Ivo Josipović v.s. Marko Vojković - sučeljavanje

• Dnevnik sm - Pon, 19/03/2012 - 14:47
• Glasujte
  21 Up Down
• Komentari 421 dodaj komentar

Na ovim je stranicama do sada ispisana gomila teksta o aferi Zamporion, naziv je kovanica Indexa.hr, a također i u dijelu medija koji nisu pod kontrolom Ninoslava Pavića. U šumi informacija, objašnjenja, optužbi i demantija je već doista teško razlučiti bitno od nebitnoga. Odlično je što su kroz raspravu mnogi upoznali sam sustav zaštite autorskih prava i uočili probleme od kojih će se neki vjerojatno i rješavati u narednom periodu. Međutim, kako je riječ o osobi Predsjednika RH, ipak se treba koncentrirati na ono što je kod političara najvažnije, odnosno transparentnost i iskrenost.

Činjenica je da se Ivo Josipović o svemu odlučio očitovati tek nakon što se afera razbuktala, odnosno kad su o njoj pored doista neumornog Indexa.hr počeli pisati i drugi mediji. U početku se zadovoljio pokušajem da nas rečenicom-dvije uvjeri kako s poslovnim odnosom HDS-ZAMP-a i Emporionom, tvrtke njegovog prijatelja Marka Vojkovića, nema ništa a kasnije kad je otkriveno da je kao glavni tajnik HDS-a i sam bio više nego uključen, da već dvanaest godina operativno ne vodi tu organizaciju. Više je progovorio tek 18.ožujka ove godine u emisiji Nedjeljom u dva, vrlo vjerojatno nakon procjene da mu šutnja na sve glasnija prozivanja počinje činiti štetu. Radi lakšeg snalaženja u svemu što je dosad izrečeno, koncentrirajmo se na detalj koji najviše govori o osnovnom što se zamjera Josipoviću.

Podsjetimo se, Index.hr je aferu otvorio tvrdnjom da je Ivo Josipović svojim utjecanjem u Hrvatskom društvu skladatelja pogodovao svom prijatelju Marku Vojkoviću, odnosno da mu je bez javnog natječaja osigurao više milijunske prihode.

I Josipović i Vojković su nekoliko puta mijenjali iskaze pa je i dalje ostao nejasan način, da li im je to bio i cilj, kako je Emporion u stvari dobio posao. U znak dobre volje, uzmimo samo njihove posljednje izjave računajući da su u to vrijeme već dobro znali što javnost zanima zbog čega nimalo nije upitan kontekst u kojem su izjave izrečene.

Evo što na pitanje o tome da li je postojao javni natječaj i kako je uopće dobio posao sa ZAMP-om kaže Vojković:

Kako je Emporion dobio posao s HDS-om?
Tadašnji predsjednik društva Adalbert Marković i tajnik Ivo Josipović pozvali su me na sastanak. HDS nakon raspada bivše države, u kojoj su cijela obrada i posao bili centralizirani u Beogradu u sklopu SOKOJ-a, nije imao svoj sustav. Kao tvrtka koja je imala određeno iskustvo i reference u IT rješenjima nije bilo upitno zašto su nas pozvali. Napravili smo analizu, predložili model, a onda se ispostavilo da HDS nema kako platiti. Bili smo spremni tu priču razvijati pa smo definirali naknadu u obliku postotka od naplaćenih prava, što je svjetska praksa. Otad svake godine pregovaramo o ugovoru i smanjenju troškova.

Emporion kontinuirano surađuje s HDS-om i posao ugovara bez javnog natječaja? Zašto?
Očekivati da će 1992. godine HDS kao udruga u transformaciji iz bivše u samostalnu hrvatsku državu raspisati javni natječaj u Narodnim novinama i prikupiti ponude za nešto za što ni sami ne znaju što im sve treba je iluzorno. Smatram da smo mi taj posao dobili jer je naš prijedlog rješenja bio najprihvatljiviji u odnosu na druge ponuđene. Sve govori da je izbor bio dobar, jer je naš prijedlog rješenja bio baziran na efikasnosti. Ponavljam, naša naknada direktno ovisi o ostvarenim prihodima.

Iz njegovih je odgovora jasno da nikakvog javnog natječaja nije bilo, pa čak ni prikupljanja ponuda (boldirano). Objašnjenje zašto je 1992.godine tomu bilo tako je prilično razumno ali ne mijenja bit.

Međutim, Ivo Josipović je gostujući kod Aleksandra Stankovića o istom rekao sljedeće (17.minuta):

Zašto je doveden samo jedan čovjek u poziciju da obavlja taj posao, odnosno zašto je samo jedno poduzeće...?

To sam Vam već odgovorio. (?!?)
Prvotno su bile tražene ponude (!!!). On je izabran pred desetak petnaest godina (?!?) kao najbolja ponuda.

Stavimo li sad njih dvojicu u poziciju svjedoka i virtualno ih suočimo, ispada da im se iskazi bitno razlikuju. Vojković kaže da javnog natječaja i prikupljanja više ponuda nije bilo a Josipović eksplicite kaže da su prvotno bile tražene ponude i da je Vojkovićeva bila najbolja, implicira da je ponuda bilo više.

Obzirno govoreći, jedan od njih ne govori istinu. Želimo li pak biti do kraja jasni, jedan od njih sigurno laže.

Vojkovićev je iskaz detaljniji i autoru ovih redaka se čini vjerojatnijim. On nije političar, ne koristi politički rječnik i vjerojatno je manje svjestan od Josipovića u čemu je zapravo problem.

Josipovićev je iskaz vrlo konkretan, ponude su navodno tražene, bilo ih je više i Vojkovićeva je odabrana kao najbolja. Međutim, tom iskazu nedostaje uvjerljivosti.

Kao što je precizno znao reći da je Vojkovićeva zarada tek oko milijun kuna godišnje, iako je riječ o poduzeću s kojim navodno nema nikakve poslovne veze, od Josipovića se sad očekuje da iskaz potkrijepi podacima od koga su sve tražene ponude, koliko ih je bilo i tko ih je dostavio te po čemu je ponuda njegovog prijatelja Vojkovića bila najbolja. Ovo mu je izvrsna prilika da aferu zatvori stavljanjem "točke na i".

Pošto mu doći do podataka o tuđem poduzeću nije predstavljalo nikakav problem, još manje će mu biti problem da do podataka dođe u organizaciji koju je, prema vlastitom priznanju, u to vrijeme čak operativno vodio.

• Dnevnik sm - Pon, 19/03/2012 - 14:47
  
• Komentari 421
• 8050 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar