Tagovi

Je li moguće privatizirati inspekciju?

Prije svega par pitanja svima, zapišite odgovor na komad papira ili ga zapamtite do kraja teksta:

1. Je li moguće da inspekcijski nadzor bude u rukama privatnika? (DA/NE)
2. Može li privatna inspekcija obavljati kvalitetan nadzor? (DA/NE)
3. Je li dobro da privatna inspekcija ima ovlasti izdavati dozvole za obavljanje nekog posla ili prava na korištenje nekog imena i/ili prodaju nekog proizvoda? (DA/NE)

1725. godine, u irskom selu Celbridge, rođen je Arthur Guinness. Po prezimenu možete zaključiti o kome se radi, a onima s dilemom potvrđujem da Arhtur ima veze i sa slavnim tamnim pivom ali i slavnom knjigom rekorda. S knjigom doduše osobno ima manje dodirnih točaka, jer je živio u drugo vrijeme i o njoj neću nastavljati ali o pivu hoću jer me priča o njegovom nastanku fascinira u svim svojim povijesnim etapama, a naročito u poslovnim procesima koji se u tvrtci odvijaju čak i u ovom trenutku.

Guinness! Najveća pivovara na svijetu – u proizvodnji tamnog i svima dobro poznatog te izuzetno cijenjenog piva! Priča o Guinnessu započinje 27 godina nakon Arthurovog rođenja kada po oporuci svojeg kuma, nadbiskupa Cashela, koji je zapošljavao njegovog oca Richarda kao upravitelja imanja, dobiva u nasljedstvo £100. Taj novac iskoristio je par godina kasnije kao polog za pokretanje vlastite pivovare u Dublinu. Naime, za spomenuti iznos Arthur je ušao u najam kompletne pivovare St. James’s Gate Brewery, uključujući pravo na korištenje vode, i to u trajanju od 9000 godina (!), a godišnji najam, nastavno na to, iznosio je cijelih £45.

Kada bismo mogli procijeniti kolika bi danas bila cijena najma slične pivovare i prava na korištenje vode u narednih 9000 godina imali bismo konkretan uvid u stopu povećanja novčane mase tj. inflacije u proteklih 250 godina. U svakom slučaju radi se o velikoj multiplikaciji. Osim meni bizarne multiplikacije inflacije većini ljudi vjerojatno je bizarnija pomisao da netko može dobiti dozvolu za korištenje vode u takvom ugovoru, a još bizarnija je i pomisao da se ugovorom to može jamčiti 9000 godina. U današnjem sistemu društvenih vrijednosti tako nešto gotovo je ravnomjerno napadu na samu bit društva – neki bi rekli napad na “tekovine civilizacije”.

U ovom slučaju imamo lijepu ilustraciju nečega što liberal smatra ključnim problemom (inflacija) i onoga što anti-liberal tj. zagovornik države u užem smislu (vlasti), kao društveno-ekonomskog upravitelja, smatra ključnim problemom (pravo na korištenje vode). Da ne zaglibim u analizu svakog detalja u priči, gdje vidim mnoštvo sličnih problema, vraćam se pivovari i objektivnijem pristupu.

Arthur osim što je platio najam pivovare poput suhog zlata, u ondašnjim vrijednostima, imao je prilično male izglede za uspjeh. Prije svega riskirao je već na osnovnoj ideji, proizvodnji tamnog piva – oni ga nazivaju porter ili stout (malo jači porter, načelno s duplo više hmelja), koji se do tada nije proizvodio igdje u Irskoj već je bio relativno nova vrsta piva izvorno nastala i konzumirana u Engleskoj. Athur je tamo i došao u kontakt s porterom, naučio metodu proizvodnje i došao do zaključka kako je upravo porter ono što će u Irskoj imati dobru “prođu”.

Rizik mu se isplatio, Irci su prihvatili novo pivo i pivovara je dobila vjetar u leđa. U narednih deset godina, dakle do 1769 ono je postalo opće prihvaćeno i točeno u irskim pubovima na veselje i zadovoljstvo svih Iraca. Iste godine prvi puta su brodom izvezli pivo, 6 i pol barela, u Englesku. Srećom, ili prije pametnim planiranjem, pivovara je izgrađena u neposrednoj blizini vodenog kanala (Grand Canal, izgrađen 1750.) tako da je distribucija gotovog piva većinom bila bazirana na transportu brodovima tj. bačvama kroz kanal pa na brodove. Proizvodnja je u punom zamahu.

1775. Arthur po prvi puta dolazi u konflikt s vlastima, naime po nalogu dublinskog gospodarskog vijeća poslan je šerif sa zadatkom da naplati korištenje vode ili u suprotnom oduzme pivovari pravo na korištenje iste. Oduzimanje tog prava uključivalo je doslovno i uništenje izvora iz kojeg je crpljena meka izvorska voda, pa je sa šerifom poslana i šačica mišićavih šljakera sa pijucima koji su trebali odraditi manualni dio represivnog čina.

No sam čin oduzimanja tog prava uključivao je zanemarivanje prava iz Arthurovog ugovora, dakle vlast se odlučila ispriječiti između pojedinca i ugovora, a na nepravdu Arthur je navodno bio vrlo osjetljiv. Kako bi obranio svoja prava pred navalom vlasti iščupao je pijuk iz ruku jednom od mišićavaca, i nije dozvolio šerifu provedbu svoj naloga i nauma gospodarskog vijeća. Kako su ondašnja irska vlast i pravosuđe ipak znali prepoznati problem slučaj je riješen u Arthurovu korist i sud je potvrdio valjanost ugovora i pravo na korištenje vode narednih 8975 godina. U ovom primjeru vidimo čemu bi između ostaloga trebala služiti država – da osigura pravovaljanost ugovora i zaštiti sudionike ugovora od vanjskih utjecaja i samovolje drugih, a u te druge spada i sama država – gradske vlasti u ovom slučaju.

Nakon toga povijest govori o konstantnom rastu i širenju koje nije stalo do danas uz male stagnacije tijekom prvog i drugog svjetskog rata i recesije početkom 30-ih godina 20. stoljeća koja je posljedica širenja američke velike depresije. Vrijedi još napomenuti kako su 1914. kupili prvi parobrod koji je 1917. torpediran i uništen, a 1931. kupili su novi brod izgrađen isključivo za namjenu transporta piva. Godina 1932. obilježena je englesko-irskim trgovinskim ratom, koji je bio ništa drugo do li rat državne birokracije dviju zemalja ispunjem obostranim štetnim odlukama vlasti. Jedna od najštetnijih odluka bila je vezana za ograničavanje vlasništva privatnim tvrtkama od strane države pa je Guinness na zahtjev svojih dioničara spakirao kofere i preselio u London gdje je nastavio svoje poslovanje. “Rat” je prekinut pod pritiskom građana i poduzetnika obiju država koji nisu vidjeli smisao sprječavanja slobodne trgovine između dviju zemalja, a naročito zbog činjenice da su tijekom te blokade profitirale jedino državna kasa i birokrati zahvaljujući naplaćivanju kojekakvih ograničavajućih taksi. Irski protekcionizam ipak je u određenoj mjeri preživio. Tek sedamdesetih, uključivanjem u europske ekonomske tokove, dolazi do određenog povećanja liberalizacije.

I u ovom slučaju evidentno je, kao i u slučaju Arthurovog sukoba sa šefirom i gradskim vlastima, kako su se građani u ono vrijeme znali i mogli učinkovito suprotstaviti besmislenim odlukama i represiji vlasti. Samovolja vlasti nikad nije potrajala ni približno dugo samovolji kakvu danas provode vlasti širom EU, a naročito u Hrvatskoj. Širina te današnje političke samovolje osobito je problematična.

Ekspanzija na tržišta širom svijeta započela je u drugoj polovici 19. st., a nastavlja se nezaustavljivo do kraja 20.st.. Guinness danas proizvodi pivo u 50 zemalja širom svijeta, a pivovara s najvećom proizvodnjom ne nalazi se u Dublinu (iako je najveća) već u Nigeriji gdje je otvoren pogon 1950. godine. Afričko tržište je u tom smislu Guinnessovo najjače tržište, pače toliko cijenjeno da njihov razvojni laboratorij konstantno eksperimentira s receptima prema želji afrikanaca i njihovim specifičnim zahtjevima. Foreign Extra Stout blend je unatoč svemu najzastupljeniji širom svijeta.

Ciklus proizvodnje piva počinje na proljeće, sjetvom ječma na mnogobrojnim irskim poljima. Guinness nema vlastita polja, za taj dio zaduženi su ratari privatnici koji siju ječam na svojim poljima. Idealno vrijeme za žetvu je kolovoz kada je pitanje zrelosti i kvalitete uroda ono što čini razliku između uspjeha i možebitne propasti ratara. Guinness otkupljuje čak dvije trećine svog irskog ječma. Isti omjer, dakle 66% ratara od svojeg posla u konačnici ima veliku financijsku korist jer upravo njihov ječam odgovara strogim standardima kvalitete koje Guinness postavlja pred svakoga tko želi istovariti svoju prikolicu u njihovom dvorištu. Kontrolni procesi tijekom proizvodnje i otkupa ječma su složeni, a jedan od bitnijih je vlažnost sjemena koja mora biti oko 17% ,u vrijeme žetve, i oko 15% u trenutku otkupa. Ovih 17% predstavlja jedan od signala svakom rataru da je došlo vrijeme za žetvu i udarnički tempo kako bi se u najkraćem mogućem roku sav urod dostavio na Guinnessova vrata.

Onih 33% manje s(p)retnih ratara koje Guinness odbije na ulazu, okreću svoje traktore s prikolicama punim ječma i odlaze kućama. Svoj ječam prodat će nekom drugom, a najčešće kao stočnu hranu za neusporedivo nižu cijenu koja im osigurava skroman standard do slijedećeg proljeća, nove sjetve i nove šanse.

Nema u priči o ovim ratarima države niti ministara. Otkup ratarima nitko ne garantira, on ovisi o kvaliteti ječma, a ne zakonskom aktu kako je to kod nas u Hrvatskoj u poljoprivredi. Isto tako otkupnu cijenu ne određuje država već Guinness, a ona je u pravilu toliko stimulativna da niti jednom sudioniku tog slobodnotržišnog procesa ne pada na pamet dozivati državu da se u njega petlja.

Ovakva priča moguća je samo ako postoji kvalitetan proizvod kojeg tržište (kupci) žele i kupuju, i naravno – slobodno tržište koje to omogućuje. Ako odaziv kupca izostane znači da je proizvod nepotreban, loš ili skup, i badava svima u toj priči trud jer rezultat neće doći.

Hrvatska izostanak odaziva kupca rješava politikom poticaja, dakle ako političar smatra da je Hrvatska “zemlja mlijeka” (na njegovo mišljenje utječe štetan lobi, a na njegove postupke antiliberalno političko opredjeljenje) on će upumpati milijarde HRK-a poreznih obveznika u pokretanje proizvodnje mlijeka – rezultate vidimo. 50.000 ljudi navedenih na krivu odluku da postanu proizvođači, nepovratna sredstva za izgradnju pogona, jamčena otkupna cijena mlijeka itd. Uz sve to, skladišta otkupljivača su puna neprodane i ukiseljene sirovine dok na tržištu prolazi jeftinije i jednako kvalitetno mlijeko iz uvoza. Osobito bizaran primjer poticaja, u primjeru proizvodnje maslinovog ulja koje je također stimulirano novcem građana, jest i odluka vlasti da isplati poticaje kupcima maslinovog ulja. Dakle na ionako lošu intervenciju uvedena je još jedna jednako loša, ako ne i gora.

Osim poticaja država može ograničiti uvoz ili uvesti tarife za izvoz, baš poput Iraca i Engleza u ono vrijeme. Carina je jedan od elementarnih oblika ograničenja na promet i prodaju robe iako opće prihvaćena i u pravilu izostavljena u svakoj ekonomskoj diskusiji. Ograničenje uvoza, kao naredni korak, bit će potpuna blokada uvoza onih dobara za koje država smatra vrijednim očuvanja proizvodnje unutar vlastitih granica. Koliko je takva politika općenito loša ne bih posebno obrazlagao već dajem čitateljima na razmatranje. Kroz povijest se sakupilo dovoljno primjera iz kojih se može dobiti uvid u tu štetu. U tom smislu EU možda nametne neko pravilo koje će sprječiti ograničenja tog tipa ali šteta koju s druge strane njena birokracija čini u monetarnoj i fiskalnoj politici u ovom trenutku vjerojatno će nadjačati sve ekonomske intervencije jedne države.

Još jedan primjer štetnog petljanja vlasti u hrvatsku ekonomiju možemo vidjeti i u ovoj vijesti s Indexa. Vlast predlaže, a Sabor gotovo bezuvjetno izglasava, politiku poticanja investicija i unapređenja investicijskog okruženja kroz koju će se za velike kapitalne investicije poduzetnicima davati porezna olakšica do 100%, a za svako otvoreno radno mjesto i novčani poticaj (za preko 10 zaposlenih ljudi). Dakle sve manje tvrtke u Hrvatskoj, koje čine preko 65% domaće ekonomije, ovim aktom ostaju zakinute, ne za novac ili poreznu olakšicu, već za ravnopravni položaj na tržištu sa svim ostalim tvrtkama u branši i izvan nje. Naime, Vlast će oprostiti porez samo velikim investitorima, ne malima. Novčane poticaje za zapošljavanje davat će samo onima koji zapošljavaju iznad 10 ljudi, a ne onima koji zapošljavaju do 10 ljudi itd. I sav taj cirkus još će se financirati proračunskim novcem kojeg u tu zajedničku kasu pune građani i, pogađate, ove manje tvrtke koje osim što su zakonom stavljene u lošiji položaj od ovih koje se povlašćuje, još sada i svojim porezom nadomješćuju u proračunu ono što vlast u njemu očekuje naći, a povlašteni bili oslobođeni uplatiti. Budite sigurni kako će ovakva politika u investicijama i tržištu rada stvoriti nove neravnoteže baš kao što je to učinila politika razvoja i poticaja u poljoprivredi i mljekarstvu. Općenito zbog uplitanja politike u ekonomiju u konačnici i dolazi do kriza.

Što bi bilo dovoljno u tom smislu? Spustiti poreze svim poduzetnicima na 15%, ukinuti parafiskalne namete – uključujući članarine u kojekakvim komorama i plaćanje spomeničkih renti te slične idiotarije koje je osmislila dosadašnja politička suita, ukinuti zakonski regulirane cijene, tarife i licence, fleksibilizirati tržište rada (omogućiti jednostavnije i jeftinije zapošljavanje radnika – pod ‘jeftinije’ prije svega mislim na troškove plaće radnika koje poslodavac mora platiti državi) jer drugi parametri ugovora nisu ničija briga već dogovor između poslodavca i radnika, i na kraju prepustiti ekonomiju slobodnom tržištu, a to znači u ruke svima koji se žele baviti poduzetništvom ili se zaposliti.

Vratimo se u pivovaru.

Nakon rigorozne i pedantne selekcije ječma počinje proces proizvodnje piva. Odmah nakon otkupa ječam se “oživljava” namakanjem čime se potencira klijanje. U određenom trenutku klijanje se prekida isušivanjem i zrno odlazi u pržionicu. Potrebno je 2 sata pržiti ga na 225°C kako bi dobilo jednoličnu crnu boju ali i zadržalo udio vlažnosti između 1,25-2%. S obzirom da se radi o visokoj temperaturi kojoj je zrno izloženo u dugom vremenskom intervalu postoji mogućnost da se ono zapali i tako propadne šarža. Kako bi to sprječili Guinness je inovirao sustav prskanja prženog ječma vodom netom prije zapaljenja. Njihova najpoznatija inovacija je ‘widget’ – šuplja plastična kuglica koja se nalazi u konzervama s pivom, punjena tekućim dušikom, koja omogućuje da se, nakon otvaranja konzerve i izjednačavanja tlaka, stvori poznata bijela kremasta pjena na vrhu tako što se oslobađanjem dušika iz kuglice ona počinje rotirati i pjeniti pivo ne bi li se postigao učinak istovjetan točenju piva u nekom pubu. Općenito Guinness je uveo mnoge inovacije u industriju piva, a svaka je praćena zahtjevima tržišta i ispunjavanju želja kupaca.

Prženo zrno zatim se melje i nastavlja se proizvodni proces. Da ne ulazim u tanane u svaki pojedini dio procesa možete potražiti info na njihovom web siteu ali vrijedi napomenuti kako osim ječma za proizvodnju piva koriste još hmelj (biljka srodna kanabisu) koji kontrolira gorčinu, slad dobiven iz ječma u fazi prije prženja, čista izvorska voda – u Irskoj to je voda s planine Wicklow južno od Dublina, i naravno tajni sastojak koji je poznat samo nekolicini zaposlenih. Navodno kompletan recept za proizvodnju tamnog Guinnessa poznaje samo troje ljudi unutar tvrtke, a izvan nje nitko.

Guinness jako drži do kvalitete svojeg proizvoda. Iz njihove perspektive to je neupitno i nužno. Kako bi tu kvalitetu sačuvali u svakom trenutku i za sva vremena u proizvodni proces implementirali su nebrojene i stroge kontrole ali isto vrijedi i u fazi postprodaje. Za ilustraciju uzet ćemo upravo Irsku gdje oko 2000 pubova nosi naziv Guinness. Nisu to pubovi u vlasništvu Guinnessa već sve redom privatni pubovi koji nose pravo korištenja Guinnessovog imena i točenja Guinnessa svojim gostima uz svima istovjetne i strogo propisane uvjete. Čak i pubovima je u interesu da poštuju te uvjete jer njihovi gosti prije svega tamo dolaze zbog Guinnessa kojeg žele ispijati onakvog kakav treba biti, i u društvu prijatelja.

Kako bi kvaliteta točenog piva u pubovima bila konstantna Guinness ima vlastiti inspekcijski odjel koji zapošljava 230 inspektora sa zadatkom konstantnog nadzora pubova i uvjeta distribucije piva. Godišnje oni izvrše 250.000 inspekcija, u pubovima koji nisu njihovo vlasništvo već vlasništvo druge osobe, drugog privatnika. Uprosječimo to – svaki inspektor obavi nešto više od 1000 inspekcija godišnje, a uzevši u grubo broj radnih dana – to su otprilike 3-4 inspekcije dnevno.

Tijekom inspekcije inspektor provjerava brojne parametre, od unutarnjeg transporta puba, uvjeta skladištenja, temperature uskladištenog piva, razine CO2 i dušika unutar bačve, vrijeme slijeganja istočene pive, debljinu i gustoću pjene na vrhu, ispravnost i podešenost točionika te brojne druge parametre. Neke nedostatke inspektor može otkloniti na licu mjesta podešavanjem, za otklanjanje drugih potrebna je asistencija kvalificiranih tehničara, a o većini pub mora voditi računa sam – primjerice naučiti barmena da se čaša Guinnessa toči 119,5 sekundi što zahtjeva izuzetnu vještinu i posvećenost tom poslu. Ukoliko pub ne poštuje stroge Guinnessove uvjete Guinness može prekinuti suradnju i oduzeti pravo na korištenje imena. Što to znači? To znači da pub više neće moći točiti svojim gostima Guinness pivo, koje gosti evidentno žele, dakle sasvim sigurno izgubit će vrijedne goste, izvor prihoda i u konačnici će propasti.

Doduše tako nešto dešava se izuzetno rijetko, no to govori samo za sebe. Nikome u cijeloj priči nije u interesu da vlastitom neozbiljnošću i neodgovornošću ugrozi konačan cilj – prodaju najkvalitetnijeg piva zadovoljnom kupcu – koji to zna cijeniti – i koji kupuje u dobroj volji i neprisiljeno. O konačnom cilju, prodaji piva, ovisi velik broj ljudi počevši od irskih ratara, do zaposlenika Guinnesa te zaposlenika ovih 2000 pubova širom Irske, kao i ljudi zaposlenih u i oko 50 Guinnessovih pivovara širom svijeta.

Budite uvjereni kako Guinnessovog inspektora nitko na svijetu ne može potkupiti da lažira rezultate provedenih testova jer loše pivo osjetit će pivopije na svojim nepcima, a glas nezadovoljnog kupca, znamo, daleko se čuje. To je ujedno najgora kazna lošem poduzetniku na slobodnom tržištu. Zaista, ima li učinkovitije kazne od one da ljudi više ne žele imati posla s vama?

Podsjetimo se sada pitanja s početka teksta. S obzirom na priču o Guinnessu i rigoroznoj inspekciji koja je sastavni element postprodaje pokušat ću odgovoriti na njih prema vlastitom osjećaju.

1. Je li moguće da inspekcijski nadzor bude u rukama privatnika? (DA/NE)
DA – očito je moguće. Ukoliko je osigurano slobodno tržište u kojem se trguje temeljem slobodne volje, a o uspjehu proizvoda odlučuju kupci – gledajte na to kao glasovanje novcem – onda je moguće da privatnik koji nastoji zadovoljiti kupca bude u poziciji kontrolora standarda koji štiti interese kupca. Pače, u ovom slučaju inspekcija je čak u interesu svih strana, dakle Guinnessa, pubova i kupaca.

Državne inspekcije, kakve poznajemo u Hrvatskoj, u pravilu funkcioniraju na potpuno drugačijem principu – one izvršavaju volju zakonodavca, uključujući i njegovu samovolju. Zamislite sada kako izgleda državna inspekcija u nekoj mljekari, stvorenoj na poticajnoj politici vlasti umjesto na osnovama slobodnog tržišta. Meni to izgleda poput neozbiljne igre sa jako štetnim efektima po ekonomiju i društvo. Da ne spominjem kuloarske priče o sklonostima državnih inspektora da primaju mito – možda ste čuli i sami nešto o tome.
Dakle u liberalnoj državi koja omogućuje slobodno tržište moguća je jedino privatna inspekcija dok u neslobodnom tržištu ni jedna inspekcija ne može učiniti za ljude ništa dobro pa tamo ni državna inspekcija.

2. Može li privatna inspekcija obavljati kvalitetan nadzor? (DA/NE)
DA – dobro obavljen nadzor znači omogućiti krajnjem kupcu dostupnost proizvoda kojeg želi kupiti svojim novcem. Isključivo privatna inspekcija u slobodnom tržištu može činiti kvalitetan nadzor. Državna inspekcija u slobodnom tržištu može trčati jedino za porezima. Osobno ne vidim ni jednu točku u Guinnessovoj priči gdje ima mjesta ili potrebe za državnom inspekcijom. Pače, državni inspektor, koji kontrolira uvjete skladištenja Guinnessa u jednom pubu, će prije primiti mito od vlasnika puba kako bi zataškao nedostake i osigurao dostupnost Guinnesovoj licenci i pivu, nego što će to učiniti Guinnessov inspektor koji zna da svoju plaću dobiva isključivo zahvaljujući prodaji samo najboljeg piva. Državni inspektor ne ovisi o prodajnim rezultatima nadzirane tvrtke jer mu se plaća isplaćuje iz državnog proračuna u kojem je udio poreza tvrtke nad kojom vrši inspekciju neznatan – tako da ima znatno niže moralne standarde. O poslovnoj etici jednog državnog inspektora da ne govorim.

3. Je li dobro da privatna inspekcija ima ovlasti izdavati dozvole za obavljanje nekog posla ili prava na korištenje nekog imena i/ili prodaju nekog proizvoda?
DA – Guinness izdaje pubovima dozvolu za točenje piva, korištenje imena i prodaju (ne samo piva već i drugih Guinnessovih proizvoda poput memorabilije). U slobodnom tržištu ovaj primjer možemo preslikati na bilo koju drugu dobrovoljnu interakciju između tvrtki. Kada govorimo o ‘dozvoli’ ona je u ovom slučaju definirana zbog visokih standarda i zadovoljenja kupca, a posrednici (u primjeru to su pubovi) je dobrovoljno traže. Državne dozvole postoje zbog ograničavanja i kontrole određenih postupaka i korisnici ih moraju ishodovati po sili zakona bez obzira žele li oni to ili ne.

Uzmimo najbanalniji primjer – Vozačku dozvolu. Ne zanima državu to što vi znate voziti automobil i imate usvojena znanja o prometnim pravilima, ona postavlja administrativni uvjet unutar kojeg vi morate platiti određene takse i proći određene testove iako možda to ne želite i ne trebate da biste bili sposobni upravljati vozilom. U konačnici nikakvo posjedovanje dozvole očito ne sprječava nepoštivanje prometnih pravila, nesreće niti dokazuje sposobnost upravljanja vozilom. Svi smo sudionici prometa (pješaci, …, vozači) i možemo se prisjetiti nebrojenih primjera suludih postupaka vozača s vozačkom dozvolom. Ne želim reći kako je u ovom primjeru baš sve zlo već želim ukazati na ograničenje slobodnog postupanja čovjeka od strane drugog kojemu je pridodana viša društvena rola i to je ono što prije svega vrijedi razmatrati.

Dozvole koje izdaje država šire se u svim smjerovima, od dozvola za uvoz i izvoz roba, uporabnih, građevinskih, radnih, boravišnih, radiofrekvencijskih i na tisuće drugih dozvola na svakom koraku, čija je jedina svrha naplatiti taksu i napuniti državni proračun, a državna inspekcija potrudit će se zataškati sve nepravilnosti za odgovarajući iznos mita (o ovim stvarima se priča u kuloarima, npr. šleper robe stoji na carini jer carinik želi jednu jaknu) i osigurati punjenje proračuna.


*kamioni na carini. Nego, ima li što za carinika?

Toliko što se tiče odgovora na postavljena pitanja. Ne očekujem naravno da čitatelji prihvate moje teze kao nepobitan dokaz ispravnosti gledišta. Uvjeti u kojima se odvija ekonomija kao i interferencije države trebaju se razmatrati konstantno. Činjenica je da je razvoj događaja nakon uvođenja čak i male državne kontrole nekog društvenog procesa sklon kompliciranju koje vodi prema prihvaćanju štetnih pravila i daljnje potenciranje neprirodnog ponašanja ljudi.

Liberal očekuje od države samo jasno definiran okvir unutar kojega može razviti maksimum osobnih potencijala i ostvariti maksimalnu osobnu korist u dobrovoljnoj suradnji s drugima, zatim bezuvjetnu zaštitu u poštivanju ugovora između sebe i drugih osoba što znači arbitražu u slučaju nesporazuma te provedbu brzih sudskih postupaka, kroz vladavinu prava – a ne vladavinu čovjeka (suca), ukoliko se radi o bilateralno nerješivoj situaciji.

Od 2009. godine u spomen Arthuru Guinnessu obilježava se “Arthurov dan”. Guinness tim povodom organizira velike fešte u Guinness pubovima širom Svijeta. S obzirom da i u Hrvatskoj ima mnogo ljudi koji cijene Arthurovo osebujno pivo pozivam sve da 27.09.2012 i 28.09.2012 , na “Arthurov dan” (ove godine to se rastegnulo na dva), u njegovo ime ispiju jednu čašu hladnog, tamnog Guinnessa te razmislimo usput i o ovom “Guinnessovom poučku o inspekcijskom nadzoru”.

“Drink deep and stay silent“

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Komentari

@Kapitalac

Vi ste svinja.
Obrazovana svinja ali ipak svinja.

sve dobro...

Tko je glasao

Osim poticaja

država može ograničiti uvoz ili uvesti tarife za izvoz, baš poput Iraca i Engleza u ono vrijeme. Carina je jedan od elementarnih oblika ograničenja na promet i prodaju robe iako opće prihvaćena i u pravilu izostavljena u svakoj ekonomskoj diskusiji. Ograničenje uvoza, kao naredni korak, bit će potpuna blokada uvoza onih dobara za koje država smatra vrijednim očuvanja proizvodnje unutar vlastitih granica. Koliko je takva politika općenito loša ne bih posebno obrazlagao već dajem čitateljima na razmatranje. Kroz povijest se sakupilo dovoljno primjera iz kojih se može dobiti uvid u tu štetu.
Mislim stvarno, al’ ovo je zaista previše … kada nešto nema smisla, onda ga fakat nema.

Pa ne treba čovjek biti ekonomista … dovoljno je gimnazijsko znanje iz istorije pa da zna da su današnje uspješne i bogate zemlje prvo prošle kroz etapu koju karakteriše odsustvo slobodne trgovine (uz politiku državnog intervencionizma, protekcionizma i planskog strateškog investiranja), a tek kada su se razvile, tek onda su počele propovjedati koncept otvorenog tržišta, jer im je to tek tada pogodovalo.

Najbolje se to može vidjeti na primeru dvaju država – V. Britanije i SAD.
Općenito zbog uplitanja politike u ekonomiju u konačnici i dolazi do kriza.
Jest’, jest’ … evo šta je 2008. na saslušanju pred senatskom komisijom rekao (do svog penzionisanja 2006. g.) jedan od najmočnijih ljudi svijeta i ikona neoliberalnih dogmata - Alan Greenspan:

ep. HENRY WAXMAN (D), California: You have been a staunch advocate for letting markets regulate themselves. And my question for you is simple. Were you wrong?

ALAN GREENSPAN: Yes. I found a flaw, but I've been very distressed by that fact.

Rep. HENRY WAXMAN: You found a flaw in the reality.

ALAN GREENSPAN: Flaw flaw in the model that I perceived is the critical functioning structure that defines how the world works, so to speak.

Rep. HENRY WAXMAN: In other words, you found that your view of the world, your ideology, was not right.

ALAN GREENSPAN: Precisely. No, that's precisely the reason I was shocked because I've been going for 40 years or more with very considerable evidence that it was working exceptionally well.

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/warning/etc/script.html

Inače Alan je bio megapoznat po svojoj frazi:" Let market do it's magic!"

Tko je glasao

Izgovor

Pa ne treba čovjek biti ekonomista … dovoljno je gimnazijsko znanje iz istorije pa da zna da su današnje uspješne i bogate zemlje prvo prošle kroz etapu koju karakteriše odsustvo slobodne trgovine (uz politiku državnog intervencionizma, protekcionizma i planskog strateškog investiranja), a tek kada su se razvile, tek onda su počele propovjedati koncept otvorenog tržišta, jer im je to tek tada pogodovalo.

Red, ovo je vjerojatno najgori izgovor za intervencionizam koji sam ikad čuo, uz onaj kako je gospodarstvo koje funkcionira u vrijeme rata dobro i u vrijeme mira.

Tko je glasao

Ovo nije izgovor

za intervencionizam, nego odgovor na ovu notornu neistinu
Kroz povijest se sakupilo dovoljno primjera iz kojih se može dobiti uvid u tu štetu.
I dobro reci mi je sam li ja to tamo rekao nešto što nije tačno?

A što se tiče intevencionizma, njemu brate ne treba izgovor, jer on jednostavno postoji, a postoji zato što se ekonomija ne razvija u vakuumu nego unutar ljudskog društva i države kao njegovog institucionalnog okvira.

To je prvi davno još shvatio Adam Smit, te je zato onome što je bilo predmet njegovog proučavanja i dao ime politička ekonomija.

Ekonomix na Smita gleda kao na jedan od svojih najbistrijih izvora, ali namjerno zaboravlja da je pisac Bogatstva naroda bio duboko uvjeren kako ekonomija ni u kojem slučaju ne posjeduje apsolutno objektivni karakter.

Tko je glasao

Greenspan je tebi sinonim za

Greenspan je tebi sinonim za slobodno tržište? :))

Taj čovjek je direktni krivac za početak krize u SAD još iz doba dot-com balona i preniskih kamata što je u konačnici dovelo do većeg problema, sloma tržišta nekretnina. Špekulator u fotelji državne agencije koja kontrolira novčanu masu, hej! Nema gore intervencionističke funkcije od njegove.

Treba malo istražit uzroke i posljedice povijesnih događaja, a ne u citatima tražiti istinu.

Na mises.org imaš brdo stručnih članaka o ovom problemu, preporučam.
http://mises.org/daily/3252

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Jok,

on je sinonim za kejnsijanca, koji nježno vjeruje u mađiju tržišta.

Dok je sve funkcionisalo kako vam je odgovaralo dobijao jenagrade svake druge sedmice, a nakon 2008. kada je počeo haos, trebalo je pronaći krivca, jer nemoguće je da je tržište moglo omanuti (gdje to može), ma garant je tu nešto država petljala.

I onda eto ti poplave naknadne pameti.

Tko je glasao

kerumu nva 9000 godina rivu , unuku šime kreasnić reviziju na

kerumu na9000godina rivu , unuku šime kreasnić reviziju na 9000god , karamarku udbu na 9000god , onoj nezavršenoj policiskoj glasnogovornici ( muž joj je šef policije ) koncesiju na policiske kazne9000god . Zašto ne dat cilu slavoniju čobankoviću na 9000god ?? Eno mu vina na akciji u bile .

Nisam zna da je nigerija jaka u tom pivu a bija san tamo nekoliko puta . Zadnji put kad sam bija tamo bija je neki popis svita . Vojska ih je ka stoku popisivala a ovi nesretni nigerijci nisu baš bili od volje. Bilo je ka da ulaziš u disko , popišu te i opale na ruku pečat da se zna . Pečat nesmiš obrisat dok popis nije gotov . Puno neka neredna zemlja vrvi od sokol marića , tigar cikatića i ostalih zaštitara.

Upotpuni malo dnevnik informacijama o nadnici crnaca i o broju sokol marića koje zapošljava ta pivovara . Da je samo još znat koliko donira one diktatore po nigeriji .

Tko je glasao

mijesaju se babe i zabe (i to

mijesaju se babe i zabe (i to kako). korporacija nema drugog nacina (u teoriji) da namakne jos love (da vecu placu inspektorima) osim da ima bolji proizvod, pa time i ide motivacija doticnih inspektora. drzavni inspektori nemaju takvu motivaciju (nemaju ni kune od toga da se netko drzi propisa), a i drzava uvijek moze namaknuti jos para (dati vecu placu inspektorima) tako sto podigne porez. interesantno, postoji financijska motivacija da se ne drzi propisa - pa imamo ponasanje kakvo imamo (pa se cudom cudimo).

mozda (a mozda i ne) treba napomenuti da je proizvod koji drzavna inspekcija prodaje proizvod koji nitko ne zeli kupiti (vec moraju), pa mi je fascinantno razmisljanje kako ce slobodno trziste poboljsati takav proizvod (koji je u biti antipod slobodnom trzistu). ima jedan mehanizam, koji je ocito svim zagovornicima slobodnog trzista slijepa tocka, a to je da ja kao kupac moram imati mogucnost ne kupiti neki proizvod (skola, hrana, struja, voda, zdravstvo spadaju u tu kategoriju).

i zadnje, tko postavlja kriva pitanja dobija i krive odgovore (namjerno ili slucajno). je li moguce da je moj penis ljekovit? naravno da jeste. je li vjerojatno? prokleto nimalo.

Tko je glasao

"Liberal očekuje od države

"Liberal očekuje od države samo jasno definiran okvir unutar kojega može razviti maksimum osobnih potencijala i ostvariti maksimalnu osobnu korist u dobrovoljnoj suradnji s drugima, zatim bezuvjetnu zaštitu u poštivanju ugovora između sebe i drugih osoba što znači arbitražu u slučaju nesporazuma te provedbu brzih sudskih postupaka, kroz vladavinu prava – a ne vladavinu čovjeka (suca), ukoliko se radi o bilateralno nerješivoj situaciji."

Drugim rijecima liberal trazi samo pravnu drzavu. Brijem da ne trazi samo liberal tako nesto.

Tko je glasao
Tko je glasao

i kubanci se narade za komad

i kubanci se narade za komad sapuna :)

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

oduševljenje tvornicom...

Jašta... a kad ti dosadi proizvodnja pive čija se tvornica nalazi kod tebe zbog nevjerojatne ugođenosti s tvojim nepcem... onda možeš i malo šetati oko tvornice :)

http://www.youtube.com/watch?v=vTRGNXEGs58

(Protesters besiege the Guinness Nigeria Plc to stage a protest over environmental pollution)

Tko je glasao

A tek hrvati . Ima ih koji

A tek hrvati . Ima ih koji tri miseca rade a ne zarade za sapun .

Živim s jednom hrvaticom, osam miseci je radila i nije zaradila za sapun .

Tko je glasao

budi sretan

jer ima i takvih koje od doma nose sapun, wc papir, olovke, kemijske, fotokopirni papir da bi za ništa radile. i ne, nisu bedaste, samo naivno vjeruju da mogu lešinarima izbit kost... rekli bi dalmatinci, iz dišpeta!

Tko je glasao
Tko je glasao

Svega ima u ovom tekstu, a

Svega ima u ovom tekstu, a najmanje onoga o čemu govori bombastični naslov. Zašto? Pa zato jer su "inspekcije" koje ovaj proizvođač piva provodi u svojim pogonima i prodajnim mjestima diljem svijeta uobičajena stvar, samo se u različitim granama ekonomije drugačije zovu. Nedavno sam čitala o jednoj domaćoj firmi koja se počela širiti na inozemna tržišta putem otvaranja franšiza. Između ostalog, ljudi iz firme su opisali kako redovno kontroliraju franšizne dućane putem interneta i direktnim posjetama i drugim metodama. Dakle, uobičajena praksa. Zanimljivo je da takve "privatne" inspekcije u autsorsanim industrijama više gledaju "kvalitetu" proizvoda, nego, primjerice, uvjete rada u pogonima. Potreban je ogroman pritisak javnosti i angažman državne inspekcije da bi se promijenili katastrofalni radni uvjeti jeftine radne snage. Ne jednom, samo je potrošački bojkot pojedine korporacije doveo do kakvog takvog poboljšanja.

Drugi problem je da čak niti državna inspekcija nije u funkciji zaštite zdravlja ljudi i očuvanja okoliša, ukoliko korporacija ima dovoljno načina da zarobi državu i učini da ona radi u njezinom interesu. Posebno je to izraženo kad korporacija za svoju proizvodnju koristi neki od prirodnih resursa (voda, zrak, zemlja, šuma itd.). Ugovori tj. koncesije na 9000 godina, istina, nisu više česti, ali i kratkotrajnija nekontrolirana i neobuzdana eksploatacija prirode obično dovodi do katastrofa velikih razmjera. U takvim slučajevima jedino pomaže "građanska" inspekcija (kao što je, na primjer, ova nevladina organizacija http://www.corpwatch.org/).Umjesto veličanja nekritične privatizacije svega i svačega, morali bismo prvo ustanoviti koje su funkcije inspekcijskog nadzora. Idealno bi bilo da sve te različite inspekcije koegzistiraju, da svaka obavlja svoju funkciju i da se i međusobno kontroliraju.

nemesis

Tko je glasao

@nemesis

...ima tu još nešto...
Osim potrebnog razlikovanja korporativnih propisa koje treba nadgledati internim kontrolama a koje su u dnevniku maniristički oslikane pastelnim bojama bez primjesa sive, servirane kao vrhunac efikasnosti pravne struke...a zaboravljajući da baš ti navedeni primjeri govore o inspekcijama koje nadgledaju pridržavanje ugovornih obveza trećih strana prema strani koja vrši nadzor,...a što bi bilo nemoguće u okolišu u kojem država ne bi osiguravala opće poštivanje tih istih ugovornih obveza.
...e, razlikovanje tih korporativnih propisa od zakona države koji bi trebali vrijediti za svakog jednako, i koji stvaraju ambijent zakonitosti koji štiti interese i tih korporacija jednako kao i njihovih potrošača te ugovornih partnera, nosilaca franšiza i sl., ...to upravo i spriječava izjednačavanje privatnih i inspekcija u javnom interesu...koegzistencija je, jasno, moguća, ali nemoguća je izjednačena vrijednostna hijerarhija.

Tko je glasao

Kao na primjer...

...ukoliko korporacija ima dovoljno načina da zarobi državu i učini da ona radi u njezinom interesu. Posebno je to izraženo kad korporacija za svoju proizvodnju koristi neki od prirodnih resursa (voda, zrak, zemlja, šuma itd.)

"Naime, ministar (Jakovina) namjerava u 50-godišnji zakup izdati oko milijun hektara neiskorištenog državnog poljoprivrednog zemljišta koje bitrebalo povećati domaću proizvodnju. No, nacrt prijedloga zakona u mnogima je pobudio sumnju da pogoduje većim privatnim subjektima poput trgovačkih društava, a na štetu obiteljskih gospodarstava.

Kada se govori o tržišnim gigantima misli se naravno na Todorića jer pet posto najvećih proizvođača obrađuje 50 posto ukupne površine, a 40 posto džavnih poticaja odlazi Todoriću."

http://www.index.hr/vijesti/clanak/obiteljska-gospodarstva-ce-propasti-j...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

mastodonti

Stvarno ova zapadna civilizacija sve više liči na muvu bez glave .

Devedesetih su pizdekali o poljoprivrednim kombinatima ka soc. mastodontima koje treba razjebat . Sad kad su ih razjebali triba ih opet stvarat jerbo ako ih ne stvorimo krepaćemo ogladi .

Tko je glasao

ne treba uvijek vjerovati

ne treba uvijek vjerovati novinarima

agrokor jest najveći, ali na tržištu poljoprivrednih outputa je debelo ispod 20% (osim luka), a niti kao primalac subvencija nema toliko učešće

doduše, poljo-agrokor je još uvijek u ivesticijama i snažnoj ekspanziji i kako se gasi sve više sitnijih poljoprivrednika, njegov udio će postajati sve veći

samo kako će to završiti i imati posljedice...

Tko je glasao

Hvala na dopuni informacije

samo, meni ova tablica ne govori puno, ti ju zasigurno bolje razumiješ.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

većina poljo-agrokora se

većina poljo-agrokora se nalazi u najdonjem redku

Tko je glasao

Zamisli samo što bi sve

Zamisli samo što bi sve odgovorna i progresivna Vlada mogla napraviti s tim zemljištem? U Hrvatskoj postoje tzv. LAGovi (lokalne akcijske grupe) koji su nastali na poticaj iz vana, u cilju unaprjeđenja ruralnih područja. Upravo u ovom slučaju će se vidjeti jesu li to tek manekenske grupe ili od njih može biti i neke stvarne koristi.

http://www.hmrr.hr/pages/lagovi/lagovi.html

nemesis

Tko je glasao

Od predsjednika LAG-a do ministra

http://www.hmrr.hr/pages/lagovi/jana.html

;)

Dakle, manekenske grupe...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

jedan Guinness-vic

Godišnja skupština pivara. Pričanje, dogovaranje... nakon sastanka svi direktori odu u ogromnu pivnicu preko puta. Dolazi konobar i pita što će tko piti:

- Direktor Carlsberga govori - Meni jedan Carlsberg!
- Direktor Heinekena govori - Meni jedan Heineken!
.... itd., svi naručuju.

Direktor Guinnessa je zadnji i govori - Meni jednu Coca-colu.

Svi se okrenu u šoku, a konobar pita - A... kako to da ćete piti Coclu?

... pa... kad moje kolege neće piti pivu, neću niti ja!

Tko je glasao

hrvatska 1. država ne

hrvatska
1. država ne otkupljuje niti određuje cijenu žitarica i mlijeka (jedino pšenica ima mizernu zaštitnu od 75 lp/kg), tek povremeno posreduje dogovoru dvije zainteresirane strane
2. subvencioniranje maslinovog ulja (maslinarstva) je širom rasprostranjeno
3. od 30 000 propalih mljekara, >95% je onih sa do 5 krava i socijalističkom štalom

irska
1. guinness troši oko 10% ukupnog irskog ječma
2. razlika u cijeni pivarskog i stočnog ječma je oko 15%
3. ha ječma je subvencioniran na isti način kao i u hr

liberalno dociranje u ovom slučaju ima i naličje: popuštanje agroekoloških cenzusa koji su najstroži u eu, dozvola gmo i hormona, ukidanje proizvodnih i nasadnih kvota i još čudo toga...pod tim uslovima eu poljoprivrednik može na utakmicu sa amerikama i oceanijama

Tko je glasao

Hrvatska 1. Hrvatska čini i

Hrvatska
1. Hrvatska čini i nešto gore, preko HBOR-a daje jeftine kredite za otkup pšenice. LOL.
2. subvencioniranje je štetno, a rasprostranjenost dokazuje koliko ljudi ignoriraju tu istinu.
3. 95% ih je nasjelo na politički naum da će s 5 krava postat seoski boržuji, a ostatak su kronisti kojima je politika stvorila priliku da crpe milijunske subvencije. Vidimo kome intervencionizam ide u korist.

Irska
1. NG kaže 2/3, hvala za podatak
2. hvala za podatak
3. hvala za podatak, nažalost zlo subvencija nije vidljivo na prvi pogled

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Guinness

danas proizvodi pivo u 50 zemalja širom svijeta, a pivovara s najvećom proizvodnjom ne nalazi se u Dublinu (iako je najveća) već u Nigeriji gdje je otvoren pogon 1950. godine.
Zašto majku mu .., zašto?

Aaa vjerovatno zbog ovoga:
Afričko tržište je u tom smislu Guinnessovo najjače tržište, pače toliko cijenjeno da njihov razvojni laboratorij konstantno eksperimentira s receptima prema želji afrikanaca i njihovim specifičnim zahtjevima.
Ma garant zbog toga!

Tko je glasao

tako je, i time što su

tako je, i time što su otvorili pogon tamo, Afrikanci su dobili jeftiniji i dostupniji Guinness, naime jeftinije ga je u istoj količini proizvoditi u Africi nego ga uvoziti skroz iz Irske, a ujedno su otvorena i mnoga radna mjesta. Mrak, kaj ne.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Ali osim želje da se udovolji

Ali osim želje da se udovolji nepcima Afrikanaca nešto je utjecala i činjenica da tamo hoće raditi za drugačije nadnice?

B-52

Tko je glasao

Ovo tvoje sm

Ali osim želje da se udovolji nepcima Afrikanaca nešto je utjecala i činjenica da tamo hoće raditi za drugačije nadnice?
@Kapitalac - možda jeste.

Ali zato ovo
@Kapitalac - tako je, i time što su otvorili pogon tamo, Afrikanci su dobili jeftiniji i dostupniji Guinness, naime jeftinije ga je u istoj količini proizvoditi u Africi nego ga uvoziti skroz iz Irske, a ujedno su otvorena i mnoga radna mjesta. Mrak, kaj ne.
sigurno jeste

Tko je glasao

možda i jest, tko će znat, no

možda i jest, tko će znat,
no da afrikanci nisu prihvatili Guinness kao dobar proizvod, ne bi Guinness selio proizvodnju u Nigeriju. Pače, ako govorimo o nadnicama onda u Africi postoje mnoge države u znatno lošijem položaju od Nigerije u kojima bi Guinnessu bilo još isplativije poslovati tako da ne bih rekao da im je to bio lajtmotiv.
Dobar proizvod je bit, ako se firma potrudi poslovati na toj osnovi i održavati visoke standarde prema kupcima, o zaradi se ne treba naročito brinuti.

Ako proizvod nije dobar, badava sve, no tu može država pomoći subvencijama ili nekim drugim oblikom intervencije pa stvoriti firmu-frankenštajna koji će bauljati tržištem i ponavljati: "ja sam dobar, mene želite, mmmm, ja predstavljam nacionalni interes, mmmm..." ;)

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

afrikanci prihvatili? :)

Ovaj... pivovara se otvara 1950... ali Nigerija je do 1960. bila kolonija Velike Britanije...nakon čega slijede desetljeća vojnih hunti, udara i prevrata.

Poznato je da Nigerija ne može zadovoljiti svoju prehrambene potrebe pa danas uvozi hranu, usprkos izvozu nafte.

Uglavnom - siguran sam da je na tom kontinentu otvorena pivovara baš zato da se bude što bliže istraživačkim centrima koji se bave pogađanje idealnog okusa pive za afrička nepca.

Tko je glasao

Nisi zamijetio narod u

Nisi zamijetio narod u egzotičnim zemljama masovno hoda u Nike patikama, nosi Prada odjeću, cuga Guinness pivo i gleda tekme na Philips kućnim kinima?

Očito je da cijene dobar proizvod.

B-52

Tko je glasao

:)

To je vjerojatno zasluga nacionalnih centara za ispitivanje kakve tenisice gode nigerijskim tabanima i slično :)))

Tko je glasao

Nigeria growth rate

Nigeria growth rate 2007-2011 6.4% 6.0% 7.0% 7.8% 6.7%
http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.KD.ZG

Tko je glasao

postoci su zeznuta stvar

ak imam jednu kunu, a sljedece imam dvije, rast mi je 100%.

ak imam milju, malo je ipak problem dostici 100%.

Tko je glasao

I mi smo imali nakon rata (ww2)

...porast željezničkih pruga 1000 % ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

aha...

... a sada spomenimo i kada su održani prvi demokratski izbori? :)

Tko je glasao

koji?

...izbori između udobnih tenisica i demokratskih izbora?

Tko je glasao
Tko je glasao

Piva ili pivo?

Jedino ti zamjeram spol, koji si namjenio toj zlatnoj tekućini. Kao i sve ostale lijepe stvari na svijetu, piva je ženskog roda, barem u Zagrebu, i uvijek će i ostati.

Tko je glasao

Kao i sve ostale lijepe

Kao i sve ostale lijepe stvari na svijetu, piva je ženskog roda

korupcija, politika, oligarhija...
lijepo lijepo neopisivo....
i kod mene na otoku je piva, a ne pivo.

Tko je glasao

Vrhunski tekst a osvrtom na

Ovo je vrhunski tekst o pivu i pravom poduzetništvu i kapitalizmom s čvrstim pravilima. Usuditi ću se usporediti s proizvodnjom u Mercedesu. Osvrt na naša pravila igre je samo pokazatelj koliko smo i kakvu smo državu osmislili u ovih 22. godine. Kad je Pankretić postao ministar poljoprivrede, to je bio vrhunac naših dometa. Svjetlosne smo godine udaljeni od proizvodnje u EU, ali smo i svjetlosne godine udaljeni od pametnih ljudi u politici.

Tko je glasao

Šifjeli...!!!

Dovraga, ožednio sam od ovog izvrsnog dnevnika.

Idem si kupiti Guinnessa i uživati u pivu nastalom na nepoštenom iskorištavanju radništva i seljaštva od strane privatnog kapitala, te bespoštednoj eksploataciji irskog vodnog bogatstva (a i šume sigurno stradaju), a koji ima za cilj samo bespoštednu trku za profitom nauštrb kvalitete... ili tako nekako, zar ne ...?

Dok ga se dušmani još nisu sjetili nacionalizirati...

:-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  2. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 0
  4. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 90
  5. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  6. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  7. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  8. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  9. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  10. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  11. gospodari naši od aluzija komentara 0
  12. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  13. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  14. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  15. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  16. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  17. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  18. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  19. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  20. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  21. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  22. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  23. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  24. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  25. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0

Tko je online

  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 39

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron