Vrlo se često čuje da je Hrvatska "bogata" prirodnim bogatstvima, naročito bogata vodom. A to bogatstvo je, navodno, ogromno ili čak neprocjenjivo. Tipične su ovakve izjave:
Hrvatska nafta je vodno bogatstvo, treće u Europi po količini, a prvo po kvaliteti. Još malo i Hrvatska će biti bogatija od Saudijske Arabije. Voda i to ona prirodna bit će daleko skuplja od nafte.
Izvor: Dragovoljac.com
Nažalost, riječ je tek o mitu, o neshvaćanju podataka i odabiru onih koji nam odgovaraju.
Mjerodavan i vrlo detaljan izvještaj o zalihama vode je 2003. sastavio FAO, organizacija UN za hranu i poljoprivredu, pod nazivom REVIEW OF WORLD WATER RESOURCES BY COUNTRY (Pregled svjetskih vodnih resursa po državama), i može se naći na internetu na sljedećim lokacijama:
Taj izvještaj na 127 stranica (u PDF formatu) sadrži podatke o obnovljivim zalihama vode po kontinentima i za sve države u svijetu. Na kraju izvještaja je tablica s detaljnim podacima za svaku državu, a možemo usporediti jedan broj — TRWR (total renewable water reserves = ukupne obnovljive vodne zalihe) po stanovniku za neke europske države:
Podaci su u kubičnim kilometrima po milijunu stanovniku po godini. Jedan kubični kilometar je 10¹² litara, dakle tisuću milijardi litara, ili milijun milijuna litara. Preračunato, milijun litara po stanovniku.
Hrvatska je, čini se, stvarno šampion, svaki stanovnik Hrvatske ima godišnje preko 22 milijuna litara vode! Ako je litra vode jedna kuna, to je 22 milijuna kuna, dakle 5 milijuna dolara po stanovniku... jesu li onda ovakve izjave ipak opravdane:
Lay: Voda u Hrvatskoj mora ostati javno dobro
- Naši su vodni resursi ogromni. Jedna od procjena govori o nacionalnom blagu od 4,5 milijuna dolara po stanovniku! Voda mora ostati javno dobro jer ne smije biti skupa i mora ostati dostupna svim članovima društva bez obzira na imućnost. A privatizacija obavezno poskupljuje vodu. Često jako puno. A ako se vlast legitimira organizacijom opstanka stanovništva, onda geslo opstanka glasi - voda svima! Gladni i žedni kad-tad će na revolucionaran način srušiti ma koju vlast. Zato voda mora ostati javno dobro, upravljano od države i elita koje su u načinu upravljanja orijentirane ne izdajnički, nego domoljubno i rodoljubno, kaže prof. Lay.Dakle, Hrvatska je u tom smislu svjetska prva liga! Usto, u UNESCO-ovom "Prvom svjetskom izvješću o zalihama vode" iz 2006. godine, svrstana je na 5. mjesto u Europi i 42. u svijetu. To Hrvatskoj daje na značaju u budućnosti, kada se situacija s vodom neminovno bude pogoršavala.
Izvor: Glas Slavonije
Je li baš tako? Kakva je to voda? Je li to pitka voda iz slavine?
Nažalost, nije. Čini se da nitko nije detaljno čitao izvještaj FAO. Ova količina je jednostavno ukupna količina slatke vode, uključujući izvore, podzemnu vodu, ali i rijeke i jezera!
Štoviše, ovo uključuje i "vanjske" izvore, dakle vodu koja rijekama dolazi iz inozemstva. Pogledajmo kako izgledaju ukupne zalihe vode u apsolutnom iznosu (dakle: ne po stanovniku) podijeljene na "unutrašnje" i "vanjske":
Sad vidimo da "unutrašnje" zalihe Hrvatske uopće nisu ništa posebno, kao ni ukupne. U čemu je tajna "vanjskih" zaliha? Pa, to su jednostavno rijeke koje ulaze u Hrvatsku, ili prolaze granicom — Sava, Drava i Dunav. To su relativno velike rijeke, a Hrvatska jednostavno ima pravo na dio količine vode koja godišnje protiče tim rijekama.
Hrvatske zalihe izgledaju velike isključivo ako se gledaju ukupno vanjske (dakle: rijeke koje izviru negdje drugdje) i unutarnje i usporede s relativno malim brojem stanovnika.
Ali teško je reći da je to "hrvatska" voda. Kad npr. Branka Šeparović u pjesničko-umjetničkoj emisiji o vodama govori kako je Hrvatska izuzetno bogata vodom, obično se prikazuju Plitvice. Ali to "bogatstvo" nisu Plitvice, trebalo bi prikazati Dunav ili Dravu.
No, kako se to bogatstvo može iskoristiti? Hoćemo li puniti dunavsku vodu u boce i prodavati Emiratima za naftu u omjeru 1:1? Bojim se da nećemo. Bilo bi lijepo da možemo, ali to mogu raditi i Mađari, Srbi, Rumunji... svi koji imaju pristup Dunavu. To su europske, a ne samo hrvatske rijeke.
Izvještaj FAO je jednostavno procjena gornje količine slatke vode koju može koristiti neka zemlja, prvenstveno za navodnjavanje i uzgoj hrane. To nije procjena količine pitke vode, to nije procjena čistih planinskih potoka.
A postoje i drugi, konkretni problemi.
Kad su roditelji moje žene htjeli uvesti vodovod (inače imaju bunar), rečeno im je da to stoji 10 tisuća kuna! Čekajte malo! Nije li voda "dostupna svim članovima društva bez obzira na imućnost"?
Čini se da ni pitka voda nije "jeftino dostupna" svim građanima, iako su Hrvatske vode "javne".
Još jedan primjer: kad sam preuredio stan, promijenio sve instalacije, ugradio vlastito brojilo vode, zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja mi je ljubazno rekla da oni posebne vodomjere ne priznaju — osim ako ne ugradim poseban dovod vode od njihovog šahta sve do svog stana (na trećem katu!). Tako plaćam vodu neovisno štedio ne štedio, trošio ne trošio.
No zašto nitko ne govori o tim problemima, nego o nestvarnom "bogatstvu"?
Ovakvi mitovi — po mom skromnom mišljenju — odražavaju predindustrijski, tradicionalni način razmišljanja mnogih Hrvata, te pospremanje pravih, životnih problema pod tepih. Tradicionalno, imaš zemlju i ono što ona proizvodi. Zemlja može proizvoditi koliko može, i od toga se ne može zapravo obogatiti: ako kopaš deset puta jače nećeš dobiti deset puta više žita: zemlja ima svoje ograničenje.
Tradicionalno, jedini način da se obogatiš je da nešto ukradeš ili nekog prevariš (to rade tajkuni, kapitalisti...), ili da nađeš zakopani ćup sa zlatom. A taj bi ćup mogla biti voda...
Zaboravimo "ćupove sa zlatom". Zaboravimo tradicionalna razmišljanja (drugi su se ostavili toga još u 19. stoljeću, nakon industrijske revolucije). Živimo u 21. stoljeću, naviknimo se na to.
Neki ljudi nikako ne mogu prežaliti što mi nemamo nešto osobito vrijedno. Tada bi od toga mogli dobro živjeti bez nekog prevelikog rada, a istodobno bi objasnilo i "pretenzije prema Hrvatskoj".
Kao ni Japan, ni Hrvatska nažalost nema neke izuzetne resurse, osim morske obale, koja ima svoja ograničenja. Kao i Japancima, ne ostaje nam ništa drugo nego raditi, prionuti na posao.
Nadam se da će ovo prekinuti sve besmislice o hrvatskom "izuzetnom vodnom bogatstvu" i paranoju o Hrvatskim vodama. Možda jednom i priključak vodovoda postane dostupan cijenom umirovljeničkom paru na selu, da dobiju dio tog "bogatstva"...
Da, imamo vode !!!
Ljudi moji dragi, opcenito se, zbog vrlo neravnomjerne podjele slatkih jezera i rijeka, u svijetu za najveci dio vodoopskrbe stanovnistva koristite slatke podzemne vode.
Zemlje sa manje od 1 000 m3 raspolozive slatke vode po stanovniku godisnje se smatraju siromasnima vodom (takvih je 14%), zemlje sa 1 - 5 000 m3 vode/stan./godisnje imaju vode ali nedovoljno u susnim godinama (37% zemalja), zemlje sa 5 - 10 000 m3 vode/stan./god. imaju dovoljnu kolicinu vode (14% zemalja), dok zemlje sa vise od 10 000 m3 vode/stan./god. obiluju vodom (35% zemalja).
Hrvatska, zbog svojih geoloskih, hidrogeoloskih i hidroloskih znacajki i relativno malog broja stanovnistva, relativno dobro stoji s raspolozivim kolicinama vode.
Procjenjuje se da imamo 15 000 m3/stan./god. oborina, 7 000 m3/stan./god. obnovljivih zaliha podzemne vode i 30 000 m3/stan./god. vode koja rijekama dotjece iz susjednih zemalja.
Najveci je problem sto ju ne cuvamo, oneciscavamo ju, ne pazimo, a ulaze u podzemne sustave, dakle jame i spilje kroz koje nam voda podzemno protjece i kroz izvore izlazi van nerijetko zatrpavamo glomaznim i sitnijim otpadom, sto nam truje vodu.
To sto vodovod nije jednako dostupan svima je problem drzave, a ne vodenih resursa!
Mi vode imamo dovoljno, ali ako ju cuvamo i odrzavamo joj kvalitetu visokom kakva joj po prirodi i jest.
Studentica hidrogeologije
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoIzuzetno bogati pivom (prosvjedna šetnja, Zagreb, 26. ožujka)
Dakle - tko je za pollitičku pivicu u caffe bar Pušlek (Bogovićeva) u subotu oko 17h - dobrodošao je.
p.s. Isprika autoru dnevniku zbog spam-a.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSvaka zemlja koja je u stanju
Svaka zemlja koja je u stanju hranit svoje stanovništvo i ima vode u izobilju je nevjerojatno bogata. Nalazimo se u ogromnom slivnom području i niko ne može te dotoke preusmjerit.
Da nije tak nebi se tolki trudili zavladat tim područjem.
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoSuper dnevnik, napokon je
Super dnevnik, napokon je netko argumentirano analizirao ovu zabludu.
To što nismo bogati vodom, za mene je samo plus.
Gledao sam jedan dokumentarac o rudnicima dijamnata u Kongu ja mislim. Na kraju pitaju jednoga staroga što cijeli život traži taj kamenčić u blatu, i nije ga našao i pitaju ga kako dalje? a on kaže "dobro je, samo da naftu ne pronađu"
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoEto još i to
Taman kad pomislim da sam konačno čuo dobru vijest razbije netko moje iluzije. Nisam stručnjak, neznam da li ste u pravu ili niste, to budu drugi diskutirali. Ali meni je ostala jedna nada u bogatstvo Hrvatske manje.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKada bi se gledali resursi
Kada bi se gledali resursi Japan bi bio siromašna zemlja.
- odgovori
-
- 4 votes
Tko je glasaoPoprilična je zabluda da samo
Poprilična je zabluda da samo treba čekati da cijena vode skoči na razinu cijene nafte i svi ćemo se obogatiti.
Prvo, cijena vode nije ni sada puno manja od cijene nafte. Otići do prvog dućana i usporediti cijenu litre flaširane vode s cijenom litre benzina na pumpi(omjer je negdje oko 1:2, a do prije koju godinu je omjer bio 1:1,5 u korist benzina).
Drugo, ne znam niti jednu zemlju koja je veliki izvoznik nafte, a da stanovništvo živi u izobilju. Uglavnom postoji malen sloj bogatih dok je ostatak teška sirotinja.
Ako nam je to budućnost, ne hvala.
"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci
- odgovori
-
- 6 votes
Tko je glasaoA zašto bi se uspoređivala
A zašto bi se uspoređivala cijena flaširane vode sa cijenom litre benzina? To je uspoređivanje krušaka i jabuka. Uspoređuj cijenu litre vode iz vodovoda sa cijenom litre benzina. Flaširana voda je modni dodatak, dio lifestylea, usputna kupnja, ne nužna potreba. Benzin diferencijaciju tog tipa nema.
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoTočni podaci krivi zaključak
Daniel N.
Tvoji su dijagrami dostupni svima na netu. Ne sumnjam u njivovu točnost. Da smo bogati vodenim resursima isto je tako točno. Da ih neznamo iskoristiti to je već drugi par rukavica.
Nemoj brkati to što mnogo ljudi nema vodovod. To je stvar lokalne samouprave koja ima novce za sve drugo osim za osnovne ljudske potrebe, poput vode. Ako jedan priključak košta 10.000. kn ne znači da nema vode. Zagreb kao metropola posjeduje kvartove sa Viktorijinim zdencima. Mnoga veća naselja oko metropole nemaju vodovod. A vode ima.
Molim te potrudi se i pogledaj kome lokalna samouprava daje poslove za uvođenje magistralnih vodova. Tko sve tu profitira. A vode ima. Nisu to besmislice o bogatstvu s vodom.
Na kraju to ti izgleda ovako. Bračni par penzionera nema lovu za uvođenje priključka.
Ljudi rade 40 godina za mirovinu od 1800 -2500 kn. Mlatimudani izabrani u Sabor za 4 godine steknu pravo na "Saborsku mirovinu" od minimalno 7.000,,00 kn.
Tako ti je s vodom. Ima je a nije dostupna svima.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaohm, pogrešan zaključak?
Kada se kaže da je Libija bogata naftom, onda imamo preslik te rečenice u stvarnost da litra benzina (na pumpi, a ne dok je sirova nafta u zemlji) košta 0,70 kn.
Kada se kaže da je "Hrvatska bogata vodom" - onda bi to trebalo imati i neki preslik na našu realnost. OK, potočići i rijeke veselo teku i tako to - ali u ostalom baš i ne vidim to bogatstvo. To što Zagreb ima i dalje pitku vodu iz opskrbne mreže više mi izgleda kao stvar sreće nego neke sustavne brige (možda sam u krivu, rado bih da me netko demantira i da mi dokaže da nešto radimo i sustavno).
Biti bogat u potencijalnom smislu znači svašta i ništa. Možemo isto tako reći da "Hrvatska ima 9 miliona bubrega i da smo potencijalni bogati bubrezima", ali ako ih ljudi žele u svojim tijelima - to baš i nije neki argument. Tako mi se čini da stvari stoje i s vodom. Ako si "zemlja bogata vodom" onda si valjda našao način kako da taj resurs i naplatiš, izvezeš, zaradiš. I onda ti ne može priključak na vodu (koja je nužnost) koštati cca pet prosječnih hrvatskih mirovina.
- odgovori
-
- 4 votes
Tko je glasaoKada se kaže da je Libija
Kada se kaže da je Libija bogata naftom, onda imamo preslik te rečenice u stvarnost da litra benzina (na pumpi, a ne dok je sirova nafta u zemlji) košta 0,70 kn.
I Norveška je bogata naftom, pa litra benzina košta 1.80 EUR.
Ali zato Norveška ima 370 mlrd. EUR u javnom fondu koji osigurava budućnost zemlje.
The Observer
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasao@bet
OK, sam si odgovorio na svoju tezu - svi znamo kako se formira cijena benzina u maloprodaji. Još ako imaš inteligentno vodstvo kao Norveška - onda svi rado plaćaju navedenu cijenu - kao ulaganje u vlastitu budućnost.
No - koje to veze ima s navodnim "bogatstvom Hrvatske" vodom? Mislim, to je krasno, kao i rečenica da nam je obala razvedena, kao i rečenica da smo vrlo gostoljubiv narod. Prag uopće nema razvedenu obalu pa ima zaradu od turizma veću od RH. Lijepo je biti bogat na papiru. I još pritom ne paziti na to svoje navodno bogatstvo.
- odgovori
-
- 6 votes
Tko je glasaoMoja je teza da nije neko
Moja je teza da nije neko prirodno bogatstvo zemlje preduvjet da njegovo korištenje mora biti jeftino i "ispod cijene" za njene gradjane. Takav pristup prvi je korak prema ekonomskoj propasti.
U slučaju vode (uostalom to bi trebalo vrijediti za sva mineralna bogatstva), kao nacionalnom dobru, treba spriječiti da se na njoj ostvaruju privatni profiti, ali svi korisnici vodu trebaju platiti koliko košta - u to se ubraja stvarna cijena svih usluga koje su potrebne da voda dodje od izvora do slavine ili do njive. Ako je pružatelj usluge privatnik, onda to uključuje i njegov profit. Svi korisnici kroz adekvatne mehanizme trebaju platiti naknadu za korištenje u državnu kasu, (jer se radi o ograničenom resursu kojeg ne koriste svi gradjani jednako, a svi su jednaki "vlasnici"), čime će se osigurati sredstva za očuvanje, sanaciju, itd. Generalni trend u Europi je da "trošarine" na potrošnju prirodnih resursa čak djelomično zamjenjuju ostale oblike poreza, čime se s jedne strane potrišnja racionalizira (zbog više cijene) i povećava se konkurentnost društva.
Ako netko iz socijalnih razloga ne može platiti za ono što je proklamirano pravo ( npr. "voda za sve"), treba to rješavati socijanom politikom, a ne ukidanjem plaćanja vode kao takvog.
The Observer
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoza raspravu
Dalo bi se raspravljati o tome treba li nešto biti socijalna kategorija ili ne. Pogotovo što voda nije samo bogatstvo u klasičnom smislu - tipa - zlato, željezo, platina, koks... već je nužna za život - pa ograničavanje pristupa tom resursu graniči s ucjenom, pa i ubojstvom.
Ipak je druga stvar staviti pametnu trošarinu na benzin, za razliku od neke sumnjive naknadu po litri vode. Ali ok, to je za drugu vrstu rasprave.
Mene više ljuti ta ideja o našem "potencijalnom bogatstvu" koje nikako da se vidi u rezultatima. Svejedno jel nafta libijska ili norveška - njihovo bogatstvo se ne iscrpljuje na "domaćem terenu" već je to proizvod koji kupuju i drugi.
Hrvatsko "bogatstvo vodama" je prekrasna stvar na papiru - ali dok nema i neke ekonomske koristi (osim relativno jeftine vode u sustavu vodoopskrbe) - što znači to bogatstvo? Hoće li zbog toga RH lakše dobiti kredit? Hoće li zbog toga njive biti ekonomski isplativo navodnjene? Ono - super je imati bogatstvo koje niti možeš niti želiš niti znaš iskoristiti. Stoga sve više mislim da je to "pumpanje" lažnog i nepotrebnog nacionalnog ponosa - koji nema pokriće u realnosti.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPogotovo što voda nije samo
Pogotovo što voda nije samo bogatstvo u klasičnom smislu - tipa - zlato, željezo, platina, koks... već je nužna za život - pa ograničavanje pristupa tom resursu graniči s ucjenom, pa i ubojstvom.
Ne bih se s ovim složio. Upravo zato što je voda nužna za život, važnija je i od zlata, željeza i bilo čega drugog. (OK, ako imaš zlata vodu možeš kupiti i dovesti izvana, ali dokada..) Zbog toga o njoj treba posebno brinuti, u smislu održive potrošnje i zaštite od zagadjenja. Mehanizam koji to omogućava je plaćanje stvarnog troška vode, koji uključuje tu zaštitu, a u nekim uvjetima gdje su vodni resursi prenapregnuti, i ograničenje potrošnje putem "umjetno" povećanih cijena.
To što naknada za vodu izgleda "sumnjivo", posljedica je loše države koja neodgovorno troši taj novac. Da bi stvari došle na pravo mjesto, ne treba ukidati naknadu za vodu - treba poboljšati državu.
Inače, slažem se da, u uvjetima kada se tek radi o potencijalu kojeg uopće ne koristimo (npr. u poljoprivredi) su fabule o hrvatskom vodnom bogatstvu prazne priče za podizanje nacionalnog ponosa.
The Observer
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoTekst mi je izvrstan
Po mome mišljenju to stavljanje cijene na vodu, silnih milijuna/milijardi od kojih bi trebale rasti zazubice bolesno ambicioznim ljudima, kakav je Todorić, to je toliko ružno da je već perverzno.
Neki dan je na dnevniku iznesen podatak koji u novcu izražava koliko se svaki dan slije u Jadran (opet neke silne milijarde). Valjda zato što je prvi prijedlog za privatizaciju propao, pa se pokušava ljudima dati do znanja koliko novca "bacaju" svaki dan.
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoapsolutno se slažem
I sada razmišljam o toj želji "vladajućih" da nam osvijeste koliko vrijedi to "što nam oni omogućuju" i što nam "besplatno daju".
Ide li stvarno taj marketing u smjeru "pa vidite, vi građani - vi ste zapravo užasno bogati - kada bi samo mali djelić toga dali nama, državi - da malo sredimo stanje u državi - vama bi ionako užasno puno ostalo, nemojte biti škrti". Je li moguće da propaganda ide u tom smjeru?
- odgovori
-
- 5 votes
Tko je glasaoDesalinizacija
Odličan članak, i uvod i zaključak. Ostaje nam samo rad, rad i rad.
Glede izvoza vode u Saudijsku Arabiju, postoji jedan mit, koji već dugo vremena ne stoji, u svim zaljevskim zemljama vode ima više nego dovoljno zahvaljujući
http://en.wikipedia.org/wiki/Desalination#Existing_facilities_and_facili...
desalinizaciji. Dake Saudijska Arabija je već na 50% potrošnje iz tog izvora.
To je postupak kojim se iz morske vode dobiva "običnu" slatkovodnu pitku vodu. Nema nam pomoći, ostaje samo rad,rad i rad.
Lijep pozdrav, Pointer
->Pointer
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoKao ni Japan, ni Hrvatska
Kao ni Japan, ni Hrvatska nažalost nema neke izuzetne resurse, osim morske obale, koja ima svoja ograničenja.
Da, Hrvatska mora kao i Japan uvažati razne poljoprivredne kulture. Nije sposobna sama proizvoditi hranu za svoje potrebe. Imaš još koji biser?
Neki ljudi nikako ne mogu prežaliti što mi nemamo nešto osobito vrijedno. Tada bi od toga mogli dobro živjeti bez nekog prevelikog rada, a istodobno bi objasnilo i "pretenzije prema Hrvatskoj".
Cijeni svoje, poštuj tuđe.
- odgovori
-
- -3 votes
Tko je glasaoPšenica
Jedno je pitanje mogućnosti, drugo je pitanje isplativosti.
Najbolja ilustracija tome je primjer pšenice. Proizvodimo je više nego što nam je potrebno, možemo još povećati proizvodne kapacitete, no to je za državu koja to mora subvencionirati preskupo, a za običnog građanina nekorisno. To je primjer nazadnog plansko-privrednog socijalističkoj razmišljanja, ne treba ići za proizodnjom onoga što se može jeftinije uvesti.
Lijep pozdrav, pointer
->Pointer
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoJedno je pitanje mogućnosti,
Jedno je pitanje mogućnosti, drug,o je pitanje isplativosti.
S obzirom na način vođenja države, ispada da je u Hrvatskoj neisplativo bilo što proizvoditi jer Kina i općenito Azija će se uvijek koristiti kao razlog neisplativosti proizvodnje nečega u Hrvatskoj kao što je bila izgovor za uništenje i pljačku na primjer tekstilne industrije.
Najisplativije je sve prebaciti u Aziju za nečiji esktraprofit i prodavati priču kako su europski radnici preskupi i nekvalificirani ("cjeloživotno učenje", "mobilnost radne snage"). Pravo čudo da je Europa uopće uspjela sva ova stoljeća prije globalizaije živjeti od svojega rada i tehnoloških dostignuća.
Proizvodimo je više nego što nam je potrebno, možemo još povećati proizvodne kapacitete, no to je za državu koja to mora subvencionirati preskupo, a za običnog građanina nekorisno.
http://www.monitor.hr/clanci/rusija-stupio-na-snagu-embargo-na-izvoz-pse...
Nisi čuo za robne rezerve strateški važnih proizvoda a pšenica je jedna od njih?
Država i narod koji nije sposoban živjeti od svoje proizvodnje, nije vrijedan svojeg postojanja na tuđi račun.
To je primjer nazadnog plansko-privrednog socijalističkoj razmišljanja, ne treba ići za proizodnjom onoga što se može jeftinije uvesti.
Što EU nema plansku proizvodnju?
Tu propagandu o "nazadnoj" i "komunjarskoj" privredi (PIK-ovi) slušamo već 20 godina od raznih ministarskih veleizdajničkih jebivjetra koji su svojom naprednom "kapitalistićkom" politikom doveli Hrvatsku na prosjački štap. Koliko vidimo, skoro sve se uvaža a ne proizvodimo skoro ništa. Stvoren je napredak, nema što, Škegrina škola.
I sada razmišljam o toj želji "vladajućih" da nam osvijeste koliko vrijedi to "što nam oni omogućuju" i što nam "besplatno daju".
Oni nam ništa ne omogućuju, oni su državni službenici a ne vlasnici ove države, zbog toga i je takvo stanje u državi, kada ih se smatra VLADArima.
Ide li stvarno taj marketing u smjeru "pa vidite, vi građani - vi ste zapravo užasno bogati - kada bi samo mali djelić toga dali nama, državi - da malo sredimo stanje u državi - vama bi ionako užasno puno ostalo, nemojte biti škrti". Je li moguće da propaganda ide u tom smjeru?
Već smo dovoljno društvenog vlasništva (od tvornica pa nadalje, rađenih od truda i znoja radnika) predali to jest poklonili u "državno" i nakon toga u ruke kriminalaca pod političkom zaštitom u ime "pretvorbe" i "privatizacije". Toga je bilo dosta.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoProizvodnja
U odgovoru na moj komentar naveo si neke rečenice u obliku citata koje ja NISAM napisao. To je neuobičajeno, smatram da si taj odgovor trebao napisati u obliku replike onima koji su ga napisali, ne meni.
Dakle od 5 ja bi komentirao samo ono što sam ja napisao, dakle prve 3, a druge dvije replike su ionako nekonkretne, tako da ih je teško komentirati.
Napisao si:
» 1) S obzirom na način vođenja države, ispada da je u Hrvatskoj neisplativo bilo što proizvoditi jer Kina i općenito Azija će se uvijek koristiti kao razlog neisplativosti proizvodnje nečega u Hrvatskoj kao što je bila izgovor za uništenje i pljačku na primjer tekstilne industrije. 2) Najisplativije je sve prebaciti u Aziju za nečiji esktraprofit i prodavati priču kako su europski radnici preskupi i nekvalificirani ("cjeloživotno učenje", "mobilnost radne snage"). 3) Pravo čudo da je Europa uopće uspjela sva ova stoljeća prije globalizaije živjeti od svojega rada i tehnoloških dostignuća.»
1)Mislim da si se ovime i sam diskreditirao, tekstilna u smislu proizvodnje gotovo je potpuno nestala iz cijele zapadne Europe. Za sve radnointezivne djelatnosti gdje nisu potrebni visokoeducirani radnici dobro je i za građane i za državu tu proizvodnju dislocirati.
2)Europi i nadam se i Hrvatskoj ostaje rješenje, no ono je upravo onakvo kao što si ti napisao da nije dobro: mobilnost radne snage i cjeloživotno učenje.
Ono što svaka zemlja pokušava je proizvesti uređaj sa što većom dodanom vrijednošću (konkretan primjer u kojem je Hrvatska jako dobra su transformatori)
3) Upravo su je tehnološka dostignuća stavljala korak ispred ostatka svijeta i mora s time nastaviti ako želi biti konkurentna.
«Nisi čuo za robne rezerve strateški važnih proizvoda a pšenica je jedna od njih?»
Čuo sam, hvala na «brizi». Tu si sam dao dio odgovora, osnovne živežne namirnice su strateški važne i zato ih svaka zemlja želi proizvesti.
http://www.izravno.com/vijesti/europski-proracun-francuska-dobiva-najvis...
No u tome i je stvar, oni ne proizvode npr. pšenicu da bi bili konkurentni već baš iz strateških razloga i na to troše 1/3 EU proračuna. No EU zabranjuje poticaje aviokompanijama, brodogradnji... Nitko u EU ne otvara tvornicu sa 100 švelja i pokušava konkurirati dalekom istoku.
«Država i narod koji nije sposoban živjeti od svoje proizvodnje, nije vrijedan svojeg postojanja na tuđi račun»
S ovime bi se mogao složiti, no pitanje je i što proizvoditi.
Najbolji primjer kada si već upotrijebio pojam «komunjarski» u raspravi je tvornica Glinice u Obrovcu, ona je proizvodila proizvod, ali i gubitke, bile je potpuno nekonkurentna. Dakle proizvodnja ne može biti sama sebi svrha.
Ostatak su odgovori na nešto što nisam niti napisao pa kao što sam najavio neću komentirati.
Lijep pozdrav, Pointer
->Pointer
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoU odgovoru na moj komentar
U odgovoru na moj komentar naveo si neke rečenice u obliku citata koje ja NISAM napisao. To je neuobičajeno, smatram da si taj odgovor trebao napisati u obliku replike onima koji su ga napisali, ne meni.
Ispričavam se na nesporazumu. Nisam na to obraćao pozornost, ali tko čita, razumijet će kome određeni dio citata pripada.
ona je proizvodila proizvod, ali i gubitke, bile je potpuno nekonkurentna.
Treba vidjeti koliko je nešto nekonkurentno radi namjernog uništavanja to jest umanjivanja vrijednosti radi nečijih privatnih interesa ili nesposobnosti vođenja poduzeća, kao što je bio slučaj sa na primjer Plivom i Chromosom koji su imali znanja i mogućnosti za daljnje napredovanje na tržištu ali uslijed interesnih igra uprave, dovedeni na niske grane.
Mislim da si se ovime i sam diskreditirao, tekstilna u smislu proizvodnje gotovo je potpuno nestala iz cijele zapadne Europe. Za sve radnointezivne djelatnosti gdje nisu potrebni visokoeducirani radnici dobro je i za građane i za državu tu proizvodnju dislocirati.
Vjerujem da si svjestan činjenice kako nisu svi ljudi isti i kako ni u jednoj naciji ne postoji 90% visokoeduciranih i talentiranih ljudi koji bi živjeli od prodaje pameti. Stoga dislokaciju radnointezivne djelatnosti nema smisla prebacivati negdje drugdje samo radi stvaranja ekstraprofita za malu skupinu ljudi.
Upravo su je tehnološka dostignuća stavljala korak ispred ostatka svijeta i mora s time nastaviti ako želi biti konkurentna.
Ne može biti konkurentna, ukoliko gradi visokotehnološke tvornice u Aziji i time sama sebi radi konkurenciju.
Nitko u EU ne otvara tvornicu sa 100 švelja i pokušava konkurirati dalekom istoku.
Kada su se odrekli te proizvodnje.
S ovime bi se mogao složiti, no pitanje je i što proizvoditi.
Sve ono za što imamo znanja i sposobnosti, prije svega da zadovoljimo vlastite potrebe, nezavisno od stranaca a onda da ono što se može, plasiramo dalje na tržište u onomo u čemu možemo biti konkurentni ili zanimljivi tržištu. I da se odmah razumijemo, država ne mora biti loš gospodarstvenik, loši mogu biti samo ljudi koji nemaju znanja i sposobnosti i koji imaju neke svoje sitne sebične interese uslijed kojih rade štetu široj društvenoj zajednici.
mobilnost radne snage i cjeloživotno učenje.
Hrvatsko i općenito europsko društvo (isključivši SAD i Kanadu) nije nomadsko pa da se seli s mjesta u mjesto zbog radnog mjesta, niti možeš očekivati da recimo zubar postane uslijed nekih potreba pekar jer neka zanimanja traže specijalizaciju i iskustvo, ne može se takav čovjek prebaciti u nešto novo. Niti ljudi ne žive stotine godina, pa da se onda prebace na neku drugo zanimanje kada zatreba.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKao ni Japan, ni Hrvatska
Kao ni Japan, ni Hrvatska nažalost nema neke izuzetne resurse, osim morske obale, koja ima svoja ograničenja.
Da, Hrvatska mora kao i Japan uvažati razne poljoprivredne kulture. Nije sposobna sama proizvoditi hranu za svoje potrebe. Imaš još koji biser?
Neki ljudi nikako ne mogu prežaliti što mi nemamo nešto osobito vrijedno. Tada bi od toga mogli dobro živjeti bez nekog prevelikog rada, a istodobno bi objasnilo i "pretenzije prema Hrvatskoj".
Cijeni svoje, poštuj tuđe.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao