- Hrvatska seljačka stranka
- Tko se boji suknje?
- JE LI POLITIKA KURVA ?
- Zbrka na Balkanu!
- Tko će vladati u Srbiji
- Tko je ovde lud, a tko zbunjen? Mr. Pink and Mr. Macek vs Mr. Hebrang
- O SDP-ovcima
- Kad se male ruke slože - odnosno kako ustaše savjetuju četnike:-) epizoda Ratko Maček u Srbiji
- Majstor i Margarita! („Monoleme“ u političkoj praksi)
- S.G. JAMBO napušta HSS ???
Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
Popularni sadržaji
Današnji:
Upravo pročitano:
- Jad i bijeda Latinice o Tajkunima
- Kolektivno ludilo
- Jedan od razloga zašto se Milanović neće odreći Bandića
- Ratni profiteri - predizborni progon?
- Hrvatska seljačka stranka
- U laži su kratke noge!
- Založite se za vladavinu prava i civilno društvo! Pomozite da mi se vrati pravo na slobodu izražavanja!
- Zorane, drži se!
- ZERP i izbori u Hrvata dodatak I
- Institucije pravne države u Mrduši Donjoj
Izbori u dva kruga - lijek protiv monopola u politici
Ned, 21/10/2007 - 20:25 — Peregrine Falcon
Kad se čovjek nađe u situaciji da mora dati glas nekoj stranci na izborima doveden je u tešku nedoumicu: dati glas stranci (ili osobi u koju ima povjerenja a predstavlja neku stranku) čije mu se ideje čine najzanimljivijima i riskirati da ta stranka niti ne prijeđe izborni prag pa se njegov glas podijeli među strankama koje su pobijedile i to tako da one koje su dobile najviše glasova dobiju i najveći dio kolača pri podjeli "propalih glasova", da ih tako nazovem, ili, kako mu glas ne bi propao, glasovati za, kako mu se čini, najmanje zlo koje mu se nudi ili protiv onog tko mu je najnepoželjniji.
Mislim da je kod nas upravo najčešća ta situacija da se glasuje protiv neke opcije, a ne za neku opciju.
Na taj način, zbog straha da se glas ne potrati uludo, mnoge manje stranke koje imaju zanimljive ljude, ideje i programe skrahiraju na izborima, a možda bi upravo one pružile najbolja rješenja za ovu zemlju. Možda i ne bi, možda bi nas i razočarale, ali dok to ne možemo provjeriti niti ne znamo što gubimo. Tad bi ova naša politička scena postala puno zanimljivija, izborna utakmica napetija, a niti jedna stranka ne bi mogla bahato nastupati zbog svoje veličine, jer nikad se ne zna tko im može preoteti glasačko tijelo, iako je do jučer bio beznačajan i nepoznat. Kako je vlast slatka i jedini pravi motiv zbog kojeg bi političari gledali ostvariti što veći broj svojih obećanja je strah od gubitka vlasti, takva bi nesigurnost blagotvorno utjecala i na ponašanje naših političara, njihove karaktere učinila umilnijim i približila bi ih narodu.
Vrlo dobar primjer su predsjednički izbori, a osobito oni prvi na kojima je pobijedio Mesić. Prije prvog kruga je Mesić bio outsider, da bi na kraju pobijedio kad su oni koji su dali glasove kandidatima koji nisu ušli u drugi krug odabrali kandidate koji su njihov drugi izbor.
Neki će prigovoriti da su izbori preskupi i kad se provode u samo jednom krugu (osim izravnih troškova, tu su i oni neizravni poput gubitka vremena i sl), ali ono što bismo time dobili ima daleko veću vrijednost, jer bi nam dalo veću mogućnost biranja, a političarima bi dalo razloga da razmisle o svojem ponašanju.
- Peregrine Falcon dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 523 čitanja
- 12 bodova
Navigation
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
U ovome času je 7 users i 17 guests online.
Članovi online
- bet
- goxic
- Mon Soon
- leddevet
- frederik
- kvarner051
- Charon
Novi članovi
- onomatopeja
- lesterr
- Toger
- brunesa
- Veko
RSS izvor
Komentari
Postojeći izborni sustav,
Postojeći izborni sustav, od izbornih jedinica pa do slvne D'hontove metode je ne transparentan i ne demokratičan. Izborne jedinice su skrojene jedne godine, prema procjeni vladajuće stranke o svojoj popularnosti u cilju daljnjeg ostanka na vlasti. Interesi građana su u potpunosti zanemareni. Nikad poslije nije se ni pokušalo popraviti ovako nebulozno stanje. Zagreb nije jedna izborna jedinica, ili nekoliko odvojenih. Svi djelovi Zagreba su pripojeni nekim drugim županijama. Zašto je to problem? Zato što su interesi Zagrepčana, bitno različiti od onih u Zagorju, Boslavini, Banovini. Čije interse zastupnik iz takve izborne jedinice zapravo zastupa? Glupo pitanje, pa stranačke.
Krojenje izbornih lista je kuhinja za sebe, i pokazalo se da uvijek prolaze najveći poslušnici, cijenim da će tako i ovaj put.
Ne očekujem promjene, unatoč prijedlogu HNS-a. Zašto, zato što se nitko nije dobrovoljno odrekao vlasti. Tako neće niti jedan predsjednik stranke, koji, zapravo ima stvarnu vlast, neće dopustiti da njegovi gimstičari krivo vježbaju ruke. Time pokazuje kako je dobro sastavio svoju izbornu listu. Zato samo hrabro naprijed i igrati na sigurno.
Tako je, viperice:). Takav
Tako je, viperice:). Takav šnajderaj izbornih jedinica postoji vjerojatno još samo u bastionima demokracije poput Bjelorusije, Burkine Fasso i Pakistana. Ili treba napraviti jednu izbornu jedinicu za cijelu Hrvatsku i li je podijeliti na suvisle dijelove, ali trajno, tako da, ako treba tu promjenu stavimo u Ustav kako bi bila potrebna dvotrećinska većina da se to promijeni kako bismo spriječili dalje predizborne manipulacije prema, kako si to lijepo primijetila kalkulacijama o ppopularnosti stranke koja je u tom trenutku na vlasti kako bi ugrabila što više bodova.
Ja bih rađe da se izborni
Ja bih rađe da se izborni sustav promjeni temeljito. Trenutno mi većinski izborni sustav izgleda manje problematičan od ovog kojeg imamo. Možda nisam u pravu, ali mi se čini kvalitetnije da biram osobu imenom i prezimenom u izravnoj konkurenciji s drugim protukndidatima, nego s liste po izboru predsjdnika stranke. naravno uz izmjenu izbornih jedinica, prema nekim zajedničkim karakteristikama.
To bi bilo zgodno, vipera,
To bi bilo zgodno, vipera, ali je nemoguće, jer svaki kandidat koji bi bio predložen bi bio predložen od strane stranke, što znači od strane stranačkog aparata. Dakle, to i nije neka velika promjena.
Da, ali ne bi bili poltroni.
Da, ali ne bi bili poltroni. morali bi biti jake osobnosti. jer se bira osoba a ne stranka. Tako je bilo na izborima 1990. Birali su se ljudi. Stranački lider bi morao svakako paziti koga stavlja gdje. A da ne govorim o odredbi da kandidat mora živjeti u toj izbornoj jedinici. A u Saboru, svaki zastupnik bi znao da je izabran baš on, a ne stranka. Da ne duguje ništa stranačkom vođi, nego svojim biračima. Morao bi paziti kako su njegovi birači zadovoljni njegovim nastupima i glasanjem u Saboru. Stranačkim vođama bi bilo puno teže kontrolirati, naprosto zbog profila ljudi koji su prošli. Naravno, sve je ovo teoretski super, jer još ne znam moguća muljanja u primjeni.
Druga su stvar lokalni
Druga su stvar lokalni izbori. Tu mnogi ionako razmišljaju o osobama, jer ipak te osobe na lokalnoj razini pokušavaju rješiti lokalne probleme. Poznajem ljude koji na lokalnoj razini daju glasove članovima stranke za koju inače ne bi nikad glasali, ali znaju da je taj čovjek najbolji izbor za njihovu lokalnu zajednicu. Međutim, kad takav čovjek dođe u Sabor, on radi na provođenju državne politike, a tu su primarni stranački interesi, pa funkcionirai stranačka stega. Tu on mora slušati ili otići iz stranke.
Izbori 1990. potvrđuju
Izbori 1990. potvrđuju točno suprutno. Koalicija narodnog sporazuma imala je mnogo više jakih imena, ali su hametice potučeni od anonimusa iz HDZ-a. Ljudi su glasovali isključivo za stranku. Npr. Ivan Zvonimir Čičak, svima poznato ime, vrlo je uvjerljivo izgubio do Martina Sagnera - Dudeka. Da je na listiću pisalo "Mrtva krava" (HDZ), ljudi bi glasovali za Mrttvu kravu, jer je iz HDZ-a.
Argumenti koje navodiš za većinski sustav često se navode, ali praksa pokazuje da ne stoje. U Velikoj Britaniji, stranačka disciplina je vrlo snažna, jača nego kod većine stranaka "na kontinentu. Naime, stranačko vodstvo odlučuje tko će biti kandidaran, i ako netko dođe u sukob sa vodstvom, praktični nema alternativu jer sam dvije stranke postoje. VRlo su rijetke iznimke. I u Italiji je radikalno promijenejn izborni sustav, iz proporcionalnog u dominantno većinisniki, ali ništa se bitno nije promijenilo.
Formalna rješenja izbornog sustava nisu od bitnog značaja. Druge stvari su važnije, prije svega naprosto mentalitet, koji je kod nas dominantno autoritaran.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
Možda izbore 1990 ne bi
Možda izbore 1990 ne bi trebalo uzimati kao reprezntativan uzorak, obzirom na psihozu koja je vladala u tom vremenu. Ljudi nisu reagirali na normalan, uobičajen način. Cijelo vrieme je potenciran sukob i borba za goli opstanak. U to vrijeme to nije bilo istinito, ali je pshoza stvorena i stvari su krenule, kako su krenule.
Slažem se da imamo vrlo čudan mentalitet i veliku potrenbu za vođom ili ćaćom, koji zna bolje i više od nas običnih smrtnika, na žalost.
Dva kruga postoje samo u
Dva kruga postoje samo u većinskom izbornom sustavu. HND predlaže nešto drugo, sustav "personaliziranih izbornih lista" (postoji knjiga Davida Helda o izbornim sustavima na hrvatskom, a uostalom ima i na puno sajtova objašnjeno) koji, ako se točno sjećam, postoji u Irskoj.
Potpuna "personalizacija" izbora nije moguća, a nije ni poželjna. U praksi, neizbježna je znatna uloga stranaka, osim naravno u "nezavisnim listama" koje opet nisu opće rješenje.
Inače, visoki izborni prag od pet posto (kao u Njemačkoj, u Austriji i Švedskoj je četiri posto, u Danskoj dva posto) opravdava se time, da tako "otpadaju" male stranke koje bi samo izazivale konfuziju. Međutim, u Nizozemskoj je izborni prag 0,7 posto, a u parlamentu ima ukupno deset stranaka, dakle manje nego u Hrvatskoj (od 150 zastupnika, samo sedam je iz tri male stranke koje u Hrvatskoj bez koalicije ne bi ušle - među njima je i Stranka za životinje). Sam izborni sustav nje od presudnog značaja. Pisat ću jednom više o tome.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
naš veliki problem je
naš veliki problem je dhondt, jer ako se uzme za primjer deveta izborna jedinica gdje je u zadnjem izbornom ciklusu HDZ pokupio 46% glasova a dobio je 2/3 broja zastupnika
postojeći sustav NE OSIGURAVA da mišljenje biračkog tijela doista bude i zastupljeno u saboru, jednako kao što su izborne jedinice dizajnirane da favoriziraju točno određenu političku opciju
p.s. vrijedi uočiti kako će na ovim izborima SDP dobro proći upravo radi tog izbornog sustava, što i dalje ne znači da sustav ne treba mijenjati i zamijeniti ga primjerenijim i poštenijim (za birače, ne za političke stranke) neovisno o "cijeni" koju treba platiti u slijedećem izbornom ciklusu
Ne znam da li ljudi znaju
Ne znam da li ljudi znaju što je zapravo D'Hondtov sustav. To je jedan od 20-ak metoda da se podjele "ostaci" zbog zaokruživanja. On zaista pomaže najjačim strankama, ali ima manji značaj od izborog praga. Većina zemalja koje imaju proporcionalni izborni sustav ga koriste.
Ključni problem izbornog sustava danas, svima očit, su neprirodne izborne jedinice. Ja iz Dubrave moram ići u Bjelovar i Đurđevac nagovarati ljude da glasuju za mene, a onaj par ulica dalje u Karlobag. :-o
Zoran Oštrić (Zelena lista)
Ma usprkos sustavu,
Ma usprkos sustavu, d'Hontovom ili ne, nižem izbornom pragu (koji bi doista u Saboru napravio zbrku jer bi u njega ušli i kojekakvi redikuli), ja vama, Zelenima, nikad ne bih dao svoj glas (iako ste mi najbliži po uvjerenjima), ako nemam priliku, u slučaju da vi izvisite, svoj glas sam još jednom dati nekom od preostalih, a ne da mi propadne ili se (prema d'Hontu) dodijeli nekom za kog ne bih glasovao ni mrtav. I poznajem ih dosta koji tako misle, pa zato ili ne izlaze na izbore, ili glasuju protiv, ili glasuju za stranku koju smatraju najmanjim zlom.
Točno, najveći problem
Točno, najveći problem jest Dishonest (D'Hont), to je sve samo ne poštena podjela glasova. Kad bi se taj sustav eliminirao, stvar bi se bitno poboljšala, ali za jačanje slabijih stranaka poput "Zelenih" bilo bi potrebno uvesti dvokružne izbore, tako da mi "ziheraši" ( a takvih je većina) u prvom krugu možemo pokušati promijeniti političku scenu u ovoj našoj zemlji i disciplinirati postojeće stranke i političare većom mogućnošću da propadnu na izborima pa makar bili i u većim strankama.
Možda sam izborni sustav i
Možda sam izborni sustav i nije presudan, ali u nekakvim normalnijim uvjetima. Kod nas bi promjena sustava unijela velike promjene i u rasporedu sjedenja u Saboru i broju zastupnika pojedinih stranaka koje bi tamo bile. Točno, izbore nije moguće u potpunosti personalizirati, na to sam i mislio kad sam napisao da bi ljudi svejedno birali predstavnika stranke. Jer, naravno, uvijek bi to bio predstvavnik stranke. Naravno, neki od tih predstavnika bi zbog svog ugleda možda dobio više glasova nego što bi to dobila njegova stranka. Na primjer, osobno mi se čini da bi Čačić (koji mi nije simpatičan, da se odmah ogradim, i sigurno nije moralni svjetionik, ali mislim da ima sposobnosti za premijersko mjesto) dobio puno glasova, dok HNS, kao stranka, prolazi dosta loše.
Prema načinu svog glasovanja i glasovanja ljudi iz svoje okoline, iako to nije reprezentativni uzorak, naravno, ali logički gledano vjerojatno jako puno ljudi tako razmišlja, zaključujem da mnogi kandidati ili stranke ostaju bez naših glasova zbog "ziherašenja". To jest, našeg straha da nam glas ne propadne, pa da ga po "dishonest" metodi ne dodijele nama najantipatičnijoj stranci. Inače, većina mojih poznatih ne bi dala glas niti jednoj od najfavoriziranijih stranki, ma koliko si to njihovi predstavnici utvarali, nego bi probali s nekom strankom koja danas nema šanse ući u Sabor.
1. Prije prvog kruga je
1.
Prije prvog kruga je Mesić bio outsider, da bi na kraju pobijedio kad su oni koji su dali glasove kandidatima koji nisu ušli u drugi krug odabrali kandidate koji su njihov drugi izbor
Mesić je pobijedio i u prvom krugu, sa približno 10 postotnih bodova isprid Budiše, isto kao i u drugom krugu. To je bilo prema predviđanjima anketa, osim na samom početku kampanje.
2. Možda bi ovaj sustav trebalo ostaviti, samo zato da u nečemu steknemo neku stabilnost, tradiciju. Većinski sustav daje stabilnu većinu, ali i sa ovim današnjim sustavom nismo imali izvanredne izbore, zadnje dvije vlade odradile su cijeli mandat.
Što se tiče prijedloga da
Što se tiče prijedloga da glasači glasuju za osobu a ne za stranku, slažem se da bi to moralo biti tako, a sviđa mi se i onaj prijedlog o izbornim jedinicama, s tim da mislim da bi se morale odrediti stalne, nepromjenjive, izborne jedinice, a ne da se prema interesima pojedinih stranaka koje su trenutačno na vlasti, svako malo mijenjaju, jer trenutačne izborne jedinice nemaju veze sa zdravim razumom.
Naravno, ostajem pri tome da izbori i u tom slučaju moraju imati dva kruga.
D'Hontova metoda bi se mogla prije nazvati Dishonest method (nepoštena metoda) i definitivno bi se morala ukinuti i vratiti u "ropotarnicu povijesne tmine" gdje joj je i mjesto.
Izborne jedinice i izborni
Izborne jedinice i izborni okruzi moraju biti stalni.
U našem prijedlogu D Hont ulazi u igru tek u obračunu "viška" glasova, nakon što je izračunati broj mandata po okruzima.
Taj model imaju u SLO i djelomično sličan u Njemačkoj. Odlično funkcionira. I drugi krug ne treba.
On je mogući samo u večinskom izbornom modelu i to u onome u kojemu se traži večina izišlih birača (palih glasova)
uz napomenu da ima i večinskih modela izbora ali je pobjednik u prvom krugu onaj koji osvoji 33 posto ili više.
Ipak, opet bi se na taj
Ipak, opet bi se na taj način ljudi opredjeljivali tako da ne propadnu glasovi koje daju, znači išli bi linijom manjeg otpora i davali glas kandidatu stranke za koju (ili kojeg) smatraju da ima najviše šanse za pobjedu, a ne bi imali priliku glasovati za nekog tko im je najprihvatljiviji. Dakle, u dvokružnom glasovanju bi ipak imali priliku u prvom krugu glasovati prema kombinaciji "srca" i razuma, a u drugom krugu bi ostao samo razum ako njihov kandidat nije prošao prvi krug. Već na taj način bi se, vrlo vjerojatno i bez D' Honta eliminirale marginalne skupine i strančice koje ne nude ništa pametno, ali i kad bi se taj princip upotrijebio nakon drugog kruga (radi eliminacije istih), bio bi manje nepošten i bliži željama i interesima glasačkog tijela.
Naravno, većini parlamentarnih stranaka takva ideja baš previše ne "miriše".
Usporedba parlamentarnih i
Usporedba parlamentarnih i predjedničkih izbora nije dobra.
zato je o ovaj prijedlog daleko bolji jer omogučava glasanje za čovjeka - kandidata a ne za stranačke liste. Pogledajte:
http://www.hns.hr/modules/news/article.php?storyid=39
Možda usporedba
Možda usporedba parlamentarnih i predsjedničkih izbora nije dobra, ali usporedba dva principa: jednog u kojem se glas daje jednom, a nakon toga se bez pristanka onog tko ga je dao dodjeljuje možda upravo opciji kojoj bi se on protivio da se ima pravo još jednom "oglasiti" i principa u kojem, kad vidi kako je prošao kandidat (stranka, program ili osoba, to je nebitno) koji je bio njegov prvi izbor, može samo odlučiti kome od preostalih će taj svoj glas dodijeliti. To je puno poštenija opcija od one prve.
Takav je sistem u Velikoj
Takav je sistem u Velikoj Britaniji i bio kod nas za prve izbore 1990. - zato ga je i Tuđman promijenio...