Tagovi

Izlazak iz krize

Kako iz krize?

Svima je poznato da nam je ekonomija u krizi. Nezaposlenost, besparica, depresija, recesija i ostale srodne stvari.

Zakoni koje sam spominjao nesumnjivo bi vodili ka izlasku iz krize, ali naša je situacija takva da zahtjeva još nešto što bi ubrzalo njihovo djelovanje i onemogućilo povratak u nekakvo ovakvo stanje.

Bilo je dosta mislilaca koji su pokušavali naći «lijek» protiv ekonomske krize, ali se čini da to nikom nije pošlo za rukom. Ono što je na tom polju uspješno provedeno nije poticalo od mislilaca, nego od «praktičara» kojima nije bilo ni na kraj pameti da «liječe» krizu, nego da se naprosto oslobode nekih aktualnih ekonomskih i životnih problema, pa su kroz te aktivnosti neočekivano riješili neke probleme koje je stvarala kriza.

Ovdje mislim prvenstveno na tzv. javne radove. Prakticirali su ih Roosevelt, Hitler, Musolini, a i neki drugi državnici.

Zašto su javni radovi bili efikasno sredstvo za borbu protiv krize?

Čini se da je stvar u slijedećem.

U vremenima koja su prethodila krizi, ljudi su, najviše zbog neosnovane vjere u svemoć novca, a i nepromišljenosti i nebrige živjeli prilično razuzdano. Investirali su silan novac u stvari iz kojih se on više nikako nije mogao transformirati u svoj (novčani) oblik i pozicionirao se na takvim mjestima sa kojih se više ni na koji način ne može vratiti u promet. Onaj koji bi se čak i mogao vratiti ne bi to htio, jer bi se po tržištu morao kretati sa silnim gubicima i na kraju propasti.

Novca je naprosto nestalo iz prometa, a nagomilao se velik broj stvari koje ne omogućuju prežvljavanje i normalno poslovanje : mrtve fabrike, poduzeća i banke, golema i skupa državna administracija, troškovi za izdržavanje velikog broja nezaposlenih, vile , jahte, skupi automobili etc, etc.

Prvi, takoreći instinktivan potez u liječenju ove bolesti bio je doštampavanje novca koji je nedostajao. Tako je pokrenuta inflacija koja je još više produbila problem, zakomplicirala stvari i otežala život i izlazak iz krize.

Toliko o simptomima i dijagnozi.

A što je s terapijom?

Evo nešto i o tome.

Javni radovi s jedne strane, a inflacija s druge, pokazuju da se izlazak iz krize ne može financirati novcem, nego samo radom, i to onim koji proizvodi elementarna dobra za preživljavanje: hranu, odjeću, obuću i slično – ono što je najpotrebnije.

Velik broj nezaposlenih prisiljava društva na to da se otvaraju jeftina, niskoproduktivna radna mjesta – dijelom zbog toga da bi se što većem broju ljudi olakšalo preživljavanje, a dijelom zbog toga što nema novca kojim bi se financiralo otvaranje skupih, visokoproduktivnih radnih mjesta. Da stvar bude gora, nema niti novca kojim bi se kupovala roba proizvedena na tim visokoproduktivnim radnim mjestima, pa ih nitko i ne želi otvarati.

Čemu uzimati kredite i graditi fabriku za proizvodnju automobila ako se već unaprijed jasno i sigurno zna da te automobile neće imati tko kupovati?

Eto, čini se da je izlaz iz krize u tome da se otvori što je moguće veći broj niskoproduktivnih radnih mjesta, na kojima će se proizvoditi ono što je najpotrebnije za život.

Poznati javni radovi bili su upravo to – masovna niskoproduktivna radna mjesta čije je uspostavljanje financirala država.

To bi bilo efikasno i danas.

Ali uz to, moguće je i slijedeće: besplatno, na određeni rok, ustupiti nezaposlenim ljudima plodnu zemlju na korištenje, gdje će ti ljudi proizvoditi upravo ono u čemu, za vrijeme krize, vlada najveća oskudica – prvenstveno hranu.

Država bi mogla financirati nabavu isključivo ručnih alata za obradu zemlje i štampanje jedne knjižice sa uputama o tome kako se uzgajaju razne biljne ili životinjske kulture. To znači da otvaranje jednog takvog radnog mjesta ne bi smjelo koštati više od npr.: 50 Eura.

Rad na tim radnim mjestima, stvorio bi, već za nekoliko mjeseci novu vrijednost koja bi bila cca deset puta veća, dakle, oko 500 Eura, Kasnije bi taj omjer bio i znatno veći.

Izlazak ih krize financirao bi se, dakle, tako što bi, direktno rad, a ne novac, stvarao nove upotrebne vrijednosti neophodne za život.

Antikejnezijanci s pravom su se rugali Kejnezijancima kad su ovi govorili da i potpuno neproduktivni masovni rad oslobađa od krize. Ova je poruga na mjestu, jer onaj ključni i pogubni način očitovanja krize nije u nestašici novca, u praznim džepovima , nego u praznom želudcu, u tome što nemamo što jesti – u krčanju crijeva, grčevima u stomaku i mraku u duši.

Dio onog oskudnog novca koji bi bio raspoloživ za uobičajenu robnonovčanu cirkulaciju, mogao bi se upotrebiti za otvaranje visokoproduktivnih radnih mjesta, na kojima bi se postepeno zapošljavali ljudi koji su dotle radili na onim niskoproduktivnim.

Zašto otvarati niskoproduktivna radna mjesta?

Već smo rekli da nema novca za otvaranje onih skupih, visokoproduktivnih. Treba li to ponavljati?

Aaaa... a da li bi se s time snizila opća produktivnost i konkurentnost nacionalnog gospodarstva?

Ne,ne. Ne bi.

Naime, za vrijeme ovakvih kriza nacionalnom gospodarstvu već je jako opala produktivnost i to zato što golem broj ljudi ne stvara ništa, nulu. I kad tu nulu zbrojite sa onim što se proizvodi na visoko produktivnim radnim mjestima i podijelite sa brojem sumanada koje ste zbrojili dobijete nisku nacionalnu produktivnost.
Zapošljavanje nezaposlenih na niskoproduktivnihm radnim mjestima povećalo bi, dakle, opću ili prosječnu nacionalnu produktivnost.

Evo, pogledajte ovaj jednostavni račun:

10 + 2 : 2 . Deset plus dva podjeljeno sa 2 veće je od

10 + 0 : 2

U ovoj nejednadžbi, 10 označava visokoproduktivnu proizvodnju, 2 niskoproduktivnu a 0 nerad i život na osnovu tzv. socijalne pomoći.

S druge strane, nepromišljeno i nasilno formiranje visokoproduktivnih radnih mjesta, nasuprot nepromišljenim i neznalačkim očekivanjima, moglo bi i sniziti opću ili prosjećnu nacionalnu produktivnost, jer bi povećalo broj nezaposlenih i izdatke za njihovo izdržavanje i neproduktivnu potrošnju.

To bi moglo dovesti i do nekakvog ovakvog računa:

10 – 2 : 2. Deset minus dva, podjeljeno sa dva.

Kakav bi bio rezultat možete izračunati i sami.

Eto. Iako javni radovi i rad na niskoproduktivnim radnim mestima - čeprkanje po zemljii radi uzgoja krumpira. rajčica, graha, salate, kupusa, tu i tamo koje kokice ili pajceka - izgledaju kao nekakav primitivizam, povratak u barbarstvo ili nekakvo masovno kažnavanje ljudi, i to onih koji ništa nisu krivi, ipak bi to bio mudar, vrlo mudar način da se relativno brzo iziđe iz krize.

Tim bi načinom, ljudi svojim radom stvorili sredstva za otvaranje visokoproduktivnih radnih mjesta za koja su se i školovali. Jasno, ovdje se pretpostavlja da su etablirani onakvi zakoni kakve sam već na više mjesta prikazao, kako netko nesavjestan ne bi trud ovih ljudi upotrebio u krive svrhe.

Eto. Može tako, a može i puno gore.

Najveći problem u pokretanju nekakvog ovakvog procesa bio bi u slijedećem: kako ljude privoliti na takav rad. Jer većina je već navikla na to da životari bez ikakvog rada, od tzv. socijalne pomoći koja će nužno biti sve manja i manja.

Ti će se ljudi trgnuti kad im voda dođe do usta. Tada će biti nešto pametniji i više neće tražiti krivca za svoj položaj, nego spas i izlaz. Ali to su već opasne vode i ko zna što bi se sve tada moglo dogoditi.

A teška i opasna vremena tek dolaze.

Više, jasnije i bolje na:
http://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/26/way-out-of-the-crisis/

Komentari

Neka bude...

Fiat miraculum!

Tko je glasao

U Europi

U Europi se počelo zbivati čudo. Sve više se ljudi čudi tome što sam napisao u svojoj zadnjoj knjizi.

Ako hoćete, mogu je objaviti i ovdje.

Tko je glasao

Šutnja

Ovoj šutnji ne treba komentara. Ipak, čudi me da nitko nije osporio tvrdnju da se čeprkanjem po zemlji može izići iz krize. Možda je još čudnije to da Keynesu to nitko nije ozbiljno osporio, iako je on tražio potpuno nesvrsishodno čeprkanje, dakle, nešto još gore nego ja.
Au... kako je teško misliti po ovoj vrućini. Dobro bi mi došlo malko čeprkanja po zemlji, pa jedna pivica, koji ćevap....Uuuuu...h.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci