Izdelano v Sloveniji

Reakcije i osvrti

Sa susjednom Slovenijom baš nemamo sreće. Savudrijska vala, otvoreno more, Sveta Gera, granica na Muri, Krško, Ljubljanska banka, hidroelektrane na Muri, izgradnja nasipa na lijevoj obali Mure...

A sada pak su se pobunili protiv Hrvatske zato što je INI produljena koncesija za naftne ili plinske platforme u sjevernom Jadranu.

Odkuda ta nerovozna reakcija susjeda? Krajem prošle godine Europska unija tražila je načine kako Turskoj zakomplicirati nastavak pregovora za prijem u članstvo. Neke članice EU željele su i Hrvatsku pridodati Turskoj i na „neodređeno vrijeme“ staviti nas u čekaonicu. Šansu ili najjači argumenat vidjele su u najavama da će upravo tada Hrvatska jednostrano proglasiti zaštićeni ekološko-ribolovni pojas u Jadranskom moru (ZERP). Cijela slovenska diplomacija bubnjala je po cijeloj Euoropi o tome i pripremala teren. Bili su svjesni činjenice da bi to zamrzavanje pregovora za Hrvatsku značilo još desetogodišnje čekanje.

A onda šok za susjede. Hrvatski Sabor aktiviranje ZERP-a prolongira na 1. siječnja 2008! U Ljubljani nerovoza raste. Hrvatska nastavlja pregovore. Čekaju i vrebaju. Činjenicu da je Hrvatska INI produljija koncesiju za ekspoataciju plina iz sjevernog Jadrana proglasili su prejudiciranjem granice na moru!? Koje granice? Između Hrvatske i Italije. Jer Slovenija nikada nije imala i ne može imati izlaz na otvoreno more a time niti nekakovu granicu na moru koja bi sezala do otvorenog mora.

Ministar vanjskih poslova Rupel izjavio je kako mu se „sviđa ideja da se građane Slovenije pozove da ne ljetuju u Hrvatskoj“! I dodao da on zadnjih 15 godina nije ljetovao u Hrvatskoj.

Meni pak se sve više sviđa ideja da mi u Hrvatskoj u širokom luku zaobilazimo slovenske trgovačke lance. A one proizvode na kojima pak piše „Izdelano v Sloveniji“ zamjenimo s onim „Kupujmo Hrvatsko“.

P.S. Izgradnja nasipa na lijevoj obali Mure kojima od poplava šitimo slovenska sela su pri kraju. Izgradnja nasipa na desnoj obali kojima će se od poplava štititi naša sela u Međimurju mora pričekati nove poplave. Tako je odlučio Sanader.

Komentari

Nisu naš problem Slovenci.

Nisu naš problem Slovenci. Naš su problem Austrijanci. I Nijemci. I Englezi i Amerikanci i (u zadnje vrijeme) Česi i Holanđani i svi oni koji žive organiziranije i rade racionalnije od nas samih. To se, nažalost, neće riješiti patriotizmom tipa "Kupujmo hrvatsko" ili "Pas njima mater". Pitanje je, zapravo, koga vraga nama treba ta Europa, njena unija i slične zafrkancije. Pa trebaju nam samo zato da počnemo raditi organiziranije i ponašati se racionalnije. U svakodnevnom se to političkom životu zove "usjavanje europskih standarda". Dakle, kad usvojimo europske standarde moći ćemo u Europu. Onda nam Europa, u stvari, više neće ni trebati. Čini se kao začarani krug? Nije. Europske standarde ipak ćemo usvojiti tek ulaskom u EU i zato tamo moramo ići.
A što se tiče Slovenaca kao takvih. Oni koriste komparativne slabosti svojih susjeda, tj. nas. Nećemo ih u tome spriječiti niti topovnjačama niti diplomatskim notama. To je valjda jasno. Spriječit ćemo ih tako da tih prednosti ne bude. Šanse imamo i ipak je lopta u našim nogama.

Dodatne minimalne naznake

Dodatne minimalne naznake usporedbe slovensko-hrvatsko. Molim maksimalno razumijevanje za slovence, koji će još puno puta dramatično zatrebati i koji se često zovu ante, muharem i slično.

I sada se u raznom slovenskom fizički vidi pragmatično objedinjavanje i raznovrsna struktura "dionica", koja onda prema vani djeluje minimalno jedinstveno i praktično. Kod njih je to počelo bitno ranije, kad je dvojba srozati selo ili ne, likvidirati Kocbeka ili ne itd., razrješena u korist drugog, u korist toga da se i seljaci minimalno unaprijede gospodarski i politički, da je to povezano s ekonomijom itd.. U doba špice jugoslavenske konkurencije, pragmatično su objedinjavali sektore i ojačavali je velikim potencijalom dopunskog i popodnevnog rada, što je omogućavalo jednostavnu i efikasnu snagu, koja je mogla lako reagirati, povećavati se i smanjivati te nametati svima, do zadnjeg šljakera da bar minimalno grize za stvar. Organizacija je odavno dovedena do kriterija da je i svaki mali monter za neki mali posao na Jadranu odgovarajuće opremljen i ima odgovarajuću podršku.

I sada se u raznom hrvatskom fizički vidi navika i praksa sektorskog i grupnog ovladavanja. Iako tehnomenadžerski, grupni i drugi klanovi vjerojatno nikad nisu bili jedinstveni, pa niti pod kapom SKH-a, HDZ-a ili SDP, inercija i dalje dominira do stupnja da nije normalno ako se netko izvan kruga ubacuje u igru. U inerciji je logično da se Ante Todorić stariji i njegovi (Kuštraci itd.) dobro snalaze, kao prije 50 godina, jer je jedino logično da netko ovlada. Kombinacije tehnomenadžerskog i drugog grupnog ovladavanja sektorima i dalje cvjeta. To drugo su još uvijek susjedske (Tuškanac, Pantovčak) i regijske veze, gdje ni sisačke veze nisu prošlost (cvetkovići, špiljci, gregurići, čačići ...), pa i međimurski režek igra. Objedinjavanje i struktura "dionica" su po formuli jedno je većina a raznovrsnost nešto što ugrožava i prijeti. Pri tome nema dvojbe da taj netko različit treba biti eliminiran. U doba špice jugoslavenske konkurencije i sada je isto, traže se slični partneri u Srbiji, BiH i usklađuje. U tom smislu je hrvatska dominanta i dalje najjači kohezijski partner jugoslavenske prakse. To je logično i odgovara genezi i sadašnjoj logici stvari, za razliku od slovenske dominante hrvatska zna da je objektivno ugrožena već u konkurenciji sa slovenskom a sa evropskom potpuno.

Krajem osamdesetih je pragmatika na primjerenom poslu na Jadranu izgledala ovako.
S hrvatske strane sudjeluju reprezentativci, koja dobrano igraju i danas. Sve je hrvatsko, slovenci samo prate igre na zanimljivom tržištu. S hrvatske strane se nakon iscrpljujućih igri stvar od značaja po sve ipak dovodi tik do čiste pobjede - treba pucati penal u prazan gol u zadanom dovoljnom roku. Pucati će najzaslužniji igrač ali se po pitanju ostalog održavaju razni dramatični politbiro sastanci, koje ne prekidaju ni glavni, i danas, nego igraču daju podršku iza zida. Velika publika već histerično urla. Svi su sretni kad slovenci zabiju taj gol, umalo nisu bosanci, svi sa hrvatske strane slave i ističu svoje velike zasluge, slovenci na to ne gube vrijeme a i očekivani Ante Marković je ipak dao prednost Kashogiju i njegovoj jahti.

U praksi oko navedenog

U praksi oko navedenog znatno vlada logika, pojednostavljeno, gdje god nismo poslovno i interesno u obvezi podržati ćemo slovensko jer nam iskustvo pokazuje da još nema ni naznake volje za sličnu hrvatsku praksu. U tom znatnom djelu prakse nemamo izbora, Slovenija nam je dragocijena za učenje, praksu i zasad teorijski uticaj na dominantnu hrvatsku poslovnu pa i političku praksu, kod koje nema ni naznaka "spuštanja na nužni niži nivo".

Značajni dio slovenske prakse je, za razliku od hrvatske, sličan značajnom djelu evropske, sa kriterijima minimuma pragmatike i interesa, gdje npr. u Bavarskoj i dalje nije isto da li je neki ravnopravni proizvod i posao više bavarski ili švapski.
U gradnji kompleksa Mercator se nastoji "i zadnji čavao" realizirati više kroz Sloveniju nego kroz Hrvatsku, tako da se i npr. neki izolacijski materijal koji nije slovenski proizvod realizira putem manje slovenske tvrtke ili predstavništva proizvođača a ne putem istog u Hrvatskoj. Pazi se i na zadnju stvar i na zadnji EUR, i po cijenu niza sitnih kršenja zakona. Kad varaždinska "Cesta" nešto gradi u Sloveniji, onda je najbolje da ništa za posao ne nabavlja iz Hrvatske, bolje i lošiji asfalt neke manje asfaltne tvornice u Sloveniji nego svoj bolji i bliži.
Ogromna praksa jest i širi se pomoću evropskih propisa, za koje je Slovenija logično praktički bolje pripremljena i naviknuta, jer je Slovenija tradicijski orjentirana na objedinjavanje stvari oko takvih pitanja (praksa kompromisa) a Hrvatska tradicijski orjentirana na stvaranje monopola (praksa elitizma), što čini da su Hrvatskoj drame konsolidirati iti jedan propis a u Sloveniji su drame ako se neki ne konsolidira. Npr. za maslinovo ulje i slične proizvode je Slovenija sa malom proizvodnjom već morala minimalno konsolidirati stvar a u Hrvatskoj je tek krenula bitka vlasnik sms-a i ostali. Npr. još krupniji dio, graditeljstvo. U Hrvatskoj oko ovladavanja svime, sada značajno i uz pomoć segmenta evropskih propisa, teče proces dogovaranja nekoliko osoba koje još uvijek ništa ne ulažu niti riskiraju, koje su objektivno trebale biti eliminirane već prije cca 25-30 godina, koje to pa i javnost zbilja zamišljaju kao traženje kompromisa, dok su u Sloveniji već davno uhodani u "jadniju" i kompliciraniju praksu kompromisa, za koju automatski u Hrvatskoj imaju uvodnu dobrodošlicu većine.

Pravilo je isto za sve, kao u rukometu tako i za praktične koristi uz granicu - zašto i objektivno slabiju poziciju ne bi pokušali pretvoriti u pobjedu, pogotovu ako je suparnik poznat po takvim slabostima? To dobro u nekim stvarima radi i Srbija, zašto to ne bi radila bitno iskusnija Slovenija?

vidim da imamo tri problema

vidim da imamo tri problema na muri o kojima pojma nisam imao (osim onih zadnjih specijalaca od prije kojeg mjeseca), ova posljednja rečenica je sjajna, tek toliko o Sanaderu :)

taj nesretni ZERP se već trebalo proglasiti, eto uvjerio me u to tonči tadić jer svoja prava bi morali koristiti osobito u okolini kada su to napravili svi u našem okruženju osim nas

u hrvatskoj ne postoje slovenski trgovački lanci, ono što postoje su hrvatske tvrtke koje su u vlasništvu slovenaca (mala ali bitna razlika), no umjesto da se borimo protiv "izdelano v sloveniji" morali bi se baviti više time da proizvedemo proizvode koje će naši ljudi kupovati umjesto slovenskih

sudski registar kaže da

sudski registar kaže da je:

 

Matični broj
040147469
Registarski sud
Trgovački sud u Zagrebu
Tvrtka
MERCATOR - H društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i proizvodnju
Skraćena tvrtka
MERCATOR - H d.o.o.
Sjedište
Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 1
Pravni oblik
društvo s ograničenom odgovornošću

 

ta cijela priča o hrvatskim i ne-hrvatskim tvrtkama je besmislena; naime, tvrtka djeluje na hrvatskom teritoriju i plaća hrvatske poreze, JEDINI novac koji smije izići iz države je dobit na kojeg je također prije toga trebao biti plaćen porez (no s tim novcem možeš i kao hrvatski državljanin otići i kupiti si lepo belo đez odelo i skupi maybach, možeš ga potrošiti u kasinu, kupiti si heroina ili teoreteski darovati u dobrotvorne svrhe - dobit je novac kojeg vlasnik dobije umjesto kamata koje bi dobio u banci)

nadalje, sam porez na dobit u poreznim prihodima sudjeluje s vrlo malenim iznosom (iako je za očekivati da će u budućnosti taj iznos rasti), a prosječna tvrtka ostvaruje dobit 3-5% ukupnog prihoda a u slučaju mercatora vjerojatno je nešto veća ali ne značajno
istovremeno, na ukupne prihode mercatora on mora platiti 22% PDVa, a moraju platiti i poreze na svoje zaposlene (kojih imaju puno) te sve ostale poreze, takse i kojekakve druge namete koji im se nameću u svakodnevnom poslovanju

ono što njih čini slovenskom tvrtkom je samo činjenica da oni "guraju" slovenske proizvode što je sasvim logično i legitimno, no protiv toga se ne možemo niti smijemo boriti na način da plašimo ljude slovencima ili da na bilo koji drugi način diskriminiramo njih ili njihove proizvode

Pa naravno da je registriran

Pa naravno da je registriran u RH. Ali ja govorim o VLASNIŠTVU . A profit ide VLASNIKU.
No to je sporedna tema. I nisam pozvao (ne još) na bojkot. Ali mi se ideja jako sviđa. Sve više.
I na MURI imamo ČETIRI problema sa susjedima:
1. granica - sporna po njima jer žele doći na Muru iako na lijevoj obali postoje 16 džepova (oko 400ha) koji su teritorij RH
2. Most - sporan po njima iako spaja dvije obale na HR teritoriju
3. Osam HE na Muri koje oni žele izgraditi bez suglasnosti HR - najbliža je svega 8 km od granice
4. Nasipi - na lijevoj obali gradimo a na desnoj gdje dva džepa SLO teritorija prelaze na lijevu obalu zabranjuju gradnju nasipa jer "time Hrvatska želi prejudicirati granicu".

Mislim da bojkot slovenskih

Mislim da bojkot slovenskih roba nije rješenje. Polazim od toga zašto ljudi uopće kupuju slovenske proizvode. Zar drugih na našem tržištu nema? Nikako.

Dva su razloga. Cijena i pretpostavljena ili manje-više iskustveno dokazana kvaliteta. Cijene im i nisu baš male, pa to sigurno nije osnovni razlog kupnje. Kvaliteta je uglavnom OK, ali ne tolika koliko je pozitivan glas koji ju bije. A zašto?

Još za bivše države je Slovenija predstavljala pojam napretka, "zapadnih" shvaćanja i načina života, zbog lagano diskriminatorske politike prema "južnjacima" tim istim je predstavljala neku vrstu zapadnog svijeta. Po standardu, nekim životnim navikama, kulturi, urbanističkim razlikama, ekološkoj osvještenosti i općenito čistoći naselja i okoliša. Ona je za ostatak Jugoslavije predstavljala zapad, a desetljećima je slovenska vlast usađivala i planski osnaživala taj osjećaj svojih građana.

Dakle, još od tih vremena su slovenski proizvodi (npr. elektronika) bili kvalitetniji od npr. niških (EI Niš). Svijest o tome postoji i danas. Naravno da kvalitetnije nije bilo sve, ali razliku je oduvijek nadoknađivao marketing.

To nije samo "Kupujte s osmjehom", "Kupujmo hrvatsko", "Hrvatska - zemlja nasmješenih ljudi" i slične parole za čije smišljanje netko ubere dobar honorar.
To je sustavna i principijelna politika, marljiv rad svih vlada (neovisno o političkom usmjerenju) na stvaranju i potpirivanju društvene svijesti o vlastitim vrijednostima, kako kod kuće, tako i vani.

Slovenija je odavno shvatila da međunarodni odnosi, pa i utjecaj, u najvećoj mjeri počivaju na ekonomskim interesima. I te interese guraju.

U Sloveniji postoji koncenzus oko toga da je zemlja mala i da mora izvoziti ukoliko želi osigurati visoki standard građana i opstati. I to desetcima godina. Tamo ekonomisti ne pametuju o detaljima. Izvoz je strategija i njemu je sve podređeno.

Ilustracije radi, prvi dokument kod nas (neovisno o kvaliteti sadržaja) koji se odnosi na izvoz i ima ambicije nazivati se strateškim je od nedavno. I ovdje smo pisali o njemu.

Rješenje nije u bojkotu tuđih roba, već u tome da se vlastite robe strancima proda više nego se njihove (ili općenito strane robe) uveze. To je sva mudrost.

Prošlo ljeto, u Zadru sam

Prošlo ljeto, u Zadru sam išao u Merkator oko 8 sati ujutro i vidim da je zatvoren. Otvaraju u 9 (nedjelja je bila). Krenem preko puta u Interspar i naiđu dvojica Slovenaca. Kažem im da je Merkator zatvoren i da otvara tek u 9 i da mogu ići kupovati u Interspar s druge strane ceste. Oni meni da su oni Slovenci i da njima nije problem čekati sat vremena da bi kupovali u slovenskoj trgovini.
Naravno, taj slučaj opisuje samo dvojicu Slovenaca na godišnjem odmoru i ne znači da bi svi Slovenci tako postupili.
Koliko bi Hrvata tako postupilo?

To je to stanje duha kao

To je to stanje duha kao posljedice svojevrsnog odgoja građana koji traje desetljećima. Za njih je to normalno.

A zašto i za nas to nebi

A zašto i za nas to nebi bilo normalno?

zato kaj nemamo brandove

zato kaj nemamo brandove :o(( na zalost ali jako banalan razlog. ak oces bijelu tehniku imas gorenje za koji je tesko reci da nije skoro pa svjestki brand - a sada gdje je koncarev proizvodnja? namjestaj - meblo, lesnina, a nase nema? auti? jedan od problema nase drzave je ta brandovska neprepoznatljivost, a ako je ima onda je na tragu real socijalizma uz cast rijetkim izuzecima. ti u slovenskoj proizvodnji imas skoro uvijek proizvod koji mozes dat jedan uz drugu s najrzvikanijem svjetskim proizvodom i vidjet ces da dizajnerski vizualno uopce ne odudaraju jedan od drugih. ma koliko je to banalno, ali to ti je srz, jer vizualno je prvo na sto gledas kad kupujes proizvod,a tek na drugom mjestu je kvaliteta. i dok mi to ne shvatimo, dotle cemo kupovati ono kaj nije nase.... da se tak banalno izrazim

--->
photopublika.blog.hr

Teško pitanje. Možda zato

Teško pitanje.

Možda zato što naši ljudi još nemaju izgrađenu svijest o tome da kupovina svakog komada, ma koliko jeftinog, skupog, malog ili velikog našeg proizvoda pomaže našem gospodarstvu, a time posredno i nama samima.

Možda zato što svaki od nas nema osjećaj da svako naše djelovanje, pa i kupovina, posredno utječe i na društvo u kojem živimo.

Možda zato što još ne znamo da svaka velika stvar počinje nekom malom, te da se i malim koracima može daleko stići.

A možda razlog čini mješavina svega navedenog i još koječega. Rekao bih da je to nedovoljna svijest o mjestu i utjecaju pojedinca na društvo. Trenutno mi ništa drugo ne pada na pamet.

Zato jer je u osnovi

Zato jer je u osnovi abnormalno.

Nema razloga da ne bude

Nema razloga da ne bude normalno i kod nas.
Vjerujem da i kod nas ima ljudi koji tako razmišljaju.

Sjetio sam se i onog redikula Jorasa kako je odbio piti našu Jamnicu i tražio od naše policije da mu nabavi slovensku Radensku.

To je čisti bedasti

To je čisti bedasti nacionalizam. Ja kupujem ono što volim jesti i piti ili koristiti, neovisno o porijeklu. Zaboli me je li slovensko, afganistansko ili čileansko.

Opinioiuris

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content