Tagovi

Jan Palach - 41 godinu poslije...

Svake godine u ovo vrijeme prisjetim se Jana Palacha. I nakon svih ovih godina njegov prosvjedni čin u meni izaziva pomiješane osjećaje: poštovanje, čuđenje, mučninu...

Ovdje postoji i jedna sasvim osobna priča. Više puta sam putovao u Prag u posjet svom vršnjaku, Janu i njegovim roditeljima, Maruski i Josefu kojeg svi zovemo Pepik. Pepik, tada student medicine iz ugledne praške obitelji bio je prijatelj mog oca, godinama je dolazio svako ljeto k nama, a moj otac je uzvraćao posjet svake jeseni. Josef je upoznao Marusku upravo u autobusu na povratku iz Dubrovnika u ljeto 1967., a sljedeće ljeto su se vjenčali u Dubrovniku. Kum je bio moj otac. Maruska je studirala u grupi s Palachom tri semestra na praškom Ekonomskom fakultetu, potom se Palach prebacio na politologiju. Na vijest o Palachovom spaljivanju Maruska, premda u visokom stupnju trudnoće, odlučila se pridružiti kolegama koji su započeli štrajk glađu pored spomenika Sv.Vjenceslava. Netko je to dojavio Pepiku, koji je dotrčao s obližnjeg medicinskog fakulteta i započeo višesatnu raspravu s Maruskom kako u tom stadiju trudnoće ne smije štrajkati glađu na hladnoći nego misliti na bebu. Nakon što joj je obećao da će on štrajkati umjesto nje Maruska se odlučila vratiti kući - no bilo je kasno - Marusku su prevezli u bolnicu gdje je mjesec i pol dana prije termina rodila sina 16. siječnja 1969.

Otprije je dogovor bio da će se dijete, ukoliko bude sin, zvati Vaclav po Pepikovom ocu, ipak dan poslije Pepik i Maruska su odlučili nazvati sina Jan. Josef je nakon Palachovog sprovoda par dana zajedno s brojnim drugim prosvjednicima proveo u zatvoru. U zatvor je dospio i Pepikov otac, profesor na medicinskom fakultetu, jer je odlučio odgoditi ispite zakazane u subotu, na dan Palachovog sprovoda. Kod upisivanja imena djeteta Jan u matičnu knjigu rođenih, isprva su mladi roditelji bili upozoreni da se "igraju s djetetovom sudbinom" - Maruska i Pepik su morali dokazivati da su dijete otprije odlučili nazvati po Maruskinom stricu...

Maruska bi nerado pričala što se događalo tog siječnja 1969. Josef bi samo šutao. Sjećam se da je Maruska jednom ispričala priču o praškom siječnju 1969 mojim roditeljima. Bio sam klinac i prisluškivao sa strane, zajedno s Janom. On je gledao u pod a ja sam bio šokiran, nisam mogao vjerovati. Pred nekoliko godina, bio sam u Pragu upravo u ovo doba. Obišao sam zajedno s Janom i njegovim roditeljima Palachov spomenik i otišao do crkve Sv.Pankraca. Uz večeru uspjeli smo nagovoriti Marusku da nam ponovno sve ispriča. Tog siječnja je tragično izgubila dva jako dobra prijatelja, a još jedan je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima nakon ispitivanja u miliciji. Zbog toga je s bebom u naručju tri dana dežurala ispred gradskog zatvora dok je Josef bio unutra na ispitivanju.

Maruska i Pepik danas su umirovljenici, a Jan je (a što drugo) liječnik pedijatar. I danas će Maruska u 15:00 sati, kao i svake godine 16. siječnja, zajedno s Josefom i Janom otići do trga Sv. Vjenceslava i zapaliti svijeću, a potom se uputiti na večernju misu u crkvu Sv.Pankraca koja se nalazi u blizini istoimenog praškog zatvora u kojem su ispitivali Pepika. Maruska je s Janom po danu bila ispred zatvora a noći bi provodila u ovoj crkvi moleći, kako bi bila čim bliže zatvoru..

Prošle godine je bila četrdeseta obljetnica Palachovog nepojmljivog čina. Mislim da vrijedi podsjetiti se, iz udobnosti naših fotelja, nevjerojatne političke angažiranosti pojedinaca u vrijeme totalitarnog režima. U nastavku prenosim dnevnik koji sam napisao pred godinu dana.

Jan Palach - 40 godina poslije
U jeku rasprava na pollitici o potrebi organiziranja i akcije, nakon Bande lopovske a prije Trećeg puta, htio bih ovim dnevnikom podsjetiti na po meni najjače studentske demonstracije ikada održane u Europi: prosvjede u Čehoslovačkoj protiv normalizacije odnosa sa SSSR, odnosno prešutnog prihvaćanja okupacije. 40 godina kasnije raspale su se obje države zbog kojih se prosvjedovalo: i Čehoslovačka i SSSR. Češka trenutno predsjeda EU a Rusija predsjeda Europom na način da odlučuje kada će Europljanima biti toplo a kada hladno. To nisu mogli ni u ono vrijeme. Tekst je moj komentar, uz nekoliko sitnih promjena, napisan pred godinu dana na Lenonov dnevnik "Za što su se borili" pa je možda zato „nešto kraći“ ;-)

Na današnji dan, 16. siječnja. 1969 točno u 15:00, student filozofije Jan Palach polio se zapaljivom tekućinom i spalio usred Praga, pored spomenika Sv.Vjenceslava. I danas mi je to nepojmljiva žrtva za domovinu. Nakon Palachovog protestnog čina, i njegove smrti tri dana kasnije, ČSSR je zahvatio val pokušaja protestnih samoubojstava: u četiri mjeseca ukupno 26, od kojih je 7 završilo fatalno!

Spomen ploča s odljevom Palachovog licaPalach je prevezen u bolnicu a grupa studenata, koja se na tu vijest okupila pored spomenika započela je štrajk glađu koji je trajao do Palachovog sprovoda, 25. siječnja. Među štrajkašima glađu bio je i Jan Zajic, koji će se i sam spaliti na istom mjestu mjesec dana kasnije. Palach je umro 19. siječnja. Student s likovne akademije uspio se kradomice uvući u mrtvačnicu i napraviti otisak Palachovog lica te izliti reljef kojeg su studenti pričvrstili na crnu ploču i odmah sutradan ju postavili ispred Narodnog muzeja (nasuprot spomeniku pored kojeg se spalio - ploču je milicija nakon nekoliko dana uspjela skinuti, a nakon demokratskih promjena postavljena je nova - vidi sliku). Okupljeno mnoštvo nosilo je crne zastave i zastave ČSSR-a te velike Palachove slike. Nastala je kilometarska kolona koja je prolazila ulicama Praga u potpunoj tišini: na čelu kolone istaknut je transparent „Ostat ćemo vjerni“. Isti dan spalio se još jedan student, Josef Hlavaty (umro je 25.01.). 22.01. spalio se Miroslav Malinka, a Blanka Nachazelova se u znak protesta ugušila plinom.

Pogreb Jana Palacha, se pretvorio u opći prosvjed protiv tadašnje političke situacije u kojem se nalazila Čehoslovačka. Uz Palachov odar smjenjivali su se akademici, umjetnici i studenti, održane su brojne mise zadušnice, sve pod stalnom paskom milicije. Služba sigurnosti pozorno je provjeravala fotografije s demonstracija, pogreba i održanih misa i naknadno „obrađivala“ sudionike.

25.02. spaljuje se Jan Zajic u znak protesta jer, kako je napisao u oproštajnom pismu, život se u Pragu, usprkos Palachovoj žrtvi vratio na staro. Mjesec dana kasnije spaljuje se Evžen Plocek. Osim trenutnog šoka, samozapaljenja nisu imali drugog učinka na političko stanje u zemlji.

Sovjetski tenkovi na ulicama i smjena partijskog vodstva u travnju 1969, kada je Alexandera Dubčeka na mjestu prvog sekretara Komunističke partije zamijenio Gustav Husak (stariji se sjećaju rime sa Gusak), izazivali su u javnosti osjećaj apatije i straha, koja je potrajala još dugo u noć… Nekoliko godina kasnije, a kako bi spriječila okupljanja i manifestacije nezadovoljnika, partijska vrhuška natjerala je Palachove roditelje da sinovljeve posmrtne ostatke prenesu sa praškog groblja Na Olsanech u njegovo rodno mjestašce Všetaty. Nakon pada komunističkog režima Palachovi posmrtni ostaci vraćeni su natrag u Prag.

Češkim događajima prethodio je prosvjed u Poljskoj u studenom 1968. kada se u Varšavi spalio Ryszard Siwiec u znak protesta zbog napada članica Varšavskog pakta na ČSSR i sudjelovanja Poljske u istom. Siwiec je umro nakon četiri dana u bolnici. Palach vjerojatno nije znao za taj čin, jer je događaj bio u potpunosti zataškan. Prvu vijest o tom poljskom prosvjedu emitirao je Radio Slobodna Europa tek dva mjeseca poslije smrti Jana Palacha.

1989. godine, obilježena je 20. godišnjica smrti Jana Palacha. Višednevne demonstracije u Pragu, u još uvijek komunističkoj ČSSR, vlast je brutalno ugušila i uhapsila preko 1400 ljudi, između ostalih i kasnijeg češkog predsjednika Vaclava Havela. Niz prosvjeda u jesen 1989. naposljetku je doveo do pada komunističkog režima, a 29.12.1989. godine Havel je izabran za prvog demokratskog predsjednika ČSSR (premda je cijeli život tvrdio kako ga politika ne zanima).

***
P.S. Janko, všechno nejlepší k narozeninám! (ili tako nešto)

Komentari

Samospaljivanje je u

Samospaljivanje je u kontekstu tadašnjeg vremena ipak razumljiv čin. Palach je imao usporednice, a vjerojatno i uzore u istom vremenu i dosta sličnom kontekstu:

http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,875098,00.html

Tko je glasao

Vjerujem da takvih primjera

Vjerujem da takvih primjera ima još. Ali ja i dalje ne razumijem čin samospaljivanja... Nepojmljivo...

Tim više što Maruska u dvije godine zajedničkog studiranja nikada nije Palacha doživjela kao fanatika, isključivog i sl.

Tko je glasao

Ova priča i prisječanje na

Ova priča i prisječanje na Jana Palacha ponukala me da se prisjetim jednog svog doživljaja na tu temu
Negdje u kolovzu 1978. godine nas četvoro sa suprugama odlučimo organizirati putovanje u nekoliko evropskih zemalja.
Prvenstveno istočnog bloka jer za zapad nismo baš bili financijski potkovani.
Dogovorimo se i sa dva automobila prođemo kratko Austriju te preko Bača i Bratislave uđemo u Čehoslovačku
Par dana u Bratislavi ,zatim u Brnu .naravno u dobrim hotelima jer smo za Istok mi u ondašnjoj Jugi ipak bili bogataši.
Nakon nekoliko dana prispijemo u Prag negdje popodne smjestimo se u hotel pa neka večera u restoranu ,neznam kojem. Kupimo usput sve cvijeće od neke prodavačice koja je hodala među gostima .Lamentirajući usput o "istoku i
zapadu" prisječamo se ulaska Rusa ,te kad je bilo,i kako, prisjetimo se i Jana Palacha i njegovog čina .
U svojoj naivnosti (Ipak kod nas nije bila takva represija ili mi svoju nismo osječali)odlučimo sve to cviječe koje smo kupili suprugama ostaviti na mjestu njegovog spaljivanja. Kako nismo bili sigurni gdje se to točno dogodilo zapitkivasmo ljude po,mislim,Waclavskim namestima ili sl. za taj događaj .Ljudi naravno ,iako mi to nismo shvačali gledaše nas zabezeknuto i s nepovjerenjem.Npr., mi pitamo Jan Palach a oni kažu "hotel Palace "ili samo šute i slično Misliše vjerojatno ,a to smo kasnije shvatili da smo ili provokatori ili budale . Na kraju stavimo sve to cvijeće ispred spomenikai bezbrižno odemo niz te Namesti .
Nije prošlo ni par minuta kad nas najednom okruži 4 ili 5 mislim "lada " sa natpisom VB ,bez riječi nas potrpaše u aute
i odvedu bog zna gdje.U nekim prostorijama nas razdijeliše u nekoliko grupa bez reda i sad čekaj (2 ili 3 sata )
Mi naravno još uvijek ne shvačamo što se događa. Uglavnom prestrašeni ,vojnici ili policajci sa šmajserima se prešetavaju svako malo .U neka doba noći jedan od njih pronese ono naše cvijeće i po malo počmemo shvačati što
smo napravili.
Da skratim priču, ispitivanje ,uz tumača zapisnici od 5 stranica ,te tko vas je poslao ,koja organizacija i sve slično.
Prepostavljam da su na kraju shvatili da nije nikakva teška urota ,uglavnom dobili smo izgon iz Čehoslovačke republike i to do sutra u 12 sat točno na prijelazu Rozvadov prema Zapadnoj Njemačkoj.
Ne trebam ni opisivati naše oduševljenje i sreču kad smo se dokopali Njemačke.Zemlju smo ljubili.
Ostavili smo na granici uz neku mjenicu i dobar iznos Čeških kruna koje nismo imali kad potrošiti a bojali smo se ne prijaviti ih na izlasku.
Tako dadosmo svoj obol borbi protiv totalitarizma a Jana Palacha nikad ne zaboravismo.

Tko je glasao

Vrlo lijep i poučan

Vrlo lijep i poučan dnevnik, hvala ti.
On pobuđuje katkad zaspale vrline u čovjeku, osjećaje dostojanstva i ponosa koji su jači od smrti.
Jednako korisno, on obnavlja i pamćenje, pri čemu uvijek iznova imamo priliku i svoju prezentnu povijest promotriti u obnovljenom svjetlu.
Tako, primjerice, i kod nas u RH već nekoliko godina traje val samoubojstava dragovoljaca Domovinskoga rata, a veliki broj tih samoubojstava bez sumnje je jedan vid protesta na globalni totalitarizam koji neumitno zaposjeda našu domovinu.

Možda bi, kao pandan svjetskome cinizmu uz pomoć kojega se to događa, trebalo , kao Stavrogina u ''Demonima'' Dostojevskoga, privoljeti naše dragovoljne žrtve da to učine javno, kako bi njihov čin dobio makar neki odjek u ''javnosti''?

Ovako, naši mnogobrojni Jani Palachi, kojima je sloboda domovine bila čak dvaput, dvostruko , draža od vlastita života, danas su dvostruko zataškani, i jedva da ima itko osim tužne obitelji da im zapali svijeću.

Tko je glasao

Moje poštovanje prema

Moje poštovanje prema autoru ovog članka, i prema Ian Palachu.
Ljubav prema Domovini nije uvijek pragmatična i racionalna stvar.
Domovina se može i voljeti.
U Domovinu se možete i zaljubiti.
Posljedice su znane.
Kad se zaljubite u Domovinu, to je isto kao da se zaljubite u prekrasnu ženu, pa vas onda - prevari.
Prijatelj iz Češke/Moravske mi je upravo napisao da od 10 Čeha, 3 njih znaju tko je Ian Palach.
Pitanje: Koliko Hrvata znaju tko je Blago Zadro?
What´s a diference?

Tko je glasao

Prijatelj iz

Prijatelj iz Češke/Moravske mi je upravo napisao da od 10 Čeha, 3 njih znaju tko je Ian Palach.
Pitanje: Koliko Hrvata znaju tko je Blago Zadro?

ništa čudno Tonči. žalosno je što tako malo Čeha zna za Jana Palacha. iako nisam rođen za vrijeme Praške revolucije stari mi je sve ispričao. on je tada mobiliziran, kao i većina njegovih vršnjaka zbog obrane bivše države jer je luđak Brežnjev zapovjedio zemljama Varšavskog pakta obranu na granicama gomilanjem tenkova. žrtva Jana Palacha nakon 20 godina je rezultirala famoznom Baršunastom revolucijom (sjeća li se itko zveckanja ključevima i bojanje ruskog tenka u roza boju) koja je dovela do sloma komunizma u Čehoslovačkoj. ne čudi me nimalo zaborav Čeha, u ljudskoj prirodi idealiste smatrati simpatičnim luđacima, ne i razumjevati njihove postupke. zapravo, sjeća li se još netko samospaljivanja budističkih svećenika u Vijetnamu?

sad, nije mi ni na kraj pameti se baviti anketom koliko Hrvata zna tko je bio Blago Zadro. kao odgovor bi dobio protupitanje "znaš li ti tko je Ante Gotovac, Dolores Lambaša, Modni Mačak?" i ostala bagra koja samo glumi nekakav jet set. samo bi izgubio ono malo živaca i podivljao za Crnu Kroniku.

sjećam se jednog dokumentarca njemačkog ZDF-a o rušenju Željezne zavjese. za podsjećanje, počelo je masovnim egzilom istočno njemačkih turista koji se nisu htjeli vratiti u domovinu, zatim bježanjem iz DDR-a u zemlje Varšavskog pakta sa oslabljenom komunističkom vlašću. ovdje su svoje mjesto u povijesti odigrali mali i nezamjetni ljudi koji su ljudskost stavili ispred ideologije vlastodržaca i onih koji si umišljaju da vladaju svijetom. treba se podsjetiti dežmekastog mađarskog graničara koji nije htio državljane DDR-a deportirati natrag jer je znao što bi im se moglo desiti. na svoju sramotu, zaboravio sam njegovo ime i prezime ali tisuće tadašnjih Istočnih Nijemaca mu duguju živote. valjda ću ga se sjetiti kada bude objavljeno da je umro, poput Miep Gies. ionako su mali ljudi sa svojim idealima potrošna roba bez obzira na njihovu hrabrost i ljudskost.

Tko je glasao

Počivao u miru. Sve osim

Počivao u miru.

Sve osim toga je suvišno za reći, meni i iz moga kuta gledanja.

"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti" - A.G Matoš

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. SAD kao generator svjetskog rasizma-fašizma od sjenka komentara 0
  2. Politika prokletih & Sjeta u očima anđela od Laganini komentara 23
  3. Jedino obećanje koje je ispunila vlada Zorana Milanovića od katkapital komentara 3
  4. Podrška, „stvaralaštvo“, doktrina, deklaracija … od Feniks komentara 11
  5. Jesu li tvrdnje g. Josepha Stiglitza (JS) stručne i istinite? od rodjen komentara 4
  6. Život bez stresa i politike od live123 komentara 1
  7. političarski ili trgovački izbori za predsjednika RH? od aluzija komentara 1
  8. pudlice i ostali psi od drvosjek komentara 55
  9. Lalovac "u ništa" od marival komentara 28
  10. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 12
  11. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 25
  12. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 10
  13. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  14. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  15. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 69
  16. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 65
  17. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 41
  18. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  19. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  20. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  21. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 39
  22. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 93
  23. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  24. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  25. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • bet
  • Fantom47
  • indian
  • pjastrela
  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 36

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness