Neovisni, ali ne i neutralni

1/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...
2/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...

(Samo za to strpljivi i odlučni biti će nagrađeni ovim istim zamornim preobraženim u nešto puno zanimljivije. "Sreća" u ovakvim vremenima prati takve.)

10. Ljudski "faktor" na pripremama

Čovjek je raznovrsno i sposobno društveno biće, koje tu raznovrsnost i sposobnost veoma različito "izražava" ovisno o društvenim i osobnim okolnostima i odlukama.

Čovjek nije ni blizu samo nešto, ni kada je to nešto krajnje specijalizirano i krajnje određeno, nego je nešto puno raznovrsnije. Kod nas, u uvjetima dulje specifične kulturne revolucije samoposluživanja svim i svačim na zajednički / tuđi račun, ta raznovrsnost čovjeka prosječno sadrži 5 međusobno suprotnih i dramatično neusklađenih uloga i 30 redovnih, što čini redovni kup pomješanih opterećenja i rastezanja po moćnim spravama ali i prednosti. U doba krize (povjerenja) to biva manje važno ali je dobro znati, tim više što u doba propulzivnosti takva raznovrsnost izmiče pažnji.

U profesionalnom smislu ove teme, ni netko profesionalno referentan i iskusan te prilično dosljedan, ni najdosljedniji, nije ni blizu samo to u tima procesima, ni blizu neki naivni humanist i stručnjak i slično, nego društveno i fizički te na razne načine još pedeset toga, povezujući još više takvih ljudi i društvenih uloga.

Ilustracije radi, kada takav profesionalac u takvoj ulozi u gužvama ode obaviti nešto krajne banalno, npr. nešto pojesti, odspavati malo, refundirati novce, obaviti raznu nuždu pa i nuždu gašenja vatre plaćanjem ... u mnogim trencima nitko neće ništa zamjeriti, dapače, ali kada se vrati već je mnogo toga nepopravljivo. Ne zato što je bilo tko tako nezamjenjiv i što je značajno malo vremena, nego zbog toga što sve stalno funkcionira i radi tako da je organizirana manjina stalna zamjena za bar pet puta više snaga, pa nitko od te manjine ne stigne niti svoje, a stalna većina je bar pet puta veća zamjena snaga za provođenje revolucije nego što je to projektirao Kardelj, tako da je maoizam u tom rasporedu neizbježan.

Tako i svako nužno vršenje nužde svima čini veće štete, umore, minus novce .. bilo šta, te donosi dodatne prave drame uz stalno tinjajućih petnaest paralalenih drama, koje se s mjerom pale i gase, kao stalni light show. To je nehotični dio inače prekomjerno organizirane kulturne revolucije, koja je btw ne samo kulturni projekt i zbilja nego je nehotice i životni, društveni, tehnologijski i svaki drugi globalni "faktor", čak i vodeći kupleraj i pušiona/pušnica.

Nitko ne bi da je tako, ali zbog prevažnih stvari tako mora biti - sama revolucija rješava sve bitno po svijetu i sa svih strana svijeta, pola Zagreba je dan noć do daske angažirano oko toga tu a neke snage stalno osvajaju kontinente, pa kako bi stigla i te neke druge trivijalne stvari.

Dakle, neki djelovi ljudskog "faktora" stalno rade tako da "izvlače" i "vuku" za puno veći ljudski "faktor" koji češka jaja. Kako to ni u doba propulzivnosti nije više održano dalje od 1979.g., i konačno je palo, u doba ovakve dulje krize povjerenja tako dalje nije moguće ni teorijski (zato vodeći kardeljist Tomac stalno mijenja fasadau, ne bi li zadržao ulogu). Nitko se ne bavi nepotrebnim iluzijama rješavanja uvjeta masovnom ljudskom "faktoru" da i dalje češka jaja - sve projekcije i bavljenja idu baš u obrnutom smjeru, ka nehotičnoj reorganizaciji i reciklaži takvog ljudskog "faktora", cilja se na velike zarade od toga.

Kada moć i vlast prijete, divljaju itd., profesionalni voditelj složenih javnih projekta i procesa nije uplašen, popustljiv, zbunjen, preizdržljiv i šta sve ne kako mnogi misle i kako (možda) izgleda na prvi i jedini pogled, nego sve suprotno.

Moć i vlast su u profesionalnom smislu, kojeg strogo treba razlikovati od političkog i drugog gdje je vjerojatno posve suprotno, odavno faktor "psi koji laju i grizu ali nisu bitni". Liječnička ekipa koja kao kirurška ekipa doslovno kao u "Smisao života Monthy Payton" reže i tranšira moć i vlast u političkom i drugom smislu je posve drugo. Tako i posve drukčije koncepcije i priče istog autora u programu "Zagreb 2009 kao izazov" i ovome profesionalnom nisu ni malo stvar autora ni kontradikcije, nego stvar logike teorije i zbilje u temama kao takvim.

Sve ozbiljno, pa i sve ozbiljne nezgode, u profesionalnom smislu idu od tzv. horizontalno ravnopravnog i nižeg podređenog ljudskog "faktora". Naprosto se odavno zna da je drug Tito bonvivan a da je neupotrebljiva slama sve ispod njega i sve njegove imitacije, te da niži ešaloni revolucije bez opoziva i promjena uputa i naredbi s takvim vodstvom zapravo kao krdo provode revoluciju po inerciji i navici. Profesionalac zna da krdo funkcionira te da, osim javnog projekta i procesa, još više energije i svega mora trošiti na neizbježo bavljenje tim krdom.

"Viši" psi nikada, pa ni u JNA, nisu smogli snage ni hrabrosti za nešto jako bitno, a još manje ugroziti projekt i proces koji vode profesionalci, pa je jedini primjereni pristup da oni laju i grizu a da kroz duge igre bivaju prisiljeni pokloniti se tim zajedničkim djelima, otpadati iz takvih procesa, pobjeći kada se naglo krene na njih .... Procese i poslove te sudionike više rasturaju razne naoko nedramatske navodno građanski pristojne ili po "normalnim" shvaćanjima neupitne logike i navike, jer su one "nadgradnja" svemu koja to nije, te tim prekomjernim živim larpulartizmom polako rasturaju a sigurno melju same sebe i sve oko sebe, od čega dolazi do stalnih nezgodnijih i opasnijih kulturno-revolucionarnih i kontra-revolucionarnih iskrenja i kuhanja bez oduška, ne samo među osobama nego oko svega. Tu se odvijaju žive scene zahtjevnije od filmskih i onih iz crne kronike.

Kriza je sada karakteristična ne po tome što politika i vlast nemaju pojma i ponašaju se neprimjereno, jer to je redovno stanje (istraživač Šuvar i još prije analitičar W. Benjamin), nego po tome što obrazovanija i ostala masovna profesionalno-poduzetničko-akademska i radna elitna mainstream struja od tsunamija u jednom smjeru predvodi tsunami u drugom smjeru, već više godina tako, iako izravnijim uvidom od politikanata bolje znaju da tako trava ne raste i nikada neće rasti nigdje. Zato su poruke takvim ljudima veće širine i uvida a puno sitnijeg duha i interesa "jebite se" i slično duboko kolegijalne i prijateljske, konkretne, njima jako razumljive, humane te blagotvorne, ako ništa drugo onda po poslovna i društvena pravila - dalje se neće tako poslovati nego minimalno poslovnije i točka.

Tko ne zna ništa o svemu tome i ne stiže znati, jako puno ljudi i većina javno zainteresiranih, moraju odmah izokrenuti navike oko toga ili će ih jake sile brzo na puno gori način prisiliti na isto. Ni nogometni navijači ne razumiju ono što nonstop gledaju i o čemu sve znaju, a to je puno jednostavnije i vidljivije od ovoga o čemu se ovdje stručno izlaže, pa tko ih pita kako im je i zašto da netko na to gubi vrijeme i novce!?

Većina se desetljećima ponaša kao da zna sve bitno o predmetnoj sporednoj im temi, a u Hrvatskoj nema niti 200 referentnih za tu temu, koji pak manje od Sokrata znaju kako će nešto, pozdano znaju samo da je tema zahtjevnija i važnija nego što itko misli.

Sada će se ta beskrajna većinska elit-mainstream znanja i sposobnosti jako dugo iskazivati na pravim ispitima svega, sa svim beskrajnim formulama znanja i sposobnosti kojima su jako dugo diktirali igru. Ne samo da će imati šansu pokazati znanje i sposobnosti nego će ih snažne više sile i spirale dugo držati na ispitima i izazovima oko svih znanja i imanja, a bježati im se ne više isplati jer 70 % boljih po EU nema posla niti sigurnih utočišta, pa su barbarskije raspoloženi nego ikad, na rubu kanibalizma.

11. Ljudski "faktor" na taktičkoj obuci

Profesionalci znaju i previše šta tko može, ali to je sada objektivno jedva neko znanje i upitno za uporabu. Većina od te spomenute beskrajne obrazovane i moćne većine nema ni sata normalnog obrazovanja o složenim i povezanim djelovima pocesa, ni sata ozbiljnog radnog sudjelovanja u tome, većina nije vidjela nikada cijeli proces ni realni prikaz toga.

Mi stvarni profesionalci nikada za to nismo imali vremena. Ne samo da nikada nismo javno izlagali nego nitko od nas nikada nije bio niti na jednom od bezbrojnih stručnih i javnih seminira, savjetovanja, konferencija, kongresa pa ni tribina, iako nas za sve oko toga zovu - baš zato nikada nismo uspjeli stići niti kada smo stigli, brzo se pali alarm natrag, glave koje slijede fiskirane iracionalne crte diktiraju ritam. Nikada ni uz bezbroj jela i pila nismo imali priliku niti smo se gurali izložiti bitno, iako stalno više od 50 % vremena gubimo na elementarnom informiranju, uvjeravanju ... Nikada nitko nije pokazao stvarni interes sudjelovati u našem čestom kratkom konzilijarnom radu po najjavnijim i najprometnijim punktovima i u radnim prigodama. Čak kada su tu i čuju i moraju biti, svima to djeluje prebizarno i previše za sudjelovati, bio bi preveliki korak ulagati vrijeme i gubitak ugleda u takvu slabu trgovačku i tržišnu robu te luzere koji rješavaju ključno ali propuštaju sve šanse za uspjeh, čak napuštaju najuspješnije u trenucima kada svi nagrću na najuspješnije.

Sve ovo do sada je bilo šala u tom smislu. Sada će se tek početi malo ozbiljnija igra dioničkih vrijednosti, kako se kalio čelik a kako teku zagrijavanja za takmičenja koja su navodno završila davno, ova što se pripremaju!!

Dakle, sve bitno će se tek vidjeti, ništa se ne zna i jako je dobro što se ovaj put ništa ne zna, jer kada se sve znalo i zna ništa se nije znalo i ne zna.

Npr. jako krupni javni kapitalni projekti, kojima se svi najviše bave, iz ovoga aspekta nisu uopće to. Nikakav profesionalni sažetak toga nikada napravljen ozbiljno niti će dok sila ne klekne i netko naruči i plati takav dijagnostički pregld bar kako plaća oko auta i kada ga nešto svrbi, tako da je sve to do sada desetljećima ispod nivoa kojim laici grade neku bespravnu vikendicu. Nešto ozbiljniji prikazi toga za širu javnost tek čekaju svoje "žrtve" i "plijen".

Za cijenu jednog takvog proječnog uvijek dosta neaktualnog i promašenog projekata može se zaposliti po tisuću puta više ljudi, brzo dobiti strateške i konkretne dobitke i razno dodatno, pri čemu naglasak nije na mistici nego na onome što smo profesionalno referentno radili i što čujemo i čitamo da po cjeloj Evropi pokušavaju raditi. U tom smislu je stalno u krizi i mala RH u vrhu evropske prednosti, jer ima najbolja znanja i iskustva o štetama i koristima na dugim živim provjerama sa najvećim varijacijama i oscilacijama svega.

Po mnogim evropskim zemljama imaju iskustva sa jako privilegriranim ali dugo nitko nema nikakv iskustva sa jako diskriminiranim javnim projektima i pocesima u uvjetima društvene dezorganizacije i desetkovanih resursa. Kod nas i to stalno ide kao dobar dan, što je manjinske profesionalce "nagradilo" iskustvom i znanjem od po više od 100 uspješno i kompletno realiziranih složenih raznovrsnih nadrealističkih projekata. Kada se prije a i sada recentnim evropskim profesionalcima pokazuju takva turistička i stambena naselja napravljena po cijeni 400 €/m2 u manje te razno drugo na sličnoj razini, oni naprosto ne mogu razumjeti naš "sustva", jednako i tim više kako nikako ne uspjevaju razumjeti bekrajnu "elitnu" produkciju i stanje"elitnih" nekretnina kod nas, "as time goes by" sve više odustaju i od pokušaja.

Nadalje, po EU odavno nema šanse za "one man show" model i efekte, nema ni teorijski ni praktične mogućnosti da jedna osoba vodi i radi za sustav sa 50 osoba, dok smo mi na to bili više puta prisiljeni, do stupnja da se mnogi sudionici toga, kada je jako gusto, ne uspiju ni potpisati i kada je sve gotovo i njima jako u korist, rađe se samoeliminiraju nego odluče na taj mali rizik i čin, pa "one man show" mora rješavati i problem nedostajućih velevažnih 150 potpisa i pečata svih samo upravnih sudionika i nadležnika. Tim modelom i efektima smo dobivali u otvorenoj konkurenciji Slovence a potom i Austrijance i druge. Čim malo dođemo do daha tu ih sve šijemo bez problema a beskrajne domaće elitne divizije uvijek kao od šale, dovoljno je da se malo sudržiš, pristojno doeš u stranu obaviti nuždu, i već nakon prve dionice su pouzdano preuzeli inicijativu oko svega živoga kod nas i po svijetu te je dovoljno gluposti za sve "one man show" model i efekte.

U konkretnom, da kod nas ide pouzdano ide totalna izvrnutost profesije id ruštva, na primjeru najnespretnijeg i najnaivnijeg od nas. Dolaziš prvi put kod V u Istru, još mlad i pomoćni a glavni u pola toga, dolazimo brzo drugi put a on već jedini glavni i odgovorni po cijeloj naprednoj Istri, i tako do danas, dok su svi ostali predragocijene službe nadgradnje, koje od njega očekuju sve veću dobit i kakvoću u konkurenciji svih snaga ex SFRJ i naročito iz Slovenije. Samo dok nas vozi Istrom i pokazuje gdje je sletio s ceste trideset drugi put u pet godina i samo slučajno preživio, a što je i povod dolaska, svi polako traže, iako smo drugi auto ostavili obzirom da je "njegova" službena teretna Lada podesnija, da na prvom ugibalištu parkira, potiho teku dogovori da ćemo mu oteti ključeve, razrezati gume i demolirati auto ..., ništa ne pomaže, on i dalje sve vodi, ne stigne se javiti niti kada dolazi u Zagreb, drugi još manje, djeca odavno nisu djeca, po Istri je još raznovrsnija konkurencija, a model funkcionira kao švicarska ura. I tako, da se sastavi cijela Istra i još toliko ortaka iz Zagreba i od svuda, zajedno ne mogu parirati "one man show" modelu i efektima ni blizu, ne zato "one man show" model tako moćan, na primjeru V najmanje, nego zato što već 30-40 godina čista "nadgradnja" nema pojma ni o čemu niti je zanima bilo šta.

A da samo malo konzilijarno povežemo znanje, krenuo bi ozbiljni show. Međutim, to bi za sada još bilo prenehumano i neravnopravno, za to još nije vrijeme, za to nisu spremni ni turbo likovi kao Čačić i Jure Radić, pa bi osim efekta "babe padaju" došlo do efekta urušavanja svega po pravilu Kupska, najprije se ruše mozgovi, potom najčvršće konstrukcije, potom tlo i sve.

12. Ljudski "faktor" na raskršću, pred akciju

U našim uvjetima valovi zlatnog doba investiranja sedamdesetih i protekli su valovi proizvodnje krize i sustavne krizne prakse. Razdoblje osamdesetih i dalje te sadašnje razdoblje su nastavak te iste krize kao promjena igre da bi se nastavila ista kriza radi kontinuiteta vodeće uloge već masovne "nadgradnje" i "avangarde", nastavak rata na drugi način.

Očigledno nije slučajno da je ta ista revolucionarna pojava profesionalni ljudski "faktor" usmjerila akademski a potom i svim drugim dosljedno na a) masovnu regrutaciju za proizvodnju krize i b) manjinsku regrutaciju na organizaciju i upravljanje u kriznim uvjetima.

Tako beskrajne snage pod a) "znaju" i "misle" da su one i onako ne samo glavne nego dominantne do revolucionarnih razmjera, pa su koncentrirane na pažnju oko čistih cipela, auta, ugodnijeg života i ljetovanja/zimovanja ... svega što život znači, te na širenja osvajanja. Duboko i široko su u to uljuljane, čvsto u gruboj orjentaciji "mi veleimperijalni kraljevci i sve ostalo", nespremni na bilo šta drugo, te kao tako uspavana i troma veleimperijalna flotila i kompozicije baš sada su te snage naišle na prve prave izazove.

Sada je u pitanju neko nevidljivo i nepricizno a jasno čvorište na kojem se ljudski faktor mora odlučiti o smjeru, jer odmah iza toga slijedi još ključniji dio odlučivanja i sudjelovanja, o akciji. Veleimperijalni smjer se prvi put sureće sa napoleonskom situacijom - što više osvajaš i prodireš i što je otpora sve manje ili ga uopće nema to više jača nemilosrdna zima i pogibelj. Snažno okretanje na Crnu Goru i Albaniju te neke arapske niše je uvijek išlo kada druge nema i prerizično.

13. Profesionalna pravila - u akciju se ide kada je za to zrelo, akcije su ljudske a ne božanska milosrđa

Obzirom da se sve to stalno odigrava u društvu koje je svjetski vrh kardeljizma, suvremenih instant kultrunorevolucionarnih moda i tržišta, društvu koje objektivno ne može izbjeći nasloženije tržište zbog prostorno-vremenskog i klimatskog položaja (na malom prostoru sve najraznovrsnije), i da hoće drukčije profesionalni školovani iskusni glavni i odgovorni (u smislu svi te gaze i po svim zakonima si prvi za zatvor i kazne ...) voditelj i organizator javnih projekata i procesa u uvjetima krize nema mogućnosti izbora osim sve istovremno i stalno raditi po slijedećim pravilima:

- sve ukupno i djelovi moraju uspjeti. Najbolje da ostale opcije ne postoje nikada ni u snu, sve drugo je gore i i nezgodnije po osobu i sve. Predstava se mora pripremiti te kada počne mora odigrati do kraja tako da nitko od sudionika i publike ni u jednom trenutku ne dvoji oko toga. Da bi to bilo od početka do kraja mora biti globalno bar minimalni pregled i autoritet globalno pregleda;

- osim šta ta realnost mora uspjeti nadrealno ukupno i po djelovima, mora minimalno zadovoljiti sve zakonske, stručne, javne, financijske i druge kriterije te svuda bar malo više o toga, pri čemu ti kao voditelj i organizator moraš imati malo zahtjevnije kriterije u odnosu na nezakonit i nestručan sustav kojemu sve to smeta a voli dvostruku igru. Ako nema i toga dodatnog, onda ti i sve što radi oko toga možda preživite jedan slučaj ali drugi ili treći ne i još ste non stop na tretmanu polaganih mučenja i masakriranja, dao si zvjeri krila da to tako radi;

- ni navedeno nije dovoljno za dalje, da bi to uopće išlo i da bi ti išao i mogao, sada pogotovu. U prethodnom i tekućem moraš imati rezervne male potencijale i ulaganja, i od posuđene love i drugog, pa i neizravnih donacija i posudbi sa zajedničkih kasa i izvora, koje ćeš rezerve aktivirati ili će se same, sve kao manja iznenađenja, te uz to onda trebaš imati neka dodatno dulje ili ad hoc kreirana i proigrana mala čuda, koja onda ograničeno ali dovoljno osiguraju da proces pa i tebe kao voditelja nitko nije uspio zaustaviti uprkos brojnih hotimičnih i bezbrojnih nehotimičnih pokušaja, da na koncu nema ni interesa ni snage ni bilo čega da to napravi i ključno ošteti te da po mogućnosti sve takvo bude upecano i prisiljeno na rad u korist tog javnog projekta i procesa, i kada misli da e spremilo kajlu da zapravo radi za to i svoju korist, što tzv. ološ i manjina koji to nisu brzo shvaćaju i cijene makar polude pa su savzenik dok tzv. obrazovana i elitnija dominatna većina logično teže jer im ruši sustav i sve bitno, nisu ni glavni nego tko zna tko sve ne je to više nego oni, razni "podređeni" pa naravno i glavni i odgovorni voditelj, koji btw, u vezi s tim stalno igra igru nestajanja i nepostojanja, nema ga nikad na poptunoj dispoziciji "nadgradnji" te nema ga više te sekunde kada je gotovo i sve funkcionira, nikada ga nigdje nema (pravilo nepoznatih ćelija u doba najvećih nezgoda i gužvi, stalno pravilo). Umjesto PR-a i svega ti projekti i procesi stalno pa i kao takav finalni proizvod moderiraju sve. Zbog krize povjerenja u osobnosti i njihove sposobnosti povjerenje diktira i takva navodno neaktualna mrtva materija. Živa glazba toga stalno svira svoje kompozicije, pjeva svoje pjesme;

- javni projekat i proces u uvjetima krize nisu obrana od ratne agresije niti od velikih nepogoda (kriza je neke vrste kulturna i ljubavna kriza), nisu revolucija ni kontrarevolucija, nisu javno zdravstvo ni karitativna djela .. nego više izazovi. U akciju se ne smije ići tek tako ni po bilo čijim naredbama nego kad je zrelo, a zrelo praktički nije nikad niti je precizno i zrelo određeno, pa profesionalni voditelj o ulasku u akciju mora odlučiti sam i samostalno, ne prije a ne ni kasnije, svaki preuranjeni ulazak i najmanje kašnjenje mogu biti ključni. Sama odluka često i nije nešto bitno, na taj pripremani način ne padne s neba ali se odigra taj tren i oko toga ništa više. Sama akcija je ono bitno. U slučaju ove krize pod "akcija" šire pučanstvo treba podrazumijevati ono dulje, što se vadi iz sjećanja i čita iz pouzdanijih knjiga (takvih je malo jer su uklanjane i sprječavane), a profesionalni voditelj akcija treba podrazumijevati epohu (ne Epoha pres holding i slični instanti za zbunjivanje nego epoha) konačno ozbiljnije igre i izazova.

Prštaće snijeg i prašina pod našim kopitima, znoj će oblijevati naše mozgove i opet će akcije stići do zadnjih točki, zabiti i niša. Za razliku od čerčilovskih i ovih na sastancima na vrhu G-20, NATO itd. voditi će se dodatno još sve i svuda.

14. Opća provedbena pravila - laboratorijske vježbe

Iz prethodnog zbrkanog uvodnog djela izranjaju same po sebi naznake neizbježnih općih uvjeta i pravila upravljanja i organizacije javnih projekata i procesa u vrijeme ove krize.

Kriza je na vrhuncu bila prije cca 3 godine i na neki način je finale višedesetljetne krize sustava i sustavne opredjeljenosti za život na granici, preko granice, za kulturnu revoluciju i sve njezine derivate, u kojem finalu bi svi htjeli definitivno pobjediti i ni manje ni više nego zauzeti bar drugo mijesto, punu sigurnost dobitaka i ugodu života kako im dođe i kako su dugo navikli, nemaju veze sa svim ostalim, dakle klasični problem dugih provoda i zabava kada dođe ceh i vrijeme za drugo, kada se umjesto toga teži brzim ulovima, "take money and run". Sve u uvjetima krize koja je tvrda svjetska igra spirala minusa i dobitaka.

14.1. Bez startne slabosti i poslovne potrebe, dok nije "zrelo", kontraproduktivno je, po najboljim našim i evropskim pravilima, profesionalno i zakonski raditi bilo šta na "liječenju", "rješavanju" i slično. To je gore od lošeg podvođenja, silovanja, varanja iluzijama i sličnog u pitanjima kada karakter stvari traži minimalno zahtjevnije i ozbiljnije te odlučivanje. Samo odlučivanje nije i ne mora biti većinsko, ali ga mora biti i mora biti ozbiljno. Dakle, bilo šta mora biti legitimno, stručno, korisno i na koncu kreativno, pri čemu je kreacija u ovim stvarima kao ad hoc, kao scenarij i kao konkretni projekt u provedbi dulji i širi mrežni rad puno "kreatora i umjetnika", diverzanata i dobrovoljaca, glumaca i raznog. Ni moćne holivudske industrije pa ni Monty Payton ekipa nisu ni u šta ulazili bez nečeg takvog, čak ni naše još realno nadrealnije uspješne pojave. Voditelj, organizator i na koncu glavni kreator te neizravni režiser toga ne smije tek tako trošiti najbolje ljude i resurse, da ginu i nestaju, da bi netko u svojim kozmetičkim kalkulacijama i možda u nekim strastima o tome nešto pomislio. Ali kada dođe trenutak (iznenađenja) ne smiju oklijevati ni on ni snage, svako oklijevanje i greške troše puno više ljude i sve.

14.2 . Osnovno pravilo svega i osnova svega jest da su to složenije i življe produkcije i predstave od drugih. I te druge sa manje mobilizacije i posljedica imaju prethodno spomenuta pravila. Za ove važnije i veće "produkcije i predstave" ta pravila važe još više a naglasak je da je logika jednostavnija i neupitnija od raznoraznih naviknutih i poznatih pojava i poslovanja. "Više" sile će prisiliti svakoga ako se ne drži toga, zagrebački otpad i razne druge sile, svjetske sile.

14.3. Osoba koja to povezuje ili osobe koje to "povezuju u cjelinu", koje nisu ništa od poznatog iako su sve pomalo, moraju non stop raditi po koncepiji i pravilima te svim živim zahtjevima, pa osobnost ne samo da moraju jako podvrći tome nego moraju koristiti sva znanja i raspoloživo oko svoje i drugih osobnosti i sposobnosti.

Iz ovih kategoričkih i imperativnih pravila proizilazi da smo ušli u laboratorijski proces kojim će se modificirati razne pojave, naravno i lokalni izbori i još puno toga. O tome možda nekom drugom prilikom, ovo isto samo ne-profesionalno, pollitički zanimljivije. I onako je puno konkretnog ostalo nenavedeno pa smo kao nakon duge pripreme jela bez jela i gladni.

Tek kao najavu - sada konačno opet živimo u vremenu kada neće dugo trebati čekati na svježije i novije pojave, kada se mjesečno mijenja više logike i svega nego za prethodnih po 20 godina, u vremenu pravih izazova, u okviru čega predmetna tema donosi izobilje zanimljivosti za najširi pubilikum, kod nas bez pretjerivanja svjetske tip top zanimljivosti.

15. Umjesto zaključka i sažetka

Prvi put ćemo koristiti snagu velikih valova, pri čemu pažnja i oprez. Iako se kulturna revolucija u našim krajevima i dalje vuče i kao nikad organizira svoje snage, profesionalno se svima preporuča obratiti pažnju na izobilje pojava pukotina i ponora, što omogućuju neke druge puteve i traži neke drukčije mostove od onih na koje ste navikli da vam serviraju kao gotova jela, te još više na sve impreivnije i ključnije izobilje prostora i mogućnosti za javne projekte i procese u doba krize, na višak izazova za desetak godina, pred nama pupaju i otvaraju se cijeli svjetovi toga.

Nad Zagrebom kiši kiša, svak po svakom sada piša
Ne piša se kad svak piša, tad stvar vodi fina niša.

(Čitajte pollitika.com da bi saznali ono što ne možete nigdje drugo)