Tagovi

Izraelci i Palestinci danas, ali i sutra

Ovaj dnevnik je završni dio moje serije dnevnika o povijesti Palestine koja je počela s dnevnikom Od Izraela do Judeje-nacionalno pitanje (3750 - 6 godina nove ere), a nastavila se s onim Prastara politička povijest Bliskog istoka (2500 - 600 godina prije nove ere) i dnevnikom Od Judeje do Palestine-nacionalno pitanje (66. -1850. godina). Kao što u prethodnim dnevnicima nitko nije našao ozbiljnije činjenične greške nadam da će to tako biti i u ovom dnevniku.

Palestina nakon 1948. godine

Kao što pretpostavljam svi znamo 1948. godine je Palestina podijeljena na židovsku državu Izrael u kojoj su po tadašnjim planovima Ujedinjenih Naroda Židovi bili manjina (49 % stanovnika) i arapsku državu Palestinu. Ubrzo po proglašenju Izraela susjedne arapske države (Egipat, Sirija, Libanon, Jordan) su mu objavile rat zbog prije svega okupacije arapske zemlje. Tom ratu su ove države pristupile izuzetno neozbiljno tako da bez obzira na kasnije mitove o Izraelskom čudu one nisu nikada imale ikakve šanse za vojnu pobjedu. Broj vojnika je bio u tom ratu je bio sličan (Navodno 80.000 Arapa protiv 60.000 Židova), ali nasuprot slabo obučenim, naoružanim i motiviranim arapskim vojnicima našli su se gotovo fanatično motivirani vojnici Izraela.

Još u pripremi ovog rata i tokom njegovog vođenja Izraelska vojska i paravojne snage su vršile operacije Čišćenja kojima je vršeno etničko čišćenje budućeg područja Izraela. Na kraju Izrael će pobjediti u ratu i okupirati dio teritorija navodne buduće Palestinske države dok će druge njene djelove okupirati Egipat (Gaza) i Jordan (Zapadna obala). Tokom mirovnih pregovora 1949. godine Izrael će ponuditi u zamjenu za mir dopuštenje da se 100 od 700 tisuća protjeranih Palestinaca vrati svojim kućama što će biti odbijeno.

David Ben Gurion prvi premijer Izraela će kasnije reći o Židovima i Palestincima:
"Naravno, Bog je obećao ovu zemlju nama, ali kakve to ima veze za Palestince ? Da imali smo antisemitizam, naciste, Hitlera, Auschwitz, ali to nije njihova greška ? Palestinci vide samo jednu stvar:Mi smo došli ovdje i ukrali im zemlju" (napomena Ben Gurion nije koristio riječ Palestinci nego "oni")

Nakon ovog rata došao je onaj iz 1956. godine kada su Izrael, Velika Britanija i Francuska napale Egipat, a potom i onaj iz 1967 kada je Izrael napao i pobjedio Egipat, Siriju i Jordan.

Potom su Egipat i Sirija napale Izrael 1973. godine i izgubili (zbog pomoći SAD-a Izraelu), a Izrael će napasti Libanon 1982 i 2006. godine

Izrael danas

Mnogi danas u Europi i među Arapima još uvijek žele uništenje Izraela. Neki to žele zbog antisemitizma, a neki to žele zbog izraelskih zločina počinjenih još od 1948. godine nad Arapima. Ako preskočimo sve druge razloge do uništenja Izraela neće doći ako zbog ničega drugoga onda zbog Izraelske javno znane vojne strategije Samsonove opcije ili u prijevodu nuklearnog napada na europske države ako Arapske države vojno pobjede Izrael.

Mnogi od Vas će se pitati zašto bi Izrael nuklearno napao Europu ako izgubi rat protiv Arapa ?
Iz Izraelske perspektive Europa bi bila kriva je nije dovoljno pomogla Izraelu u tom posljednjem ratu.

Vojna doktrina Izraela glasi:
"Ako Izrael propadne onda i svijet treba propasti"

Ta vojna doktrina je opće znana u europskom političkom vrhu za što ću kao primjer uzeti riječi bivšeg španjolskog premijera José María Aznar koji je rekao:
"Ako Izrael propadne svi ćemo propasti"
José María Aznar na okupljanju udruženje Židova Španjolske

Izrael postoji danas, postojati će sutra,a pobogu i prekosutra pošto pored ostalog utjecajni kršćanski fundamentalisti smatraju da je postojanje Izrael preduvjetaj za drugi Isusov dolazak na zemlju.

Danas dobar dio svijeta gleda Izrael i Židove zbog izraelskih zločina negativno pri čemu zaboravljaju cjelokupnu njihovu priču do ponovnog stvaranja države. Ta priča glasi ovako:

"Židovi su bez svoje države tokom 2 milijenija uspjeli sačuvati svoj kulturni identitet temeljem određene vrste vjerskog, kulturološkog fundamentalizma koji je spriječio njihovu asimilaciju u druge narode. Cijena plaćena za to kulturološko preživljavanje su bili povremeni progoni i na kraju Holokaust. Današnji Židovi su potomci onih koji su odbili da se odreknu svojih uvjerenja i koji su tokom milenija patili da bi sačuvali dijelove svoje kulture do današnjeg dana. Svi ti progoni i na kraju Holokaust su bile ništa više ili manje nego cijena zadržavanja vlastitog nacionalnog, kulturološkog identiteta. To je bila Židovska epopeja do trenutka stvaranja države kada su procesoru stvaranja države pokrenuli klasični pokret stvaranja nacionalne države proganjajući Arape. Mi danas možemo i trebamo osuditi Izrael u etničkom čišćenju Palestinaca, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da su nekada davno preci svih nas pri osvajanju današnjih području gdje žive Hrvati, Srbi, Francuzi, Njemci itd vršili masovna silovanja, ubijanja i slično nad starosjediocima "

Budućnost Palestinaca
Tokom formiranja Izraela Palestinci su protjerani s svoje zemlje prije svega u Gazu, Zapadnu Obalu i u Jordan. Problem Gaze je uvijek bio najjednostavniji, ali se do sada nije riješio. Izrael je još 1979. godine bio svjestan problema velikog broja Palestinaca koji žive u Gazi i nemogućnosti njihove asimilacije ili protjerivanja pa je Gazu ponudio Egiptu što je od njega bilo odbijeno. Danas je Gaza zatvor na otvorenom pošto niti kilogram hrane ili ičeg drugog ne može ući u Gazu bez dopuštenja Izraela. Teoretski govoreći Gaza ima autonomiju, stvarno govoreći Izrael ima totalitarnu kontrolu pošto može dopustiti ili zabraniti dostavu najosnovnijih stvari za život tamošnjem stanovništvo kada god poželi.

Prije ili kasnije Gaza s svojih malo manje od 2 milijuna stanovnika će postati samostalna državica što će na kraju krajeva priznati i većina neutralnih analitičara.
S druge strane Zapadna obala je prava noćna mora. Priča da Bibi (premijer Izraela) i njegovi prethodnici nemaju vizije o budućnosti je potpuna laž. Njihova vizija je Izrael od mora do rijeke Jordan koja je i prije 2000 godina bila granica, a više od 20 godina dugo odugovlačenje s sklapanjem mirovnog sporazuma pogoduje toj strategiji. Buduća sudbina Palestinaca je vrlo jednostavna i ona se dijeli na one koji danas žive u Jordanu (pola stanovnika Jordana su Palestinci), one koji će se "dobrovoljno" preseliti u Jordan i one koji će ostati živjeti na od Izraela anektiranoj Zapadnoj obali. U prijevodu najrealniji mirovni dogovor je modicifirana verzija Elonovog mirovnog plana u kojemu bi postajao Izrael (današnji Izrael + Zapadna obala) u kojemu bi Židovi činili 6.6 milijuna, a Palestinci 4 milijuna stanovnika i samostalna palestinska država Gaza s 1.8 milijuna stanovnika.

Da bi se taj plan realizirao potrebno je pored ostalog educirati Izraelce da Arapi nemaju puno više djece nego oni (što je istina) tako da se odagna taj strah.
Do trenutka kada se taj plan ostari možemo očekivati palestinske "terorističke" napade jer kao što su rekli brojni bivši izraelski državnici Palestincima trenutačno ostaje samo da bijesno gledaju svoje nekretnine koje su im Izraelci "ukrali" i da iz bijesa u pravom smislu te riječi pucaju !?

Normalno u poticanju Izraela na prihvaćanje tog plana veliku ulogu igra i SAD jer teško bi Izrael mogao nastaviti s svojim dosadašnjim ponašenjem kada bi amerikanci prestali davati Izraelu više od 5 milijardi dolara svake godine.

Sirija

Po mišljenju današnjih Sirijaca 20 stoljeće je stoljeće vječite patnje koje nikako da završe. Nakon kraja turske vladavine vlast nad Sirijom su preuzeli Francuzi. U očima Sirijaca Palestina je u stvarnosti ukradena Južna Sirija zbog čega se još 1920 godine stanovništvo današnje Sirije pobunilo. Ako preskočimo taj dio onda imamo regiju Velikog Libanona kojeg su Francuzi ukrali Sirijcima kako bi stvorili umjetnu državu Libanon u kojoj arapski kršćani imaju apsolutnu većinu (danas više ne), potom imamo Aleksandretu koju će Francuska u ime vječitog prijateljstva pokloniti 1938. godine Turskoj i na kraju imamo Golan koji je Izrael okupirao.Sada već nekoliko godina Sirija je izložena agresiji iz Turske na čijem teritoriju se nalaze baze sirijskih pobunjenika i preko čijeg područja dolazi praktički svo oružje za ISIS i druge islamističke fundamentalističke navodno pobunjeničke organizacije. U tom svom neobjavljenom ratu Turska se nalazi nasuprot Libanonu i Iraku koji podržavaju navodno omraženu sirijsku diktaturu.

Bez te organizacijske i financijske podrške Turske nikada se ne bi došlo do današnje situacije kada je polovica Sirijica protjerana iz svojih domova. Posljednji potomci starih Sirijaca koji još uvijek nisu zaboravili svoj prastari jezik u ovom ratu dobivaju posljednji udarac koji ih dovodi do kulturnog, ako ne i fizičkog istrebljenja. Ovaj današnji rat će neupitno dovesti do stvaranja nove Sirije, ali kako će ona izgledati nitko danas ne može reći.

Komentari

tabu

odličan dnevnik

nema niti jednog komentara, i nagađam zašto
- o temi Izraela, Gaze zadnjih su sedmica pokrenuti deseci dnevnika
i svi koji su mislili da imaju što reći, već iskoristili priliku
- tvoj je dnevnik kvalitetno obradio temu i malo je toga što se može dodati
- oni koje tema opet ne zanima, ne privlači, nisu je niti otvorili
- ljudi koji komentiraju politiku na pollitici ne vole suočavanje s realnim stanjem stvari, jer bi to
dovelo u pitanje mnoge stvari koje drže neupitnima
neka su od mogućih objašnjenja

šteta jer si nagovijestio teme koje su vrlo zanimljive
kao što je Samsonova opcija
Elonov plan
korijeni agresije na Siriju
koje daju drugačiji pogled, novo svijetlo na već pomalo istrošena objašnjenja o budućnosti odnosa na Bliskom Istoku

službeni je, iako nikad nije javno izrečen stav izraelske politike i države da ne komentira
niti potvrđuje niti demantira postojanje izraelskog nuklearnog oružja, i strategije

zanimljivo da ovaj tabu
na neki način
funkcionira i na tvom dnevniku

jednako je zanimljivo da ti je ljubo dao minus
iako si zapravo o Izraelu izrekao vrlo pozitivno mišljenje,
koje se može rezimirati
narod koji je 2000 godina zadržao svoju samobitnost, vjeru, jezik, pismo, civilizaciju
bez države, progonjen, raseljen po cijelom svijetu
znat će sačuvati svoju državu barem slijedećih 2000 godina
nitko razuman ne sumnja u to
država koja je na političkoj razini jedna od možda deset samostalnih svjetskih država
država koja je vojno među deset najjačih/najopasnijih
država koja je okružena neuspješnim, neželjenim, kolonijalnim intrigama stvorenim državama
nije u realnoj opasnosti, točnije, snažnija je od opasnosti koje je okružuju
65 godina u životu jedne države koja je ponovo stvorena iz snova i nesreće nakon dvije tisuće godina, je samo jedan treptaj, koliko god se to nama danas činilo dugo
pitanje moralnosti oduzimanja zemlje proživjele su tri generacije židova/izraelaca i njihovih vođa
ben gurion je, kako si i sam napisao, bio svjestan nepravde, ali još svjesniji nužnosti, potrebe golog opstanka i neophodnosti nepravde
jicak rabin je bio svjestan nepravde, i nužnosti, potrebe golog opstanka ali i svjedok vojnih pobjeda i realne moći izraela da se održi i preživi, i kao izuzetan čovjek svjestan prve prave prilike za mir
i mogao je u ime svoje i u ime budućih generacija poželjeti mir
netanyahu, kao i ben gurion, razumije da se konačni mir ne može postići ni samo s arapskim državama, ni samo s palestincima, odnosno da konačni mir s palestincima nije moguć
dok god postoji neka sila u arapskom, pa i susjednom muslimanskom svijetu koja je zbog vlastitih interesa zainteresirana za nastavak sukoba
dok god postoji takva sila, netanyahu će nastaviti s politikom širenja izraela prema rijeci jordanu, odnosno prema povijesnim granicama
cijena je otvrdnuće srca, drugim riječima neprepoznavanje palestinaca kao ljudi, ali daleko je od toga do spremnosti na zločin
realni test netanyahu bi mogao polagati kad bi palestinci izabrali nenasilni put borbe za vlastitu državu, i zajedno s njim i izraelsko društvo i država
o kvaliteti tog društva i države svjedoči i iskrena zabrinutost bivših šefova izraelskih službi sigurnosti

ukratko, odličan dnevnik, potiče na ozbiljno razmišljanje, šteta što je ostao bez komentara

luka

Tko je glasao

Elon

Elon je bio Izraelski ministar koji je izašao na izbore s planom stvaranja zajedničke država Židova i Palestinaca na području Palestine.

Konačni rezultat te njegove ideje je bila totalna izborna katastrofa pošto su Izraelski Židovi glasali protiv u strahu da će u tom slučaju postati manjina u državi pošto će se Arapi namnožiti. To je danas (i sutra) osnovna prepreka za taj mirovni plan kojeg je pored ostalog ranije bio vrlo aktivno podržavao i Gadafi (zvuči smješno ?).

Radi toga sam ovdje napisao da bi realni mirovni scenario završio s samostalnom Gazom da se smanji broj Arapa u toj zajedničkoj državi i normalni s tim strahovi Izraelskih Židova

Pozz

Tko je glasao

1 i 1/2 + 1/2 = 2

kvarner,

sve što se događa, u zadnjih dvadesetak godina, od ubojstva Rabina, i na prvi pogled možda i ne djeluje logično, može se razumjeti
nešto što se, još, ne smije govoriti naglas
ne jedna država, ne dvije države
nego 1 i 1/2 država i 1/2 države

luka

Tko je glasao

@luka ????

Jako me čudi tvoja oceja devnika - odlčan . jer dnevnik obiluje mnošgtvm faktografskih grešaka. Nemam ni volje ni vremena ukazivati na njih, uostalom svoje viđenje nsukoba Izraela i arpskih država odnosno palestinaca dao sam u svom dnevniku "DESET NAOPAKIH LOGIKA.." koji je objavljen i u Jutarnjem listu. Za traj tekst dobio sam neuobičajeno mnogo komplimenata, pa i od nekoliko vrlo kompetentnih osoba do čijeg mišljenja držim, da imena ne spominjem!
Ali, napisatii u dnevniki ovu rečenicu: "Ubrzo po proglašenju Izraela susjedne arapske države (Egipat, Sirija, Libanon, Jordan) su mu objavile rat zbog prije svega okupacije arapske zemlje." STUPIDNO JE! Prvo i najvažnije, najmanje 95 % zemlje koja je bila predviđena za Izrael, koji je stvoren ODLUKOM UN 1947., je KUPLJEN iz židovskih fondova i od strane Židova-pojedinaca i grupa!
U kojoj okupaciji MOŽE BITI RIJEČ DO 1948. ako su Arapi zemlju PRODALI?? Prodaš zemlju i onda tvrdiš da je oteta i tražiš povrat zemlje ili da se ona još jednom plati??
Luka, iznenađen sam da ti sa realtivno dosta znanja o pozadini ovog sukoba ne zamjećuješ KARDINALNU, APSURDNU TEZU KVARNERA? O drugim PREPISANIM gluparijama ne bih, a mislim da nema komentara ni više pozitivnih ocjena ne zbog iscrpljene teme, već prije svega što je to treći dnevnik Kvarnera koji pokazuje veliko neznanje ili je tendenciozan i svjetlosne godine udaljen od povijesnih činjenica. (I sada bi moglo malo i pluseva i komentara čim sam se ja javio, jer ovdje nekolicina članova pollitike ne ocjenjuje upise, nego autore, npr. pišem o HRT i "zrakomlatalo" upisuje već najmanje tisućiti minus u zadnje četiri godine! kada je riječ o njemu sumnjam da on to radi što radi za - novac! Normalan čovjek toliko vremena ne bi potrošio za tapkanje (minusima, spamovima..) za Ljubom R. Weissom).

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

ne ulazeći u meritum

ne bih se baš hvalio objavljivanjem teksta u YUtarnjem gdje pišu i poneki koji još smrde po fekalijama, što stvarnim a što zaista seru preko svake mjere

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek

Postoje dva dnevna lista od formata u Hrvatskoj - Večernji list i Jutarnji list! Kada bi išta znao kako je VRLO TEŠKO dobiti i najmanji dio medijskog prostora u ova dva lista PONOSIO BI SE DO NEBA da ti išta objave, a kamoli članak u rangu kolumne! I k tome sa stajalištima koja i nisu MEINSTRAIM!
Očigledno, pojma nemaš o stanju u novinarstvu iznutra!
Fekalije? I gdje ti vidiš YU kod Jutarnjeg? Dalo bi mu se štošta prigovoriti, ali ovo YU, stvarno je zaslijepljenost kockastim! Čitaj Ivkošića i Dujmovića, pa Šolu, i doživljavaj orgazme!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

jadan, jadniji, Ljubo Ruben Weiss!

@Ljubo čitajuči tvoje komentare uvijek moram zaključiti; lud čovjek, gotova robija!

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci