Tagovi

Jan Palach - 40 godina poslije

U jeku rasprava na pollitici o potrebi organiziranja i akcije, nakon Bande lopovske a prije Trećeg puta, htio bih ovim dnevnikom podsjetiti na po meni najjače studentske demonstracije ikada održane u Europi: prosvjede u Čehoslovačkoj protiv normalizacije odnosa sa SSSR, odnosno prešutnog prihvaćanja okupacije. 40 godina kasnije raspale su se obje države zbog kojih se prosvjedovalo: i Čehoslovačka i SSSR. Češka trenutno predsjeda EU a Rusija predsjeda Europom na način da odlučuje kada će Europljanima biti toplo a kada hladno. To nisu mogli ni u ono vrijeme. Tekst je moj komentar, uz nekoliko sitnih promjena, napisan pred godinu dana na Lenonov dnevnik "Za što su se borili" pa je možda zato „nešto kraći“ ;-)

Na današnji dan, 16. siječnja. 1969 točno u 15:00, student filozofije Jan Palach polio se zapaljivom tekućinom i spalio usred Praga, pored spomenika Sv.Vjenceslava. I danas mi je to nepojmljiva žrtva za domovinu. Nakon Palachovog protestnog čina, i njegove smrti tri dana kasnije, ČSSR je zahvatio val pokušaja protestnih samoubojstava: u četiri mjeseca ukupno 26, od kojih je 7 završilo fatalno!

Spomen ploča s odljevom Palachovog licaPalach je prevezen u bolnicu a grupa studenata, koja se na tu vijest okupila pored spomenika započela je štrajk glađu koji je trajao do Palachovog sprovoda, 25. siječnja. Među štrajkašima glađu bio je i Jan Zajic, koji će se i sam spaliti na istom mjestu mjesec dana kasnije. Palach je umro 19. siječnja. Student s likovne akademije uspio se kradomice uvući u mrtvačnicu i napraviti otisak Palachovog lica te izliti reljef kojeg su studenti pričvrstili na crnu ploču i odmah sutradan ju postavili ispred Narodnog muzeja (nasuprot spomeniku pored kojeg se spalio - ploču je milicija nakon nekoliko dana uspjela skinuti, a nakon demokratskih promjena postavljena je nova - vidi sliku). Okupljeno mnoštvo nosilo je crne zastave i zastave ČSSR-a te velike Palachove slike. Nastala je kilometarska kolona koja je prolazila ulicama Praga u potpunoj tišini: na čelu kolone istaknut je transparent „Ostat ćemo vjerni“. Isti dan spalio se još jedan student, Josef Hlavaty (umro je 25.01.). 22.01. spalio se Miroslav Malinka, a Blanka Nachazelova se u znak protesta ugušila plinom.

Pogreb Jana Palacha, se pretvorio u opći prosvjed protiv tadašnje političke situacije u kojem se nalazila Čehoslovačka. Uz Palachov odar smjenjivali su se akademici, umjetnici i studenti, održane su brojne mise zadušnice, sve pod stalnom paskom milicije. Služba sigurnosti pozorno je provjeravala fotografije s demonstracija, pogreba i održanih misa i naknadno „obrađivala“ sudionike.

25.02. spaljuje se Jan Zajic u znak protesta jer, kako je napisao u oproštajnom pismu, život se u Pragu, usprkos Palachovoj žrtvi vratio na staro. Mjesec dana kasnije spaljuje se Evžen Plocek. Osim trenutnog šoka, samozapaljenja nisu imali drugog učinka na političko stanje u zemlji.

Sovjetski tenkovi na ulicama i smjena partijskog vodstva u travnju 1969, kada je Alexandera Dubčeka na mjestu prvog sekretara Komunističke partije zamijenio Gustav Husak (stariji se sjećaju rime sa Gusak), izazivali su u javnosti osjećaj apatije i straha, koja je potrajala još dugo u noć… Nekoliko godina kasnije, a kako bi spriječila okupljanja i manifestacije nezadovoljnika, partijska vrhuška natjerala je Palachove roditelje da sinovljeve posmrtne ostatke prenesu sa praškog groblja Na Olsanech u njegovo rodno mjestašce Všetaty. Nakon pada komunističkog režima Palachovi posmrtni ostaci vraćeni su natrag u Prag.

Češkim događajima prethodio je prosvjed u Poljskoj u studenom 1968. kada se u Varšavi spalio Ryszard Siwiec u znak protesta zbog napada članica Varšavskog pakta na ČSSR i sudjelovanja Poljske u istom. Siwiec je umro nakon četiri dana u bolnici. Palach vjerojatno nije znao za taj čin, jer je događaj bio u potpunosti zataškan. Prvu vijest o tom poljskom prosvjedu emitirao je Radio Slobodna Europa tek dva mjeseca poslije smrti Jana Palacha.

1989. godine, obilježena je 20. godišnjica smrti Jana Palacha. Višednevne demonstracije u Pragu, u još uvijek komunističkoj ČSSR, vlast je brutalno ugušila i uhapsila preko 1400 ljudi, između ostalih i kasnijeg češkog predsjednika Vaclava Havela. Niz prosvjeda u jesen 1989. naposljetku je doveo do pada komunističkog režima, a 29.12.1989. godine Havel je izabran za prvog demokratskog predsjednika ČSSR (premda je cijeli život tvrdio kako ga politika ne zanima).

Komentari

Palach je bio svakako

Palach je bio svakako inspiriran samoubojstvima koje su budistički redovnici izvodili samospaljivanjem u tadašnjem Južnom Vijetnamu, tada je to bila velika priča, a danas je skoro zaboravljeno.

Tko je glasao

Jan Zajic i Jan Palach su

Jan Zajic i Jan Palach su suvremene radikalne poljske i češko-slovačke ali i evropske žrtve. Samim tim činom je prijeđen Rubikon. Za Poljsku se je već znalo ali je ovim potvrđeno a za Čehoslovačku je iskazano da će se boriti za svoju slobodu. Nakon ovoga moćna SSSR imperija i aparati si morali balansirati, kada su sedmadesetih krenule gužve u Poljskoj svi su morali računati s tim da će se Poljska boriti bez obzira na neravnopravnost snaga, da trebaju ogromne snage za držati to pod kontrolom te da bi to moglo pokrenuti nezgodne procese. To je u biti urušilo lager Istok. Nakon iznimnih gužvi Poljska, češka i Slovačka se osjećaju kao slobodne zemlje i društva.

Puno veća nezgoda i puno bolje okolnosti ex SFRJ podloga su dva različita ishoda. Posve nepotrebna i racionalna nadmenost (jer čemu biti nadmen i prema najjadnijim zemljama u svijetu, šta ta nadmenost znači i šta se njom dobiva osim kretena) kojom se je desetljećima odnosilo prema civiliziranim ljudima tih zemalja sada se skupo plaća.

Tako da se nameće pitanje zašto SFRJ i hrvatske žrtve, kada ih je već puno zašto nisu donijele ploda, zašto se mnoštvo osjeća neslobodno i ruinirano, kako to da su Poljaci, Česi i Slovaci našli put u težim okolnostima a ovdje ne, nije li to vezano uz spomenutu bahatost bez pravog pokrića, koje su osnove i pokriće za daljnju i tako dugu i široku svjetsku bahatost i nadmoćnu pamet, čemu takvo forsanje...

Tko je glasao

šta ta nadmenost znači i

šta ta nadmenost znači i šta se njom dobiva osim kretena

...

luka

Tko je glasao

Tako da se nameće pitanje

Tako da se nameće pitanje zašto SFRJ i hrvatske žrtve, kada ih je već puno zašto nisu donijele ploda,

Na pitanje ima jedan jednostavni odgovor.

U jugoslaviji se je svako kritiziranje političke vlasti tumačilo ko nacionalistički i protiv bratstva i jedinstva.

Si zaboravil kad se je u Hrvatskoj kritizirala izgradnja pruge Beograd - Bar i to s novcima koji su skupljeni za autoput Zagreb - Split, bilo je to 71.

Ljude koji su pobegli u neku zemlju Evrope su proganjal i ubijali na razne načine

I danas se kod nekih vidi da tuguju za tom umjetnom tvorevinom i tumačiju kak je sve bilo bolje nego danas.

U ono vrjeme su kritičarima komunista dodavali iste pridjeve ko i danas.

Tko je glasao

hrvatske su žrtve donijele

hrvatske su žrtve donijele ploda

duboka je duboka
tuga naša
velike su žrtve
skoro pa smo nestali
a njima još uvijek nije jasno

lakše mi je
otkad sam razumio
jugoslaveni su oduvijek hrvati
jedino su još hrvati jugoslaveni
i nisu mi problem, ni srbi ni jugoslaveni

osim kad ne razumiju koliko su ih koristili kao oružje
protiv vlastitog naroda
vlastite povijesti
vlastitog jezika

hrvatske su žrtve donijele ploda
jugoslaveni su konačno u hrvatskoj
treba im neko vrijeme
i naša će djeca rasti u miru

luka

Tko je glasao

skviki, u pravu si da se u

skviki,
u pravu si da se u ex SFRJ svako kritiziranje političke vlasti tumačilo nacionalizmom, i usmjerenom protiv bratstva i jedinstva. Razloge toga sam predočio u članku 65. godina diktature. U tom periodu od 1945. zaključno do 1990. godine, dakle u tih prvih 45 godina postojao je točno takav "obrazac".

No, taj se obrazac u narednih 20 godina diktature (parlamentarne) nije izmijenio, i stoga postoji taj kontinuitet od 1945. godine do danas "kao da se nije ništa promijenilo". Naime, obrazac je promijenio samo ime, a sadržaj je ostao identičan. (O tomu govori i Ap, premda drugim riječima).
Tako je nacionalistička "skretanja", i "napade" na bratstvo i jedinstvo zamijenio "napad na hrvatsku državu" i napad na "hrvatstvo", s nastavkom priče o "podobnima" i o "nepodobnima".
Pritom su nekadašnje "podobne" koji su bili članovi SK (ne svi) i elita SUBNOR, zamijenili identični podobni a u nazivu podobnih HDZ, i pripadajućih ortačkih klanova, odnosno u Zagrebu GO SDP zajedno s "pripadajućima". Dapače, čak i u fizičkom smislu danas su (brojni) podobni oni identični koji su bili podobni i do 1990. godine, ili njihovi itekako "obrazovani nasljednici" !

U sve to se samo "interpolira" priča o podobnima i nepodobnima iz perioda do 1990. godine, npr. komunisti, partizani i ustaše, odnosno komunjare i nekomunjare. Međutim, to se čini samo zato kako bi se "zamaglile" podjele na današnju "podobnost, i kako bi se prikrilo postojanje vlasti u novom ruhu, premda u biti "identičnih - zubatih - osmjeha". Pa se onda nastavno proizvode i razvijaju "umne rasprave" tko su komunisti, tko su ustaše, tko su partizani itd., umjesto da se raspravlja tko je proizveo podobnog HDZ-ovca, ili tko je proizveo podobnoga SDP-ovca (barem u Zagrebu). A NE VALJA NITI JEDAN NITI DRUGI, no, imaju v l a s t u državi, i u Zagrebu, ili u nekoj drugoj "lokalnoj zajednici".

Inače, uočavam da je Ap postavio to pitanje u drugom smislu, no, ne ću ipak širiti temu jer smo s ovime već "na putu" izlaska iz okvira ovoga članka.

Tko je glasao

Zdravko, Ja Ap-a koji put

Zdravko,

Ja Ap-a koji put niš ne razmem i nakon par čitanja jednostavno odustanem.

Možda sam preveč zauzet s nekim stvarima koje pollitičari.com smatraju ne važnim. No ja sam drukčijeg mišljenja.

Tko je glasao

@Skviki! Isto kao i u ČSSR.

@Skviki!
Isto kao i u ČSSR. "Ap" je želio reći da Česi, Slovaci, Poljaci, imaju pokriće za njihovu uspješnost danas, kao što i mi imamo razloge za našu neuspješnost. Pogledaj gdje su ti narodi danas nakon 18 godina, a gdje smo mi. Pogledaj broj komentara na dnevnik jedne strankinje sada na Pollitika.com i o čemu pišu. Usporedi to s dnevnicima i brojem komentara koji obrađuju teme napretka ili društvenih promjena. Takav odnos kvalitete i kvantitete nikada nije bio ni u Češkoj ni u Poljskoj. Zato oni idu naprijed, a mi natrag.

Tko je glasao

Smogi, Ja se u potpunosti

Smogi, Ja se u potpunosti slažem s tvojim mišljenjem.

Taj cjeli dnevnik je po mojem mišljenju organiziran, jel su domači več postali prozirni u destabiliziranju kad se krene s minimalnim razumjevanjem i slogi u interesu za bolje sutra.

Tko je glasao

@skviki Promatraj

@skviki
Promatraj učestalost dnevnika takvih usmjerenja. Pojavljuju se uvijek u karakteristično vrijeme. Ne brine me to. Brine me kako drugi to ne prepoznaju. Cijeli timovi stručnjaka rade na destabiliziranju i sprječavanju kreativnog organiziranja. Ali teško mi je prihvatiti da bi to bilo tako teško prepoznati.

Tko je glasao

Smogi, Mene to isto

Smogi,

Mene to isto iznenađuje, no niš drukčije nije i u drugim medijima.

No tu imamo prilike bez cenzure nakaj o tome napisat.

Tko je glasao

Skviki, 99 % snaga HDZ-a,

Skviki, 99 % snaga HDZ-a, SDP-a i svih su isti ljudi iz Saveza komunista osmadesetih pa i sedmadesetih.

A lako bi što su isti ljudi, nego iste su prakse a dodatno imaju punu podršku od gastarbajtera i drugih masa. Tako da Savez komunista sada ima dvostruko više članova, 4 puta veću podršku i radi isto samo 4 puta gore nego prije.

Te naše snage u tome pokušavaju nadmašiti Srbiju, reći njima "vidiš, nitko ništa ne dela kao i kod vas, svi se kurčimo, pa ipak živimo bolje od vas". Dosta uspijevaju, ali ne baš u svemu, i u Srbiji se čvrsto drže.

A dok su se naše snage snažno okrenule samo upravljanja na zajednički račun, poljski, češki i slovački komunisti i gastarbajteri su se okrenuli poslu i razmišljanju.

Šta tu nije razumljivo - to su činjenice?

Tko je glasao

Ap, Si zaboravil moje prve

Ap,

Si zaboravil moje prve korake na pollitika.com. Tam sam se izjasnil kakvo mišljenje imam o našoj situaciji.

Ne razlikuje se od tvojeg, no možda ja neznam tak fino napisat.

Tko je glasao

Jan Palach, uz strašnu

Jan Palach, uz strašnu žrtvu i čin učinio je i jednu veliku pogrešku. Očito je prije samospaljivanja trebao spaliti još neke druge.
Valjda u europi ne postoji iole pismeni čovjek koji za njega nije čuo ali čulo bi se jiš i više (razvioj događaja bi išao brže9 da je prije sebe spalio one koji su ga natjerali da sebe spali.
Vrijedi i za ostale mu prijatelje i sljedbenike.

Tko je glasao

Samospaljivanje Jana Palacha

Samospaljivanje Jana Palacha i samoubojstvo 2000 hrvatskih branitelja ima istu osnovu. Razočaranje spojeno s prosvjedom koje je takvog inteziteta da postane za duh i tijelo nepodnošljivo. Kao dokaz da sam u pravu, jest činjenica da su u prvim trenucima nove vlasti ČSSR, njegov čin objašnjavali nešto kao PTSP-om.

Tko je glasao

Jan Palach je brutalan

Jan Palach je brutalan primjer besmislenosti borbe negacijom.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

gale, objektivno si me na

gale,

objektivno si me na stanoviti način "prinudio" odgovoriti, jer tvoj takav komentar duboko ulazi u svačiju osobnost, ili barem u moju osobnu.
Naime, kada bih prihvatio takvu tvoju ocjenu, tada zasigurno ne bih opetovao završne rečenice mojeg prethodnog komentara, citiram: Svi smo tada bili ponosni na čin Jana Palacha, i on je u ono vrijeme bio naš mladalački idol. To je u meni ostao sve do danas, i uvijek ću se sjećati njegovog čina neovisno o tomu što mi je žao da je to učinio.

Prema tome, za mene i za brojne druge, čin Jana Palacha očevidno nije bio brutalan primjer besmislenosti borbe negacijom. Razlog za ponos, i za osjećaj dubokog štovanja prema Janu Palachu, neovisno o tomu što mi je žao da je to učinio, nije i ne može biti "besmislenost borbe negacijom".

Konačno, i možebitno mnogo važnije, jednako tako i "brojni" Česi nisu "maknuli" obilježje i cvijeće koje krasi Jana Palacha i spomen na njega - a o čemu zorno svjedoči i objavljena fotografija u ovom članku. Zašto to nisu učinili? Konačno, zašto je ovdje u Hrvatskoj na pollitika.com autor DCroat "imao potrebu" objaviti članak u spomen na Jana Palacha? Odgovor na takva pitanja ne mogu dati nikomu, jer ne želim nikoga "podučavati". Ali mogu odgovoriti, i stoga izravno odgovaram da to nije bio čin "brutalnog primjera besmislenosti borbe negacijom". Bio je to istodobno i ljudski osoban stravičan - i istodobno plemenit čin borbe PROTIV NEGACIJE, koji nas je tada sve "itekako" duboko protresao (ili barem "neke").
Zato se s osobitim štovanjem, ali i s itekakvim osjećajem duboke tuge prisjećam tog čina.

Tko je glasao

Stovanje, tuga i besmisao

Stovanje, tuga i besmisao mogu ici zajedno. Najcesce je to slucaj.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

DCroat, lijepo od tebe što

DCroat,

lijepo od tebe što si nas sve na današnji dan prisjetio na Jana Palacha, mladog praškog intelektualca, dapače - studenta filozofije, i njegov čin samospaljivanja kojega je počinio 16. siječnja 1969. u Pragu, u znak protesta protiv Sovjetske okupacije njegove domovine Čehoslovačke. Kako si dobro predočio, činu Jana Palacha, prethodio je na žalost (tada) nama manje poznati čin Ryszarda Siwieca, valja uočiti - Poljaka - koji se spalio u studenom 1968. godine u Varšavi u znak protesta zbog sudjelovanja Poljske, kao članice Varšavskog pakta, u prije toga provedenoj Sovjetskoj okupaciji ČSSR ( kolovoz 1968. godine).

Kao što je poznato, Aleksandar Dubček, s izborom za predsjednika Centralnog komiteta komunističke partije Čehoslovačke, a što je tada značilo automatski izbor za predsjednika države, započeo je u siječnju 1968. godine reforme poznate pod nazivom Praško proljeće. Riječ je o napuštanju centralne uloge partije (države) u gospodarstvu s liberalizacijom, demokratizacija s pravom na govor, javnost medija, sloboda putovanja u inozemstvo itd. U našoj terminologiji to je značilo "tranziciju" komunizma u kapitalizam. Odgovorili su Rusi na poznati način - slamanjem Praškog proljeća državnom intervencijom članica Varšavskog pakta.

Tada sam polazio srednju školu, i sjećam se tog vremena iz ishodišta straha od mogućeg ratnog napada Sovjetskog saveza, preko Madžarske, na tadašnju Jugoslaviju. Naime, Brežnjev je negdje u to vrijeme objavio "teoriju ograničenog suvereniteta" temeljem koje je "našao pravno uporište" za "vojnu intervenciju" u komunističkim državama u kojima kontrarevolucija hoće "nasiljem" smijeniti s vlasti "radničku klasu". Danas to mlađim čitateljima djeluje "neozbiljno", međutim, moram ipak skrenuti pozornost na činjenicu da je zbog toga Tito u to vrijeme provodio ratne pripreme za obranu Jugoslavije (u smislu nezavisne države).
Ponekima kojima ovo djeluje "šaljivo", neka se samo "malo" podsjete Vukovara i goleme, prije svega, tenkovske i topničke nadmoći srpske vojske. Rusi su u to vrijeme u Madžarskoj imali ne (samo) jednu tenkovsku diviziju, već su imali tenkovske armije, o zrakoplovstvu da i ne govorim, i po potrebi iz Rusije desetine i desetine običnih i motoriziranih pješačkih divizija ! Je li sada sve ovo ipak "nešto manje šaljivo". Naime, ovime se "usputno" referiram i na Hrvatsko proljeće iz 1971. godine, s tadašnjim Čičkom i dijelom drugih - koji su tražili "u ime hrvatskog naroda" odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije, primanje u UN itd. itd. itd. No, kako je sve to skupa završilo da se Brežnjev ipak nije odlučio napasti Jugoslaviju, razvidno pripada "nevidljivom svijetu" razgovora "velikih".

Kao što je poznato, u tom olovnom vremenu u Češkoj su se razvili veliki književnici i umjetnici, jedan od njih je bio i Havel. Stoga ga ne treba ovdje spominjati u stanovitoj "negativnoj konotaciji", dapače - postao je s razlogom Predsjednik Čehoslovačke zbog golemog poštovanja (itekako je to s razlogom "zaradio")

Svi smo tada bili ponosni na čin Jana Palacha, i on je u ono vrijeme bio naš mladalački idol. To je u meni ostao sve do danas, i uvijek ću se sjećati njegovog čina neovisno o tomu što mi je žao da je to učinio.

Tko je glasao

Lijep članak, o manje

Lijep članak, o manje lijepoj istini. Odmah se nameće usporedba kako pojedini narodi reagiraju na nedostatak slobode, kao i oblici otpora. Godina 1968. bila je godina slobode u Europi barem po htjenjima. Izraz Dubček/Svoboda u nacionalnom smislu značio je isto što i Savka/Tripalo u Hrvatskoj, ili Daniel Conbendit u Francuskoj.
U ČSSR sam bio nekoliko tjedana prije intervencije Varšavskog pakta. Nisu vjerovali u mogućnost intervencije.

Ja sam imao zle slutnje. Po dolasku u Zagreb pratio sam danonočno radio komunikacije. U 22.00 navečer pojavila se na srednjevalnoj frekvenciji radiofuzna postaja "Radio Vltava" koja je emitirala snagom od 1MW (1000 KW). Tipična snaga srednjevalne postaje je cca 100KW, a iznenadnu pojavu snažnog odašiljača s tipičnim naslovom i s lokacijom u Dresdenu (tadašnja DDR) ukazivalo je na događaje koje neposredno slijede. Intervencija je započela istovremenim ulaskom trupa iz pravca Bratislave i desantom na zračnu luku u Pragu. Glavni cilj je bio Prag, ili točnije parlament ČSSR i ČTK (Československi Tiskovni Kancelar) u Opletalovoj ulici (pored Vaclavske namesti).

Intervencija je imala i svoj "casus beli". Oko 18 sati tijekom sjednice parlamenta, delegati Jindra, Kolder, Bilak i Barbirek, kao svjesni komunisti nazvali su veleposlanstvo SSSR-a. U stilu "Upomoć, ovdje je kontrarevolucija u tijeku" braća po ideologiji odmah je reagirala.
Oružani otpor građani ČSSR-a nisu pružali, ali počeli su pružati snažan pasivan otpor koji je bio ispoljen u komunikacijskom samoorganiziranju i promptnom informacijom.

Kako je tekao rat komunikacijom:
Prvo je Radio Vltava iz Dresdena počela emitirati oko 22.00 s govornim emisijama tipičnim za ideološko pranje mozga. Potom je drugi dan zauzet ČTK. Logika agresora je bila informacijski blokirati ČSSR radi sprječavanja samoorganiziranja unutar države, ali i radi sprječavanje dotoka vijesti prema trećima. Tako se naravno lakše manipulira i opravdava intervencija. U takvoj potpuno neravnopravnoj bitci David je pobijedio Golijata. Radioamaterski pokret (tada, pa i danas među najjačima u Europi) uspostavio je komunikacijsku mrežu doslovce odmah. Unutar ČSSR imala je svrhu otpora i izvješćivanja građana, a prema inozemstvu - predočenje činjenica. Na samom početku intervencije povezao sam se s njima preko svoje KV postaje iz Zagreba (YU2RCI). U slijedeća tri tjedna bio sam najinformiranija osoba u Europi o stvarnim i istinitim događajma na terenu, a dobar dio informacija Radio Zagreb dobivao je od mene. Jednom prilikom sam bio izravno spojen (tzv. phone patching).
"Rat" koji to nije bio zbog objektivne nemogućnosti otpora, pokazao je i da mogućnosti otpora uvijek postoje, gdje informacija može odigrati i odlučnu ulogu. Zašto svaka vlast želi kontrolirati komunikacije?
Da što duže ostane na vlasti ili da nametne vlast tamo gdje ju ne može imati.

Tko je glasao

Koliko mi je poznato

Koliko mi je poznato Palachov je primjer slijedilo 26 mladih ljudi od kojih je sedam umrlo.

No, znakovita je poruke koju je Palach prije svoje smrti uputio tadašnjem studentskom vođi Ljubomiru Holečeku tražeći da studenti zaposjednu zgradu radija u Pragu i emitiraju poziv na štrajk.

Bez pomoći masovnih medija ne može biti masovne akcije, poručio je Palach, čime je ukazao tko je uz vodstvo komunističke partije krivac za diktaturu, ugnjetavanje i kršenje ljudskih prava i slobode. To su mediji u službi vlasti koja je sama sebi svrha, iste ove današnje vlasti, kojoj služe 90 posto hrvatskih medija.

U jesen 1989 godine komunistički režim u Čehoslovačkoj je pao, u Hrvatskoj godinu dana kasnije, ali još i dan danas vrijedi Palachov zaključak da su javni mediji do danas ostali na strani onih koji varaju i lažu vlastiti narod.

Nažalost u Hrvatskoj i dan danas vrijedi Palachova poruka:
"Bez pomoći masovnih medija ne može biti masovne akcije", čime je jasno da su Ivi Sanaderu i njegovoj koruptnoj vlasti današnji mediji isto onako na usluzi kao što su to bili u doba komunizma.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Neka institucije sistema rade svoj posao od Weteran komentara 1
  2. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  3. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 116
  4. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 51
  5. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 46
  6. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  7. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  9. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  10. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  11. Vargate od Weteran komentara 16
  12. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 70
  13. ona i mi od aluzija komentara 0
  14. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  15. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 89
  16. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  17. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  18. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  19. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  20. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 154
  21. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  22. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  23. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  24. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  25. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 3103
  • Bigulica
  • bube
  • dinamitd
  • Foma Fomič
  • indian
  • Laganini
  • lunoprof
  • marival
  • vjetarsjuga
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 11
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom