. Čak je bilo nekoliko emisija na HTV i FTV o tim ljudima.

Tko je glasao

Upravo tako. Što je

Upravo tako. Što je zanimljivo oni sebe nazivaju "Bošnjacima".

cogito ergo sum

Tko je glasao

Jedina nezgodacija naziva

Jedina nezgodacija naziva Bošnjak, je stanovnike Hercgovine, a pripadnike bošnjačke nacionalne skupine, nazvati tim imenom. Inače nemam problema zbog tog naziva.

Tko je glasao

Mene ne iznenađuje da

Mene ne iznenađuje da prihvataš takvu vrst argumenta. No, narodi nastaju i nestaju, kao idržave, od početka povijesti.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Svaka Ugovorna stranka,

Svaka Ugovorna stranka, sukladno međunarodnom pravu, poštivat će suverenost, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost druge Ugovorne stranke.

S hrvatske strane sporazum od 23. kolovoza 1996. u želji da doprinesu miru i sigurnosti u regiji i da unaprijede međusobne odnose treba gledati prvenstveno u svijetlu događanja koja su mu prethodila. Riječ je o Domovinskom ratu - ili preciznije - agresiji Srbije na Hrvatsku, koja je bila okončana niti godinu dana ranije. Tim sporazumom se Srbija odrekla svojih pretenzija prema dijelovima hrvatskoga teritorija. To je njegovo primarno, zapravo jedino, značenje za Hrvatsku.

A Srbi su nastavili srbovati u okviru te njihove SRJ, pa su prvo 'izgubili' Crnu Goru, a potom i Kosovo. Uostalom, kad bi uloga citiranoga Sporazuma bila ona koja se ovdje sugerira, po istoj logici Hrvatska vjerojatno nije smjela priznati ni Crnu Goru.

ragusa

Tko je glasao

S hrvatske strane sporazum

S hrvatske strane sporazum od 23. kolovoza 1996. u želji da doprinesu miru i sigurnosti u regiji i da unaprijede međusobne odnose treba gledati prvenstveno u svijetlu događanja koja su mu prethodila. Riječ je o Domovinskom ratu - ili preciznije - agresiji Srbije na Hrvatsku, koja je bila okončana niti godinu dana ranije. Tim sporazumom se Srbija odrekla svojih pretenzija prema dijelovima hrvatskoga teritorija. To je njegovo primarno, zapravo jedino, značenje za Hrvatsku.

Sporazum koji se potpisuje između dvije države važi dok se ne opozove, dok se ne potpiše drugi sporazum ili dok ga neka od strana jednostrano ne prekrši. RH je prekršila potpisani sporazum.

Tko je glasao

Razumijem tvoj stav. S druge

Razumijem tvoj stav. S druge strane, u međuvremenu je SRJ prestala postojati. Pravo, pa i međunarodno, često je rastezljivo k'o žvakaća guma. Svatko može imati pravo, ovisi koju 'busiju' zauzme.

ragusa

Tko je glasao

Može "nestati" država s

Može "nestati" država s kojom je potpisan sporazum, ali nisu nestali ljudi u ime kojih je sporazum potpisan.

Inače, Hrvatskoj se, ako praktično gledamo, ne "isplati" priznanje Kosova, ni ekonimski (gubi trgovinu i turizam), ni politički (pridružila se malobrojnoj skupini država-sluga uglavnom pod kontrolom Amera, te uzrokovala zategnute (pogoršane) odnose među susjedima i drugim državama koje nisu/ili neće priznati Kosovo – kao npr. Vatikan), s obzirom kolike će štete imati ili ih već ima, i vidi se, da se priznanjem nešto o d r a đ u j e. Glavni agument vrhovništva je „politička realnost“ – što nije nikakav argument.

Pretpostavka je da je priznanje Kosova uvjet da nas posjeti Veliki Gospodar ili da je to uvjet za ulazak u vojno-osvajački savez, ili da Ameri od početka rata kontroliraju raspadanje SFRJ, a budući da su zadužili Hrvate (jer je za kontrolu – raspad ovog područja potrebno napraviti „neovisnu“ državu – kao što je to urađeno u II. sv. ratu) pa se očekivalo da se mi trebamo povinuti njihovim planovima - željama.

Također, po tome kako su Albanci sa Kosova očekivali od nas brzo priznanje - isti dan, tj. da priznamo prvi, (i za nas ostavili tu čast da otvore u Zagrebu svoju prvu ambasadu), vidi se da su oni n a s zadužili u ratu (vjerojatno u novcu i oružju, a i u vojnicima - jer su se tako uz hrvatske vojnike mogli oružjem boriti protiv Srba). Poznato je da oni u Njujorku drže trgovinu drogom i da im Ameri "žmire", jer zarađenim novcem, već godinama kupuju oružje za planirano odcjepljenje Kosova (sada im Ameri dovoze oružje u velikim količinama kako bi se uspješnije mogli boriti protiv Srba i Makedonaca u projektu – rat u svakoj republici).

Tko je glasao

Međunarodno pravo je, kako

Međunarodno pravo je, kako Grgo dolje piše, prilično nesigurna kategorija. Ne bazira se na nekom osmišljenjom sustavu kao što je slučaj sa nacionalnim pravnim sustavima, koji polaze od nekih osnovnih načela i dokumenata, obično Ustava (ili čak recimo Kurana), nego je najveći dio "običajno pravo". Priznaje, koliko znam, načelo o nepovredivosti granica, ali i načelo prava naroda na samoopredjeljenje. A oni su u konfliktu.

Tradicionalno "običajno pravo" bilo je, da teritorij pripada onome, tko ima dovoljno snage da ga zauzme i drži pod kontrolom. Tako je bilo kada je Otomansko carstvo zauzelo Kosovo u XIV. stoljeću, te jednako tako kada ga je zauzela Srbija 1912.. I u kranjoj liniji, tako je i sada (iako s modifikacijom, da slabija strana ima podršku saveznika - ali to je naravno također legitimno, od prapovijesti).

Većim dijelom 20. stoljeća, od 1912. do 1999., Kosovo je bilo podvrgnuto režimu terora od strane Srbije. Kosovo je tretirano kao kolonija (kao što su, recimo, u Europi toga doba Englezi tretirali Irsku). O masovnim "etničkim čišćenjima" koja su se događala 1912.-1914. ostavio je brojna svjedočenja Dimitrije Tucović. (U ono doba je to međutim na području Balkana i Male Azije to bila normalna metoda, puno puta ponavljana - npr. Grci protiv Turaka i Turci protiv Grka, da ne spominjem druge - a vodeće europsle sile su "etnička čišćenja" prihvaćala kao manje-više normalnu stvar).

Za vrijeme prve Jugoslavije Albanci su (kao i Makedonci) bili u puno gorem položaju od Hrvata - nije bilo nikakve šanse da osnuju neku svoju političku stranku, niti da uopće sudjeluju na izborima. Zato su u golemoj većini za Drugog sv. rata bili na strani Italije, sudjelujući u teroru protiv Srba. Nakon rata slijedi režim policijskog terora, koji je potrajao sve do pada Aleksandra Rankovića 1966.. Kosovo tada dobiva autonomiju i slijedećih 20-ak godina doživljava kulturni, ekonomski i socijalni napredak (naravno, uz brojne slabosti koje dijeli sa ostatkom Jugoslavije, a često se ovdje vide koncenrirane), iako startajući sa vrlo niske pozicije daleko zaostaje za ostalima. Prirodno, javlja se tada i težnja za nešto više: zahtjev da Kosovo dobije status republike u koviru jugoslavenske federacije (koji je bilo nemoguće legalno postaviti).

Od sredine 1980-ih, velikosrpski pokret koristi snažne emocije Srba vezane uz Kosovo (istina je: ovdje je bila jezgra stare srpske države, Raška, u XII. st., nakon što je propalo kraljevstvo Duklja na području današnje Crne Gore, koje je kraće vrijeme bilo jako i imalo šanse postati jezgra šire države - kao što je to zapadnije, dva stoljeća ranije, postalo područje u zaleđu zapadnodalmatinskih gradova - Hrvatska) i raspiruje bjesomučni šovinizam protiv Albanaca, a zatim eskalira i protiv svih drugih, koji izražavaju neku skepsu prema tome (ood Slovenaca do Vatikana).

Ja sam tada prilično intenzivno to pratio, čitao srpske novine i časopise (koje su od početka 1980-ih imale znatno više slobode nego hrvatske, pa je NIN neko vrijeme u Zagrebu bio čitaniji od Danasa), i u početku mi se činilo da optužbe za albanski teror protiv Srba na Kosovu, ako se donekle i pretjeruje, moraju imati značajni osnov. S vremeno, sa zaprepašćenjem sam ustanovljavao da se gotovo sve svodi na gebelsovsku manipulaciju i laž. Masovno korištenje svih državno kontroliranih medija u toj kampanji širenja šovinističke histerije vrijedno je još mnogo širih znanstvenih istraživanja nego što su preduzeta. (Postoji nekoliko knjiga na tu temu, objavljene na engleskom, njemačkom, vjerojatno još kojem jeziku.) Organiziranog nasilja i pritiska protiv Srba nije bilo (naravno, uvijek možete naći poneki incident, koji se onda u beskonačno napuhuje - bio je to primjerice nikad razjašnjen slučaj Jakoba Martinovića, o kojem imam i knjigu). Točno je jedino da su Albanci vrlo zatvoreni prema drugima, snažno se drže jedni drugih i živjeti među njima kao manjina svakako je bilo neprijatno.

Srbi su masovno počeli tvrditi da su imanja prodavali pod pritiskom, a istovremeno smo saznavali da je cijena hektara poljoprivredne zemlje na Kosovu viša nego u Vojvodini. Istina je: Albanci su organizirano išli na to da otkupljuju zemlju Srba, pa je zakon ponude i potražnje doveo do rasta cijena. Postavljalo se i bijesno pitanje otkuda Albancima toliki novac. Odgovor je u njihovom patrijarhalnom sustavu i mentalitetu oplemenjenom islamskom zabranom alkohola. Imaju puno djece, sin je obavezan na poslušnost ocu sve dok je ovaj živ, a braća i drugi rođaci međusobno si ispomažu. Mnogo rade i ne piju, i tako su mogli osigurati akuulaciju kapitala. Tradicionalna patrijarhalna kohezija na razini plemena ojačana je i proširena razvojem moderne nacionalne ideje (o kojoj 1912. nisu još ništa znali).

Umjesto da priznaju realnu situaciju i pokušaju sklopiti neki kompromis (što je uspjelo i još uspjeva u Crnoj Gori, gdje svih ovih godina nije bilo nikakvih sukoba za značajnom albnaskom manjinom!), Srbi su se odlučili za surovu represiju. Ukinuta je autonomija i uveden sustav aperthajda. Albanci su odgovorili sa deset godina uzornog nenasilnog otpora (u tih deset godina nijedan Srbin na Kosovu nije ubijen), a kad to nije donijelo uspjeh, konačno je 1997. osnovana OVK. Ona je bila tipični slučaj revolucionarne nacionalnooslobodilačke vojske, kakvih je stotine u 20. stoljeću, od IRA-e do Tamilskih tigrova. Kao svaka takva vojska - surovi su i bez milosti ne samo prema neprijatelju, nego kad treba i prema svojem vlastitom narodu i prema samima sebi. Bili su slabiji i izgubili bi taj rat, da nisu pronašli jake saveznike - a to je naravno jedan od normalnih čimbenika, na koji trebate računati kad rat započnete (a seriju ratova započeli su Srbi, i trebalo je dugo, da toliko iscrpu strpljenje vodećih svjetskih sila da oni masovni zračni napadi 1999. budu mogući).

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Iako su po međunarodnom

Iako su po međunarodnom pravu priznanjima Kosova oštećena prava Srbije, to se više nego uklapa u ukupna poslovanja i sigurno će više pomoći nego odmoći Srbiji i Srbima:
1. Ad Hrvatske i većine ostalih ex SFRJ je poslovanje bilo non stop tako, da se sporazumi i ugovori krše i prije nego se zaključe a potom redovno, pri čemu je Srbija kao jača i sa većom podrškom velikih sila prednjačila i diktirala tempo, plač o ugroženosti je pravilo jačih pred ratne pohode i sigurni znak bezozbzirnosti, pa uvijek je za ono što se dešava ključno ono što prethodi. Ad Kosova i raznog sada prethodi objektivna činjenica da je ad Hrvatske Srbija kao zadnjeg partnera imala Franju Tuđmana i njegove ministre i ostale, ali već su njemu nametnuli jači disciplinu i od tada na dalje sa hrvatske strane objektivno diktiraju jače sile (jake države, iskustva i pravila poslovanja);
2. Nakon što je Srbija propustila i iskoristila (kako tko uzme) bezbroj šansi, opet ad Kosova ima idealnu situaciju, sve se zbiva sa partnerima jakim silama uz čiju je podršku tenkovima ušla u Baranju i na smanjene granice (samo Dalmacija, veći dio Slavonije ...., cijela BiH i Crna Gora) i kao ključnom točkom Vukovarom nastavila peglati po RH, naročito BiH a zatim i Kosovu. Sve te jake zemlje su partneri s kojima posluje stotinu godina po Balkanu i nema razloga da nakon toliko poslovanja ne razrješe šta treba. Evo i Crna Gora i Makedonija najavljuje priznanje Kosova, samo čekaju pogodan trenutak, što će biti značajnije od RH, naročito mala Crna Gora;
3. I da teorijski službena RH nije priznala Kosovo, da je npr. ustao Tuđman i kao 1999.g. se odlučno suprotstavio tome, zaprijetio USA i NATO-u te otišao u Moskvu potpisati sporazum o prijateljstvu i suradnji, opet bi bilo isto kao i tada, nakon desetak dana bi se putem ministara Granića i drugih morao čupati jer nikakve podrške naroda ne bi bilo a velike sile bi mu u par puta po pet minuta drukčije objasnile povijest, prava u širem smislu a ne samo državna prava, stvarna a ne samo pravna pravila (tko jači taj tabači ...) itd. A i da se to teorijski otkloni, da RH osudi proglašenje samostalnosti Kosova i priznanja, i tada bi tekla redovna prodaja pameti RH i Hrvatima, kao što je pod br. 1 tekla i nakon proglašenja samostalnosti Kosova (glavne poruke prosvjeda ustaše, prdsjednik Tadić i razno jedino docira RH), što hoće reći da većinskoj Srbiji i Srbima i dalje nije stalo do Kosova kao takvog pa ni Srba tamo, nego do poznate inercije širenja na sjever i zapad pod svaku cijenu i tehnologije ekskluzivnog odabira djelova i držanaj visokih lekcija svima (sve blisko i ostaalim poslovanjima po Blakanu), gdje se Vojvodina priključena Srbiji nakon Kosova smatra normalnim i neupitnim pa i sada kao poligon za "pravedna" discipliniranja, pola RH, Republika Srpska također neupitni srpski dio i sve po međunarodnom pravu i svetoj pravdi;
4. Unutar toga priznanja Kosova od strane ex SFRJ republika, posebno Crne Gore i Makedonije uskoro, samo će pomoći Srbiji i ukupnim balkanskim poslovanjima da se počnu suočavati šta to stvarno jest što se dugo i na visokom nivou propagira i radi, više lokalne ex SFRJ igre nego visoke svjetske (USA, Rusija, EU ...). Sada se vježbaju dugo odgađane lekcije o različitosti i nekom minimumu oko toga, bar fizičkom, pa i ako se desi i to što je spomenuto u ovom postu, da opet Italija i Srbija (kao za Mussolinija) a uz pomoć Zmage Jelinčića pa i najnaprednijih snaga odvoje Istru od Hrvatske, to će ipak biti minimalno drukčije nego prije, pa nek bude. Jer je na rubovima tako visokih nivoa ipak minimalno važno da li ljudi žive bolje ili niz drugih rubnih i prerubnih tema. Npr. ad Srbije je važno da li će neke Srbe tamo moći pod normalno patos većine i akademika držati u strahu, fizički tabati i povremeno likvidirati, a za manjine i neistomišljenike svuda to isto naročito. U tom smislu je i ovaj post objektivno, "u ime viših ciljeva" kao međunarodno pravo, u sukobu da pravom ugroženih manjina i neistomišljenika na egzistenciju a za imperijalno-monarhističke igre protiv kojih je navodno kritički uperen. Za zbivanja po Balkanu je opet ključan Vukovar, jer je po međunarodnom pravu, međunarodnoj zajednici i većini visokih tumačenja a po Srbiji naročito u redu ogromnim oruđima sravniti grad i ljude te pred tv kamerama izvući grupu iz bolnice i uredno bezočno likvidirati na Ovčari. Nakon toga se je teško baviti bilo čim dok se bar ne apsolvira fizička činjenica raznih naroda, ljudi, država i igri, pa ma kakvi bili, jer natrag se ne može a ni naprijed bez toga.

Tko je glasao

Popušio si srpsku

Popušio si srpsku propagandu.
Kosovo su Srbi osvojili ratom 1912., a izgubili ratom 1999.
OESS zabranjuje promjenu granica SILOM, a nje pri proglašenju nezavisnosti Kosova (pod nadzorom UN) nije bilo. Na isti način nastale su i postkolonijalne države južne Amerike, Afrike i Azije.
P.S. Srijem je bio hrvatski od mira u Srijemskim Karlovcima 1699. do 1945., etnički Hrvati su postali manjina tek u Jugoslaviji, ali nitko ne viče SRIJEM JE HRVATSKA !
Narodi i države odrastaju i mijenjaju se, ali Srbija se ponaša kao razmaženo derište, nije ponudila nikakav oblik integracije Albanaca u Srbiju, čak i sada tražeći prava za Srbe na Kosovu koja ne daje Albancima u Srbiji (Preševo).

Tko je glasao

Frane u svojem si pisanju

Frane u svojem si pisanju napravio nekoliko gresaka.
Poznato je da su separatističke težnje Albanaca na Kosovu stare 3-4 desetljeća (uz slogan Kosovo Republika),
Poznato je kako albanski nacionalni program datira iz vremena prizrenske lige s kraja devetnaestog stoljeca. Nadalje poznato je kako su na teritoriji Kosova bila sukobljena dva velikodrzavna nacionalizma koji su se borili za teritorij bez stanovnistva one druge etnicke skupine.
da je za to vrijeme srpsko stanovništvo doživjelo neviđene represije (jer ih je više od 200.000 napustilo svoje domove prodajući i ispod tržišne cijene svoju imovinu),
Isto tako su i progone dozivljavali albanci tijekom cijelog dvadesetog stoljeca da sad ne navodim sve primjere koji su jednako brojni kao i oni suprotni. Nadalje svi u Srbiji pricaju o tome kako su Srbi s Kosova prodali svoja imanja za jako dobru cijenu recimo preko 600 tisuca eura. Nadalje tesko je za nekoga tko je prodao svoje imanje reci kako je izbjeglica. Nadalje poslije posljednjih dogadjaja od 1999 do danas Kosovo je napustilo manje od 100 000 Srba jer prema popisu iz 1991 na kosovu ih je zivjelo oko 200 tisuca a danas zivi oko 120 tisuca.
(a prema informacijama iz hrt-dnevnika, a iz knjige Karle del Ponte te su leševe prevozili do Albanije i vadeći im organe, njima trgovali).
Nisu prevozili leseve ako je informacija istinita nego zive ljude jer nakon smrti organi jako brzo propadaju te je to nemoguce. Nisi dobro proucio informaciju. No ja se dobro sjecam vijesti s pocetka devedesetih kad su za slicne stvari optuzivane i Hrvatske vlasti i to u Vukovaru. O tome kako Muslimani sa Srpskom nejaci hrane lavove u sarajevskom zoo vrtu nekom drugom prilikom.
Poznato je da je zbijeg nekoliko stotina tisuća kosovskih Albanaca nakon američkih bombardiranja - bio namještaljka,
Sto se tice progona Albanaca i onoga sto se dogadjalo nakon pocetka bombardiranja moze se djelomicno vidjeti u ovom filmu. O hladnjacama koje su prevozile leseve do Batajnice mozda neki drugi put.
I dok su samo Albanci na Kosovu zadovoljni, oni ne znaju za cijenu koju će morati odraditi Amerima, a i ne znaju da su samo igračke na koncu kraja procesa transformacije (uništenja) ovog područja od prije nekoliko desetljeća zamišljenog u akcionom programu utjecaja SAD na Jugoslaviju što ga je sredinom kolovoza 1978. g. u Uppsali iznio savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky.
Sve u svemu jos jedan tekst o svjetskoj zavjeri sprotivu golorukog srBskog naroda od strane belosvetskih satrapa i njihovih balkanskih pomagaca.

Tko je glasao

(a prema informacijama iz

(a prema informacijama iz hrt-dnevnika, a iz knjige Karle del Ponte te su leševe prevozili do Albanije i vadeći im organe, njima trgovali). (Frane)

Nisu prevozili leseve ako je informacija istinita nego zive ljude jer nakon smrti organi jako brzo propadaju te je to nemoguce. Nisi dobro proucio informaciju. No ja se dobro sjecam vijesti s pocetka devedesetih kad su za slicne stvari optuzivane i Hrvatske vlasti i to u Vukovaru. O tome kako Muslimani sa Srpskom nejaci hrane lavove u sarajevskom zoo vrtu nekom drugom prilikom. (bosancero)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kouchner umiješan u trgovinu organima u AlbanijiMilijana Mitrović, koja je bila bliska s albanskim biznismenom i vidjela logore smrti, kaže da organe nisu uzimali samo Srbima. (javno.hr,Objavljeno: 28.04.2008. u 10:29h) http://www.javno.com/hr/svijet/clanak.php?id=144084

Tko je glasao

Nadalje tesko je za nekoga

Nadalje tesko je za nekoga tko je prodao svoje imanje reci kako je izbjeglica
Pitanje je je li netko želio ostati,a imanje prodao pod pritiskom i otišao, pa makar prodao i po većoj cijeni od tržišne?.

Nadalje poslije posljednjih dogadjaja od 1999 do danas Kosovo je napustilo manje od 100 000 Srba
Iseljavanja je bilo i prije 1999. g. Podatak sam čuo na hrt-dnevniku.

Tko je glasao

Pitanje je je li netko

Pitanje je je li netko želio ostati,a imanje prodao pod pritiskom i otišao, pa makar prodao i po većoj cijeni od tržišne?.
Kako bih rekao ako netko nesto stvarno zeli onda i to ispuni. No vjerojatno je kako netko ipak radije zivi u Beogradu nego u Gnjilanu ili negdje drugdje. No sad si ipak malo revidirao pocetnu izjavu jer si na pocetku napisao ispod cijene a sada si prihvatio da su kuce prodavane iznad cijene.
Iseljavanja je bilo i prije 1999. g. Podatak sam čuo na hrt-dnevniku.
I ja sam na plotu nesto procitao pa se ipak nisam naspranjio ako razumijes o cemu pricam. Dakle iseljavanja je bilo. Koliko tocno? Koliko je Srba zivjelo na Kosovu 1971? Koliko je zivjelo 1981? a koliko 1991? Koliki je natalitet Srba a koliki mortalitet? Tek nakon saznavanja svih tih cimbenika mozemo reci koliko je Srba napustilo Kosovo. Sve ostalo je plod nagadjanja i manipulacija te igranja brojkama bez utemeljenja u stvarnim faktima a sto smo i proteklih desetljeca imali priliku svjedociti recimo oko procjena poginulih u drugom svjetskom ratu.

Tko je glasao

Frane zasluzuje maksimalnu

Frane zasluzuje maksimalnu ocjenu
za politicku zrelost, objektivnost i hrabrost jer ima malo hrvatskih intelektualaca koji su potegli ovo pitanje na ovaj nacin.
Medjunarodni pravni poredak se osniva na multilateralnim i bilateralanim politickim i pravnim aktima i sadrzi minimum pravila sa kojima su se mogli svi suglasiti i pravnim principima koja postoje da ne bi nastao kaos kao suverenitet i jednakost drzava, nemijesanje u unutrasnje stvari, miroljubiva koegzistencija itd a sistem se stalno dogradjuje regionalnim i medjudrzavnim sporazumima.
U novije vrijeme sve je vise primjera zaobilazenja pravnih principa od onih koji bi svjom snagom trebali davati primjer drugima, a sve zaradi vlastitog interesa. Primjeri su bezbrojni kao Palestinsko pitanje, Iracki rat, NATO Kosovo bombing campain, priznanje Kosova, rendition,
enemy combatants' rights, Kyoto protokol, Medjunarodni sud pravde...
Male zemlje, koje imaju najvise koristi od postojeceg pravnog sistema,
su poziciji satelita velikih sila, i cesto se ne mogu oduprijeti razlicitim pritiscima sa strane.
Stvaranje nove etnicke drzave na silu ne moze bit koncept evropskih vrijednosti i prava, vec stvaranje drzave sa postovanjem svih ljudskih, gradjanskih i nacionalnih prava. Nisam cuo da je itko insistirao stvaranju takve regije od strane velikih sila, iako je to osnova modernih drzava i EU, a ne podjela po etnickom principu.
Hrvatska je, kao i ostale zemlje prekrsila medjunarodno pravo,
zarad "priznanja faktickog stanja" iako je postojalo i drugacije rjesenje. Osim toga pokazala je da nema samostalnu politiku, ugrozila dobrosusjedske odnose, i nitko ne zna da li se nakd u buducnosti ova odluka moze vratiti kao bumerang. (kao kad bi Srbija priznala iredentisticku Istru u nekom imaginarnom buducem konfliktu) Nitko nije objasnio zasto je to priznanje bilo neminovno i u ovome trenutku.
Kosova Republik je stvarno stara iredentisticka politika i pitanje je koliko je u korelaciji sa srpskim nacionalizmom, iako veza postoji. Smatram da bi se ta ideja razvijala bez obzira na srpki nacionalizam
(vidite Makedoniju a jos cemo slusati o tome i u Crnoj Gori). Ono je imalo visoku autonomiju u YUG kao i jedini savezni fond za Kosovo u koji je svaka republika odvajala 1.84% (to je bio i jedan od povoda u razvoju raspada YUG). Kako su se ta sredstva trosila i koji su im bili efekti drugo je pitanje za neku analizu. Albansko Kosovski iredentizam ima dugacku historiju i financirao se i iz kriminalnih aktivnosti a u osnovi je bila porodicno plemenska organizacija drustva sa visokom solidarnoscu i disciplinom.
Americko Albanski Lobi u kojem su najutjecajnija imena imao je odlucujucu ulogu u odredjivanju americke politike prema Kosovu, a financirao se i iz ovih kriminalnih izvora.
Medjutim da ne ulazim opet u beskonacne detalje koji vuku nova pitanja i odgovore, principijelno pitanje koje je Frane postavio je da li sa na ovaj nacin ne postovanjem prava i suvereniteta drzava i podrzavanajem samodeterminacije na etnickoj osnovi, a pomocu metoda demografske eksplozije, lobiranjem kod velikih sila i utjecajnih licnosti, prodajom svoga ponosa i dogorocnom politicko-ekonomskom zavisnoscu mogu graditi dobrosusjedski odnosi i mira na Balkanu i drugdje u svijetu. I dalje, zar nije alternativa u postovanju svih ljudskih i gradjanski ukljucujuci i nacionalna prava u okvir postojecih drzava, ili davanjem autonomija brojnijim zajednicama u drugim drzavama.

Zoross

Tko je glasao

Konacno, iako usput,

Konacno, iako usput, spomenuta je i Makedonija.
Mislim da albanska prica ne zavrsava sa Kosovom. Bit ce tu jos puno "krvavih gaca". Zaboravlja se da je Albanija trebala biti jedna od republika Narodne Jugoslavije, pa su Enver i Tile mjesajuci loncice, neke prolili. Albansko stanovnistvo bilo je podjeljeno. Neki su htjeli Jugu (ucesnici NOB-e), a neki Albaniju (pa Talijanci su im otvarali skole). Onda su se umjesali scenaristi sa zapada. Tile je ocjenio, da mu bas nije potrebna Albanska republika, jer bi mu donjela previse problema. Kosovo je ostalo u Jugi kao autonomna pokrajina Albanaca koji su u tom trenu tako zeljeli. S druge strane, bio je otvoren problem Trsta i bilo je vaznije baviti se time. Osamostaljenje Kosova , smatra se samo prvom stepenicom do velike Albanije.
Sin mi je nedugo bio u nekoliko navrata u Tirani poslovno i ta opcija tamo apsolutno zivi.
Kako je cionizam procvao nakon holokausta, tako ce i iredentizam sada uzeti maha, jer je dozivio svoje prvo javno priznanje, a ima i velikog brata.
Osobno mislim, ako izuzmemo "period Rankovica" da na Kosovu nitko nikom nije "ostao duzan".
Isto tako, kad vec spominjete iseljavanja Turaka iz Jugoslavije 60-tih, najvise ih je iseljeno s podrucja Makedonije , narocito oko Velesa. Njihova gazdinstva sa po cca 10ha zemljista prodavana su u bescjenje. Mahom su ih otkupljivali Albanci, a velik dio njihova zemljista usao je u sklop Stopanstva (kombinata) Titov Veles. Radi se o najplodnijoj zemlji Povardarja, koja daje dvije zetve godisnje.
Cinjenica je, da HR u posljednje vrijeme puno toga potpise, pa "preskoci", po sistemu "oops, nismo mi to bas tako mislili".
Dalekovidnost diplomacije nam je ocito jaka strana.
Kad se pokakas u susedovo dvoriste, nemoj se cudit kad ti obere krusku, pa makar je on prvi poceo.
Mozda su nam rane jos svijeze od domovinskog rata, ali to nam nedaje pravo da se infantilno ponasamo. Gdje smo izgubili dostojanstvo ?

Tko je glasao

Frane zasluzuje maksimalnu

Frane zasluzuje maksimalnu ocjenu
za politicku zrelost, objektivnost i hrabrost jer ima malo hrvatskih intelektualaca koji su potegli ovo pitanje na ovaj nacin.

Znaš li sigurno, da je "Frane" hrvatski intelektalac? U svakom slučaju - hrabrost možda, ali zrelost i objektivnost nikako.

Nisam siguran (nisam pravnik, a posebno mi je jasno da je međunarodno pravo specifična kategorija) da se "nemiješanje u unutrašnje stvari" stvarno može nazvati načelom međunarodnog prava. Ono je u svakom slučaju ograničeno brojnim međunarodnim dokumentima, od Povelje OUN nadalje.

Još manje stoji (to pak kao povjesničar mogu reći) da je "u novije vrijeme" (koliko "novije"? godine, desetljeća, stoljeća?) "sve više primjera zaobilaženja pravnih principa"; jer bi to naime značilo da toga nije bilo; u neku ruku i nije - jer nije ni bilo pravnih principa. A o nekakvim principima u međunarodnom pravu u Europi se uopće može govoriti tek od 1648. i Westfalskog mira (ne i u svijetu - kolonijalna osvajanja bila su jedino po načelu prava jačeg). Tradicionalni je princip, kako sam gore napisao: tko zauzme, njegovo je; sila odlučuje. S vremenom, mukotrpno, stvara se nekakva ideja da tako ne bi trebalo biti, kroz Ligu naroda pa onda OUN (dakle, da postoje i neka druga prava osim prava jačeg).

Hrvatska je, na našu sreću, po Ustavu SFRJ iz 1974. imala pravo na samoopredjeljenje do samootcjepljenja. Što bi bilo, da je na snazi još bio Ustav iz 1963., po kojem tog prava nije bilo? Kad je došlo do rata, kad smo proklamirali razdruživanje, svatko tko bi Republiku Hrvatsku priznao prekršio bi princip nepovredivosti granica i nemiješanja u unutarnje poslove. Pa bismo, recimo, možda zadržali dio teritorija i egzistirali i danas kao, otprilike, Turska Republika Sjeverni Cipar. Mogli bismo se pozivati samo na "princip samodeterminacije na etničkoj osnovi" (odnosno, na hrvatskom, "načelo samoopredjeljenja naroda").

Ne razumijem kakve veze parola "Kosovo republika" ima sa "starom iredentističkom politikom"? U procesu nacionalnog sazrijevanja 1970-ih i u prvoj polovici 1980-ih, Albanci su, žudili za poboljšanjem svojeg statusa, što je posve normalna stvar. Italija je njihov otpor Srbima iskoristila 1041-1943, ali 1980-ih i kasnije Italija tu nema nikakav utjecaj.

zar nije alternativa u postovanju svih ljudskih i gradjanski ukljucujuci i nacionalna prava u okvir postojecih drzava

Jeste. Da je Srbija o tome mislila 1980-ih, možda bi se povijest drugačije odvijala. Tko zna, možda bi jugoslavenska konfederacija već 1990-ih postala članice Europske unije... Ali Srbija je proklamirala da odlučuje "pravo jačeg"; i tako se i dogodilo.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Nazalost cu se ovaj put

Nazalost cu se ovaj put morati nesloziti s tobom po svim paragrafima sto ne znaci da apsolutino ne cijenim 80% tvojih ostalih priloga kao i operativnu sposobnost da pretovoris pricu u akciju.
Historiju ne mozemo nigdje zanemariti posto se tu krije razvoj i uzroci mnogih modernih pojava, a na bazi nje mozemo i predvidjati buduce dogadjaje. Jako si lijepo objasnio dodirne tacke historije i (obicajnog) prava koje je u proslom vijeku jos bilo isprepleteno i dominantno. Medjutim sada je nastupilo moderno doba i historija moze biti samo jedan od faktora u odlucivanju ali ne moze se uzeti kao zamjena niti cak korektiv medjunarodnog prava koje uzima u obzir prije svega sadasnje stanje i dogadjaje. Posebno sam protiv primjene historijskih ili cak nacionalistickih stereotipova u mnogim raspravama koji se koriste kao "argumenti" za danasnja prvenstveno pravna pitanja i kojima se obrazlazu "neminosvnosti" pravnih akcija ili nasilja nad pravom.
Medjunarodno pravo jeste jedan nesavrseni skup akata sa puno rupa, od njegovog stvaranja, tumacenja, pa do primjene i sankcionisanja, ali umjesto da ga dogradjujemo, ne smijemo ga primjenjivati a la carte, jer ce nam koristiti u jendom trenutko, a poslije ce nam se vrattiti kao bumerang u nekom drugom slucaju.
Ono je neophodno potrebno da ne bi bilo kaosa u svijetu. (Sto bi bilo kad bi svi pokusali da pravno realiziraju svoja "historijska stecena prava") AKo se kod Kosova radi o odmazdi i kazni zbog loseg histrijskog tretmana, onda je to jedino pravno relevantno ako se sapovede kao pravni proces kroz medjunarodna tijela, a toga nije bilo.
Unilateralna ili grupna akcija mimo svjetske organzacije (kakogod da je ona nesavrsena i treba reformu) je obicni kriminal.
Pitanje nemijesanja u unutrasnje stvari zemalja je osnova medjunarodnog poretka. Spominje se i u principima UN Povelje, iako je, kako kazes, ograniceno u nekim slucajevima, a mnoge zemlje ovaj princip imaju kao rukovodeci u njihovim foreign affairs. Ovo je takodjer princip koji se najvise siluje od strane velikih sila, ali i drugih (npr. sada kod priznavanja Kosova od strane EU, Hrvatske idr.). To je bio i jedan od osnovnik principa pokreta nesvrstanih ali to je proslost (mozda i buducnost). Umjesto da bude jos cvrsce ugradjen i u medjunarodnim odnosima ovaj princip biva iskrivljen sto se koristi kao poluga ostvarivanja svog utjecaja na druge zemlje.
Citat:
The U.S. regards its interference in the internal affairs of other countries as an important lever for establishing its order for the world domination. It forces other countries to accept freedom and democracy of American style and puts political and economic pressure upon those countries failing to comply with its demand or unhesitatingly resorts to even military aggression against them.
(Izvor:http://www.globalsecurity.org/wmd/library/news/dprk/2006/dprk-060821-kcna01.htm)
Ovaj princip nemijesanja u unutrasnje poslove ("unintereference in internal affairs"), njegova ogranicenost i izuzeci, te njegovo koristenje kao sredstvo pritiska i dominacije za ostvarenje drugih ciljeva vrijedan je osnov za siru raspravu o sadasnjosti i buducnosti ovogaprincipa.On je osnova suvereniteta, dominacije, intervencionizma, jednakosti , ljudskih prava, globalozacije i drugih bitnih institucija modernog doba
i potrebno ga je dobro razraditi i inkorporirati i medjunarodni pravni sistem.
Konacno, da spomenem Hrvatsku (ja sam vecinu zivota i obrazovanja stekao bas u Hrvatskoj, nisam bas iz Atlantide), Hrvatska je bila drzava sto pise u Ustavu iz 1974. Dakle imala je neku vrstu unutrasnje drzavnosti sa 80% samostalnosti u Federaciji vec 30 godina prije proglasenja "vanjske nezavisnosti". Ne kazem da Hrvati mogu ikad dugo zivjeti u zajednici sa Srbima, slozenih zbog hrvatsko-srpskih kompleksa manje-vise vrijednosti, slozenih historijskih odnosa i mitova, trazenja identiteta i mnogih drugih emotivno iracionalnih kategorija a posebno ovisnosti o historiji. Ustav je garantitao i mogucnost otcjepljenja, ali se zanemaruje da je to proces razdruzivanja u kojemu se sve ostale clanice zajednice moraju sloziti i razdruziti, a ne unilateralna akcija hitnoga karaketera. Situacija jeste bila slozena, ali pravo opet nije bilo postovano nego su ga sve strane potkopale, i zato je mozda i bilo toliko zrtava. Da je pravo tada vise postovano i taj Ustav, uz dozu razuma, mozda bi 10% stanovnistva jos bili u zivotu, a stanju ekonomije ne bi trebalo 15 godina da dodje na novo gdje je bilo 90-tih.
Od mene toliko.

Zoross

Tko je glasao

Zoross. Uzmimo na primjer

Zoross. Uzmimo na primjer ovaj slucaj. Imamo u kvartu siledjiju koji svaki dan prebija svoju obitelj. susjedi to gledaju sa strane i iako imaju empatije prema obitelji koja je zrtva nasilnika nista ne poduzimaju. Ustvari sazivaju sastanke zbora stanara i dugo vijecaju te ne donose nikakve zakljucke. Jednog dana stanaru sa sedmog kata koji je onako jak i nabildan tip to sve prekipi i razvali vrata stana siledjiji opali par samara i stjera ga u kut sa prijetnjom da dalje mora biti miran kao bubica te da ga promatra sto cini. siledjija se smiruje i vise ne tuce zenu nego onako u pola glasa optuzuje cijelo susjedstvo da mu je unistilo brak i obitelj koji su bili skladni i uzorni. Susjed sa sedmog kata je prekrsio nekoliko zakona no na kraju je samo zahvaljujuci njemu uveden red i mir. Susjed siledjija bi rado pokazao svoje manire no ga je strah onoga sa sedmog kata. Da li ova prica ima nekakve veze sa nasom temom? Vjerujem da ima.
No jos bih dodao kako u Srbiji veliki pravni strucnjaci poput Kostunice tumace pravo poprilicno rastegljivo. To jest jedni principi vrijede u Hrvatskoj a drugi principi vrijede u Srbiji. Ne sumnjam da je sa dogadjajima na Kosovu prekrseno nekoliko zakona i pravnih stecevina te je taj slucaj postao pravni presedan i jedinstveni slucaj no nekog drugog rjesenja nije bilo jer su i jedni i drugi bili zaokupljeni borbom za teritorij te ih nije zanimala druga etnicka skupina i u cijeloj toj prici vlasti u Srbiji nisu niposto nevine te smose najveci dio odgovornosti. Nadalje ne mogu se pozivati na zakone oni koji su krsili povelje UN-a te koji se nisu htjeli pridrzavati zakona i koji su institucionalnim i vaninstitucionalnim sredstvima htjeli nametnuti svima drugima svoja stajalista krseci pri tome i zakone SFRJ i medjunarodne pravne stecevine.

Tko je glasao

Bosancero dobar primjer, bas

Bosancero dobar primjer, bas mi se svidja i evo kako ja to vidim. Dakle ja osobno simpatiziram intervenciju siledjije kao vrlo prakticnu i korisnu za rjesenje konkretnog unutarfamilijarnog problema. Medjutim ova intervencija je u sferi obicajnog prava prihvatljiva u jednostavnim izoliranim slucajevima, primitivnim drustvima i kada nitko za to nezna i nema druge stete i ako siledjija nema neke koristi od svoje akcije.
Problem nastaje u slijedecim slucajevima: a) kada siledjija uvodeci red u tudjoj kuci napravi stetu bilo materijalnu bilo nematerijalnu (vojni naziv kolateralna steta); b) ako ima povrijedjenih ili hendikpeiranih;
c) ako ostali u komsiluku i drugdje uzmu ovaj pozitivan primjer pa sami pocnu uvoditi red u drugim kucama; d) ako pri tome dodje do osvete
po principu akcija-reakcija; e) ako siledjija vidi da moze imati koristi od situacije pa pocne komsiji da jebe zenu f) ako ovo sve uzme maha i prosiri se po susjedstvima - kako se zove to sto tako nastane !?
I da ponovim u pocetku mi je akcija siledjije bila vrlo simpaticna ne razmisljajuci o mogucim posljedicama, bas kao John Wayne times...
Nasuprot tome, nigdje u svijetu nema drzave ili organizacije koja bi ovakav stav ikad prihvatila bilo u nacionalnom bilo u medjunarodnom pravu posto bi vodio u anarhiju. Bas u tome lezi osnova protivljenja bilo kakvim unilaterlanim akcijama, bilo kakvim proglasavanjem izuzetnih slucajeva, pa bilo tko to bio. Mora biti izgradjen cvrsti medjunarodni mehanizam za procjenu kriznih situacija i mehanizam za odredjivanje elemenata za akciju. U prijevodu, ako je UN zastario zakrzljali, tromi mehanizam, treba ga reformirati i osposobiti za efikasnu procjenu i donosenje odluka kao i za akciju, a nikad uzimati zakon u svoje ruke uz izgovor da je to jedini nacin da se nesto ucini.
To je moj stav a na srecu i mnogih drugih.

Zoross

Tko je glasao

Problem nastaje u slijedecim

Problem nastaje u slijedecim slucajevima: a) kada siledjija uvodeci red u tudjoj kuci napravi stetu bilo materijalnu bilo nematerijalnu (vojni naziv kolateralna steta); b) ako ima povrijedjenih ili hendikpeiranih;
c) ako ostali u komsiluku i drugdje uzmu ovaj pozitivan primjer pa sami pocnu uvoditi red u drugim kucama; d) ako pri tome dodje do osvete
po principu akcija-reakcija; e) ako siledjija vidi da moze imati koristi od situacije pa pocne komsiji da jebe zenu f) ako ovo sve uzme maha i prosiri se po susjedstvima - kako se zove to sto tako nastane !?
I da ponovim u pocetku mi je akcija siledjije bila vrlo simpaticna ne razmisljajuci o mogucim posljedicama, bas kao John Wayne times...

Problem je prije svega nastao zbog toga sto su svi u kvartu mirno i nijemo promatrali ono sto se dogadja i nisu nasli nacina da to sprijece niti na jedan legalni nacin utemeljen na pozitivnim zakonskim propisima i pravnim stecevinama modernog drustva. Nadalje onaj tko pribjegava sili jedino poznaje zakon sile koji ga moze sprijeciti u daljnjem divljanju. Taj koji je sprijecio siledjiju u njegovom divljanju nije nuzno siledjija nego je promatrac koji gledajuci nemoc susjedstva da poduzme nesto odlucio mimo zakonskih okvira smiriti siledjiju i dati mu do znanja da se vise ne moze tako ponasati i to jedinim jezikom koji siledjija razumije a to je sila. Nakon toga doslo je i do rastave braka u kojoj je susjed sa sedmog kata pomogao bivsoj obitelji od siledjije da se od njega odseli i da podijele imovinu. To je naravno bivseg siledjiju jako uvrijedilo a i jos k tomu i oni pasivni susjedi koji godinama nisu znali sto da naprave poceli su mahom odobravati razvoj situacije.
Dakle da je u trenutku kad je siledjija poceo tuci i maltretirati obitelj reagirala polocija i socijalna skrb te pomogli onima koji su bili zlostavljani ne bi morao susjed sa sedmog kata reagirati. Na kraju krajeva brak je razvrgnut i zlostavljana obitelj je slobodna te nema vise veze sa zlostavljacem te svi u susjedstvu trebaju to konstatirati i priznati novonastalu situaciju. Na kraju zlostavljac moze reci kako je sad drugaciji i kako se promijenio no on je i dalje u dusi zlostavljac samo sto vise nije u prilici zlostavljati druge. Sto se mene osobno tice ja nemam nikakvog razumijevanja prema zlostavljacima koji su unistili najbolje godine mog zivota i natovarili na ledja brojne traume i mnoge izgubljene zivote te smatram da sve sto je sanslo zlostavljaca iskljucivo njegova krivnja.

Tko je glasao

Međunarodno pravo, na koje

Međunarodno pravo, na koje se svi vole pozivati kad ima paše, a kad im ne paše, onda ga iz raznoraznih ideologijskih razloga pljuju, temelji se na međunarodnim ugovorima i bilateralnim i multilateralnim sporazumima, a u najvećoj mjeri na običajnom pravu. Ne treba posebno obrazlagati da se međunarodno pravo mijenja i razvija kao što se mijenjaju i odnosi u svijetu (istina sporije, ali moguće je i da razvoj prava potakne društvene promjene). Činjenica je da mnoge etničke skupine kao i područja potražuju pravo na samoodređenje i otcjepljenje, ali to pravo ne mogu konzumirati jer su u sastavu moćnih država (Tibet, primjerice) ili već uživaju visok stupanj autonomije (Škotska).

No, međunarodno priznanje Republike Kosova ukazuje na mogući novi pravac u međunarodnom pravu u smislu da se neovisnost može ostvariti pod određenim uvjetima. Republika Kosova nije nastala isključivo na etničkom principu, nego i pozivanjem na autonomiju koja je ovoj nekadašnjoj pokrajini SFRJ bila jamčena Ustavom iz 1974., a koju je jednostrano ukinula Srbija i zavela teror kojem su se kosovski Albanci pasivno odupirali.

Iz ovog konkretnog slučaja, mogu se, po mom sudu, ekstrahirati uvjeti pod kojima bi međunarodna zajednica trebala priznati neovisnost: (1) onda kad je stanovništvo podvrgnuto represiji i kršenju ljudskih prava, (2) kad država samo nasiljem može zadržati dio svog teritorija koji bi se inače otcijepio i (3) kad država ugrožava međunarodni pravni poredak agresijom na stanovništvo ili teritorije koje želi silom pripojiti. Ovakav pravac razvoja međunarodno-pravnih odnosa ujedno bi značio napuštanje retrogradnih koncepata kao što je, primjerice, suverenitet i uvođenje drugih koji će omogućiti da se razina zakonske regulative koju su države dostigle u svom unutarnjem uređenju dostigne i na planu među-državnih odnosa.

grgo

grgo

Tko je glasao

Ne postoji zalud izreka da

Ne postoji zalud izreka da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno. Bez obzira na sav napredak u znanju i tehnologiji, političkom managementu i tehnikama pregovaranja ipak se ratovi ne mogu izbjeći, neovisno što je razlog ili povod - stvaranje države, borba protiv terorizma ili kontrola nad naftnim poljima. Izreku treba proširiti - sada je i u miru sve dozvoljeno.

Ugovori se mogu ne poštivati a kako je sve igra dominacije, snage, prijetnji velikih sila, svaka od tih sila u svom području ili dijelu planeta gdje želi uspostaviti dominaciju i kontrolu na sličan način ne poštuje međunarodne norme i običaje ili bilateralne ugovore.

Ovo je vrijeme izgradnje novih odnosa i zauzimanje pozicija. Sve se to radi pod formulacijom "poticanju mira, stabilnosti i razvitka u regiji", nevažno da li je u pitanju Afganistan Kosovo, Irak, Iran ili nebrojene druge države ili regije.

Europa nažalost nema jedinstven stav, a to se od WW2 odvija po planu Amerike; nisu se amerikanci ni danas povukli iz baza u Njemačkoj, a preko NATO-a u novopriključenim zemljama i zemljama kandidatima će te položaje cementirati slijedećih pedeset godina. I na vidiku ne postoji snaga koja bi to zaustavila u doglednom vremenu.

Lukavstva i nepodopštine u tim svakojakim borbama pobjednik pretvara u poglavlja knjiga ili priče za usmene predaje a praženi za svoja odgovara pred sudovima. Sudovima pod okriljem UN ili Europe osnovanim u gradovima. Veliki gazda svoje zatvore/sudove osniva na otocima

Tko je glasao

jel tebi punica amerikanka

jel tebi punica amerikanka

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron