pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovi izbori su završili kako je i trebalo - na dan kada su i održani a poslijeizborna sapunica se nastavlja nesmanjenim intenzitetom. Na ovom siteu ima jako puno dobro napisanih i smislenih stvari, dobrih diskusija ali i jedan problem. Ponavljanje, ponavljanje i u komentarima i u dnevnicima, ipak najviše u komentarima. Stoga sam odlučio manje sudjelovati u diskusijama pojedinih dnevnika nego svako par dana, ako me posluži vrijeme i muza (ima li uopće muze za političke tekstove) pokušati dati svoj doprinos u formi svog valstitog dnevnika. Normalno da ću i dalje odgovarati na sve legitimne i logične komentare neovisno od njihovog predznaka ali je moguće da se, ovisno o situaciji odlučim dati jedan skupni odgovor na kraju dana ili razdoblja tako da bi izbjegao ponavljanja i uštedio vrijeme i sebi i drugima.

Evo danas teče 12 dan nakon izbora nakon kojih će, izgleda, sve biti isto. HDZ je na pragu da izbornu pobjedu pretvori u apsolutnu a HSS i HSLS na putu da postignu najveći jackpot koji je ikada i jedan gubitnik dobio u povijesti politike. Zoran Milanović se od sony boya hrvatske politike pretvorio u ono što je uvijek i bio samo nitko nije znao – notornog lašca i izbornog prevaranta. Ali glavni razlog pisanja ovog dnevnika je ukazivanje na nevjerovatnu i nepriličnu pristranost hrvatskih medija, na njihovu rovovsku odanost svojoj strani ili na liniju manjeg otpora i prešućivanja svega spornog bez obzira s koje strane dolazilo.

Da je Vjesnik pamflet vladajućih to je opće poznato, tako je od 1945 a svi su izgledi da će tako i ostati bar do slijedeće 45. Večernji i Jutarnji se isto nisu proslavili svojim kometarima iako se u njima ponekad pojavi nešto suvislo. Ali najbolji hrvatski dnevni list po mom i po uvjerenju mnogih je razgoličen. Novi List. Pogledao sam komentare i članke u zadnjih desetak dana i zapanjuje pristranost koje ne bi smjelo biti. Osim što je u jednom komentaru Vesna Pusić nazvana častohlepnom Lady Macbeth sve drugo vrvi od tihe do otvorene podrške svemu što dolazi iz SDP-ova tabora a satanizira i umanjuje se nesporna izborna pobjeda HDZ-a. Branko Mijič nema ni jednu ružnu riječ o izbornoj laži Zorana Milanovića a inače su mu tekstovi puni morala i čistoće. Isto je i sa drugima. Novi list je drugi veliki šok koji doživljavam na ovim izborima. Car je gol do kože, ma što do kože, do kosti.

List mora imati orjentaciju i dobro je da je Novi List lijevo ali ne smije zbog orijentacije izgubiti osječaj za sustav vrijednosti.

Već godinama pratim tiskovine u važnijim europskim zemljama a posebno intenzivno to radim u predizborno i naravno postizborno vrijeme. Najviše u Njemačkoj a Njemačka i nudi vrlo dobre primjere. I u Njemačkoj je poznato koja novina ima kakvu orijentaciju pa znamo da je Süddeutsche Zeitung novina lijeve orijentacije, Frankfurter Allgemeine desne, berlinski Tageszeitung vrlo lijevo a Bild tabloidno i desno. One normalno i razumljivo isto imaju svoje prioritete ali se o njima vrlo oprezno i suzdržano izjašnjavaju a najviše se pokušavaju držati činjenica. Ali kada su u pitanju temeljne vrijednosti onda među njima nema razlike. Nezamislivo je da bi jedan političar o sebi ikada više pročitao jednu dobru riječ ako bi napravio ono što je napravio Milanović i to jednako i u lijevim i u desnim novinama. Kod nas na žalost nije tako. Istina i laž se relativiziraju pa postaju veće ili manje ili se jednostavno prešuti ovisno o onome tko piše i o kome piše. Tako mediji umjesto da ispune svoju dužnost pravovremenog, istinitog obavještavanja javnosti, da budu jedna vrsta čuvara i tvorca javnog morala postaju dio svakodnevnice u kojoj moral i poštenje važi samo za drugu stranu.

Milanovića i njegove laži sam naveo jer sam momentalno pod šokom koga je on prouzročio ali isto to se odnosi i na benevolentan odnos prema Sanaderovim aferama i satovima. Posebno je bolno da nitko nije inzistirao da Sanader pokaže te račune koje je navodno pokazao izabranim novinarima. A mogli su ga razkrinkat.