Pisuci o krizi morala dotaknuo sam se veze izmedju morala i zakona. Svi mi razumijemo sto je moral, no ponekad se nadjemo u situaciji da nesto jako dobro razumijemo i sigurni smo u to svoje razumijevanje, a svejedno to tesko objasnimo rijecima.
Prema Wikipediji moral je:
"Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno..."
Rekao bih da je ovo dosta dobra definicija, no po mome misljenju nedostaje joj jedan vazan element koji je povezan sa opstankom i napredkom zajednice, pa bi moja definicija morala bila sljedeca:
Moral je skup svih navika, nepisanih pravila, nacina ponasanja, komunikacije, interakcije i svega ostalog sto jednoj zajednici omogucava da zivi i napreduje.
Ukoliko zajednica nije u stanju opstati ili napredovati (u ovome svijetu jedno ne ide bez drugoga) onda nema smisla govoriti o moralu takve zajednice iz jednostavnog razloga sto ce ona ubrzo nestati ili je vec nestala. Samim time nestaju i pravila te zajednice.
Moral je kamen temeljac zajednice
Gledano s nivoa jednog naroda kao oblika velike zajednice, moral je nepobitno pozitivna stvar posto odredjuje sto je dobro i sto je lose unutar te
zajednice. Moral je vise od pukog obiljezja - on je temeljna vrijednost zajednice i razlikuje se od zajednice do zajednice (npr. u nekim drustvima
je moralno imati vise supruga), no osnove moralne vrijednosti su svugdje jednake i one su uvijek usmjerene na opstanak i napredak zajednice.
Generalno gledano, za sve zajednice vrijedi da je moralno pomagati clanovima svoje zajednice i u svim zajednicama nemoralno je raditi protiv clanova
svoje zajednice. Zastiti interese zajednice primarna je funcija morala. Iz tog razloga vecina ljudi smatra svojom moralnom obavezom ici u rat radi interesa svoje zajednice, te u tom ratu u unistavati resurse i ljude koji pripadaju protivnickoj zajednici.
Zakon
Zakon je formalizacija morala. To je pokusaj da se opise moral i na taj nacin se formaliziraju odredjena pravila koja bi trebala osigurati prosperitet zajednice. Problem kod zakona je upravo formalizam. Nesto je do jednog trenutka bilo dozvoljeno, a onda je odjednom postalo nedozvoljeno (npr. voznja sa 0.5 promila alkohola ukrvi, ili obaveza paljenja svjetala cijele godine, ili vezanje pojasa). Jos jedna vazna stvar kod zakona je: Ono sto nije zabranjeno - dozvoljeno je. Znaci, ako nije zabranjeno parkiranje na travi - mozete to raditi, ako nije zabranjeno bez imanja koncesije vaditi sljunak iz korita rijeke - mozete to raditi, ako nije zabranjeno krasti - mozete krasti.... Kuzite vec sto zelim reci.
Problem sa zakonima je sto je vrlo tesko opisati i obuhvatiti sve moguce situacije i stvari koje po misljenju (moralu) zajednice trebaju biti zabranjene. Otuda nam famozne "rupe u zakonu". Nekad su one ostavljene namjerno, a nekad slucano. Sigurno je samo jedno: one postoje!
Pravo i pravica
U hrvatskom jeziku pojam prava je dosta nesretno nazvan. U engleskom se to zove "law" (tj. zakon), dok u hrvatskom govorimo o pravu sto je dosta zbunjujuce. Ocekivalo bi se da se radi o pravednosti, tj. pravici, no u praksi je pravo nerijetko jako daleko od pravice. Sudovi ne sude po pravici. Oni sude po pravu, po onome sto je objavljeno u Narodnim Novinama i sto je izglasala vecina od 150 i nesto parlamentarnih zastupnika.
Svi mi dobro znamo ili osjecamo sto je pravica. To je upisano u nas genetski kod. To to nosimo u dusi. Da se sudi po pravici umjesto po zakonu, ne bi se dogadjalo da osoba odgovorna za smrt desetaka ili stotina ljudi bude osudjena jednako kao i neki lijecnik koji je primao mito. Ili, recimo, ne bi se dogadjalo da se dokazani kriminalci oslobadjaju zbog nedostatka dokaza. Ili da slobodno hodaju okolo osobe koje su svjesno dovele do propasti vise firmi i uzrokovale da stotine radnika i vise stotina clanova njihovih obitelji ostanu bez primanja te budu dovedeni na rub egzistencije.
Eh da. Da sudovi uzimaju u obzir pravicu - stvari bi drugacije izgledale. Puno drugacije i bolje.
Zakon i moral
Da bi odredjeni zakon bio opceprihvacen, nije dovoljno osigurati administrativne i represivne mjere potrebne za njegovo provodjenje. Potrebno je da zakon ima uporiste u moralu zajednice. Ako se zakon slaze sa moralom onda ce ga ljudi razumjeti i postovati, no ako se ne slaze - tu nastaje problem. Primjer: vecina gradjana strpljivo ceka konobara da plati racun iako bi se komotno mogli izgubiti u guzvi. Razlog tome nije sto u zakonu pise da moramo platiti za odredjenu uslugu nego sto mi to smatramo svojom moralnom obavezom. S druge strane, vecina ljudi iz nase zajednice ce kriomice (ili javno - ako ne prijeti opasnost kazne) bez ikakve griznje savjesti konzumirati alkohol u zemljama gdje je to izricito zabranjeno zakonom. Razlog tome je sto nas moral takve aktivnosti ne tretira kao lose pa se takvi zakoni smatraju samo "slovom na papiru". Nista vise od toga.
Znaci, za provodjenje zakona neophodno je uporiste u moralu. Ako toga nema, zakoni ne vrijede. Nitko ih nece postovati niti ce se provoditi, a previse zakona koji se ne provode znaci bezakonje.
Davanje primjera
Osim uporista koje zakoni trebaju imati u moralu, izuzetno je vazno da su tijela koja donose i provode zakone sacinjena od visokomoralnih pojedinaca. Jedino takva tijela mogu donositi dobre i pozitivne zakone. Parlamentarni zastupnici, clanovi Vlade i raznih odbora, sudci... To su osobe koje trebaju postaviti nove standarde (ili odrzavati postojece) i na koje se trebamo ugledati. Osim njih, u taj krug ubrajamo i viserangirane clanove politickih stranaka, sveucilisne profesore, clanove akademije znanosti i umjetnosti... Ne bi bilo fer odgovornim drzati samo politicku elitu. Odgovorna je i intelektualna. Odgovornost i zaslugama idu i jednima i drugima. U nasem slucaju, prvima uglavnom zbog postupaka koje rade, a drugima zbog onoga sto ne rade.
Moral su obicaji. A ako su
Moral su obicaji. A ako su obicaji losi, ni moral nije dobar. Niti ispravan. Niti nesto sto bi trebalo biti mjera.
Konkretno govoreci za ove prostore, imamo de facto dva moralna komplementa. Moral vladara i moral podanika. Moral vuka i moral ovce. Jedan bez drugog ne mogu funkcionirati, jedan drugog poje.
Moral o kojemu ti globalno pises, onaj koji se plasira jeste moral podanika, ovce, a Crkva (ili pak mediji u novije vrijeme) je oduvijek bila toliko pozeljna medju vladajucima, upravo zato sto je vjerno forsirala dvomisao (pravila za svecenstvo nemaju previse veze sa pravilima o kojima to svecenstvo govori) koja je osiguravala vladaru da ostane vladar, a ovci da ostane ovca.
No postoji dobra stvar u cijeloj prici. A to je kriza morala u kojoj se nalazimo. Do te krize je naime doslo jer je svijet znatno transparentniji danas nego prije 50 ili 100 godina i sukob izmedju morala ovce, morala vuka i morala Covjeka (kao samoodrzivi oblik neutemeljen na S/M odnosaju) je sve izrazeniji, sto se prepoznaje kao pad moralnih vrijednosti.
A padaju samo one moralne vrijednosti koje su oduvijek i bile utemeljene na lazi. One koje nesto vrijede, prezivjet ce,one koje ne vrijede, nece, no u svakom slucaju, u vremenu smo stvaranja novog morala, usudim se reci, ovaj puta morala po mjeri Covjeka. Jasno, tko zeli.
gpgale blog
gpgale blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPuno je pisano o moralu,
Puno je pisano o moralu, srodnim i bliskim pojavama, od antike do danas, dakle ne samo na Pollitici.
Ako se sto zeli pricati o moralu trebalo bi se znati bar snalaziti, orijentirati o njemu u tom povijesnom smislu i ne valjati provale.
Bez ikakvih ostrijih primisli, ne bih se upustao je li moralno sad nesto zesce prebacivati ovome dnevniku i onom prethodnom kojeg sam izdrazao ne kementirati, no kad vidim kakvi su samo zustri zakljcci protkani ideo politickim pogledima (npr kad je pocela moralna kriza, tko ju je uzrokovao, naivnost oko skladanja sto bi trebalo biti, a nije, ...) prethodili ovim sada ni natuknicama o moralu doista se zaprepastim na hrabrosti. U antickom smislu doista treba ustati za obranu nacela i to mi je glavni motiv.
>Nije, doista nije dovoljno baciti par wiki definicija i natuknica, a jos prije svega vrlo ostro zakljucivati "kako je ova nasa kriza ustvari kriza morala". Kad to radi Crkva, nekako mi je lakse to istrpiti jer ona doista moze i ima pravo iz svoje prizme dozivljavati ovu i druge krize kao krize morala, no ponavljam to je i u njenom slucaju tek tracak onoga o cemu se radi.
Ne moze se i ne smije gomilu drustvenih pojava i oblika svesti pod moral i onda zakljuciti kako je kriza moralna i da bez morala nema nicega.
Umjesto moraliziranja, sto je uobicajena disciplina dezurnih moralizatora, neizrecivo je zanimljivije promatrati sam moral kao fenomen, dakle bez ikakvog ulazenja je li sto po moralu ili nije. To je i Nitschea fasciniralo i tu se tek dode do pravih stvari. Recimo, kakvo je to ponasanje koje se drzi morala? Zasto bi se netko drzao morala kad postoje kratice? Sto kad nema kazne? Sto je s moralom kad umre bog? Sto kad nema moralnog autoriteta, kad se pravila rasprse, .... sto podpitanja koja ne moraliziraju vec propitkuju principe moralnog funkcioniranja.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoUmjesto moraliziranja, sto
Umjesto moraliziranja, sto je uobicajena disciplina dezurnih moralizatora, neizrecivo je zanimljivije promatrati sam moral kao fenomen, dakle bez ikakvog ulazenja je li sto po moralu ili nije. To je i Nitschea fasciniralo i tu se tek dode do pravih stvari. Recimo, kakvo je to ponasanje koje se drzi morala?
Cijenim ovo sto kazes. Ne smatram se moralizatorom posto znam za nekoliko svojih osobina koje su daleko od idealnih, no meni je zanimljivije razumjeti nacin na koji funkcionira zajednica nego promatrani fenomene.
Ponasanje koje se drzi morala je (IMHO) puno pozitivnije od onoga koje se ne drzi morala. Pretjerano moraliziranje je losije od rada da se problemi rijese (cak i kad rjesenje nije idealno).
Mi ovdje na prvom mjestu izmjenujemo ideje i analiziramo misljenja (ponekad i argumente :-)) i to nam sluzi da korigiramo svoje stavove koji ce onda na ovaj ili onaj nacin u vecoj ili manjoj mjeri utjecati na drustvo u cjelini.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoje pitanje je samo kako
je pitanje je samo kako "formalizirati" moral u zakon i je li to uopće moguće.. pitanje je i koji moralni princip slijediti.. formaliziranje morala uključuje upotrebu sile, što onda više nije moral.
Recimo moralno i običajno bi bilo pomoći čovjeku u nevolji, nahraniti gladnog isl.. kad se to formalizira to obično znači da dolazi treća strana i tjera te na nešto uz prijetnju sile.. što moral zamjenjuje prisilom u ime morala
Formalizacija morala u vidu zakona uključuje autoritet, autoritet znači moć, moći teže uglavnom sociopati i psihopati, i oni će stvarati moral (i formalizaciju istog) kakav njima paše..
nikakva formalizacija ne može vjerno preslikati sve moralne principe potrebne za funkcionirajuće društvo.. što je vjernija to je neodređenija i ostavlja više prostora za različite interpretacije i zlouporabu. neizbježno dolazi do nelogičnosti i kontradikcija (npr. nije u redu krasti, ali svakoga bi trebalo nahraniti... to uključuje samo slobodnu dobru volju, a ne prisilu!!) . što je zakon određeniji, to je neprikladniji kontekstualno.. dobra usporedba bi bila kad bi netko pokušavao napraviti odijelo koje bi svima pasalo..muškarcima, ženama, debelima mršavima, patuljcima, visokima.. takvo odijelo ne postoji. ako kreneš krojiti različita odijela tek tu nastaju pravi problemi... kome ide koje odijelo i tko to određuje? koliko različitih odijela treba sašiti? ako dobiješ krivo bog ti pomogao kad te budu morali skratiti, produljiti isl. kako bi pasao u njega.
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoRecimo moralno i običajno
Recimo moralno i običajno bi bilo pomoći čovjeku u nevolji, nahraniti gladnog isl.. kad se to formalizira to obično znači da dolazi treća strana i tjera te na nešto uz prijetnju sile.. što moral zamjenjuje prisilom u ime morala
Nije neobicno da postoje zakoni koji obavezuju na pomoc ljudima u nevolji. Npr. amerikanci imaju good samaritan law. Zbog njega su Seinfield i ekipa zaglavili u zatvor kada nisu pomogli covjeku kojemu su ukrali auto. Mislim da i kod nas postoji obaveza pomoci unesrecenima na cesti.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoto je vrlo opasan presedan..
to je vrlo opasan presedan.. prirodno se širi na to da je svatko dužan svakome.. što se može tako promatrati na jednoj razini, no kad je tu centralni autoritet da to nadzire, a mora savršeno nadzirati da bi to provodio, smjer je samo jedan
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao