pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dodatne minimalne naznake usporedbe slovensko-hrvatsko. Molim maksimalno razumijevanje za slovence, koji će još puno puta dramatično zatrebati i koji se često zovu ante, muharem i slično.

I sada se u raznom slovenskom fizički vidi pragmatično objedinjavanje i raznovrsna struktura "dionica", koja onda prema vani djeluje minimalno jedinstveno i praktično. Kod njih je to počelo bitno ranije, kad je dvojba srozati selo ili ne, likvidirati Kocbeka ili ne itd., razrješena u korist drugog, u korist toga da se i seljaci minimalno unaprijede gospodarski i politički, da je to povezano s ekonomijom itd.. U doba špice jugoslavenske konkurencije, pragmatično su objedinjavali sektore i ojačavali je velikim potencijalom dopunskog i popodnevnog rada, što je omogućavalo jednostavnu i efikasnu snagu, koja je mogla lako reagirati, povećavati se i smanjivati te nametati svima, do zadnjeg šljakera da bar minimalno grize za stvar. Organizacija je odavno dovedena do kriterija da je i svaki mali monter za neki mali posao na Jadranu odgovarajuće opremljen i ima odgovarajuću podršku.

I sada se u raznom hrvatskom fizički vidi navika i praksa sektorskog i grupnog ovladavanja. Iako tehnomenadžerski, grupni i drugi klanovi vjerojatno nikad nisu bili jedinstveni, pa niti pod kapom SKH-a, HDZ-a ili SDP, inercija i dalje dominira do stupnja da nije normalno ako se netko izvan kruga ubacuje u igru. U inerciji je logično da se Ante Todorić stariji i njegovi (Kuštraci itd.) dobro snalaze, kao prije 50 godina, jer je jedino logično da netko ovlada. Kombinacije tehnomenadžerskog i drugog grupnog ovladavanja sektorima i dalje cvjeta. To drugo su još uvijek susjedske (Tuškanac, Pantovčak) i regijske veze, gdje ni sisačke veze nisu prošlost (cvetkovići, špiljci, gregurići, čačići ...), pa i međimurski režek igra. Objedinjavanje i struktura "dionica" su po formuli jedno je većina a raznovrsnost nešto što ugrožava i prijeti. Pri tome nema dvojbe da taj netko različit treba biti eliminiran. U doba špice jugoslavenske konkurencije i sada je isto, traže se slični partneri u Srbiji, BiH i usklađuje. U tom smislu je hrvatska dominanta i dalje najjači kohezijski partner jugoslavenske prakse. To je logično i odgovara genezi i sadašnjoj logici stvari, za razliku od slovenske dominante hrvatska zna da je objektivno ugrožena već u konkurenciji sa slovenskom a sa evropskom potpuno.

Krajem osamdesetih je pragmatika na primjerenom poslu na Jadranu izgledala ovako.
S hrvatske strane sudjeluju reprezentativci, koja dobrano igraju i danas. Sve je hrvatsko, slovenci samo prate igre na zanimljivom tržištu. S hrvatske strane se nakon iscrpljujućih igri stvar od značaja po sve ipak dovodi tik do čiste pobjede - treba pucati penal u prazan gol u zadanom dovoljnom roku. Pucati će najzaslužniji igrač ali se po pitanju ostalog održavaju razni dramatični politbiro sastanci, koje ne prekidaju ni glavni, i danas, nego igraču daju podršku iza zida. Velika publika već histerično urla. Svi su sretni kad slovenci zabiju taj gol, umalo nisu bosanci, svi sa hrvatske strane slave i ističu svoje velike zasluge, slovenci na to ne gube vrijeme a i očekivani Ante Marković je ipak dao prednost Kashogiju i njegovoj jahti.

vidim da imamo tri problema na muri o kojima pojma nisam imao (osim onih zadnjih specijalaca od prije kojeg mjeseca), ova posljednja rečenica je sjajna, tek toliko o Sanaderu :)

taj nesretni ZERP se već trebalo proglasiti, eto uvjerio me u to tonči tadić jer svoja prava bi morali koristiti osobito u okolini kada su to napravili svi u našem okruženju osim nas

u hrvatskoj ne postoje slovenski trgovački lanci, ono što postoje su hrvatske tvrtke koje su u vlasništvu slovenaca (mala ali bitna razlika), no umjesto da se borimo protiv "izdelano v sloveniji" morali bi se baviti više time da proizvedemo proizvode koje će naši ljudi kupovati umjesto slovenskih