Neovisni, ali ne i neutralni

Nekompetentna hrvatska Vlada, sastavljena od korumpiranih nesposobnjakovića koji misle samo na vlastiti probitak, na čelu s dr. Ivom Sanaderom, umjesto da je pravodobno poduzimala mjere kojim bi se ublažile posljedice financijske krize i recesije, najprije je uvjeravala i sebe i nas kako Hrvatska i nije zahvaćena krizom, pa onda ako i je, zahvaćena je tek marginalno.

A onda triježnjenje i priznanje da smo "u banani", prihodi države opadaju, nezaposlenost raste, ali prave i energične mjere, a jedna je i drastični rebalans proračuna, se i dalje ne poduzimaju, pokušava se kupiti vrijeme do lokalnih izbora, jer nepopularne mjere za ublažavanje posljedica krize, neovisno o tome koliko opravdane, ruše rejting HDZ-a, smanjujući mu izglede za pobjedu.

Ipak, Vlada, pritisnuta brzinom odvijanja negativnih procesa, morala je donijeti paket gospodarskih i drugih mjera za koje se već sada sa sigurnošću može tvrditi da nisu dostatne, pogotovo u svjetlu činjenice da se ne odustaje od zaustavljanja gradnje nekih infrastrukturnih objekata, a iznos predviđen za rebalans proračuna je premali itd.

No neovisno o žestini krize, kao i kod rješavanja drugih problema, rješenja u borbi protiv depresije su prilično jednostavna, samo treba imati hrabrosti pa ih i provesti.
Treba se pridržavati toga da se ne troši ni lipa više nego što se ima. Svi se moraju naučiti skromnosti, a to znači kupovati samo one stvari koje su nužno potrebne i imaju duži vijek trajanja, potrošnju i dostizanja sreće kroz materijalna dobra treba zaboraviti.
Treba dobro razmisliti i o obrazovanju djece i za koja ih zanimanja obrazovati, tražit će se sva zanatska zanimanja, tehničari, inženjeri ...

Centraliziranu državu, čiji je cilj je kontrolirati sve i upravljati centralno, treba pod hitno decentralizirati, čineći tako općine i gradove odgovornima za vlastitu sudbinu, što bi opet tražilo hitni teritorijalni preustroj države onako kako je to bezuspješno predlagano puno puta dosad, što znači ukidanje županija, teritorijalnu podjelu Hrvatske na četiri regije, sa općinama koje bi se mogle samoodržavati (sasvim dobro bilo je ono rješenje iz bivše države), podijeljenim na mjesne zajednice od kojih bi sve kretalo i u kojima bi svaki pojedinac mogao dati svoj puni doprinos, brinući za sebe, ali i za sugrađane.
Najšira samostalnost i decentralizacija, to je budućnost.
Vunena vremena su pred nama, a ona traže izravnu demokraciju.

Treba se boriti za održavanje javne infrastrukture, a istodobno spriječiti privatizaciju i rasprodaju svih vrijednosti.

Transport, izvori energije i vodoopskrba, kao najznačajnije službe, trebaju biti i ostati javne.

Pod svaku cijenu banke treba spriječiti da ljudima oduzmu sve, jer takvi ljudi više nemaju što izgubiti, postaju spremni na sve, pa i na pobunu.

Postavlja se pitanje otkuda namaknuti sredstva za rebalans proračuna?
1. Zaustaviti sve projekte pa i započete gradnje infrastrukturnih objekata, a pogotovo onih nepotrebnih, kao što je "ponos nacije", Pelješki most.
2. Ukinuti sva braniteljska prava i privilegije, preuzeti brigu samo o invalidima vojnim i civilnim, bračnim drugovima poginulih te njihovu djecu i roditelje.
3. Zamrznuti sve plaće u državnom i javnom sektoru.
4. Ukinuti sve povlaštene mirovine.
5. I pod cijenu raskida ugovora s Vatikanom prestati financirati KC.
6. Prestati "voditi brigu" o Hrvatim u BiH na način da se ogromna sredstva iz proračuna prelijevaju u susjednu državu.
7. Zaustaviti sav povrat ili isplate odštete za nacionaliziranu imovinu.
8. Prestati financirati kojekakve opskurne udruge, NGO i udruge proizašle iz DR.